HCL.HR

Recenzija

Obscure 2 [PS2]

Džordž Vulić

U izopačenom survival horor žanru postoje 3 brenda, 3 serijala igara koja prednjače u svim aspektima žanra. To su Konamijev Silent Hill, Capcomov Resident Evil, i Tecmov Fatal Frame. Ostatak društva se nekako drži sramežljivo po strani bez nekog većeg uspjeha u skidanju s vrha nekoga od velike trojke. Većina vas, uključujući i moju malenkost, ili podzemnost (kako vam drago) se slaže u činjenici kako je žanr dosegnuo određene kreativne barijere. U današnjem vremenu, malo koja priča će vas fascinirati, malo koja igra će vas ozbiljno zastrašiti, te se više-manje sve svodi na recikliranje već poznatih elemenata žanra. Prvi Obscure je bio simpatičan i kako se kasnije ispostavilo, uspješan pokušaj. Klasična teen horor priča zapakirana u dobru grafiku, jezovitu atmosferu i mogućnost kooperativnog prelaska igre sa još jednim igračem. Igra je imala nesvakidašnju sreću da je dobro prošla kako kod kritike, tako i kod igrača kojima je bila savršeno štivo za gejmanje u društvu subotom navečer. Nepisano pravilo kaže da je drugi nastavak dužan uzeti sve dobre elemente prvijenca, te odvesti kompletni sadržaj na novu razinu. U nastavku teksta pročitajte kakav je dojam na tom polju ostavio Obscure 2.

Noćna mora počinje 2 godine nakon stravičnih događaja u srednjoj školi Leafmore. Mjesto radnje je ovaj put Fallcreek University. Skejter Corey i njegova cura Mei odlaze do Svena i Amy, studentskih kolega i prijatelja, te se udobno smještaju u Svenovoj sobi. Sven omogućava Corey-u da osjeti miris čudesne biljke koju svi u kampusu konzumiraju (čitaj: snifaju) već mjesec dana. Osebujan miris omami Corey-a koji gubi svijest. Budi se na zapuštenom mjestu te nekoliko koraka dalje nailazi na Mei. Skupa se probijaju kroz nekakvo izopačeno dvorište prepuno krvavih lutaka koje vrište, da bi se zatim spustili kroz otvorenu šahtu u nekakav hodnik. Neugodno lutanje završi borbom sa dva čudovišta te Meinom smrću. Tada se Corey ”budi” u muškom zahodu povraćajući u wc školjku. U lošem fizičkom stanju kreće u potragu za Mei kako bi se uvjerio da je s njom sve u redu i potvrdio kako je sve to bilo samo loš trip.

Ponovno imamo klasičnu teen horor priču sa 5 novih likova, kojima se pridružuju i neki stari. Svaki od tih likova ima određene talente uz pomoć kojih prelazimo različite prepreke. Corey zahvaljujući svojoj ekstremnoj prirodi ima akrobatske kvalitete, tako da se s njime može penjati na velike visine, skakati sa cijevi na cijev, dok je recimo Mei haker, Sven fizički jak, itd. Lokacije su oku ugodne i odlično dizajnirane zahvaljujući kvalitetnom grafičkom engine-u. Jedina mana u njima je poprilična linearnost i manjak mjesta za istraživati. Sve je poprilično jasno od početka do kraja, kao i zagonetke koje su nažalost sramotno jednostavne.

Način igranja je isti kao i u prvom nastavku. U svakom trenutku vodite 2 lika. S jednim upravljate vi, dok se sa drugim bavi umjetna inteligencija. Kontrolu nad njim u svakom trenutku može preuzeti drugi igrač, što bi značilo da je kooperativni mod i dalje tu. Ako igrate sami, umjetna inteligencija će se pobrinuti da vam drugi lik ni u kojem trenutku ne stoji na putu ili smeta u prolazu što je za pohvalu. Manji problemi nastanu tek kada igrate u dvoje. S obzirom da je tu samo jedan kut kamere za oba igrača (nema nikakvog split screena ili takvo nešto), vrlo lako se dogodi da drugi igrač jednostavno pobjegne iz kadra.

Upravljanje je relativno kvalitetno napravljeno, prebaciti na drugog lika se može jednostavnim klikom na R2. Nažalost, kompleksnije kontrole umjetno kontroliranog lika ne postoje, te će vas on pratiti svuda u stopu, osim na dijelovima gdje je automatski predviđeno rješavanje problema sa određenim likom. U borbi protiv monstera će također sudjelovati automatski, te vas koji put i naljutiti kada zapuca iz trenutno najjačeg oružja za kojeg imate relativno malo streljiva. Opremanje likova vršite u posebnom meniju koji je poprilično jednostavan i funkcionalan za korištenje. Oružja su raznolika, od metalnih cijevi, bejzbol palica i lopate, pa do pištolja, sačmarice, samostrijela (o da) i pištolja za signalne rakete.

Neprijatelji su raznoliki, te uz par reinkarnacija iz prvog nastavka, ima ih nekoliko novih. Srećom, ili nesrećom, ni s jednim od njih nećete imati većih problema (čak ni s bossevima) ”zahvaljujući” nedostatku opcije za biranje težine igre, a municije i kutija prvih pomoći ima i više nego dosta. Uz to, posebno razočarava činjenica da igra nema tako reći nikakav replay value. Nema nikakvih bonusa ili nagrada za prelazak igre, što može poprilično razočarati one koji vole obući likove u bonus krpice, ili započeti igru sa nekakvim bonus oružjima.

Mogu još samo spomenuti solidan soundtrack kojeg je skladao Olivier Deriviere očito inspiriran djelima puno poznatijeg Akire Yamaoke. Pjesme su poprilično jezovite, prepune string i piano dionica ispunjenim klasičnim bass brujanjem radi postizanja klasične horor atmosfere.

Na kraju, ne bi se previše bavio polemikama koji je nastavak bolji, čisto zbog toga što sličan koncept, priča koja se nastavlja i određeni elementi koji se ponavljaju ostavljaju mjesta jedino subjektivnom mišljenju o tome. Ako vas privlači ovakav tip igara, ili jednostavno želite ubiti 6-7 sati vremena, a da se uz to koji put i trznete – nabavite si Obscure 2.

>> Komentari recenzije na forumu

Prvi Obscure je bio pravo osvježenje u svijetu horor igara, pogotovo zbog činjenice da je igru stvorio nerazvikani francuski Hydravision studio. Drugi nastavak je tu, a kako je on prošao na testu pročitajte u recenziji.

0 Naša ocjena

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!