Iako su svi filmovi Marvelovog superherojskog univerzuma jedinstveni sami po sebi, većina ih uglavnom slijedi poznatu matricu po motivima osvete, borbe za pravdu i sl. No, ne i Guardians of the Galaxy, serijal koji po mnogočemu odskače od ostatka Marvelovih uradaka bez obzira što s njima dijeli zajedničku poveznicu. Nastavak originala iz 2014. to samo potvrđuje, iako nisam siguran koliko to odskakanje od ostatka u ovoj fazi prije Avengers: Infinity Wara koristi čitavom univerzumu.

Guardians of the Galaxy vol. 2 ponovno djeluje kao potpuno odvojena cjelina s u kojoj je svemir nakrcan obojanim humanoidnim rasama, a životinje ondje hodaju uspravno i pričaju, što je ljudima teže prihvatiti nego npr. koncepte neuništivog Thorovog čekića ili štita kapetana Amerike. Svaki posjet Guardiansa nekom novom planetu uzbudljiv je jer nikada ne znate što ih ondje čeka. Doduše, radnja dvojke prilično je “usidrena”, tj. odvija se na tek nekoliko lokacija na kojima se likovi zadržavaju na duže vrijeme. Mišljenja sam da dinamika filma malo pati zbog toga, no kako je ekipa podijeljena mislim da situacija na kraju ipak nije toliko štetna.

Ono što mi je u filmu falilo jest pružanje naznaka da su priče superheroja sa zemlje i čuvara galaksije spojene. Thanos je tu očita poveznica, ali on se u filmu ne pojavljuje, baš kao ni ostali poznati likovi. Nije to neki poseban prigovor, ali smatram da je ovo bila zadnja prilika da prije Infinity Wara vidimo u kojem će smjeru taj susret Avengera i Guardiana ići. S obzirom da Čuvari treći dio neće dobiti do 2020. godine, ovako sav taj teret pada na Infinity War.

Drugi dio Guardians of the Galaxyja obavio je ogroman posao za produbljivanje onoga što znamo o likovima, ili barem jednom dijelu istih.

Ipak, drugi dio Guardians of the Galaxyja obavio je ogroman posao za produbljivanje onoga što znamo o likovima, ili barem jednom dijelu istih. Drax i Groot još uvijek su tu samo kao komični dodatak, ali Star-Lord, Rocket i Gamora dobili su pozadinske priče zbog kojih je sada jasnije zašto su tako osebujni likovi specifičnog ponašanja. Dojma sam da je količina akcije smanjena u odnosu na prvi dio kako bi se dobio prostor za pričanje osobnih priča, što je dobro jer se u završnici osjeti kako su poruke tih priča “kliknule”.

Jedini segment koji pritom malo ispašta jesu negativci u obliku rase zlatnih ljudi koji su vjerojatno ubačeni u film da popune vrijeme do otkrivanja pravog zloćka. Ne znam je li redatelju bila namjera prikazati ih kao blesave, no na kraju su ispali takvi, gotovo kao da parodiraju sve superozbiljne, uobražene svemirske civilizacije. Doduše, svidjelo mi se to što zlatni ljudi barem donose neku drugu vrstu ciljano nespretnog humora, inače bi svi smiješni dijelovi filma bili rezervirani za scene s Grootom i Draxom.

Sporedni neprijatelji na kraju više pomažu humorističnoj noti filma nego što predstavljaju neku prijetnju za glavne junake.

Grootov simpatični humor je isključivo vizualni, a Draxov se bazira na glasnom smijanju. Oba tipa humora zastupljena su taman toliko da se s njima ne pretjeruje, iako vam Draxovo smijanje možda bude odbojno jer na trenutke zvuči kao ona praksa kad u humoristične serije ubace snimljeni smijeh publike da biste vi znali kad je nešto smiješno i kada se na to treba smijati. Osobno mi to nije smetalo jer mi to glasno smijanje ide prirodno uz konstituciju samog lika.

Posebno zgodan humoristični tretman očekuje poznavatelje videoigara iz osamdesetih i meni je osobno veliko zadovoljstvo vidjeti da se kroz druge medije slavi kultura videoigara, pogotovo kada su u pitanju ovako veliki blockbusteri.

Na kraju ćete vjerojatno postaviti pitanje je li dvojka bolja od prvog dijela. Odgovor je vjerojatno ne, ali to nije ni poanta. Riječ je o sasvim ugodnom filmu za gledanje nakon kojega će vam biti jasnije tko su zaista likovi Čuvara koje ćemo gledati kroz još nekoliko filmova u budućnosti. Stvaranje takve podloge za veći broj likova nije bio jednostavan zadatak, stoga mislim da Guardians of the Galaxy vol. 2 ima svoju vrijednost, a ponajprije i solidnu kvalitetu.