HCL.HR

Recenzija

PixelJunk Shooter 2 [PS3]

Duje Kozomara

PixelJunk Shooter izašao je u prosincu 2009. godine za PSN. Pokupio je dosta pozitivne kritike, privukavši publiku svojim jednostavnim, no zabavnim gameplayem u kojem igrači upravljaju brodom i spašavaju preživjele znanstvenike koji su zapeli u podzemlju. Brodić ima i raketice, uz pomoć kojih se borimo protiv neprijatelja te uništavamo preprekice (volimo umanjenice danas, očito) koje su nam na putu. Osim toga, često je potrebno manipulirati i kombinirati raznolike fluide kako bi došli do preživjelih. To bi praktički bilo to. Ovog mjeseca stigao nam je prvi punokrvni nastavak za igru – što nam novoga donosi? Švedske minijaturne držače rabljenog auto metala, eto šta!

Ovo je bilo pomalo random, jelda? Pomalo, pomalo. Siguran sam da vas za početak zanima ingeniozna priča koju nam drugi dio donosi, jeste li spremni? Evo ga: naš brod progutao je gigantski crv, a cijela radnja igre se događa u probavnom traktu spomenute beštije, odakle trebate pobjeći i usput ponovno spasiti sve preživjele znanstvenike, koji su razbacani po cijelom… Probavnom traktu, da. Dosjetljivo. Podsjetilo nas je malo na Pinokia kad ga je progutao kit, samo što Pinokio nema rakete i kuku s kojom treba spašavati znanstvenike, a naš brod nakon izlaska ne postane čovjek.


Nego… ovaj odlomak o priči inače ima malo više teksta, ali doista nemamo što više za reći, pa ćemo se odmah baciti na gameplay i mehaniku. Stvari su jako slične, da ne kažemo identične, kao u prvom dijelu: krećete se lijevom gljivom gamepada, desnom se okrećete, desni trigger služi za ispucavanje kuke, a lijevi za rakete. Potrebno je, kao što smo već naglasili, spasiti sve preživjele, što radite na način da ih pokupite spomenutom kukom, a kada prođete pet „screenova“, slijedi idući stage, koji se obično dosta razlikuje od prethodnih. Količina healtha koju brod ima mjeri se u toplini, kada toplina dođe do vrhunca, brod se pregrije i eksplodira.


Ne biste vjerovali kakve samo sve opasnosti probavni trakt gigantskog crva nosi: osim raznolikih neprijatelja na koje ćete nailaziti, tu je opet i mnoštvo kemikalija, a svake od njih treba se riješiti na točno određeni način kako bi mogli proći dalje. Dok su opasnosti takvog tipa već nešto na što smo mogli naviknuti u prvom dijelu (ovdje ih, doduše, ima više), ono na što nismo navikli su ukrajinske aktivistice koje gole prosvjeduju protiv predsjednika. Šalimo se, nema toga u igri. A i navikli smo na njih. Btw, zašto sve imaju male sise?

Dok borbe s bossovima znaju biti napete i eksplozivne, nismo toliko zadovoljni običnim neprijateljima.

Ono što jest novo u igri su opasnosti koje se pojavljuju u kasnijoj fazi, a sastoje se od svjetla i tame: ako predugo stojite u tami, goleme su šanse da će vas napasti mračne nemani od kojih se ne možete obraniti osim ako ih brzo ne odvedete na svijetlo. Novost su i posebni „suitovi“ za brod, kao što su light suit, koji proizvodi svjetlost, ili pak hungry suit, koji brod pretvara u drobilicu koja jednostavno jede prepreke pred sobom. Dok borbe s bossovima znaju biti napete i eksplozivne, nismo toliko zadovoljni „običnim“ neprijateljima, koji znaju biti nekako naporni i jednolični.


