HCL.HR

Recenzija

Never Alone

Ante Malenica

Ne mogu zamisliti bolju igru za zimske dane od Never Alonea. Naslov u kojem preuzimate ulogu djevojčice Nune, spašavajući svoju obitelj od vječne oluje. Igra prožeta gomilom suptilnih poruka koje pletu priču o duhovnosti, skromnosti i važnosti brige za bližnje, a da se pritom poštuje priroda, odnosno sve ono što ona oduvijek pruža čovjeku. I u konačnici solidan platformer koji uz nekoliko mana po pitanju kontrola i umjetne inteligencije, igraču ipak pruža solidnu količinu zabave i izazova, educirajući ga pritom o velikom kulturnom bogatstvu plemena Iñupiat, zajednici ljudi koja već stoljećima obitava na ogromnim ledenim prostranstvima Aljaske (op.a. ako vam ovo posljednje izgleda kao da je palo s vedrog neba, pričekajte ostatak recenzije).

U globalu igra koja na prvi pogled ne nudi ništa posebno, no igrača nakon završetka čini nekako ispunjenim dok gleda onu odjavnu špicu. Baš nešto posebno, nesvakidašnje.

Zaključak na početku teksta? Moj zloban pokušaj da vam probudim interes za ovim uratkom koji tako lako sklizne ispod gamerskog radara.

Igre poput ovih vrlo je lako ne primijetiti – bez nekog velikog marketinškog budžeta i atraktivnih CGI animacija, Never Alone izgleda kao još jedan platformer u moru istih Atmosferično preskakanje prepreka, mini puzzleovi, pametno korištenje okoliša u svoj korist, kratke skriptirane, nazovimo ih, akcijske sekvence… Sve ono što smo vidjeli već bezbroj puta na indie sceni. No bez obzira na odbojnu ledenu vodu, isplati se glavu gurnuti ispod površine da se pogleda ostatak vrlo velike sante leda.


Prema riječima developera, Never Alone je najbolje okarakterizirati pripadnikom tzv. “World Games” žanra (op.a. tehnički ne postoji, izmislio ga je developer) koji svoje korijene traži u, nazovimo ih, “endemskih zajednicama ljudi”. Ok, što je pobogu to? Pa recimo to ovako – zahvaljujući suradnji s lokalnim žiteljima Aljaske, developer je bio u mogućnosti temeljem njihovih narodnih priča i bogate kulturne baštine koja je usko vezana isključivo uz ta ledena prostranstva, napraviti vrlo bogat i živući virtualni svijet.

U slučaju ove igre, gotovo surealan, al’ opet nekako vrlo uvjerljiv. Tome najbolje u prilog ide činjenica da se igrina priča u potpunosti temelji na legendi Kunuuksaayuka (pokušajte to izgovoriti), koja se u aljaskom plemenu Iñupiat prenosila iz koljena na koljeno. Budući da ona čini temelj igrine priče, ne budem vam ju spojalo – čari otkrivanja u potpunosti ostavljam vama (izuzev par sitnih spojlera kasnije). Ono što ipak budem istaknuo je činjenica kako je developer po pitanju te suradnje s lokalnom zajednicom išao toliko daleko, da je igrinu priču ispričao jezikom Iñupiata, i to ustima onih koji su tu priču godinama prepričavali svojim bližnjima. I nije to samo ispričana priča njihovim jezikom, nego je za potrebe igre snimljen cijeli dokumentarac koji postopeno otključavate kroz igru (tzv. “Cultural Insights”).

On otkriva cijelu kulturološku pozadinu u kojoj je Kunuuksaayuka priča nastala što je izuzetno bitno za dobar doživljaj. Naizgled je to sitan detalj koji možda nekome nije vrijedan posebnog isticanja, no vjerujte mi kada kažem da cijelo iskustvo čini kudikamo autentičnijim. No dobro, o čemu se ovdje zapravo radi?

