HCL.HR

Recenzija

Helldorado [PC]

Zoran Žalac

Kada je u pitanju dočaravanje atmosfere Divljeg zapada, mora se priznati kako industrija video-igara na tom području nije baš nešto plodna. Tek je nekoliko naslova uspjelo dostojno predočiti potencijal Wild Westa, a ujedno sve to upakirati u zanimljiv igraći sadržaj. Jedan od tih naslova bio je i Desperados: Wanted Dead or Alive, RTT (real-time tactics) njemačkog studija Spellbound.

Desperadosi su glavnu ideju dakako pokupili od tri godine starijeg Commandos serijala, no hvalilo ih se zato što su to učinili na izrazito kvalitetan način. Igra nas je smjestila u New Mexico godine 1881. gdje smo pomoću šest unikatnih likova pokušali pronaći odmetnika po imenu El Diablo, zaslužnog za učestale pljačke vlakova. Napeta i originalna priča bila je prožeta mnogim zapletima i preokretima, a kada je igri došao kraj, svi su željeli vidjeti nove avanture Johna Coopera i njegove bande neslavnih gadova.


Nažalost, pet godina poslije ispostavilo se kako nova avantura imena Cooper’s Revenge neće biti ni približno atraktivna kao prva igra. Proizvođač je neuspjelo eksperimentirao s promjenom perspektive i dimenzije, a sam rezultat slovio je kao jedan od najlošijih nastavaka koje smo vidjeli u posljednje vrijeme. Ipak, to nije obeshrabrilo Spellbound koji se ubrzo odvažio na izradu ekspanzije naziva Conspiracy, ali kako je rad na dotičnoj tekao, odlučeno je da bi ona mogla zaživjeti kao samostalna igra. Ne želeći je proglasiti direktnim trećim dijelom Desperados sage, proizvođač je naziva Helldorado, a tu počinje priča igre koju danas recenziramo.

Radnja se usko nadovezuje na kraj drugog dijela. 1883. godine u gradiću Santa Fe, udovica sada već pokojnog Mr. Goodmana (glavnog antagonista prethodne igre) otima Doca McCoya, jednog od članova družine Johna Coopera. Cooper je tako primoran obaviti nekoliko prljavih poslova da bi spasio život svog prijatelja, a kako se on i njegovi suborci sve dublje upliću u dotične poslove pljačke i ubojstava, postaje im jasnije da je na djelu nešto više od pakosne osvete udovice Goodman.


Kao što iz opisanog zapleta možete vidjeti, priča je solidan splet forsiranih događaja, a s obzirom da je prvotno bila zamišljena kao svojevrsni epilog u obliku ekspanzije, ne možemo se previše žaliti na kvalitetu. Naravno, nije ni blizu kvaliteti priče iz prvog dijela (premalo likova i previše nelogičnih rupa), no može držati vodu jer je ionako sporedna u odnosu na čari RTT gameplaya.

… Umjesto CGI animacija između misija počašćeni smo nekakvom kvazi-stripovskom metodom prikaza radnje …


Ono što pak stvarno smeta kod iste te priče je način na koji je ona prezentirana. Umjesto CGI animacija između misija počašćeni smo nekakvom kvazi-stripovskom metodom prikaza radnje. Iskreno rečeno, nemam pojma datira li to još od Desperadosa 2, ali ovako nejasan, štoviše glup način prezentacije priče jednostavno se ne može tolerirati. Jest da je doba recesije i jest da ionako sve biva popraćeno tekstom u opisu misije, ali nečuveno je da se igra nerijetko ruši zbog nekakvog lijevog codeca u kojemu su te jadne animacije snimljene.

Gledajući drugu prezentacijsku stranu igre, grafiku i zvuk, ustvrdit ćemo da na tom polju nije bilo nikakvih promjena od zadnje igre. Divlji zapad je i dalje impresivno dočaran, unatoč činjenici da je za današnje standarde grafika jako loša. Solidna glazbena podloga ostala je ista, baš kao i loša glasovna sinkronizacija heroja. Doduše, ne tako loša sama po sebi, ali definitivno pomak unatrag u odnosu na kvalitetu glasova u prvoj Desperados igri.

Glavno unaprjeđenje ove nesuđene ekspanzije je vraćanje primarnog fokusa na izometrijski pogled. Kamera iz trećeg lica i dalje je tu, no više nije toliko forsirana (vjerojatno djelom zbog zastarjele grafike). Ovim potezom proizvođači su nakratko vratili stari šarm Desperadosa, ali uzmite u obzir da velika većina ostalih elemenata zaostaje pri toj namjeri. Grafičko sučelje redizajnirano je i zaslužuje same pohvale, a da sada ne ulazimo u detalje, na screenshotima možete jasno vidjeti kako ono izgleda.

