Teško je opisati nešto što se rijetko viđa, pogotovo nešto potpuno novo i do sada neviđeno, unikatno, zabavno, igrivo, fluidno sa karizmatičnim vizualnim stilom i šarmantnom glazbenom podlogom. Upravo ova predhodna rečenica ponajbolje opisuje možda najorginalniju igru ove godine za PSP, a možda i općenito. Dosadašnja ponuda igara za PSP je pretežito, ruku na srce, sve samo ne orginalna, no ova igra je nadajmo se prekretnica, početak izrade jedinstvenih igara za ovaj pomalo uspavani sistem. Pa kako to obično biva nakon minimalnog uvoda trebao bih vam objasniti što je to zapravo LocoRoco i o čemu se tu zapravo radi…

Ludi Roko Dakle krenut ću sa svijetom i cjelokupnom zamisli svijeta u kojem se nalazite. Sama radnja se zbiva na nazovimo-to-tako LocoRoco planetu- mjestu kojem naprosto odiše srećom i nevinošću. Sam svijet je možda najprivlačniji djeci, no nemojte me nikako krivo shvatiti jer igra je iznimno atmosferična te potiče dobro raspoloženje kod apsolutno svakoga. Samo mjesto je napadnuto od zlih sila zvanih Moja, no ovo “zlih” shvatite dosta uvjetno jer izgledaju sve osim zlo što se potpuno uklapa u cijelu koncepciju igre. Sam svijet je presječen na pet pod-svijetova; svaki sa osam nivoa koji su u početku zaista raznovrsni i različiti, no što ste bližite kraju uočavate manjkavu raznolikost, što nemora nužno biti loše, ali recimo da je to ipak jedan od nedostataka same igre.

Kontrole Pošto je igra specifična dizajnom i glazbom specifična je i kontrolama. Naime za cjelokupne kontrole zaslužne su samo tri tipke; L, R te O. Prve dvije služe za naginjanje samog svijeta jer ipak ne upravljate samim LocoRoco-ima nego svijetom koji ih okružuje dok O služi za cijepanje okruglih Loco-a te ponovno okupljanje istih u jednog ogromnog. Po nivou broj Locoa može narasti na 20… inače sam svijet je vrlo interaktivan te postoji veliki broj bonusa i raznih zanimljivih itema koje možete skupiti uz pomoć prijatelja Mui Mui-ja. Inače Mui Mui su prijateljska bića razasuta po samome svijetu (svaki level po 3) koji vam njihovim pronalaskom daruju poneki zgodan item za vašu LocoRoco kuću, no o tome nešto kasnije…

Mini Igre Nažalost postoji samo jedna i mene apsolutno podsjeća na djetinstvo kada sam imao jednu vrlo zanimljivu igračkicu. Radilo se o pecanju, jedna “robotska” ruka koju ste stiskali te time lovili male ribice na dnu same “igračke”, nešto slično je i u LocoRocou. Imate robotsku ruku kojom izvlačite zanimljivo oblikovane LocoRoco-e. Sve koje uhvatite je kasnije moguće ubaciti u svoju LocoRoco Kuću…

Luda kuća LocoRoco hause je još jedna mini igra, kao što samo ime govori moguće je izgraditi savršen dom za svoje ljubimce gdje će se oni igrati i živjeti sretno. Same objekte za kuću dobivate skupljajući iteme po nivoima koje vam daruju vaši Mui Mui prijatelji, naravno ako ih uspješno pronađete. Osim Mui Mui-a predmete dobivate i od oblaka, sunca, mjeseca i raznih drugih kreatura koje se pojavljuju u igri. Ključ dobivanja itema je pjesma, a za dobivanje samog itema potreban je određeni broj LocoRocoa koji će sudjelovati u pjevaćem zboru.

Kad smo već kod pjevanja… Glazba je zaista odlična, sve skupa je na unikatnom LocoRoco jeziku, recimo neka nova vrst Sims jezika, ali daleko više produbljena i atmosferičnija. Moram priznati da je sama glazba ključ sretne atmosfere u samoj igri. Kako već ranije nisam spomenuo, u igri postoji više vrsta LocoRoco-a koje dobivate s vremenom, a razlikuju se po boji, dijelomično oblikom te ponajviše glazbom. Definitivno jedan od najsvjetlijih elemenata igre…

Zaključak Naravno ako ste vlasnik konzole apsolutna preporuka za zaigrati, onako opušteno i totalno neobavezno jer je upravo uz ovakav stav najbolje uživanje u igri. Igra je apsolutno očaravajuća, no jedino posiromašno raznolik svijet kvari ukupnu ocjenu. No, sama neobaveznost umanjuje ovaj nedostatak te čini igru vrijednu svake kune, a nas nestrpljivim te zaintrigiranim za novi nastavak koji će donijeti nadajmo se veću raznolikost ove jedinstvene i nadasve odlične igre.