Igrate u ulozi Nume. Naizgled obična krhka djevojčica koja se bori s vrlo teškim životnim uvjetima Aljaske krenula je na putovanje života da otkrije izvor velike oluje koja je njezinu zajednicu dovela na rub opstanka. Bez neke alternative, vaša protagonistica je prisiljena izravno krenuti ka izvoru tog jakog polarnog vjetra, boreći se s brojnim nedaćama na putu. I ne bi daleko došla da silom prilike nije uletjela njezina spasonosna suputnica, arktička lisica maštovitog imena Fox. U paru s njom, igrač je u mogućnosti svladati sve prepreke koje mu se nađu putu.


Dok je Nuna sposobna gurati kutije, penjati se po užetu i koristiti svojevrsni bumerang (tzv. “bola”) za razbijanje stvari koje smetaju (npr. veliki komadi leda), Fox je okretna lisica koja se može bez problema popeti na visoke pozicije i provući kroz vrlo uske prolaze. Iako je taj kooperativni gameplay u globalu dosta dobro zamišljen, pati od dva, sada nakon patcheva, srećom ne više toliko izražena problema.

Prvi su neresponzivne kontrole. Kao što sam rekao u uvodu, igra je platformer. Znači govorimo ovdje o 2D prostoru na nekoliko razina čiji se gameplay svodi na pravovremeno tempiranje skokova i hvatanje za objekte. Što je problem kada treba procijeniti u kojem trenutku pritisnuti gumb, a vi ne znate ishod svoje radnje budući da je svaki puta drugačiji scenarij u relativno istom trenutku pritiska gumba. Da pojednostavim – znate ono kada cijelo vrijeme imate vrlo trom osjećaj kretanja i jednostavno ne osjećate instantnu reakciju protagonista na vašu naredbu? E, to je to. I nije to baš toliko izražen problem, da nema onih skriptiranih akcijskih sekvenca koje znaju poprilično testirati vaše strpljenje. Zašto? Kada vas ganja velika grdosija, preuranjena ili prekasna naredba znači učitaj odmah ranije snimljenu poziciju.

Drugi problem je umjetna inteligencija. Govorimo naravno ovdje o režimu za jednog igrača kada AI upravlja vašim suputnikom. Na jednostavnijim (početnim) levelima nema nikakvih problema – vi birate s likom s kojim ćete igrati (upravljanje se mijenja pritiskom jednog gumba na kontroleru), dok vas drugi jednostavno prati kroz jednostavno strukturirane levele. No na kasnijim kompleksnijim razinama kada treba rješavati logičke zagonetke i koristiti sve mogućnosti oba lika, pojavljuju se prvi problemi.


Često će se recimo dogoditi situacija da treba izbjegavati određene smrtne opasnosti (ne budem spoilao koje) i vi bi to recimo napravili, dok AI-om upravljan suputnik, ne bi uspio. To je instantni game over jer bez suputnika ne možete završiti igru. U čemu je stvar? Igra je zamišljena da se igra kooperativno. Struktura kasnijih levela i gameplay dizajn to potvrđuju na svakom koraku. Ako se odlučite na Never Alone, svakako nabavite dodatni kontroler i osobu koja će krenuti s vama na to ledeno putovanje (mogućnost kooperativnog igranja samo je lokalna, nema mrežnih modova). Uštedi se mnogo živica na određenim dionicama.

Ok, sada ispada da igra ima ozbiljnih problema, no nije baš tako. Dosta je to sve subjektivno, a kada se čovjek približi 30-ima i ima previše stresa na poslu, čak i takve stvari nisu loše da se malo ispuše doma ;). Šalu na stranu, Never Alone je prilično igriv. Samo ga te mušice malo ometaju da bude pravo malo bajkovito iskustvo bez glavobolja. No developer je odmah nakon izlaska igre dobro upio sve kritike te do sada radio na rješavanju problema.

