Pojavi se tu i tamo poneka igra koja podigne puno prašine, a još više pitanja. Her Story je jedan takav naslov. Kako to najčešće biva, neki će reći da to uopće nije igra već povremeno interaktivni film, dok će drugi spremno braniti status videoigre pozivajući se na činjenicu da igrač (promatrač?) ovdje sam kroji svoje iskustvo. Bilo kako bilo, Her Story je nedvojbeno njena priča, više od toga vam ne može obećati, ali isto tako je nedvojbeno jedna fantastična igra.

Zbunjeni? Bio sam i ja u početku. Zapravo uopće nisam bio upućen u Her Story prije samog izlaska, ali brzo me privukla sama činjenica da ju je napravio Sam Barlowe, onaj gospodin koji je svojevremeno kreirao iznenađujuće dobar Silent Hill: Shatered Memories. Ti Silent Hillovi su uvijek imali dobru priču, ali uvijek se dalo i prije samoga kraja zaključiti što je tu zapravo posrijedi. To uopće nije loše, dapače – najbolji dio Silent Hilla je uvijek istraživanje te misteriozne psihe likova, ali Shatered Memories je sve to odradio na poseban način i potpuno me iznenadio.

Barlow je to uspješno ponovio kroz Her Story – dobio me na svoj stari trik, ali ovaj put si je dozvolio potpunu slobodu u pogledu priče. Odbacio je dionice tradicionalnog gameplaya koje bi ovakav naslov samo kočile i ponudio igračima jedan sasvim neuobičajen pristup. Ali ne mogu vam potpuno otvoreno reći tko ste i što radite u ovoj igri, a to je u neku ruku najjači argument zašto ovo ipak valja smatrati igrom. Vi ste jednostavno vi… uglavnom.

Krajnje minimalistički launcher vodi u krajnje minimalističko sučelje sâme igre. Na ekranu je desktop policijskog računala iz devedesetih, potpuno funkcionalan – možete čitati neke porukice ili čak igrati instalirane igre, ali teško ćete zanemariti policijsku bazu podataka kojoj ćete se kad-tad morati posvetiti. To je vaš glavni alat u ovoj priči. Kada upišete riječ u računalo dobit ćete srodne snimke intervjua s jednom ženom čiji je muž nestao. Daljnjih instrukcija od toga nema, a čak niti to upisivanje ključnih riječi za pretraživanje baze podataka i pregledavanje videa nije potpuno eksplicitno objašnjeno. Jednostavno ste stavljeni na lice mjesta i činite što vas je volja.

Her Story screenshots

Upravo je zato i genijalno kako igra na kraju uspijeva ispričati svoju priču svakom igraču. Svi mi imamo različite interese, asocijacije, reakcije i vjerovanja. Svatko je drugačiji i rijetko tko će lutati tom bazom podataka na isti način. Možete bubnuti neku nasumičnu riječ koja vam u tom trenutku padne na pamet i otkriti tako video sniman u potpuno različito vrijeme, na potpuno različitu temu. Tako sam i ja u jednom trenutku napisao prvo što mi je palo na pamet, čisto kako bih iskušao sustav, a za divno čudo ponuđena mi je jedna kratka snimka.

Na osnovu toga što je žena na snimci rekla nastavio sam kopati, tražiti po bazi podataka povezane riječi i događaje – ništa mi nije bilo jasno, odakle sad to? Kopajući dalje i pregledavajući te video intervjue postepeno sam proširio svoje znanje o slučaju, ali jednostavno nisam mogao popuniti određene rupe u svemu tome. Ono što me u više navrata ostavilo bez riječi je iznimno inteligentna struktura te izrazito slojevite priče, koja je u potpunosti ispričana kroz spomenute video klipove. Naišao sam na nebrojene slijepe ulice, pa bih se malo vratio na isječke koje sam prethodno označio i tamo pronašao novi trag na osnovu nekih novih informacija, što bi razotkrilo sasvim nove nejasnoće i saznanja u priči. Osjećao sam se kao neki detektiv koji se sasvim nehotice uhvatio zagonetke i sad ga izjeda što ne može doći do pune istine.

Općenito ću dugo i rado pamtiti Her Story, jer me rijetko koja igra ovoliko povezala za ono što mi ima reći.

Moja je avantura trajala svega tri sata, no činilo mi se da je trajala daleko više jer mi je toliko pitanja ostalo u glavi ostatak tog dana. Kraj igre je velika prekretnica, ali je i potpuno neodređen. Her Story možete završiti unutar sat vremena ako znate što radite, a možete ju nikada ne završiti. Iako je sam završetak, ako ga uopće pronađete, potpuni šok, uopće mi nije bio upečatljiv koliko i cjelokupno iskustvo koje je do njega vodilo. Općenito ću dugo i rado pamtiti Her Story, jer me rijetko koja igra ovoliko uvjerila i povezala za ono što mi ima reći.

Her Story screenshots

Zasluge za to se uvelike mogu pripisati Vivi Seifert, glavnoj i jedinoj glumici koja ustvari uopće nije glumica. Uživo je ona bivša gimnastičarka i aktualna glazbenica, ali u Her Story je toliko zanosna da je to nakon igranja teško pojmiti. Pošto su njeni iskazi jedini izvor informacija, ona stvara vaš dojam o svim likovima, ali samo u onoj mjeri koju ste sami iskopali u bazi podataka. U neku ruku, vremenom ona sama postaje svaki lik posebno. Puno se sićušnih detaljčića, ali i velikih dijelova priče može promašiti, a zadivljujuće je shvatiti kako zapravo ne možete pogriješiti. Svi su na dobitku, jer kako nema zadataka ni uputa, tako nema ni krajnjeg cilja. Vi ste vladar svoje sudbine i možete jedino pronaći svoju verziju priče. Nekome će to biti priča o ljubavi, nekome o ljubomori, obitelji, ubojstvu, pogreškama, životu, djetinjstvu, sreći, ali svatko će pronaći svoju priču.

Ja sam propustio samo nekoliko klipova u igri, ali sam provjerio na forumima kronološki poredak priče koji su sastavili fanovi i tako potvrdio da sam dobro razumio tijek. Svejedno, bilo je zanimljivo vidjeti kako smo se svi složili oko tijeka radnje, ali je gotovo svatko usprkos tome imao svoju verziju i viđenje priče i nitko nije bio u krivu, nema gubitnika. To je samo još jedan dokaz da je Her Story zaista posebno putovanje na koje se isplati uputiti bez obzira na vaše uobičajene preferencije i navike. Ovo je priča za svakoga i zaslužuje da ju svatko otkrije.