Killzone: Mercenary je igra o plaćenicima, ali mnogo važnije od toga – nije plaćenička igra. Naime, prijenosni Killzone FPS ne djeluje kao još jedan usiljeni produžetak uspješne franšize kojemu je cilj izmusti novac od igrača. Premda se novac u Mercenaryju slavi i veliča na razne načine, cijena same igre uopće ne bi trebala biti sporna jer je Killzone: Mercenary uz LBP Vitu sadržajem najbogatiji naslov na Sonyjevoj prijenosnoj platformi.

Plaćenička organizacija čiji ste dio u ovoj igri svojevrsna je „Majka Courage“. Bori se na obje strane sukoba između ISA trupa i Helghasta, sve u cilju da rat ne završi – odnosno da potraje kako bi se zaradilo što više novca. Vi ste Aaron Danner i šutite kroz čitavu igru, čak i kada treba pretrpjeti nepravdu. Ali dok god vam se novac slijeva na vaš račun nemate se što buniti. Čuvat ćete onoga tko vas plaća, a napadati onoga za čije vas eliminiranje plaćaju.

Malo se sprdamo sa zapletom Killzone: Mercenaryja, no u suštini je to solidna pričica za jedan shooter. Radnja je dinamična i preokreti se ne događaju samo na početku ili kraju misija nego i za njihova trajanja. Naravno, sve je to linearno bez ikakvog grananja priče, a zahvaljujući šutljivom protagonistu nemate onaj osjećaj da ste važan dio svijeta i da ste stvarno upetljani u sukob iz kojega ne možete izaći.

Killzone: Mercenary screenshots

Ali opet, Killzone serijal nikada se nije isticao svojom pričom ili vještinom naracije; a prijenosne igre ionako igramo u uvjetima kada za taj element obično ne marimo nego nam je cilj skratiti si vrijeme pri nekom čekanju ili putovanju. Kampanja sadrži devet misija i traje solidnih pet sati, a kasnije vam otvara mogućnosti da joj se vratite i zabavite se još jednom uz niz izazova za specifično prelaženje – ovoga puta više iz zadovoljstva nego radi novca.

Killzone: Mercenary može se igrati na više načina – nasilno, tiho ili pak kombinacijom toga, a svaki se od tih načina nagrađuje Valor bodovima, odnosno novcem. Pri prvom prelasku misije odrađujete tek osnovne zadatke, no kada ju završite otključavate tzv. precision, covert i demoliton planove prelaska. Svaki od njih daje vam set specifičnih zadataka. Primjerice, misiju morate prijeći u određenom vremenu, morate koristiti određeno oružje, neprijatelje eliminirati na zadani način, uništavati sporedne objekte i slično. Na višim razinama težine zarađuje se više novca, ali dakako – za te ćete se svote trebati dobro namučiti.

Kampanja traje oko pet sati, no otključavanje opreme traje mnogo duže od toga.

Prvi korak bit će vam otključavanje opreme koja se sastoji od uistinu impresivnog arsenala. Dvanaest primarnih i dvanaest sekundarnih pucaljki, šest različitih oklopa, osam Van-guard pomagala i nekoliko vrsta eksploziva držat će vas zaposlenim dosta dugo. Pri prvom prelasku kampanje vjerojatno ćete se držati samo najbolje opreme, no kako specijalizirane misije izričito zahtijevaju određenu opremu morat ćete kupiti sve što se nudi. Dobra je stvar što zarađena valuta i kupljena oružja vrijede i izvan SP kampanje, odnosno u multiplayeru gdje se također možete specijalizirati za neku ulogu.

Killzone: Mercenary screenshots

Kontrole u igri su vrlo dobro izvedene. Sve se može podesiti po volji i preferenciji, a komande na dodirniku nisu nametljive. Jedina dvojbena stavka jest korištenje iste tipke za sprint, čučanj i uzimanje zaklona; premda sprintati možete i pomoću stražnjeg dodirnika. Uglavnom, kontrole nikome ne bi trebale biti prepreka za funkcionalno napucavanje. Međutim, u solo kampanji mogao bi vas iritirati sustav checkpointa. Nekako se poklopilo da taj sustav kritiziram u zadnjih nekoliko igara koje sam recenzirao, no ovdje je to sasvim opravdano.