Vani su već 3 zakrpe koje su te poteškoće sredile tako da bi vas trebao dočekati vrlo igriv naslov koji nudi prekrasno dizajnirane levele, vrlo lijepo animiran svijet i naraciju kakva se rijetko kada viđa u igrama te skale. Dobro, bacanje bole (bumeranga) moglo bi vas dodatno nevjerojatno živcirati (budući da je riješeno putem gljive i totalno je nespretno), al’ ne treba biti malo dijete i cendrati previše.

Na kraju treba istaknuti da igra nudi oko 6 sati gameplaya. Za neke možda premalo, no uzevši u obzir cijenu od 15€, teško je to uzeti kao minus. Uz sam format priče – sve više od prezentiranog bilo bi previše. Bolje shvatite Never Alone kao jedinstvenu priliku da upoznate jednu prilično nepoznatu životnu perspektivu, radeći usput ono što najviše volite. Cultural Insights u formi dokumentarca nudi fenomenalan uvid na život plemena Iñupiat čije otkrivanje pruža mnogo bolju podlogu za razumijevanje naizgled vrlo jednostavne priče Never Alonea. Najveće snaga ovog zanimljivog projekta i razlog da u isti uložite svoj novac.

Za zimske dane nema bolje igre od jedne predivne bajke smještene u ledena prostranstva fantazijski obojene Aljaske. Zašto je Aljaska fantazijski obojena i čemu epitet predivan ispred bajke, saznajte u našoj recenziji.

81 Naša ocjena
  • priča
  • prezentacija
  • atmofera
  • vizualni stil
  • 'Cultural Insights'
  • neresponzivne kontrole
  • umjetna inteligencija suputnika

Ante Malenica

Opis nije dostupan.

Komentari (9)

  • mr.joker

    20.01.2015 - 23:04

    Stvarno,izuzetno dobra igra.Slazem se sa minusima koje ste dodijelili igri.Po meni, da je ai bolje odradjen,bio bi cak na nivou odlicnog brothers: a tale of two sones,koja je meni jedna od najboljih igara 2013.

  • Cole™

    21.01.2015 - 10:30

    Ne stignem sad pročitat recenziju, no budem. Nisi imao drugara za COOP? ;(

    • Deadwalker

      @Cole™, 21.01.2015 - 11:15

      Budući da je lokalni co-op u pitanju, nažalost ne. Al' budem probao nekoga naći za drugi prelazak :)

    • MaliMicek

      @Cole™, 21.01.2015 - 12:24

      Prava čar je kad je netko pored tebe lisica pa onda nečeš imat problema sa umjetnom inteligencijom suputnika. Al kakve neresponzivne kontrole ? Igra se ponaša savršeno bar ja nisam imao nekih problema sa platformerskim dijelovima.

    • Deadwalker

      @Cole™, 21.01.2015 - 12:49

      Mislim da sam u recenziji taj dio dosta detaljno objasnio. Moguće da se razlikuje situacija od slučaja do slučaja, no sigurno nisam jedini iskusio te probleme. Ako malo upotrijebiš Google, već ti Wikipedia u poglavlju Reception kaže sljedeće: "Some reviewers described the game as "frustrating," noting imprecise controls and inconsistent behavior by in-game characters.[6] However, other critics felt the gameplay was diverse and "satisfying."

      Al' nije to toliko izraženo više, koliko vidim prema komentarima na Steamu, patchevi su ublažili problem.

  • lepiakadodo

    21.01.2015 - 17:12

    Hvala na recenziji. Cuo sam za igru al eto prosla mi ispod radara! A kako sam igrao brother: a tale of two sons, ovo ce me sigurno dojmiti igrajuci u paru sa zenom. Hvala

    • Gamers4Life

      @lepiakadodo, 14.04.2015 - 05:36

      Naravno da hoće…nek žena uzme curicu a ti ovu simpatičnu polarnu lisicu pa rasturajte!

  • Phantom

    21.01.2015 - 17:27

    Simpaticno djeluje nema sta. Atmosvericno bas…. :)

  • PS2MASTE®

    31.01.2015 - 22:33

    Preporuka za odigrati. Barem neš budete novog navčili.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!