Osnovni model igre zadržao je principe koji su proslavili žanr. Dakle, na raspolaganju vam je šest likova – Cooper, Sam, Kate, Doc, Sanchez i Hawkeye. Svatko od njih ima glavno oružje i tri ostale sposobnosti. Ako ste igrali prijašnje Desperados igre, instantno ćete prepoznati većinu tih sposobnosti, iako je uvedeno i nekoliko novih, ponešto smislenijih i korisnijih akcija. Sukladno zadacima koje vam pojedina misija daje, sa svojom grupom očajnika eliminirat ćete neprijatelje i često koristiti stealth u svrhu izvršavanja zadataka.


Najvažniju nadogradnju sustava Helldorado donosi u obliku kombiniranih akcija. Riječ je 15 poteza u kojima možete upariti pojedine likove tako da oni odglume ili odrade specifičnu akciju s namjerom da ista pomogne eliminiranju neprijatelja. Cooper i Sam tako mogu izvršiti iznenadni ulet u grupu neprijatelja te ih uhvatiti na prepad i onesposobiti šakama. Nadalje, Sanchez i Hawkeye mogu odglumiti privođenje Indijanca kako bi zbunili neprijatelja, a Kate i Cooper u napetom trenutku mogu izvesti ljubavničku foru da bi izbjegli sumnje protivnika. Sve u svemu, Combo Action je pozitivan dodatak igri, iako je pomalo šteta što ga nemate priliku koristiti češće.

… Spellbound je poradio na raznolikosti misija, ili, konkretnije rečeno, na raznolikosti zadataka u njima …


Helldorado nudi 12 misija na pet lokacija, što će reći da se gotovo svaka misija odigrava nekoliko puta na istoj lokaciji. Jeftin trik, a još jeftiniji s obzirom da je nekoliko lokacija samo preneseno iz Desperadosa 2. Srećom, Spellbound je poradio na raznolikosti misija, ili konkretnije rečeno raznolikosti zadataka u njima, a kako te misije znaju potrajati i do sat vremena, ne možemo se požaliti na dužinu igre.


Ali prije nego vas ta informacija obraduje, treba znati i zašto misije traju toliko dugo. Naime, koncept Desperadosa / Helldorada zasniva se na pogreškama i uočavanju, odnosno ispravljanju istih. Za to je dakako zaslužna prokleta težina igre koja od vas zahtjeva smirenost, strpljivost, preciznost i pravovremenost, a kao da ni ta kombinacija nije dovoljna sama po sebi, u velikoj većini slučajeva trebat će vam i mala doza sreće. Helldorado je igra u kojoj morate pažljivo planirati apsolutno svaki korak, jer na tom istom koraku vreba masa neprijatelja koja vas u sekundi može odvesti do game over ekrana. Pogine li bilo koji član vaše skupine, igra vas vraća na zadnju snimljenu poziciju. Vidi li vas na pojedinim misijama bilo koji NPC, možete slobodno loadirati. Ubijete li pak na pojedinim misijama pojedine neprijatelje, igra vas također baca na game over.

U suštini, morate snimati prije i poslije svake akcije, paziti na svaki detalj i misliti unaprijed, što može itekako potrajati. Nije da su protivnici toliko pametni kako tvrdi proizvođač, štoviše AI je jako glup i degradiran u odnosu na prvi Desperados, već je problem u tome što Helldorado kao izazov može ponuditi jedino više neprijatelja, a to je kao i u slučaju recikliranja lokacija, vrlo jeftin trik.

Iz svega priloženog, da se zaključiti kako Helldorado nije igra za svakoga. Neki će mrziti ovaj naslov zbog težine, dok će drugi cijeniti gorki izazov iste. Na kraju se dakle sve svodi na ukus, a kad je posrijedi takav slučaj, teško je objektivno ocijeniti samu igru. Gledajući na to da igra nije toliko ambiciozna da se naziva Desperados 3, ali je dovoljno hrabra da slovi kao samostalna igra koja barem 50% stvari preuzima od naslova kojemu je prvotno trebala biti nadogradnja, Helldorado je čisti prosjek uz naznaku potencijalne zabave – pružit će vam sate igre ukoliko ste spremni previditi nekoliko mana i propusta. Ako pak niste raspoloženi za takav kompromis, bolje vam je da ovu igru jednostavno zaobiđete.

Šesteročlana ekipa odmetnika divljeg zapada, poznatija kao Desperados, vraća se na gaming scenu u igri pod drugim imenom – Helldorado.

70 Naša ocjena
  • atmosfera
  • Combo action
  • još uvijek privlačan RTT sustav
  • prezentacija priče
  • grafika
  • težina
  • recikliranje lokacija

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!