HCL.HR

Recenzija

L.A. Noire [X360, PS3]

Duje Kozomara

.

Ako ste vozač kamiona, imate zalijepljene postere Marka Perkovića Thompsona, Isusa i Ante Gotovine te kalendar s golišavom Severinom u svom vozilu, hranite se isključivo fažolom u Macole, općite sa ženama u jeftinim bordelima, ne volite tehnologiju, ne koristite internet, a kao mobilni uređaj koristite Alcatel iz deves’prve, čisto jer eto, morate – postoje šanse da niste čuli za L.A Noire. Ako ste rudar u Meksiku, ženu i sedmoro djece prehranjujete isključivo svojim mukotrpnim poslom, tehnologiji i vijestima niste došli blizu zadnjih pola godine, jer se, jebiga, rudnik malo urušio pa ste već neko vrijeme zarobljeni s nekolicinom svojih kolega, koje ste pomalo počeli promatrati kao izvor prehrambenih tvari – vjerojatno niste čuli za L.A Noire.

Ako ste Šibenčanka u Big Brother kući koja je prevarila muža s neodoljivim Srbinom, teško da ste čuli za tu Rockstarovu igru u Los Angelesu. Ako ste se prije koju godinu preobratili i postali pripadnik Amiške družine… Dobro, shvatili ste. U svim navedenim slučajevima, zapravo je pomalo teško shvatiti što radite na našem portalu i zašto ste otvorili ovu recenziju. Koja je poanta ovog ingenioznog uvoda? Pa, recimo da smo htjeli pojasniti da je Rockstar sasvim fino odradio marketinški dio i da je gotovo nemoguće da jedna osoba koja voli igrati igre nije čula za L.A Noire, taj interesantni i inovativni sandbox naslov koji je doista obećavajuće izgledao u svim najavama. Los Angeles u razdoblju poslije drugog svjetskog rata, inovativne tehnologije, noir film elementi, imerzivni detektivski slučajevi… Iako stvari koje nekad zvuče ovako genijalno ponekad imaju tendenciju sasvim razočarati, recimo da ovaj put to ipak nije slučaj.

Cole Phelps je mladi ratni veteran koji se odlučio pridružiti LAPD-u (Los Angeles Police Department) 1947. godine, u vrijeme kada su se posljedice Drugog svjetskog rata još žestoko osjećale u tom području. Los Angeles je grad pogođen korupcijom, porastom trgovine drogom, a količina ubojstava nikada nije bila veća. Grad je savršeno rekreiran, konstruiran je prema 110.000 zračnih fotografija fotografiranih točno u tom razdoblju, pa je zapravo zapanjujuća autentičnost građevina, ulica, pa čak i manje relevantnih stvari, poput voznog reda javnog prijevoza.

Nismo sigurni koliko se toga promijenilo u ovih 60 godina, ali imamo osjećaj da bi se, nakon brojnih sati provedenih u igri, uspjeli snaći da se sada nekako nađemo na ulicama Los Angelesa. Osim odlično rekreiranog grada u tom pogledu, autentičnosti i atmosferičnosti potpomaže dobra priča, raznolikost lokacija te elementi film noirea (ističe se jazz soundtrack) pa se doista nije teško uživjeti u igru. Cole Phelps je obrazovan i mudar policajac, uvijek ima čiste namjere te želju da riješi slučaj pošteno i do kraja, a radišnost i poštenost razlikuju ga od većine kolega. Uz medalju koju je zaradio u ratu, marljivost i vrlo uspješno rješavanje slučaja za slučajem dovodi ga do dosta brzih promaknuća, pa ćemo tako rješavajući sveukupno 21 slučaj, koliko ih igra nudi, proći kroz odjele „Patrol, Traffic, Homicide, Vice i Arson“, ilitiga po naški: patrola, promet, umorstva, poroci i palež. Vjerojatno vam je jasno kakvi će nas slučajevi zateći u svakom od navedenih odjela, a rješavajući ih, proći ćemo doista široku paletu lokacija: od kampova u kojima žive beskućnici, do bogataških rezidencija.

