Davne 1996. godine pojavio se naslov koji je uzdrmao tržište video igara, pogotovo ono vezano za prijenosne konzole. Unatoč svojim početnim boljkama i slomljenim mehanikama, Pokemon Red i Blue pokrenuli su pravu malu revoluciju te se do danas kristalizirali kao najprodavaniji serijal na prijenosnim konzolama.

Osobno nisam posjedovao Pokemon igru prve generacije, no moj najbolji prijatelj je tada iz Njemačke dobio Yellow verziju za svoj GameBoy te smo skupa krenuli u jednu od najluđih avantura u našem, tada relativno mladom, životu. Kroz Pokemone smo učili novi jezik, vježbali svoje logičko razmišljanje, produbili svoju maštu, no možda i najvažniji dobitak je vrhunsko prijateljstvo ostvareno kroz zajedničke cjelodnevne gaming sesije.

Isti prijatelj trenutno svoje vrijeme primarno zaokuplja borbama na svom mobilnom uređaju te ne prati gaming scenu aktivno kao nekad, no redovito se znamo prisjetiti baš Pokemon trenutaka iz našeg djetinjstva te shvatimo koliko je jedna igra imala utjecaja na nas dvojicu.

Prošlo je u međuvremenu generacija i generacija Pokemona koje sam igrao na raznim uređajima, no ovaj isti osjećaj avanture u Pokemon svijetu nisam imao sve do prošlog mjeseca, kada je na vrata pokucala nova generacija Pokemona, verzije Sun i Moon. I mogu vam reći bez problema, ovo je uz prvu generaciju meni osobno najdraža verzija Pokemona. Eto, rekao sam odmah na početku, iako sam ovo možda trebao čuvati za kraj.

Svijet Pokemona je dobio pravo malo osvježenje s bezbrojnim promjenama, a jedna od najvećih je odbacivanje ustaljenog koncepta napredovanja – bivši sustav s osam voditelja dvorana koje je potrebno poraziti da se plasiramo u Elite Four takmičenje totalno je prekrižen i zamijenjen s puno zanimljivijim sustavom prelaska kroz osvajanje otoka.

Alola, nova regija inspirirana Havajima gdje se odvija radnja Suna i Moona, sastoji se od četiri otoka – svaki od njih sadrži voditelja pod imenom Kahuna kojeg je potrebno poraziti, no da dobijete priliku uopće se boriti s njima morate odraditi niz izazova. Izazovi variraju od slikanja Pokemona u divljini, rješavanja kvizova, skupljanju sastojaka za napitak do istraživanja ukletog trgovačkog centra, a svaki završava susretom oči u oči s Totem Pokemonom koji predstavlja pojačanu verziju običnih Pokemona.

Izazovi su pravi dašak svježeg zraka u odnosu na standardne dvorane, a Totem Pokemoni su se pokazali kao napokon vrijedan izazov u glavnom dijelu priče, budući da uobičajeni sustav prelaska s jednim ili dva Pokemona visokog levela vam se može odbiti od glavu.

I sama borba te njen borbeni zaslon su dobili dosta poboljšanja koja će se svidjeti početnicima, ali i iskusnim igračima serijala. Nakon što jednom porazite novu vrstu Pokemona, svaki sljedeći put vidjet ćete na koje je vaše napade osjetljiv, a na koje otporan – ovo je prilično korisno jer će pomoći početnicima i smanjiti korak otvaranja preglednika da vide koji su napadi efikasni, a na profesionalne igrače neće pretjerano utjecati budući da će oni poznavanjem abilityja te stvari koje Pokemon može držati na sebi i dalje imati dovoljno prostora za manevar.

Ono što će se definitivno svidjeti ustaljenim igračima je i ekran sa statusom poboljšanja i pogoršanja svojstava Pokemona tijekom borbe, budući da neće morati pamtiti napamet koliko puta su neko džepno čudovište usporili ili mu podigli napad.

Značajna novina su i novi Z potezi koje aktiviramo dodjeljivanjem Z kamena Pokemonu. Svaki kamen pojačava određen tip napada pa ako Pokemonu dodijelite Firium Z kamen svi njegovi vatreni napadi dobit će svoje puno jače verzije. Radi balansa, Z napad moguće je izvesti samo jednom tijekom borbe, što se već pokazalo kao dosta bitan faktor u strategiji te pripremi za kompetitivne borbe protiv drugih igrača. Osim toga, Z napadi su mala vizualna poslastica, isplati se iskoristiti ih čisto radi animacije izvođenja udarca.

Kad smo kod vizualnih poslastica, moramo pohvaliti i ogroman napredak u estetskom izgledu, budući da je Game Freak studio napokon odlučio zasukati rukave. Rezultat su zbilja prekrasno dizajnirane 3D lokacije, od prašuma, močvara, snježnih vrhova do pustinja – svaki dio mape je lako prepoznatljiv te zbog toga Alola otoci izgledaju raznovrsno i uzbudljivo.

Bitna novost je i dizajn likova koji su napokon dobili humanoidni oblik, a treneri se nalaze iza svojih Pokemona za vrijeme borbe, čime gaming serijal napokon počinje hvatati priključak sa svojim anime ogrankom. Jedini problem kod vizualne strane je pad performansi prilikom borbe s više od dva Pokemona na istom ekranu, pri čemu borbe počinju izgledati kao da koriste nekakav neugodni slow motion efekt.

