HCL.HR

Recenzija

Pro Evolution Soccer 5 [PSP]

Illidan

O ovoj igri se ne treba previše pričati, jer ona, blago rečeno, drži status legende, a i držat će ga, kako za sada stvari stoje, još dosta godina. Od početka je ona imala ono nešto što EA-ova FIFA nije. Zbog te igre su se znale nalaziti kvartovske ekipe i cijelu noć uz gajbu pive (sok za one mlađe od 18, he he) igrali beskonačne utakmice, veselili se, smijali, plakali… Ne, ova igra nije imala niti neku lijepu grafiku kojom se toliko dičila FIFA, niti je imala sve moguće licence, koje je opet imala FIFA, pa niti komentatori nisu bili na razini legendarnog dvojca iz FIFA-e, ali je imala IGRIVOST i ZARAZNOST. Serijal ide dalje, svaki puta je sve bolji i bolji, a dali najnoviji nastavak nastavlja taj put, provjerite u ovoj recenziji.

Ukoliko ste PES 5 već prije igrali na nekoj drugoj platformi, pogotovo na PS2, imati ćete osjećaj da igrate istu igru, a da je jedina razlika u tome što nemate L2 i R2, već ćete koristiti drugu kombinaciju tipaka koje zamjenjuju R2 i L2. Ipak, to je samo na prvi pogled. Pogledate li malo bolje izbornike, shvatiti ćete da nema Master Lige. Tu je samo obična Liga, koja ipak neće biti dosta da nadomjesti Master Ligu. Primijetiti ćete, da kada PSP povežete s PS2, možete ”downloadati” igrače iz edit moda, te sve ostale sitnice iz edit moda, koje su spremljene na vaš PS2. Na žalost, Master Ligu nije nikako moguće prebaciti. Kada smo već krenuli u lošem tonu, da nastavimo. Vremena potrebna za učitavanje su strahovito loša, čak i za PSP standarde. Od početka kada upalite PSP, pa do vremena kada počnete s igrom, će trebati proći nevjerojatnih (u lošem smislu, nažalost) dvije do tri minute. Zatim, kada je na ekranu više igrača, frame rate će pasti na svega par sličica po sekundi, a to se najbolje vidi pri izvođenju kornera. U redu, sada kada smo naveli, više-manje sve loše strane, krenimo s nabrajanjem onih pozitivnih, i hvaljenjem igre, jer ona to svakako zaslužuje. Igra je daleko bolja, igrivija, tečnija, od bilo koje druge nogometne simulacije na PSP-u. Igranje je pravi užitak, igrače možete prelaziti na više načina, no tek kada savladate neke poteze, shvatiti ćete kako je zapravo lijepo prelaziti promišljeno, s nekim potezom, nego jednostavno držati R1 i sprintati, te se moliti Bogu da vam se na putu ne nađe niti jedan protivnički igrač. Igrači, naravno nisu jednaki, neki su jaki u ovim, a neki u onim područijima, te morate naučiti koristiti vještine svakoga igrača, da biste postali bog i batina.

Grafika u igri je vrlo dobra, te se po detaljima i ušminkanosti gotovo približila FIFAi. Lica većine igrača ćete moći prepoznati, teren izgleda pristojno za PSP standarde… Ma zašto vam to uopće govorim kada sve te sitnice znate već i sami. Pozabavimo se radije fizikom u igri, te kretanjem igrača, koje je u odnosu na prošli nastavak dosta izmijenjeno. Prvo što ćete primijetiti je to da je igra dosta sporija, a samim time i realnija. Igrači su tromiji, ali i vještiji, te svaki igrač ima svoj dribling, koji više ne ovisi o unaprijed određenim ”featursima” igrača, pa će sada oni koji više vole driblati doći na svoje. Dalje, sada su sudci poprilično strogi, možda čak i previše. Sudit će doslovno svaku sitnicu, a uzimanje lopte uklizavanjem bez faula je sada teže nego natjerati Amerikance da odu iz Iraka. Ali, sudac je sada dobio jednu novu, rekli bismo, ljudsku dimenziju. Nekada će suditi faul i kada ga ne bude, a znati će čak zaboraviti suditi zaleđe, te ćete vi postići gol, i kada se već počnete veseliti, sudac će s vas bolno spustiti na zemlju, s malo prezakašnjelom reakcijom presuđivanja zaleđa u korist protivnika.

Sada dolazimo i do najbolnijeg djela, koje nikako da dođe na svoje, a to su licence. Otkupljene su licence za španjolsku i talijansku ligu te klubove ostalih liga poput Rangers-a, Olimpiakos-a, itd. dok ćete imena klubovima iz Engleske (osim Arsenala i Chelsea), Njemačke, Francuske i Nizoemske (osim Ajax-a i PSV-a) morati ručno promijeniti imena što je iritantno. Licencirano je i dosta drugih igrača, no ne očekujte naše dečke među njima, jer je Pršo i dalje Prko, Tudor je i dalje Tutor… Još nisam spomenuo dvije veoma važne opcije, a to su Shop i Replay. Replay je već standardan, u njemu, kako i samo ime govori, gledate različite snimke golova, a to je ovdje izuzetno simpatično, jer kada snimite replay, odnesete PSP do prijatelja, u školu, ili gdje već, te se svima pohvalite, a ne kao prije da nosite Memory Card te gledate na TV-u. Shop je nova opcija u serijalu, a u njoj kupujete različite dodatke koje ušminkavaju gameplay i igru, poput efekta koji omogućuje da kada gledate replay lopta pušta trag u duginim bojama (čudno i nepotrebno, ali nekima se moda i svidi), zatim možete kupiti šestu (i najtežu) zvjezdicu težine, te ostale stvari, koji vam dođu kao bonusi u igri. To sve kupujete s PES poenima, koje osvajate pobjedama u utakmicama (100 poena za 1 gol razlike) i neriješenim rezultatima (50 poena).

Glazba u igri je solidna, ali nije ništa posebno. Nema tu stvari poznatih izvođača koje fifa otkupljuje, ali glazba bar nije iritantna. Komentatora ovoga puta nema, no možda je i tako bolje, jer smo ih uglavnom samo isključivali. I na kraju, par rečenica mudrovanja i zaključak. Ukoliko volite nogomet, PES morate imati, a i ako ste se dosad izvlačili da ga ne kupite sada jednostavno morate. Grafika i animacije pokreta igrača su napokon dostigli, pa i prestigli razinu FIFA-e, nažalost još uvijek nisu otkupljene sve licence, ali ako se malo potrudite, lagano možete promijeniti imena igrača. Vidimo se uskoro na nekom turniru, a do tada kupite PES, jer je on trenutno vrh ponude u svijetu nogometnih simulacija.

PES je bio i ostao najradije igrana igra među ekipom na ovim prostorima, jer je od početka imao onu igrivost i zaraznost koju FIFA nikada nije uspjela dostići. Kako se PES snašao na novoj konzoli saznajte čitajući ovu recenziju.

0 Naša ocjena

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!