Kad spominjemo lokacije, treba reći da i Hollywood igra veliku ulogu u priči, pa ćete se susresti s bolesnim režiserima, glumicama koje bi učinile sve za slavu te raznolikim drugim spletkama koje svijet slavnih nosi. Osim toga, u jednom dijelu će vam se Marilyn Monroe, oduševljena vašim detektivskim vještinama i dobrim izgledom, podati, pa ćete imati akcijsku sekvencu u kojoj trebate seksualno zadovoljiti poznatu plavušu kako god znate i umijete. Dobro, okej, nema toga u igri, ali se nadamo da će Team Bondi i Rockstar pročitati ovu našu finu recenziju i izbaciti DLC s nekoliko takvih misija. Nada umire posljednja. Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju upada. Jedna lasta ne čini proljeće. Malo mudrih poslovica nikad dosta, znate kako je. Nakon obavljenih slučajeva, često ćemo imati flashbackove glavnog lika u razdoblje rata, što pomaže da doznamo više o njegovoj prošlosti i ponašanju o vojsci. Priča je dobro odrađena, zanimljiva je i tjera da igrate dalje, a uvjerljivi su i likovi, osobito oni malo važniji za priču s čijima se pozadinskim pričama bolje upoznamo tijekom igre.

Doznati ćemo tako najviše o životima svojih partnera, koji čovjeku taman prirastu srcu kad napreduje na novi odjel i dobije novog partnera. Što se priče tiče, razvija se tijekom cut scena, koje ponekad znaju potrajati malo duže te zauzimaju dobar dio sveukupnog igrinog trajanja, za što smo čuli da neki gameri imaju primjedbe, no nama doista nije smetalo. Upravo poradi tih cut scena priča i jest kvalitetno razrađena, a zapravo ih je gušt gledati, najviše zbog kvalitetnog voice actinga i MotionScan tehnologije, o kojima ćemo nešto više reći kasnije.

Kao što smo već spomenuli, naš Cole će tijekom igre rješavati brojne raznolike slučajeve, a to rješavanje uvijek se sastoji od nekoliko dijelova. Prvo treba prikupiti dokaze na mjestu zločina i drugim lokacijama, a da ste naišli na dokaz pokazuje vam vibracija gamepada te napeta pozadinska glazba. To zna sličiti i na potragu naslijepo, jer ćete ponekad, nesigurni gdje bi se dokazi mogli naći, šetati od zida do zida, čekajući da gamepad zavibrira. Hrabriji gameri (ili mazohisti) mogu isključiti te pomagače, oslonivši se samo na svoje oštro oko te detektivski instinkt. Da ste prikupili sve potrebne dokaze, znati ćete opet po glazbi, koja će u ovom slučaju prestati svirati. Nakon prikupljanja dokaza, idemo na najvažniji dio – ispitivanje svjedoka te osumnjičenih. Ispitivanje je naime, drukčije od bilo čega što ste imali priliku vidjeti do sada, upravo zbog MotionScan tehnologije, u kojoj čak 32 kamere snimaju glumčevo lice iz svakog kuta, kako bi što uvjerljivije prenijeli njegove facijalne ekspresije.

Kada postavite pitanje osobi koju ispitujete, nije toliko važno ono što kaže, koliko način na koji to kaže, odnosno izraz lica u tom trenutku. Svaki pogled u stranu, nagla promjena izraza lica, teško gutanje, sve to treba uzeti u obzir. Nakon što vam ispitanik da odgovor, imate tri opcije: ukoliko smatrate da govori istinu, odaberete „Truth“, ako vam se čini da laže, no nemate dokaza s kojima ćete to poduprijeti, odabrati ćete „Doubt“, a kad ste pak uvjereni da laže i možete to dokazati, odabirete opciju „Lie“. Ukoliko ste u pravu s procjenom, izvući ćete više podataka od ispitanika, od kojih neki često znaju biti vrlo značajni, a s krivom procjenom ostajete „kratkih rukava“ i vjerojatno nećete doznati relevantne informacije. Sada vam je jasno i zašto je bitan proces prikupljanja dokaza: ukoliko postoje dokazi s kojima možete optužiti ispitanika da ne govori istinu, no vi dokaze niste pronašli, nikako ne možete izvući pozitivan ishod kod tog pitanja.

