HCL.HR

Recenzija

Mother Russia Bleeds

U SOVJETSKOJ RUSIJI, IGRA RAZBIJA TEBE

Petra Rukav

Prije nekih desetak godina, kada sam upisala peti razred, u mojoj školi prodavao se informatički časopis Enter. Za djecu moje dobi, ili barem one s kojima sam se družila, Enter je bio veliko otkriće. CD koji je dolazio u sklopu magazina sadržavao je razne programe, kojima smo tada pridavali malo ili ništa pažnje; i igre, besplatne igre.

Jedna od igara koja mi se posebno urezala u sjećanje jest neki beat ’em up naslov kojemu sam, nažalost, zaboravila ime i kojeg nikako ne mogu pronaći u mnoštvu CD-a koje sam sačuvala. Stoga, kada sam čula za Mother Russia Bleeds mislila sam da ću se vratiti u djetinjstvo kada mi je jedina filozofija bila ubiti boga u neprijateljima, no ispalo je posve drugačije – igra je ubila boga u meni.

Godina je 1986., a u alternativnom univerzumu Sovjetskog saveza vladaju mito i korupcija. Kao četiri ruska Roma koji za život zarađuju sudjelujući u uličnim borbama, politički kriminal nas uopće ne zanima. To jest, sve do jednog naizgled uobičajenog dana kada našu prezentaciju borilačkih vještina prekida policija i odvodi nas u podzemni laboratorij gdje postajemo pokusni kunići.

Godina je 1986., a u alternativnom univerzumu Sovjetskog saveza vladaju mito i korupcija.

Mjesec dana kasnije, gladni osvete, uspijevamo doći k svijesti te bježimo iz smrdljivog pritvora s namjerom da pronađemo osobe odgovorne za naše stanje. U međuvremenu, naš poznanik Vlad uspijeva pokrenuti revolucionarsku misiju kojom ne želi samo izmijeniti trenutni sustav već i očistiti ulice od droge poznate kao Nekro. Doduše, nemojte misliti da je ovo priča o revoluciji, ili još gore – o herojstvu. Ovo je samo uspomena na sebičnu osvetu koja je slučajno koincidirala s revolucijskim pokretom, na sreću ili nesreću pobunjenika.

Našu fantastičnu četvorku čine: nepredvidljivi manijak Boris, impulzivne vruća glava Sergei, krvožedna Natasha i ogromni Ivan. Potičemo te, čitatelju, da pozoveš svoje prijatelje kako bi i oni postali dio ove alternativne povijesti.

mother-russia-bleeds-ss (3)

Nakon što je naša škvadra pobjegla iz nehumane ćelije, u kojoj je provela nekih mjesec dana, na trenutak smo poželjeli da smo tamo i skončali. Naime, susreli smo se s pomalo bizarnim prizorima na koje sve načine jedan čovjek može iskoristiti drugoga. Proučavajući povijest od najranijih dana pomisliš da si imun na nešto takvo, no jedna je stvar kada o tome čitaš u nekoj knjizi, a posve druga kada ti se to odvija pred očima.

Neprijatelje između ostaloga čine zatvorenici, narkomani, polu-zombiji i luđaci iz sado-mazo kluba.

Kroz osam različitih lokacija na koje nas je naš osvetnički put odveo – ne računajući teren na kojem smo vježbali i posljednju veliku bitku – naletjeli smo na razne neprijatelje koji su varirali od običnih zatvorenika, narkomana i polu-zombija do luđaka iz S&M kluba, čudaka koji nose sunčane naočale u zatvorenom prostoru i interventne policije.

mother-russia-bleeds-ss (4)

Najveće muke zadavala nam je ona vrsta protivnika koja su jednostavno i pristojno rečeno bili neorganizirani. Nerijetko bi njih dvadeset uletjelo u naš osobni prostor i prekrilo nam vidno polje što znači da bi s vremena na vrijeme došlo do toga da se nas četvero međusobno izubijamo. S druge su pak strane bile kukavice koje bi uzaludno trošile naše vrijeme kružeći po nevidljivoj liniji koju smo mi odbijali prijeći. Barem dok ih sve ne razbijemo.

