HCL.HR

Recenzija

Oscura: Lost Light

Renato Pedišić

“Ma čekaj, što je ovo? Preočita kopija Limboa?” Možda griješim, ali nekako sam uvjeren da je ovo prvo pitanje koje ste si postavili ako ste bacili oko na neke slike iz igre. I ne, ne neću vas odvratiti od ove misli: Oscura: Lost Light u mnogo toga uistinu posuđuje od Limboa, počevši od vizualnog stila, preko atmosfere pa do dizajna okoliša (i njegove smrtonosnosti) i još koječega. Ono što je ipak drugačije i što suštinski razlikuje Limbo i ovu igru je izazovnost. Dok u Limbu još kako-tako stignete promisliti svoje akcije, u Oscuri zbog brzine gameplaya jednostavno nećete imati vremena disati, prsti će vam dobiti žuljeve, a umirat ćete, ne sto puta dnevno, već sto puta i više u samo deset minuta.

Oscura: Lost Light ovakav je koncept preuzela iz svoja dva prethodnika, igre koje su se fokusirale uglavnom na mobilne platforme. Od tamo stiže i umjetnički stil koji se proteže kroz sve igre, a iako je u Lost Lightu uporaba tog stila objašnjena pričom, očito se, budući da se isti proteže kroz serijal, kroz fabulu našla izlika za korištenje tog danas popularnog vizualnog stila. Igranje na sigurno (a pri tome i jednostavno) ne odobravam u potpunosti, ali se ne može reći da igra izgleda ružno zbog čega se donekle može zanemariti neoriginalnost „limboesknog“ stila.

Što se tiče ranije spomenutog čestog umiranja u samo deset minuta, taj vremenski okvir nije bez osnove jer toliko otprilike traje ograničenje koje igra postavlja ako želite savršeno proći svaki od 21 levela u igri. No, platinirati svaki level je cilj koji je bez vježbe teško ostvariti pa će vam se ukupno trajanje igre približiti brojci od šest do sedam sati. Vrijednosti za ponovni prolazak gotovo da i nema (osim ako ste ludi mazohist s neograničenom količinom živaca), što sigurno ne ide u prilog iznosu od 10 eura koji se ovdje traži za igranje. Ipak, istina je da smo plaćali i mnogo više za mnogo kraće igre – pravo pitanje je zato ono što vam Oscura: Lost Light može ponuditi dok traje?

Pa, ako već nisam spomenuo izazovan gameplay (a, znam da jesam), valja ga ponovno spomenuti i pri tom naglasiti težinu prolaska levela. Nije ovo Super Meat Boy, ali se i dalje radi o iznimno teškoj igri koja će od vas zahtijevati naprezanje ganglija, odlične reflekse i slobodnu procjenu o tome isplati li se pokupiti još taj jedan ‘novčić’ ili je bolje dotrčati do checkpointa i u miru obrisati znoj sa sebe. Checkpointova, na sreću, ima sasvim dovoljno, no ne bih pohvalio njihovu raspoređenost budući da mi se često znalo dogoditi da nabasam na dva checkpointa za redom koja dijeli jednostavan izazov, a s druge strane i na neke zbilja zeznute dionice na kojima se ne nalazi ni jedan checkpoint.


Osnova igre je skakanje s platforme na platformu, a smrtonosnih elemenata ima mnogo – očekujte opasne pile, vatrene kugle, neprijatelje kojima se ne smijete ni naći na putu, ubojite lasere i uske prolaze kroz koje možete proći jedino ako točno znate što radite. Staro pravilo ‘tko ne riskira ne profitira’ nemojte pratiti jer u ovoj igri ne vrijedi – tajna je u dobro promišljenim akcijama (kad uopće imate vremena i prostora misliti), ali i brzoj i spretnoj egzekuciji.

Osim što vam daje da skačete, Oscura: Lost Light vam nudi da koristite do dvije super moći koje dobivate skupljanjem kristala na terenu. Hm, možda sam se krivo izrazio kad sam napisao „nudi“ jer riječ koju tražim jest „prinuđuje“. Nijedan level ne možete proći ako ne znate pravovremeno koristiti usporavanje vremena, stvaranje materije, razaranje materije i obrnutu gravitaciju, a u nekim slučajevima i brzu kombinaciju dvije različite moći. Komplicirano? Pa, za developera očito ne dovoljno, budući da ne možete koristiti te super moći stalno jer se energija kristala koje ih omogućavaju korištenjem prazni, a puni tek stajanjem na čvrstoj površini. Da, dosta zeznuto.


O kakvim se kristalima tu radi te zašto glavni lik Oscura ima super moći objašnjava priča koja ukratko ide ovako – Čarobnjakov pomoćnik Oscura slučajno uništava sveti kamen svoje zemlje (koji ujedno unosi svjetlo u zemlju) čiji komadi padaju u opasne predjele. Njegov zadatak je, budući da mu je kamen podario dio svoje moći, skupiti komadiće kamena i ponovo ga sastaviti. Upletemo li u priču još i opasnog negativca, shvatit ćete da stvari po Oscuru nisu nimalo jednostavne.

Priča kao takva nije ništa novo i zanimljivo, ali moju neutralnost prema njoj uvelike je uništila loša prezentacija. Statični crteži kojima se priča, tekstualni opisi umjesto glasova i ravnodušnost priče sâme prema sebi (razina drame je gotovo nikakva) jednostavno odbijaju igrača da se poveže s ikim u igri, a shodno s tome i s igrom sâmom. Posao je tu mogao i trebao biti mnogo bolje odrađen.


Bolji posao je mogao biti odrađen i na razini popravljanja bugova jer mi se nekoliko puta dogodilo da jednostavno zapnem u zidu iz kojeg se ne mogu izvući, što znači resetiranje igre i ponavljanje iste ne od checkpointa nego od početka levela – dosta nepraktično i neugodno. Osim toga problemi s registriranjem kontakta s površinom također nisu nešto što biste željeli u jednome platformeru jer onda ne trebate računati samo na svoju preciznost, nego i na to da će vam se igra… ah, kako to bolje reći nego – smilovati.

Hoćete li se vi smilovati ovom projektu australsko/kanadskog developera Chocholate Liberation Front, ostaje na vama, ali koliko god igra bila dobra u nekim svojim aspektima, moja preporuka je da Oscuru: Lost Light ne nabavljate dok se barem bugovi ne riješe, ili barem dok cijena ne postane pristupačnija za sadržaj kakav se ovdje nudi.

Zaigrali smo ‘Limboeskni’ platformer Oscura: Lost Light koji se možda ne ističe po originalnosti, ali zato pruža izazovan gameplay.

68 Naša ocjena
  • izazovnost i težina
  • vizualni stil
  • bugovi
  • prezentacija priče
  • neoriginalnost

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!