Imamo primjedbu i na težinu – budite odmah spremni na jako učestalo ponavljanje levela. Iako igra nije previše oštra što se toga tiče, nakon smrti vas vrati samo koju minutu unazad, zahvaljujući ovom naslovu smo shvatili da nisu FPS-ovi igre koje izazivaju nasilje. Ne, ne, dragi prijatelji. Nasilje izazivaju trenutci poput onih u ovoj igri kada trinaesti put prelazite isti level i taman ste pri kraju, kad niotkud izlete neprijatelji i na prepad vas unište. Nisam siguran kako su moji sustanari još uvijek živi.

Igra izgleda onako kako se može i očekivati od ovakvog naslova, nemamo nekih primjedbi ni pokuda. Glazba je sasvim solidna i prigodno zvuči u pozadini, dok pucate rakete po neprijateljima, tražite način za proći kroz opake kemikalije, ili pak bježite iz tame. Bilo bi zanimljivo da je crkva umiješala svoje prste u ovu igru, u stilu „izađite iz tame, to je grijeh, dođite u svjetlo i milost Božju. Javite se najbližem svećeniku na ispovijed“. Da, tok misli je zeznuta stvar.


Velika novina drugog dijela je i multiplayer – osim standardnog co-opa, u kojem vam se prijatelj može pridružiti u avanturama po probavnom traktu, tu je i kompetativni online mod, u kojem se dva igrača natječu tko će spasiti više preživjelih. Igrači se mijenjaju u intervalima napada i obrane: u napadu trebate pronaći preživjele i odvesti ih u svoju bazu, dok u obrani morate spriječiti neprijatelja da to učini. Kako napredujete u multiplayeru, tako otključavate nova oružja i gadgete, što vas čini jačima. Sustav spajanja igrača u multiplayer trebao bi funkcionirati tako da spaja igrače koji su jednako iskusni, no nerijetko se zna desiti da stvari i ne budu baš takve, pa se morate suočiti s nekim tko ima više staža i bolja oružja od vas.

Što se replay valuea tiče, gameri kojima se igra svidi će joj se vrlo vjerojatno i vraćati, ako ne zbog sakupljanja svih dijamanata i natjecanja tko će skupiti više bodova, onda upravo zbog kompetitivnog multiplayera.

PixelJunk Shooter 2 možda malo previše reciklira gameplay prvog dijela i donosi nedovoljno novina, a često nas je iritirala i igrina težina, koja zna biti dosta frustrirajuća. Multiplayer je solidno odrađen i dobrodošla je novina, iako bi se dalo još poraditi na sistemu spajanja igrača. Na kraju, ipak smatramo da će novim igračima biti zabavna igrina mehanika te raznolike kombinacije s kemikalijama i suitovima, a obožavatelji prvog dijela će biti sretni što imaju priliku odigrati još avantura svojim omiljenim brodom i unesrećenim znanstvenicima.

Preporučamo da igri date šansu i ne date da vas odbije u samom početku – treba malo dok se „ufurate“. E da, ako vidite da se igra reklamira sloganom „ima piksele, ima smeće, ima pucanje, ima sve“, recite im da imam copyright na to.

Napucavali ste se u PixelJunku? Kakvim vam se čini nastavak? Svoja mišljenja šaljite na adresu: Komentari i pohvale, Ispod recenzije br. 552, Hrvatska Cyber Liga. Unaprijed hvala.

PixelJunk Shooter 2. Ima piksele, ima smeće, ima pucanje, ima sve. Vjerujemo da bi to bio sasvim solidan slogan marketing kampanje za igru koju, kao što možete primijetiti, upravo recenziramo.

75 Naša ocjena
  • gameplay
  • feeling
  • težina
  • nedovoljno novina

Duje Kozomara

Umirovljeni haceelov doktor lošeg humora. Još voli Plejstejšn, ali mnogo više priča o GDPR-u.

Komentari (3)

  • tM4k3r

    30.03.2011 - 16:30

    kad će recenzija Crysis-a 2? a i Shogun 2 je trebao već odavno

  • Pajko

    30.03.2011 - 19:02

    kojoj? onoj fejk?

  • Virty

    05.01.2016 - 14:48

    Loše, loše….

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?