HCL.HR

Recenzija

Metal Gear Solid: Portable Ops [PSP]

Pheaton

Vjerojatno ne trebam posebno objašnjavati što Metal Gear Solid serijal znači u gaming svijetu. Radi se o serijalu čiji svaki novi nastavak podiže ljestvicu kvalitete igara za par stepenica više. Serijal vrlo dobro poznat po svom unikatnom šarmu i stilu, filmskoj prezentaciji i igrivosti baziranoj na šuljanju. Sama formula ostaje gotovo nepromjenjena, no jedna stvar je ipak promjenjena. Najnoviji nastavak u serijalu pod imenom “Portable Ops” dolazi nam ekskluzivno za najmanju Playstation konzolu koja sadržava Portable element u svom nazivu. Iako i konzola i igra sadržavaju portable ime, ne radi se o prvom prijenosnom Metal Gear Solidu. Naime MGS za Gameboy Color drži titulu istoga, no da previše ne meljem idemo se pozabaviti samom igrom te je li zadovoljila naše ultravisoke kriterije te je li podignula ljestvicu kvalitete PSP igara za par stepenica više.

No prvo kriteriji. U startu visoki s obzirom da se radi o MGS serijalu, no ovaj put Kojima je imao još teži zadatak prebacivanje kompletne, inače vrlo kompleksne, igrivosti na konzolu sa dvije tipke manje te bez jedne analogne gljive. Neki bi rekli da je Kojima pao s konja na magarca, no izuzev procesorske inferiornosti te inferiornosti glede kontrola, PSP kao platforma posjeduje niz opcija koje kućni brat ne posjeduje te smo se koncentrirali na iskoristivost istih i šire.

Novi nastavak ili? Pa reći ću da se radi o potpuno novom nastavku bitno drugačijem od trojke. No isti dijeli par zajedničkih stvari sa MGS3, ponajprije grafički pokretač, doduše prilagođen PSP konzoli sa nešto manje poligona te veliku većinu likova. Samo ime nam ukazuje na koncept. Radi se o kraćim misijama prilagođenim za igranje u pokretu što nikako ne znači manjak kompleksnosti istih jer se ipak radi o maštovito osmišljenim misijama sa inovativnim pristupom te o sjajnoj priči koja standardno prati MGS serijal. Grafika je trenutno najbolja na PSP konzoli te vrlo dobro dočarava onaj isti štimung koji je vladao u MGS3.

Priča, bez spojlera. Radnja se zbiva nedugo nakon MGS3 (oko 6 godina), u ranim sedamdesetima. Sama priča nam govori o tome kako je Big Boss/Naked Snake postao lider Fox Hounda. Trojka ne mora biti unaprijed završena da bi razumjeli samu priču, no možda vam odigravanje iste može pomoći u bržem „kopčanju“ likova te par detalja vezanih uz radnju posebice uz pozadine standardnih MGS likova. Sama priča je ispričana kroz dijaloge i igrane scene na vrlo sličan način kao i u MGSu 3, no ovaj put je promjenjena jedna bitna stvar. Radi se o igranim scenama koje su sada animirane strip-ilustracije, vrlo stilski dotjerane i zanimljive te donose dašak svježine u sam serijal. Po meni radi se o boljem riješenju nego u starijim nastavcima serijala koje sada djeluje više prilagođene samom štihu igre.

MGS (r)evolucija. Radi se o novom sistemu misija u samom MGS serijalu, naime misije ne obavljate sami već uz pomoć novaka koje morate novačiti. Njih pridobivate tako da ih onesposobite strelicama za umirivanje te ih odvučete do kamiona te ih bacite u isti. Nakon nekog vremena, nakon što završite misiju dobivate izbornik gdje se oni pokazuju kao novi „regruti“. Nego da objasnim pobliže.

Njih koristite kao specijalne grupe poput Sneak (doušnik), Technical (tehničar), Medical (medicinar), Spy (špijun). Svaki od njih posjeduje svoje zasebne vještine, no vi dodjelujete grupu u koju regruti idu. Vještine su primjerice „pješačko oružje“, „snajper“ i sl. te su poredane po ljestvici C-B-A-S (dakle od lošijeg prema najboljem). Inače imena koja će regruti dobiti su životinjskog podrijetla. Različite grupe rade različite stvari za vas, primjerice dobra medics grupa će vam pomoći pri bržem lječenju vaše brigade dok će špijunska grupa pomoći efikasnijem pronalaženju side misija, te dojavama o zbivanju u njihovoj blizini.