Kako smo se sve više približavali osobama odgovornima za nastalu situaciju naši protivnici postajali su sve opremljeniji oružjem. Tada smo po prvi puta isprobali kako je to pucati iz automatskih pištolja, puške AK-47 i sačmarice. Iako su nam ta oružja uvelike pomogla da brže savladamo protivnike, nije nam se svidjela nadmoćna ruska modifikacija. Najradije smo se borili prsa o prsa, no priznajemo, ponekad bi uživali u zvuku onog tupog udarca kad smrskate nečiju glavu wc školjkom ili harmonikom.

mother-russia-bleeds-ss (5)

Ironija našeg osvetničkog pohoda ležala je u tome što smo mi doista željeli iskorijeniti drogu koja je pomutila umove većini društva, a istu smo koristili da povratimo ¼ zdravlja, oživimo svoje suborce i odemo u rage mode gdje smo neprijateljima doslovno izbijali glave s ramena. Međutim, s rage modeom treba biti pažljiv jer ako vam neprijatelji ostanu bez glave onda i vi ostajete bez njihovog slatkog Nekro nektara. Dakle, ovdje za drogu ne trebate prazniti poderane džepove već vam je potrebna samo igla i neprijatelj koji proživljava neku vrstu napadaja.

Stvar s drogom je što vam s jedne strane daje boost pa mislite da ste nepobjedivi, a s druge vam strane malo po malo lomi zdrav razum.

Stvar s drogom je što vam s jedne strane daje boost pa mislite da ste nepobjedivi, a s druge vam strane malo po malo lomi zdrav razum. Što smo češće ubrizgavali Nekro to smo češće patili u svijetu suludih vizija. Svaki put kad bi ispraznili želudac pitali bismo se nije li naš stvarni neprijatelj zapravo droga i naša slabost što joj se ne možemo oduprijeti. Osim toga, zbog droge smo često bili neprecizni, odnosno često bi precijenili položaj neprijatelja pa bi stali lemati zrak.

mother-russia-bleeds-ss (1)

Sada kada se svi zajedno prisjećamo tog depresivnog razdoblja uviđamo da smo s vremenom postojali sve sebičniji i sve smo rjeđe pomagali jedan drugome. Naime, u početku smo se borili jedan uz drugoga i ne bi nam bio problem dijeliti drogu da pomognemo svom suborcu. No kasnije bismo jedan na drugoga gledali kao na konkurenciju i ljubomorno smo čuvali Nekro samo za svoje potrebe. Ponekad bi bili toliko škrti da smo bili spremni ostaviti čovjeka iza sebe iako bi to značilo i kraj za nas same.

No prije nego vas ova ispovijest natjera da krenete stvarati povijest 80-tih u alternativnom univerzumu Sovjetskog saveza, bilo bi u redu da vas upozorim na neke stvari.

Igra vas potiho vuče prema kontroleru jer tipkovnici baš i nije sklona.

Prvo: iako ovu priču možete proživjeti kroz videoigru na vašim osobnim računalima, ona odbija gotovo svaku prijateljsku gestu koju joj upućuje tipkovnica. Primjerice, neke tipke poput strelica za gore, dolje, lijevo i desno igra odbija prihvatiti kao stvarne što znači da ćete uglavnom biti ograničeni na slova. Prava gnjavaža, ako mene pitate . Zapravo, Mother Russia Bleeds vas potiho potiče da koristite kontroler.

mother-russia-bleeds-ss (2)

Drugo: igra je izgubila bitku protiv bugova. Osim užasnog buga zbog kojeg sam morala ponovno prolaziti sve tučnjave od posljednjeg checkpointa jer su me moji šašavi botovi ostavili na cjedilu; istaknula bi još bug gdje bi se random neprijatelji, moji botovi ili ja toliko zblesirali da je bilo kakva mogućnost napredak bila ravan nuli.

Treće: iako ni sama nisam fan pixel arta u igrama, grafika Mother Russia Bleedsa se dobro uklapa u doba u koje je priča smještena. Također, moram pohvaliti lijepe vizualne efekte, poput refleksija u prozoru, koje neki od današnjih „ljepših“ naslova znaju izbjeći. Jedino što me zapravo zasmetalo po pitanju grafike jest to što igra prihvaća samo određene rezolucije, a moja nativna nije bila jedna od njih.

Konačno, Mother Russia Bleeds koštati će vas 15 američkih dolara, što je definitivno previsoka cijena za igru koja se dan prije izlaska riješila online co-opa. No ako je namjeravate zaigrati s barem dva prijatelja cijeni se može progledati kroz prste. Igra bi vam otprilike mogla oduzeti između tri do osam sati života – možda više, možda manje – ovisno o tome s kim i na kojoj razini težine igrate.

Jedina krvava stvar u Mother Russia Bleeds jest njena cijena. Ni nostalgija za 80-ima ne može ovu igru spasiti od njenih nedostataka.

