HCL.HR

Recenzija

Helldivers

sarkastično iskrena demokracija

Ante Malenica

Space: the final frontier. These are the voyages of the starship… nope. Pogrešna budućnost. Kriva serija. Nema Picarda i utopije znanja u kojoj novac više ne postoji. Super Zemlja! Demokracija koju smo stoljećima gradili i koja nas je koštala milijarde dolara najmodernijeg oružja za masovno uništenje – u opasnosti je! Prijete alieni, cyborgi i oni nekakvi freakovi koji znaju koristiti svoj mozak. Postani Helldiver i zaštiti svoju porodicu od masovnog uništenja! Ovo ti je prilika!

Upravo ste pročitali premisu igre. Domoljubni poziv za svakog nesvjesnog građanina daleke distopijske budućnosti. Društvo je to u kojem se do savršene vlasti koja radi isključivo za interes naroda dolazi na jedini mogući način – kako se nebi slučajno izabrala kriva osoba na izborima, sve što trebate je odgovoriti na par pitanja prema kojima će računalo nepristrano izabrati najboljeg poglavara za vaše potrebe. Što imate razmišljati, ionako je to sve prekomplicirano te bi u dobroj želji samo napravili društvu veliku štetu. Evo vam bolje puška u ruke pa odite putovati po galaksiji da upucate sve što je nepoznato i drugačije.

Čemu istraživati aliene i odbjegle cyborg ljude koji se usude biti drugačiji – to je obično gubljenje vremena jer sigurno žele uništiti the Super Earth way of life. I da – morate osigurati resurse tih opasnih aliena da Super Zemlja može i dalje imati tu savršenu demokraciju. Da, skupa je ona… no isplati se! Postanete legenda. Dobijete spomenik i obitelj vam za njega ne mora platiti porez!

Ok, dosta je bilo Ante. Vrijeme je da kažeš nešto konkretno o igri.

Dakle… Helldivers! Razlog zašto sam na ovaj način započeo recenziju je želja da istaknem fantastičnu sarkastičnu crtu settinga na kojem počiva ovaj top-down shooter. Kako iza njega stoji Arrowhead Studios, onaj isti tim koji je slavu stekao na Magicki, popularnoj fantasy parodiji započetoj u kontekstu običnog studentskog projekta, iznenađenja zapravo i nema. Šveđani i dalje imaju odličan smisao za humor. Količinski ga možda ima manje nego u njihovom prvijencu (neke priče u igri kroz koju bi se on istaknuo zapravo i nema), no kvalitetom nimalo ne zaostaje. Štoviše. Pjur lav.

Iz gameplay perspektive, Helldiversi su SF predložak Magicke. I dalje je tu najveći fokus na pametnom kooperativnom igranju uz obilje prijateljske vatre. Dok su se u fantasy predlošku kombinirali različiti prirodni elementi da se dobiju ubojite magije, u Helldiversima igrači osim što iz ptičje perspektive puškama pucaju po svemu što se miče, mogu pravilnom kombinacijom određenog broja tipaka na D-padu Dualshocka 4, aktivirati tzv. stratageme.
Riječ je o običnim perkovima s kojima u borbi dobivate željenu taktičku prednost.


Na primjer – iz bunkera vašeg svemirskog broda u orbiti može vam se spustiti streljivo koje vam baš nedostaje u nekom ključnom trenutku borbe. Tu je dalje nekakav bacač plamena ako vam puška nije dovoljno efikasna za velik roj nadolazećih beštija. Ili recimo veliki hodajući robot u kojeg možete uskočiti glumeći izbjeglicu iz Titanfalla. Te taktičke mogućnosti otključavate napredovanjem u kampanji, s time da još dobivate nova naprednija oružja koja uredno nadograđujete. Znači više-manje imamo u igri tipične elemente multiplayer pucačine spojene sa SF predloškom švedskog recepta dobre kooperativne zabave iz ptičje perspektive.

U redu, kažete vi, no o čemu se zapravo radi u igri?

Kao što rekoh na početku, ideja je zaštiti Super Zemlju i njezinu super demokraciju. Ona je ironično u centru naše galaksije, a morate je braniti od tri rase – Cyborga (ljudi koji su odlučili ukrasiti svoje tijelo metalima pa na kraju morali pobjeći sa Zemlje kada su vidjeli da ih demokratska sredina neće baš trpjeti), Illuminata (izbjeglih „Protossa“ koji znaju zapravo koristiti svoj mozak pa su po defaultu previše opasni) i Kukaca jer eto… je*** igru u kojoj nema ubijanja velikih kukcolikih stvorenja u Warhammer stilu. Fora je što se sve bilježi live na serveru pa recimo ako igrači diljem svijeta pretežito gube partije, neprijateljske rase osvajaju teritorije u galaksiji i približavaju se tako njezinom centru – Super Zemlji. Ako do toga dođe, počinje nemilosrdna last stand borba za opstanak.

