Dugo nismo imali prilike igrati igru koja se radnjom i tematikom koncentrira na paranormalni svijet duhova. Štoviše, takve su igre u gaming industriji iznenađujuće rijetka pojava i neistražen teritorij, iako se čini da je isti pun potencijala za razne novitete i ostvarenje ludih ideja developera. Izuzev genijalnog Alan Wakea, sve ostale igre slične tematike, pa tako i prošlogodišnji Beyond: Two Souls, loše su prošle kod kritike – nikako ne uspijevaju pokazati prave pogodnosti koje misterioznost i nepredvidivost paranormalne kategorije mogu unijeti u svijet videoigara.

Upravo je zato Murdered: Soul Suspect zvučao kao uzbudljiv novi IP. Prvi gameplay traileri pokazali su prvi level i činili su se iznimno skriptiranima, ali i dalje se osjećala ta nota svježine u gameplayu koja nas je privlačila ovom naslovu i trebala zadržati uz kvalitetnu misterioznu priču. Nažalost, pokretanjem igre sva ta obećanja, jedno za drugim, polako padaju u vodu.

Sve počinje ubojstvom detektiva Ronana O’Connora, glavnog lika s kojim upravljate. Gospodin Ronan, inače nagao po prirodi, bez pojačanja goni dojavu o primjećivanju Bell Killera, serijskog ubojice koji je već neko vrijeme aktivan u gradu. Iskusan u ubojstvima kakav jest, Bell Killer ga ubrzo nakon toga baci kroz prozor i još ga upuca vlastitim pištoljem kako bi osigurao njegovu smrt.

Murdered: Soul Suspect screenshots

No koliko god se gospon Killer trudio, Ronan nije umro. Ne u potpunosti. Zapeo je u dimenziji između zagrobnog i stvarnog života – on je sada duh koji mora dovršiti svoju misiju na Zemlji kako bi mogao na vječni počinak. Većinu toga vam objasne klišejizirani duhovi djevojčica i drugi stanovnici te dimenzije smještene u istom gradu u kojem ste i umrli. Ideja preplitanja dvaju svjetova je uistinu zanimljiva i iskreno bih volio rado znati više o njoj, ali nažalost sustav razgovora u igri je jedan od lošijih koje sam ikada imao prilike koristiti. Odvija se kao dijalog u gotovo bilo kojem RPG-u, samo što u ovom slučaju imate vrlo oskudan izbor tema za razgovor. Primjerice, ako vam je ponuđeno pet rečenica, od kojih vas dvije najčešće ni ne zanimaju, možete švrljati oko njih, ali ćete ih kad-tad morati izabrati, jer vam igra inače ne dozvoljava dovršiti razgovor s NPC-evima.

Bilo bi to čak sasvim u redu da su razgovori iole interesantni, ali najčešće baš i nisu. Pogotovo uzevši u obzir besmislene animacije likova tijekom dijaloga. Cijelo vrijeme sam imao osjećaj kao da igram RPG Simse ili neku igru iz PS2 ere dok još nisu postojale virtualne facijalne ekspresije, pa su emocije izražavane ekscesivnim mahanjem rukama, lupanjem nogom o pod i njihanjem glave. Već sam par puta povukao paralelu s RPG naslovima, ali imajte na umu da ovo nije RPG. Ovo je samo igra u kojoj ćete jako puno razgovarati s duhovima i medijima, a ti će razgovori biti užasni, jer bez obzira na temu ili uopće na to pričaju li trenutno ili ne, vaši će sugovornici stalno ponavljati isti set pretjeranih animacija.

Murdered: Soul Suspect screenshots

Situaciji pomaže to da je sama fabula dovoljno interesantna da ju zapravo želite doživjeti do kraja. Doduše, likovi su u globalu dosta prosječna ekipa – ima tu nekih jako dobrih likova koji su fino okarakterizirani i ugodno se uklapaju u radnju, ali ima i onih čije biste cutscene najradije preskočili.

Za divno čudo, vjerojatno najbolja strana igre je njen sporedni sadržaj. Osim strašno linearne glavne priče koju se trudite goniti do kraja, u otvorenom svijetu gradića Salema možete susresti i druge očajne duhove u raznim situacijama; duše kojima nije jasno zašto su tu i što se zapravo događa. Njihove priče su redovito interesantne pa je onda užitak tražiti tragove, posložiti sve kockice na mjesto i pomoći tako svim tim izgubljenim dušama da nađu mir. Preferirao bih, doduše, više misija u kojima tragove moram tražiti po cijelom gradu jer u većini slučajeva je dovoljno poklikati na nekoliko istaknutih objekata oko tih duhova i reći im što im što se tu ustvari dogodilo.