65 Naša ocjena
  • lokalni co-op
  • vizualni stil
  • nedostaje online co-op
  • glupi prijateljski AI
  • nesretni bugovi
  • neprijateljstvo s tipkovnicom

Petra Rukav

Sklona igrama s jedinstvenim pričama. Napose cijeni onu vrstu koja te tjera da testiraš granice vlastitog uma. Voli neočekivano mračne prevrate i developere koji stvaraju iluziju slobodne volje. Kada ne drži kontroler u ruci njene misli satima lutaju stranicama raznih knjiga. Ukratko, strastvena gamerica, entuzijastična štreberica i samozatajna introvertkinja.

Komentari (13)

  • PppPP

    12.09.2016 - 21:10

    vizualni stil je plus? 🙂

  • RapthorPechina

    12.09.2016 - 21:23

    Nesretni bugovi? A kakvi su to sretni bugovi? (Šala ?)

    • Petra Rukav

      @RapthorPechina, 13.09.2016 - 10:08

      Slab si sa zdravljem i primiš li još jedan hitac, gotov si. No eto ti buga koji zaglavi neprijatelja u nekom predmetu. Sretni bug 🙂

  • Dragan[MKD]

    12.09.2016 - 21:42

    Ja pamtim da je Enter izlazio i u MKD nz dal je bio isti kao u HR ali vizualni stil potsecao na PC Gamer sada, takoge bila je i emisija Enter koja se emitovala svaku nedelju u 3 sati i donosila nam sve novosti informatickoj tehnologii i gaming.

  • Grimbold

    12.09.2016 - 22:13

    Ovo nije igra koja je nekoga trebala potaknuti da promijeni stil života i ode u popove. Ovo je onaj tip igrice, ‘mozak na pašu i lupaj’. Istina je da je cijena previsoka malo, ali ne možeš baš od takve igrice očekivat’ nešto posebno. Pogotvo ova ženska koja je: “Sklona igrama s jedinstvenim pričama”.

    • Zoran Žalac

      @Grimbold, 12.09.2016 - 22:25

      Jedinstvena priča ne mora biti kompleksna. Primjerice, Hotline Miami (na kojega me ovo podsjeća iz jasnih razloga) je igra koja ima interesantnu, nedorečenu, blesavu i banalnu priču, a opet je nešto jedinstveno. Dvojka pogotovo. Iako polovicu vremena u dvojci nisam imao pojma što se događa, cijenim kako su ubacili hrpu likovau miks… i onda im iskrižali radnje… A isti tip udri-pitaj-poslije igre.

    • Grimbold

      @Zoran Žalac, 13.09.2016 - 19:19

      Istina je da je priča jedinstvena, ali ne na dobar način. Kao ‘Shower with your dad Simulator’. (to je legit igrica na Steamu, btw)

    • vectorinvicta

      @Grimbold, 13.09.2016 - 00:45

      Amen

  • KhorneFlake

    12.09.2016 - 23:08

    Dobro izgleda Zoran nakon promjene pola. Samo mi nije jasno što nije zadržao ime Zorana…

  • MaliMicek

    13.09.2016 - 06:55

    NIsam znao da ljudi imaju nativnu rezoluciju, a ne monitori 😀
    Tekst ima svu silu grešaka. Igore ne gledaj ljepšem spolu kroz prste nego ispravljaj i kudi, kao što si i meni nekoć davno u suradničkim danima znao “skakat” za svaki fulani zarez :p
    I ne kužim zašto Petra ne recenzira recimo Turing Test ili nedavni Everbod’y Gone to the Rapture kad je već toliki fan kriptografije i mozgalica. Zašto ju mučite sa krvoločnom beat em up Rusijom. Zoki sve zanimljivo iz mjeseca pokupi sebi 🙂

    • Zoran Žalac

      @MaliMicek, 13.09.2016 - 12:14

      Pod kojim si ti nadmikom bio u suradnicima, ne sjećam se?
      Inače, Petra je ovo uzela radi nostalgije za nekom nepoznatom igrom, kao što stoji na početku recenzije. Everybody’s Gone to the Rapture sam recenzirao, ima više od godinu dana.

    • MaliMicek

      @Zoran Žalac, 15.09.2016 - 06:25

      Joj da pobrkao sam da je PC verzija Rapture-a tek nedavno izašla ostale su odavno. Bela, zeleni kermit 😀

  • theth1ef

    13.09.2016 - 11:40

    iiiiiiiiiis Boris!

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?