U story modeu možete birati između story i side misija. Story mode misije su dosta kompleksnije i duže dok su side misije prilagođene igranju u pokretu te zauzimaju svega pet do deset minuta vašeg slobodnog vremena. Sama igra traje dobrih 15-ak sati, pa čak i više ako odlučite poraditi na novačenjima.

Čekaj samo malo, a drugi analog? Prva stvar, ovaj dio igre će vas naprosto frustrirati do nekog drugog sata igranja kada jednostavno nećete moći zamisliti ovakvu igru na PSP konzoli sa drugačijim sistemom kontrole. No o tome nešto kasnije. Za početak kontrolirate jednog člana brigade(squada) dok se ostali članovi skrivaju u, karakterističnim za MGS, papirnatim kutijama. Da bi preuzeli kontrolu nad drugim likom morate sakriti prvo člana kojeg kontrolirate te se tada možete prebaciti na kontrolu drugog člana. Naravno Snake je glavni igrivi lik no ostatak ekipe ćete koristiti ravnopravno sa Snakeom. Kamera je nešto drugačija od zadnje MGS3: Subsistence inkarnacije ovaj put sa nešto boljim pogledom ka napred, no sa smanjenom okretnošću ka natrag te sve skupa potencirano 16:9 ekranom PSPa koji donosi više štete nego koristi. Same kontrole su nešto manje kompleksne, nedostaju kontrole za blisku borbu. No najfrustrirajuća stvar je ta što PSP nema drugi analog te sve djeluje dosta tromije nego MGS3 posebice na scenama sa više neprijatelja gdje gotovo sigurno bivate ubijeni. Uz ovu frustrirajuću činjenicu postoji još jedna vezana uz oružja. Naime svaki lik ih nosi 4 te ćete biti često primorani izmjenjivati oružja sa drugim članovima brigade; sistemom ostavi-pokupi što djeluje dosta frustrirajuće. Jedna od novosti je novi radar sistem koji je, po meni, najbolji u serijalu. Umjesto praćenja kretanja likova, isti prati zvukove. Postoje dva kruga, u sredini je buka koju vi radite, vanjski krug je buka koju rade protivnici. Vanjski krug je u boji koja je ovisna o udaljenosti protivnika. Plavo je daleko, dok je crveno, logično, pred vama.

Multiplayer (r)evolucija!? Da, Portable Ops posjeduje multiplayer i to vrlo, vrlo funkcionalan. Jedna od opcija je Virtual Combat gdje se borite s bilo kojom drugom brigadom na serveru, a druga je Real Combat gdje ako izgubite možete u potpunosti izgubiti nekog od vaših članova sa memory kartice, te na isti način dobiti. Nadalje same likove možete prodavati, ne za prave novce nažalost, te ih možete regrutirati sa lokalnih WiFi Spotova. Novost je Cyber Survival koji je u biti MGS varijanta kocke. Dakle uploadate ekipu na server gdje se ona automatski bori sa protivnicima te time dobivate rank i status. Inače skoro sam zaboravio reći da su regruti vrlo raznoliki što se tiče vanjskog izgleda.

Zaključak? Nakon odigrane igre reći ću iskreno, pa makar me svi popljuvali; MGS je silovan, silovao ga je PSP. Iako je sistem kontrola i misija promjenjen jednostavno ne vidimo zašto istu stvar PS2 ne bi mogao izvući stepenicu više, no sama igra tome nije nimalo kriva te joj dajemo vrlo visoku ocijenu s obzirom da se radi o zaista vrhunskoj igri. Najnoviji nastavak MGS serijala i nije revolucionaran, izuzev par sitnica posebnih za PSP, no sasvim dobro nastavlja tradiciju koja je započeta još davne 1998 godine na orginalnoj Playstation konzoli. Tradiciju postavljanja standarda među platformama. Možemo samo reći da je Kojima bio uspješan i ovaj put, na opće zadovoljstvo svih poklonika MGS serijala i šire. Ljestvica je ponovno podignuta stepenicu više. Ovaj put na Playstation Portable konzoli.

Novi nastavak jedne od najpopularnijih gaming franšiza, Metal Gear Solid izašao je ekskluzivno za Sonyevu handheld konzolu PSP. Kako se Snake snašao u prenosivom kućištu PSP konzole? Saznajte u recenziji…

0 Naša ocjena

Komentari (2)

  • T.N.T.

    18.01.2008 - 22:19

    Odlična igra uz nekoliko sitnijih nedostataka.

  • Maki

    04.07.2012 - 16:31

    Jako dobra igra. Igra ima zabavan gameplay, dobri priču… Bossovi su dobri. 89/100.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?