Mercenary nema opciju ručnog snimanja, a ni restartiranja zadnjeg checkpointa za vrijeme misije; dopušteno vam je samo restartati čitavu misiju. U slučaju misija gdje se oslanjate na stealth pristup takvo što zna užasno frustrirati. Točke za checkpoint nasumično su i pomalo nelogično razbacane, a da stvari budu gore nikada vam nije jasno naznačeno u kojem trenutku vam je igra snimljena. Najgore od svega, snimljena checkpoint pozicija vrijedi samo dok ste u igri – ako je ugasite ponavljat ćete čitavu misiju od samog početka.

Po pitanju količine sadržaja čak se ni neki veći naslovi za kućne konzole ne trude dostaviti toliko sadržaja koliko ga donosi Killzone: Mercenary. Jer, osim SP kampanje s koju se može prelaziti na više načina, igra se ne štedi niti na multiplayeru. Naravno, prijenosna platforma postavlja određene limitacije pa u meču može sudjelovati samo osmero igrača, dostupna su svega tri moda i šest mapa. To su maleni brojevi ako očekujete veliko FPS iskustvo na Vitinom ekranu. No, mrežni multiplayer zapravo funkcionira „kao pravi“ jer ono što jest ovdje radi onako kako je i zamišljeno.

Killzone: Mercenary screenshots

Od modova imamo klasični DM i TDM, a tu je još i Killzoneov Warzone. Potonji se bazira na pet zadataka tijekom meča, a najčešće ti zadaci zahtijevaju surađivanje s timom te se ne svode samo na puko napucavanje, odnosno skupljanje bodova ubijanjem protivnika. Dobar dodatak multiplayeru su Valor karte i Van-guard kapsule. Karte imaju svojevrsnu ulogu odličja, a skupljamo ih od drugih igrača. Van-guard kapsule igraču daju posebne mogućnosti koje se mogu aktivirati na određeno vrijeme. To su primjerice zračni napad, štit, bacač raketa itd. Mogućnosti dobiva igrač koji riskira i prvi dođe do kapsule. Kapsula, naravno, može pasti na bilo koji dio mape.

Multiplayer funkcionira jednako dobro kao i u „velikim“ pucačinama, premda su limitacije platforme vidjljive na broju igrača i modova.

Dakle, Killzone: Mercenary ima sve odlike velikog naslova u malom formatu, a isto je i s prezentacijom igre. Ne treba biti oštrog oka da se uoči kako je ovo tehnički najljepša igra na Viti, pa i prijenosnim konzolama uopće. Možda to tako ne izgleda kada gledate screenshote na monitoru, ali na Vitinom ekranu to izgleda jako lijepo. Razine su ponekad toliko detaljne da pomislite kako je to pretjerana količina detalja za jedan mali ekran, što je možda čak i istina jer u nekim slučajevima dolazi do opadanja frameratea. Međutim, to se ne događa toliko često da bi smetalo samoj igri.

Killzone: Mercenary screenshots

Vita se vrteći ovu igru zna prilično ugrijati, no potrošnja baterije malo je optimizirana u odnosu na preview verziju koju smo igrali, pa možete izvući četiri sata igranja pri punoj bateriji (i punoj svjetlini ekrana), što i nije tako loše. Treba samo spomenuti kako igra teži preko tri gigabajta, a zahtijeva i zakrpu od velikih 1 GB. Drugim riječima, ako imate memorijsku karticu od 4 GB, a igru kupite u digitalnoj verziji moći ćete pristupiti samo SP komponenti – za zakrpu nećete imati mjesta na kartici, a bez zakrpe nećete moći pristupiti multiplayeru.

Killzone: Mercenary pokazuje kako se na prijenosnoj platformi može ostvariti dobro FPS iskustvo. Kvaliteta igre je tu, a sadržaja ne nedostaje. Naravno, nije ovo neki veličanstveni shooter koji donosi nešto neviđeno, ali u okviru svojih mogućnosti nudi mnogo toga za zabavu izvan velikog ekrana. U krajnjem slučaju – igra služi svojoj svrsi i uz nju se lako zabaviti kada vrijeme sporo prolazi. Možda ćete se tijekom igranja zapitati je li FPS iskustvo uistinu potrebno jednoj prijenosnoj platformi, no sjetite se samo da Vita ionako nema obilje kvalitetnih naslova pa je svaka ovakva igra dobro došla.