Facijalne ekspresije doista su impresivne i mora se priznati da je ovo dosta zanimljiv pristup ispitivanju, no postavlja se pitanje – koliko je realna činjenica da možete procijeniti govori li vaš ispitanik istinu samo prema njegovom izrazu lica. Što ako, recimo, ispitanik jako mora obaviti nuždu i trpi već satima (vjerujem da ste se barem jednom našli u takvoj situaciji i znate kako vam je izobličeno lice vjerojatno izgledalo u tim teškim trenutcima), a vi jadnog čovjeka optužite da laže. Što ako je ispitanik serijski ubojica, koji je osim žrtve u vašem slučaju, poklao još desetke nevine djece, no ima rijetku bolest poradi koje su mu facijalni mišići ukočeni, a vi ga fino oslobodite optužbe zbog činjenice da vas je gledao vas u oči i nije nijednom trznuo. I tako, možemo se sjetiti još par primjera (poput onog u kojem su ispitanicu policajci uhvatili u nezgodno vrijeme, pa joj je ostao dildo u anusu) no vrijeme je da nastavimo. Treba spomenuti „intuition pointse“, koje dobivate skupljanjem experiencea, a koji mogu sasvim dobro doći u određenim situacijama.

Naime, intuicijski bod (ipak smo hrvatski portal, jel) možete iskoristiti u ispitivanju, kako bi, u stilu Jokera u Milijunašu, izbacili jednu od ponuđenih opcija (Truth, Doubt ili Lie), ili pak provjerili koju opciju je većina gamera odabrala na tom pitanju. Osim pomoći u ispitivanju, spomenuti bodovi mogu se iskoristiti i za otkrivanje svih dokaza koji se nalaze na nekoj lokaciji. Ipak treba pripaziti kako se bodovi koriste, budući da nekada dobro dođu, a proces sakupljanja je dosta spor.

Da se slučajevi ne bi sastojali samo od prikupljanja dokaza i ispitivanja, dogode se tu povremeno i dijelovi s napucavanjem te potjerama osumnjičenih – na nogama ili u autu. Napucavanje je jednostavno izvedeno: pritiskom na tipku ulazite u standardni cover, a ciljanje je dosta olakšano blagim aim assistom, pa neće biti problema s gađanjem. Određene sekvence napucavanja ili potjera odvijati će se na dosta zanimljivim lokacijama, poput golemog filmskog seta koji služi kao rekonstrukcija Babilona.

Problem je što to rješavanje ipak postane pomalo jednolično, kad dobijete novi slučaj točno znate što slijedi: prikupljanje dokaza, a zatim ispitivanje svjedoka i osumnjičenih, eventualno neka potjera ili napucavanje da razbije rutinu. Ta jednoličnost je svakako problem, no ne možemo reći da je igra jednolična od početka do kraja, s obzirom da se svako toliko ipak pojavi neki sasvim drukčiji slučaj. U početku nemate praktički nikakav izbor o tijeku rješavanja, dok kasnije sami možete birati lokacije te redoslijed kojim ćete ispitivati ljude. Naravno, izbor opet nije prevelik, s obzirom da ćete naučiti (evo, sada zahvaljujući nama ne morate učiti, već unaprijed znate. Očekujemo pivu ili dvije za ovo genijalno otkriće!) da uvijek treba prvo otići do svjedoka i lokacija gdje možete pronaći nove dokaze, nego do osumnjičenih. Osim glavnih misija, odnosno slučajeva, tu su i oni sporedni, koji će se razlikovati ovisno o odjelu kojem trenutno pripadate, a sveukupno ih ima 40. Sporednih slučajeva, ne odjela, jel.