Inače, Salem je stvaran lučki grad u Massachusettsu, popularan po suđenjima vješticama iz čega igra crpi svoju inspiraciju za stvaranje paranormalnog svijeta i ugođaja. Na trenutke je jeziva atmosfera uspješno postignuta, pogotovo kada skupljate razne sporedne tragove koji na kraju, kada ih sve skupite, otkriju jezivu priču. No, Salem kao grad u videoigri ima gomilu problema. Naime, osim što je malen i loše koncipiran, dobra ideja presjeka duhovnog i stvarnog svijeta se pokazala kao pravo prokletstvo.

Murdered: Soul Suspect screenshots

Kao duh možete prolaziti kroz infrastrukturu stvarnog grada (up. au. osim kroz zgrade, u njih morate ući kroz prozor ili vrata), ali ne i kroz infrastrukturu u duhovnoj dimenziji – onoj koja pokazuje kako je grad prije izgledao. Naravno, spoj pravih zgrada u koje ne možete ući i starih zidova iz duhovne dimenzije kreira umjetni labirint koji vas samo tjera da se duže krećete mapom. Umjesto da prođete direktno preko malog trga kako biste i trebali, igra pred vas stavi doslovce mali labirint zidova duhovne dimenzije, pa morate slalomirati između njih. To uopće nema smisla i igra će vam pokušati direktno opravdati taj koncept u više navrata, ali nema apsolutno nikakvog opravdanja za tako očito umjetno ograničavanje slobode igrača.

Ograničavanje tu ne staje, cijela igra je ustvari ograničena žutom policijskom vrpcom istrage. Kako je glavni lik detektiv, čak i u duhovnom svijetu, glavna mehanika igre je provođenje istrage, pronalaženje tragova i spajanje istih kako biste došli do istine. Kada bi postojalo natjecanje u nemaštovitosti Hrvoje Šalković i developeri Soul Suspecta bi podijelili zlatnu medalju, jer upravo tu razinu nesposobnosti su pokazali ovom igrom. Tragovi su uvijek unutar prostora gdje ste započeli istragu, morate ih birati redom što pridonosi linearnosti i najčešće je na prvu jasno što je posrijedi, ali nerijetko genijalnom detektivu Ronanu neki trag nedostaje kako bi si do kraja posložio kockice u glavi.

Murdered: Soul Suspect screenshots

Još je gore kada se uspijete zainteresirati za rijetko zanimljive dionice u kojima pratite neki trag glavne priče i onda igra odluči prekinuti napetost ubacivanjem demona. Ti demoni su druga polovica gameplaya i s razlogom sam ih ostavio kao šlag na kraju. Isprva ustvari budu i zanimljivi – jako su opasni i teško im se sakriti, ali nakon dva susreta s njima se istrenirate u njihovom ubijanju i toga trenutka postaju užasno naporne sekvence koje se ubacuju u igru u sve gorim i gorim trenucima. Uništavaju zadnju dozu napetosti koja vaš interes drži na životu i najčešće su signal da bi za taj dan bilo dosta igranja.

Loši vizuali loše dizajniranog Salema također bude nejasnoće. Ne radi se samo o kvaliteti tekstura i animacija ili broju poligona na objektima, što je uistinu moglo biti bolje. Cijeli grad je iste boje, sve je sivo, sve je po noći, tu i tamo upaljena lampa baca vječito isti dosadni oker sjaj, pet modela ljudi s deset linija dijaloga ponavljaju se po nekoliko puta u radijusu od 5 metara, a duhovi su mogli biti daleko interesantniji od samo prozirnih modela ljudi. Izgleda li ovo barem kao naslov trenutne generacije? Ma ni najmanje, baš ni po čemu. Murdered: Soul Suspect izgleda kao igra iz sredine prošle generacije konzola.

Najbolji i najiskreniji komentar koji vam netko može dati na ovu igru je — šteta. Ideja i premisa su jako zanimljive, priča je čak prilično dobra, kako glavna tako i sporedne pričice, ali to je jedini razlog zbog kojeg bi netko, možda, jednom poželio ovo odigrati. Prezentacija u svakom smislu je u ovom slučaju najveća boljka – od prezentacije priče do samih vizuala i posvećenosti detaljima. Kada se već dizajnira detektivska igra vođena misterioznom pričom, treba znati tu priču i predstaviti kako treba, jer inače ni ono što je dobro osmišljeno ništa ne vrijedi. Jedini zločin do kojeg je meni u ovom slučaju stalo je onaj koji su ograničenja i nemaštovitost gameplaya napravili nad obećavajućim idejama. A taj je neoprostiv.