Bitna novost je i dizajn likova koji su napokon dobili humanoidni oblik, a treneri se nalaze iza svojih Pokemona za vrijeme borbe.

Ovo je posebno vidljivo kod borbi protiv divljih Pokemona gdje isti mogu pozvati suborca u pomoć ili kod Battle Royal borbi gdje se četiri trenera bore međusobno u ludim svi-protiv-svih mečevima. Nemoguće lud koncept se odvija za vrijeme Battle Royal borbi, budući da je potrebno pripremiti tim od tri Pokemona s određenom taktikom i moram priznati da sam u ovom modu proveo čak i malo previše vremena.

Ostatak vremena sam naravno proveo u svetoj Pokemon misiji „Skupi ih sve“, pri čemu mi je uvelike pomogao i novi Pokedex koji dolazi u formi Rotom pokemona te svojom pričom, prikazom detalja na mapi i savjetima uvijek pomaže tijekom vaše avanture. Osim standardnih novih Pokemona koji se kriju po svim otocima, tu je i par novih vrsta legendarnih zvijeri te Alola oblici klasičnih Pokemona iz prve generacije. Novi Rock/Electric Golem koji ima brkove kao Freddie Mercury – tko to ne može voljeti!

I upravo mnoge ustaljene stvari koje su nam išle na živce iz generacije u generaciju su sređene, pa napokon možemo odlučiti hoćemo li ulovljenog Pokemona odmah ubaciti u tim ili ga poslati na PC, hoćemo mu uzeti item koji je nosio i ostale sitnice koje niste ni shvaćali koliko vam smetaju dok nisu ispravljene.

Možda i najveće poboljšanje je izbacivanje ustaljenog korištenja HM napada. Za one koji nisu igrali prošle nastavke, HM su napadi koji su se osim unutar borbe mogli koristiti i na mapi, pa smo uz pomoć Surf napada mogli surfati po vodi, a uz pomoć Rock Smash napada sklanjali kamenja koja su nam zatvarala put. Problem je bio u tome što ste morali dodijeliti svojim aktivnim Pokemonima neke od tih napada da možete prijeći određene levele, a kako je u određenim generacijama znalo biti i do osam različitih HM napada, ostavljeno vam je bilo malo prostora za druge napade.

Možda i najveće poboljšanje je izbacivanje ustaljenog korištenja HM napada.

Ovo je sada elegantno riješeno Poke Ride funkcijom koja na vaš uređaj kroz kampanju registrira Pokemone koje možete bilo kojeg trenutka pozvati da s vama odlete do drugog grada, prevezu vas preko vode ili očiste put ispred vas. Čista revolucija.

Da nam još više olakša ulazak u kompetitivnu scenu, uveden je i novi sustav treniranja IV napada koji se do ove generacije nisu mogli mijenjati nego su ostajali isti čim uhvatite Pokemona, što je dovodilo do bezbrojnog grindanja i parenja Pokemona te kasnije sive ekonomije prodaje Pokemona preko interneta. Naravno, i dalje postoje neke restrikcije – potrebno je Pokemona istrenirati do levela 100 prije nego možete koristiti tu opciju, no ovo barem otvara i drugim igračima da svoj tim napune kompetitivno nastrojenim “džepnim čudovištima”.

Pokemoni sada mogu napredovati čak i bez vas u Poke Pelago otočju gdje napokon možete uposliti svoje rezerve da rade nešto korisno dok ste vi na putu osvajanja Lige. Svoje Pokemone možete ostaviti da treniraju, skupljaju bobice, idu u rudarenje ili jednostavno odmaraju u vrućoj kupki koja će povećati njihovu radost.

Svi ti svježi i istrenirani Pokemoni poslije će dobro doći u novom Festival Plaza multiplayer okruženju, a neće biti na odmet ni prilikom Battle Tree borbi koje se otključavaju nakon prelaska kampanje te je to odličan poligon za uvježbavanje prije ulaska na kompetitivnu scenu.

Općenito sadržaja nakon glavne priče ima na bacanje, a samo za obični prelazak trebat će vam barem 40-ak sati.

Priča je očekivano junačka, no borit ćete se s najsmješnijim zlikovcima u povijesti Pokemona koji se kriju iza naziva tim Skull. Općenito šašavost naslova je na vrhuncu, često bacajući fore na sami serijal te su me iskreno par puta natjerali da se nasmijem baš onako od srca naglas.

Pokemon Sun i Moon je nastavak koji me vratio u djetinjstvo te prvu generaciju; moram im priznati da su ovaj put pametno odigrali na kartu sentimentalnosti i nostalgije. Cijeli osjećaj putovanja i istraživanja vjerno je prenesen te vas toliko uvlači u svoj šareni svijet Alola otočja. Teško je to prenijeti riječima, no igranje Sun i Moona je poput mirisa kolača iz djetinjstva, u vama budi toplinu i sjećanje na neke male detalje za koje ste mislili da ste ih zaboravili kroz godine. Nemojte se zavarati da je ovo igra samo za stare ljubitelje Pokemona – Sun i Moon novim mehanikama još spremnije pozivaju novopridošlice da se pridruže avanturi kroz zbilja raznovrstnu avanturu s brdom zanimljivih stvari za raditi.

Osobno, Sun i Moon je najbolja generacija Pokemona koju sam igrao.