Doduše, svi su dosta slični, uvijek se radi ili o nekakvoj potjeri ili odmah u glavu – pucate po zločincu, pa je upitno koliko ćete imati volje rješavati ih, no barem su solidan izvor experiencea potrebnog za intuicijske bodove. Taj sandbox element tako pomalo dolazi u pitanje, jer u golemom i predivnom LA-u zapravo skoro pa nemate što raditi. Nekada bi čovjek jednostavno htio izvaditi mitraljez i pobiti sve što se kreće, pogaziti par bakica, iskoristiti kurvu, ubiti je i uzeti pare natrag… Nažalost, ovdje ništa od toga nije moguće – ipak ste savjesni i pošteni policajac, koji, doduše, može gaziti ljude, no onda će dobiti puno slabiju ocjenu za rješavanje misije. Pištolj vam se pak nalazi u ruci samo kad igra to odredi, tako da svakako ništa ni od pucanja u random ljude po ulici. Malo rastužuje, znamo. U igri se nalazi sveukupno 95 automobila, a svi su napravljeni točno po modelima koji su se nalazili na ulicama u tom razdoblju.

Kako napredujete, tako će se mijenjati i glavno vozilo kojim ćete ploviti ulicama Los Angelesa, no naš Cole zapravo može uzeti bilo koje vozilo na koje naiđe. Znate ono iz filmova: „POLICIJA, HITNO TREBAMO VAŠE AUTO!“. E, pa to. Nismo sigurni kako bi to kod nas upalilo, da Cole pokuša za policijske poslove oteti Mercedes iz kojeg trešti Seka Aleksić, vjerojatno bi završio u nekom jarku s desetak ubodnih rana. Ono što je bitno naglasiti jest činjenica da se, čak ni ako ste toliko loš detektiv da niste prikupili pola dokaza i neuspješno ste ispitali sve svjedoke, neće pojaviti „game over“ ekran. To se može desiti jedino ako umrete ili ako vam osumnjičeni pobjegne u potjeri, a ako bilo koji drugi spomenuti segment odradite loše, dogoditi će se samo to da slučaj ode u drukčijem smjeru nego što bi otišao da ste ih odradili bolje. Možda ćete morati popričati s nekim novim osobama ili otići na nove lokacije, što je opet zanimljivo.

S vizualnog aspekta, igra izgleda sasvim solidno, no najviše pozornosti oteti će, dakako, facijalne ekspresije. Spomenuli smo već da MotionScan tehnologija izgleda doista fenomenalno, lica i facijalne ekspresije likova nisu nikada izgledali uvjerljivije, a sve to popratio je i vrhunski voice acting. Glasove i izgled likovima u igri dao je zavidan broj poznatih glumaca, pa će se više puta dogoditi da ugledate lika u igri i zapanjeno se upitate „ma jel ovo onaj?“. Možemo vam odmah odgovoriti na to pitanje – je, to je „onaj“. Mad Men, CSI: Miami, Buffy, True Blood, Heroes, Dexter… Naslovi su to samo nekih serija iz kojih ćete vrlo vjerojatno prepoznati neke od kolega, svjedoka ili sumnjivaca u igri.

Nakon odigranog L.A Noirea, pitamo se hoćemo li moći gledati lica likova u drugim igrama. Ne samo da im facijalne ekspresije nisu ni blizu ovako uvjerljive, nego često imaju problema s voice actingom i sinkronizacijom micanja usta i glumčevog glasa. Vjerojatno ćemo početi gasiti cut scene u drugim igrama sve dok svi ne uvedu MotionScan u svoje igre. Pozadinska glazba također je jako kvalitetna, jazz soundtrack jako odgovara atmosferi, a sastoji se od skladbi Andrewa Halea, skladatelja koji je radio glazbu i za neke Hollywoodske filmove, kao i od pjesama izvođača popularnih u tom razdoblju, kao što su: Billie Holiday, Dizzy Gillespie, Ella Fitzgerald i Louis Armstrong. Jedan od navodnih problema trebalo bi biti pregrijavanje konzola, o kojemu smo vam pisali u par vijesti, no čini se da se doista radilo o zanemarivom broju ljudi s tim problemom.