Sve to skupa je ovako dosta fora koncept gdje se od samog izlaska igre broje dani i događaji pa kada se igrač ulogira u igru, prvo što ga dočeka je update ratnog stanja u galaksiji. Znači to je pregled svega što ste propustili dok ste bili offline. Svaki poraz ili pobjeda se bilježi globalno pa cijelo vrijeme imate dojam da sudjelujete u nekom imaginarnom globalnom PvP sukobu koji se odvija isključivo kroz pozadinske statistike. Dođe vam to kao teletekst – internet za siromašne.


No nemojte se dati prevariti – opstanak u igri nije lagan. Uz čak 12 stupnjeva težine te po rasi 10-ak različitih tipova neprijatelja, borbe su u proceduralno generiranim misijama i više nego napete. Budući da svojim teškim naoružanjem možete pored neprijatelja ubiti sve suborce ako ne pazite, a beštije kada se aktivira alarm naviru u Diablo stilu s različitim mogućnostima i napadima, ova top down makljaža izvlači posljednje kapljice znoja iz vaših gamerskih šapa.

Posebice ako igrate na posljednjem 12- stupnju težine zgodno nazvanom Helldive gdje je preživljavanje jednako mogućnosti da putem natječaja dobijete posao u državnoj tvrtki. Načelno, ako se primite Helldiversa kako je on zamišljen da se igra (kooperativno na visokom stupnju težine), umirat ćete često, što nije problem dokle god vas putem stratagema vaši suborci pozivaju iz orbite natrag (pametna timska igra se u receptu uspjeha podrazumijeva). No ludi Šveđani kako se vole zezati u svojim igrama, složili su da vas dolazak iz orbite u Warhammer Dawn of War 2 stilu može suboraca koštati žive glave. Nerijetko se dogodila situacija da bi netko usred makljaže pozvao natrag stradalog kolegu, da bi ga na kraju on svojom kapsulom poklopio poslavši na vječna lovišta. How rude!

No nije baš sve bajno na Super Zemlji. Zbog proceduralne prirode gameplaya, Helldiversi na duže staze mogu lako postati repetitivni. Kako se kroz igru provlače samo tri tipa terena (pustinja, močvara, snijeg) s relativno kopiranim level strukturama te zadacima koji se non-stop ponavljaju (zauzmi točku, prebaci preživjele civile, osiguraj izvor nafte i sl.), nakon par sati imat ćete dojam da trčite u krug. Začudilo me zapravo što se nije malo više truda uložilo barem u dizajn levela gdje bi recimo nekakvi urbani tereni bili očekivana pojava te daleke super budućnosti. No dobro, uz dobro doziranje zasićenje se može izbjeći.


Ono što je bio veći problem igre je konekcija sa serverima. Osim što bih nerijetko potrošio dobrih 15-ak minuta na spajanje s drugim igračima, u prevelikom postotku slučajeva bi meč bio prekinut zbog neuspješnog prebacivanja hosta na novog igrača. Kako je igra napravljena u suradnji sa Sonyjevim developerima, odnosno uz pomoć njihove logističke podrške, ova Playstation ekskluziva je još jedna u nizu koja pokazuje znakove tehničke slabosti po pitanju adekvatne podrške mrežne zabave. No idući patchevi će valjda srediti stvar tako da ćete ove probleme vjerojatno i izbjeći.

Borba za domovinu mora biti čast i životni poziv svakog pravog domoljuba, kaže vodstvo Super Zemlje. Kako vam treba samo PlayStation 3, PlayStatation 4 ili PlayStation Vita da bi ispunili svoju građansku dužnost, isprike nema – uz dobar faktor kooperativne cross-platform zabave, ljubav prema domovini nikad nije bila lakši zadatak. Samo ne zaboravite tu i tamo uzeti odmor od igre.

Kako bi se zaštitila Super Zemlja, potrebna su četiri super vojnika u novoj top-down makljaži kreatora Magicke. Provjerite koliko je švedska humoristična kooperativna formula ostala zabavna u novom SF ruhu.

75 Naša ocjena
  • taktičke mogućnosti
  • napucavanje
  • MP napredovanje
  • humor
  • repetitivno
  • level dizajn
  • mrežni problemi

Ante Malenica

Opis nije dostupan.

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!