Što se bugova tiče, nekoliko puta se dogodilo da objekti najednom pop-upaju kraj nas, a teksture se nekada malo sporo učitavaju. Osim toga, postoji problematika koja nam je pomalo išla na živce, a mogla bi se nazvati bugom: ako vaš partner ne uđe u auto i odete bez njega, kada dođete do lokacije bitne za glavnu priču, pokreće se cut scena u kojoj zajedno izlazite iz auta. Doduše, možda je jako, jako brzo trčao za nama i stigao sjesti u auto u kratkoj pauzi taman da može izaći iz njega za cut scenu. Da, to je vjerojatna opcija. Multiplayera nema, a jedino iskustvo koje vas spaja s drugim igračima jest Rockstarov „Social Club“, kojem možete pristupiti ako ste spojeni na PSN, a osim već spomenutog intuicijskog boda s kojim možete vidjeti koju opciju je prilikom ispitivanja iskoristila većina gamera, možete pogledati određene vlastite statistike i usporediti ih s onima drugih gamerima. Što se replay valuea tiče, vjerujemo da će se neki vraćati igri čisto da vide kako slučajevi završavaju ako ih se riješi na drugi način, a tu je i ponešto postignuća za kolekcionare: svi sporedni slučajevi, sva auta, svi „landmarkovi“ (značajnije lokacije u gradu)…

I, eto nas na zaključku. Duga je ovo recenzija, fino je što ste s nama došli sve do ovog dijela, sada ćete zbog toga dobiti mali imaginarni trofejić, kojim se možete hvaliti svim svojim prijateljima. Također, ako sretnete bilo kojeg člana uredništva HCL portala u gradu, dođite do njega i šapnite mu na uho „MALICRNCINOSEČIZMEURIJEKU“, i on će vas počastiti sladoledom.

Ako ste, pak, preskočili čitavu recenziju i došli pročitati samo zaključak, znajte da je naš urednik u portal ugradio posebni kod koji nas obavijesti kada to učinite. Iduće što kod učini jest – malo prokopa vašu povijest internet surfanja i sve detalje o onim krasnim porn stranicama koje ste posjetili (da, čak i one s patuljcima i jarećim izmetom) pošalje vašim roditeljima, a ako ste malo stariji, i vašem poslodavcu. Pa vi razmislite. L.A. Noire jedno je doista posebno iskustvo. Ne sjećamo se kad je jedan grad u igri bio tako uvjerljiv i atmosferičan, a nismo odavno susreli ovako zanimljivu priču i uvjerljive likove. Što se facijalnih ekspresija tiče, tu se ne trebamo pokušati prisjetiti sličnih naslova, jer u tom segmentu igra nema konkurencije. ScanMotion tehnologija izgleda fenomenalno, a upakirana s kvalitetnim glumcima koji su odlično odradili voice acting, učinila je da s guštom gledamo svaku cut scenu, koliko god duga ona bila. Šteta je što slučajevi ipak postanu jednolični i repetitivni, što povremena promjena rutine ipak ne uspijeva u potpunosti promijeniti. Iako vam je u kasnijoj fazi igre dan izbor da sami odlučite gdje prije ići i kojom procedurom riješiti slučaj, ta procedura će praktički uvijek biti ista.

Za pravo uživanje u sandbox elementima vjerojatno nedostaje mogućnost destrukcije i razvaljivanja po gradu, što kao „good guy“ ovdje ne možete. L.A Noire možda neće biti proglašena najboljom igrom ikada, no svakako je iskustvo o kojem ćete pričati i koje zbog specifičnog gameplaya, vrhunskog tehničkog dijela i genijalno rekonstruiranog Los Angelesa – treba odigrati.

Igrali smo L.A Noire, najnoviji Rockstarov naslov u kojem upadamo u čizme ambiocioznog detektiva Colea Phelpsa u Los Angelesu koju godinu poslije drugog svjetskog rata. Otkrijte kako nam se svidio ovaj inovativni naslov u opširnoj recenziji.

85 Naša ocjena
  • Los Angeles
  • Tehnički dio
  • inovativnost
  • Jednoličnost
  • nedostatak sandbox elemenata
  • manji bugovi

Duje Kozomara

HCL-ov doktor lošeg humora. Odbija sebi i drugima priznati koliko već dugo piše o igrama. Kad ne baulja mračnim podrumima u potrazi za muzikom s gitarama, radi na preuzimanju titule najdugovječnijeg studenta splitskog Prava, osvaja kvartovske turnire u PES-u, dira tuđe pse i promatra odraz u ogledalu.

Komentari (14)

  • The Last of Us

    17.12.2011 - 20:25

    ocjena 90 ovdje bih najviše izdvojio animacije lica koje su besprijekorne

  • Maki

    30.12.2011 - 23:32

    Ja sam dao 93. Igra je odlična. Gameplay, grafika, soundtrack, zvuk… Sve na svome mjestu. Odlično je napravljeno skupljanje dokaza, napucavanje, ispitivanje… Meni je igra bila pre zabavna. Lica su nešto neviđeno. Priča je odlična. Ma sve je super pogotovo istraživanje. Super igra.

    • supergaimer

      @Maki, 19.01.2014 - 19:29

      Slažem se s tobom. Igrica je napravljena da bolje nemože biti. Super je.

  • assassin 23

    16.01.2012 - 14:08

    e maki zkj 93 a ne sto ak ti je igra odlicna i pree…

  • Maki

    19.01.2012 - 20:17

    Odlična je stvarno igrivost, priča, grafika… Samo to sporo učitavnje i sporo učitavanje tekstura. Inače igra je super kao što sam napisao isplati se igrati. Stvarno je zabavna. Zato je 93.

  • Apocalypse4987

    27.02.2012 - 20:11

    ludilo igra, evo došla nama nedavno na PC i začudo ne pati od konzolitisa!. stvarno fali sandbox elemenata, al opet na ovaj način se lakše fokusirat na zadatak.

  • SkullCrusheR

    09.03.2012 - 14:40

    Recenzija je fenomenalna, Duksy da nisi vako ovo sve lijepo slozio sigrno ju nebih kupio, ali hvala ti !
    Igrica je fenomenalna, pun pogodak, zasigurno nema slicnih bas igrica na trzistu, ovo je nesto izvandredno, ocjena 95, lose ucitavanje i neki sitni detalji koji su vise stvar ukusa, a sto se tice "SANDBOX-a" meni to uopce nije lose, kao sto kaze Apocalypse lakše se fokusirati na zadatak, sjetimo se GTA4, brate nikako mi nije islo da furam misije, nema sanse, mnogo je zanimljivije gazit ljude, i mnogo toga da ne skrecem sa teme, igrica je fenomenalna tko voli nesto slicno ovome.

    Moje preporuka, 95/100

  • Rango456

    24.04.2012 - 17:45

    Super igra …….. 😀

  • tony_krivic

    14.07.2012 - 21:15

    Koliko traje igra ?

    • Me666

      @tony_krivic, 14.07.2012 - 21:25

      30-35h … i više ako ideš otkrivati sve tajne

  • rakisha98

    15.08.2012 - 23:22

    Nedostatak sandbox elementa .
    zar je potreban ocena 100

  • Kralj bizmisa

    07.01.2013 - 17:04

    Igra je fantastična.Grafika,zvuk,gameplay,vožnja i mnogo toga je jednostavno oduševljavajuće.Jedino što me smeta je to da nema se šta raditi nakon što se završi kampanja i što nema online multiplayera.Multiplayer bi mogao biti zabavan npr. neki igrač igra nekog lopova,uđe u nečiji stan,ubije civila i ukrade neš i pobjegne,a drugi igrači koji igraju na strani detektiva moraju skupljati dokaze i onda kad ga pronađu onda ili ovaj bježi ili se preda policiji i tako.Jednostavno fantastična igra i nadam se da će biti još nekoliko La noire-a :) od mene 96

  • PhobosDeimos

    15.05.2013 - 11:13

    Igra je fenomenalna.Svakako odigrati.
    Fascinantno je to što iako postane malčice repetitivna i dalje uspjeva zadržati igrača uz ekran sve do kraja.Mnoštvo licenciranih vozila iz 40-ih i autentično rekreiran LA pun detalja su sami po sebi dovoljan razlog da odigrate,a da ne govorim o gomili zanimljivih slučajeva i likova.

    Trebalo mi je 27h da ju odigram.Tako se rade igre koje vrijede punu cijenu,za razliku od nekih koje traju čak manje od 10h!

  • Cryster

    10.06.2015 - 19:58

    Igra je odlična maloprije sam jw opet igrao da se prisjetim 😀 dao 92

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!