HCL.HR

Recenzija

R.U.S.E [PC, X360, PS3]

Stjepan Fikter

Redovito nas pratite? Niste do sada propustili niti jednu našu najavu? Onda ste sigurno upoznati i sa igrom R.U.S.E koju smo isprobali u beta fazi prije par mjeseci te objavili opširni beta test iste. Ako ste kojim slučajem posljednjih par mjeseci živjeli ispod kamena i niste do sada čuli za ovaj zanimljiv strateški naslov, HCL je tu da vam pokaže sve što morate znati o igri prije nego se odlučite na kupnju.

R.U.S.E. se ukratko može opisati kao jedna unikatna strategija koja naglasak stavlja na zavaravanje neprijatelja. Kako funkcionira ta mehanika varki, koja praktički čini okosnicu gameplaya igre, opisali smo u nastavku teksta, kao i u video recenziji. Bacite pogled.

Da budemo točniji, u gornji podnaslov spada i Nizozemska jer radnja prolazi i kroz tu zemlju. Naime, nabrojane države zapravo predstavljaju bojišta kroz koja prolazimo kroz igrinu priču i kampanju. Ako ste poznavatelj povijesti, točnije poznavatelj vojnih operacija Drugoga svjetskoga rata, onda možete pretpostaviti kakve misije ćete ovdje igrati. Naravno, R.U.S.E. će sve to predstaviti u svome okruženju koje se uklapa u igrinu radnju, ali kako je ovo ipak samo igra, onda si može dopustiti i malo drugačiju priču od one temeljene na pravim povijesnim činjenicama. O čemu točno se radi ostaviti ćemo na vama da saznate, dok ćemo ovdje samo ukratko spomenuti tek par detalja.


Kroz cijelu igru proteže se priča o Joe Sheridanu, odnosno vašem virtualnom “ja”, te pukovniku Campbellu koji su ujedno i glavni nositelji radnje. Uz fikcionalne likove, R.U.S.E. spominje i prave generale koji su sudjelovali u Drugom svjetskom ratu. Tako ćete sudjelovati u borbama s povijesnim ličnostima poput Pattona i Montgomerya te im pomagati u njihovom napredovanju na bojištu. Priča svakako neće oduševiti, ali možemo reći da je sama prezentacija priče odrađena vrlo dobro. Kombinacijom kvalitetnih cut scena i in-game animacija igra će polako otkrivati nove detalje o priči i dati dobar poticaj da igrate dalje i otkrijete kako se priča nastavlja.

Ukoliko pak odmah u početku želite isprobati sve nacije i njihove jedinice, uvijek vam je na raspolaganju igrin skirmish mod u kojemu možete odrediti sve postavke igre i isprobati sve što igra nudi.

Jedna od glavnih značajki u igri je IRISZOOM engine, koji omogućuje da se kamera u sekundi s neba spusti u mravlje oči. Ta mehanika zumiranja je vrlo impresivna sa tehnološke strane. Zumiranje je glatko i efektno, ali tu dolazimo i do jednog problema. Igra ima grafičko sučelje samo za varke i izgradnju, dok ga za podjedinačnu kontrolu jedinica jednostavno nema. Ako ste navikli na sučelje kao što je recimo u Starcraftu, u kojem kod grupiranja jedinica imate mogućnost svaku zasebno odabrati, ovdje to nije moguće.


Formacije u igri ne postoje, odnosno ako imate više odabranih jedinica, igra će sama napraviti linijsku formaciju. Što se pak tiče iskorištavanja terena u neke takatičke svrhe, možemo reći da je svedeno na minimum budući da se samo šume i gradovi mogu koristiti za skrivanje jedinica.

Sama mehanika igranja je slična ostalim base-building strategijama. To znači da na raspolaganju imamo tri bitna elementa gameplaya – resurse, građevine i istraživanje. Ipak, R.U.S.E. se od ostalih strategija ovoga tipa ističe po tome što tehnološko stablo ne postoji. Primjerice, ako želite ići odmah na artiljeriju ili avione, dovoljno vam je samo da izgradite građevinu u kojoj proizvodite te jedinice i možete započeti napad.

Za borbu možemo reći da je slična ostalim igrama žanra, ali sa jednom malom razlikom. Jedinice kada pretpre određenu štetu počnu se povlačiti i ne mogu uzvratiti paljbu, a ako ih ne uništite one se same obnavljaju. U igri nema nikakvog efekta ako neprijatelja iznenadite napadom s leđa. Zato nemojte očekivati da tenkovi imaju slabosti u oklopu. Zbog ovoga i ne postojanja formacija, odnosno slaboga iskorištavanja terena, možemo reći da igra ne nudi previše taktičkih mogućnosti… ali zbog jednog elementa gameplaya to jednostavno ne smijemo reći.

Osim više-manje standardnih elemenata već viđenih u sličnim strateškim naslovima, R.U.S.E svoj gameplay uvelike bazira i na varkama (inače, “ruse” u prijevodu sa engleskog znači varka ili trik), a uspješno korištenje istih, može značiti i daleko lakši put do pobjede. Naravno vaš je odabir hoćete li ih koristiti ili ne, no još je bitnije prepoznati kada neprijatelj koristi ruse kartu ilitiga varku nad vama. Igra nudi ukupno deset Ruse karti pa tako možete sakriti neke jedinice i građevine, uznemiriti neprijatelja sa lažnim napadom, ubrzati jedinice i tome slično. Sve u svemu, onaj manjak nekih od standardnih taktičkih mogućnosti vrlo dobro kompenzira ovaj sistem ruse karata koji sam po sebi uvodi potpuno nove i dosad neviđene taktičke mogućnosti u jedan RTS.


Mape su raspoređene na dijelove na kojima možete koristiti određeni ruse, a moguće je imati samo dvije istovremeno aktivne varke. Imajte na umu da sa varkama treba oprazeno. Ukoliko određene varke ne iskoristite u najboljem trenutku neće se pokazati pretjerano efikasnima.

Iako je puno truda uloženo u singleplayer kampanju, priču i prezentaciju iste, možemo reći kako R.U.S.E. svoje nade polaže i u kvalitetan multiplayer. Igra nudi puno postavki za podešavanje što ugodnijeg i prilagođenijeg multiplayer iskustva. Ako želimo igrati jedan na jedan ili pak želimo da na jednoj mapi zarati do osam igrača, sve se to može podesiti prilikom kreiranja igre. Ako ste igrali betu zasigurno su vam nedostajali privatni mečevi, no u konačnoj verziji igre imate i tu mogućnost. Dakle, napravite si igru, pozovite prijatelje da se uključe i zabava počinje.


Kako se igra proteže kroz tri vremenska razdoblja, u kreaciji multiplayer igre možete birati hoćete li zagirati 1939., 1942. ili 1945. godine. Jasno, ukoliko odaberete 1939. godinu nemojte očekivati da ćete na raspolaganju imati Mausa ili pak IS-3 tenkove. Još kada u računicu ubrojimo da na raspolaganju imamo ukupno šest nacija, od kojih se svaka razlikuje u jedinicama i stilu igranja, stvar je jasna. Pripremite se na mnogo isprobavanja dok ne pronađete kombinaciju koja vama najviše odgovara. Također valja napomenuti da u multiplayer segmentu igre postoje posebne misije gdje se igra jedan protiv drugoga, jedan protiv svih i koperativno. Boljka je što tih misija ima vrlo malo.

Sa audio-vizualne strane R.U.S.E. je odrađen odlično. In-game grafika je vrlo dobra, zumiranje na bojno polje impresivno, a cut-scene su solidne, iako nisu na razini onih iz Blizzardovih ili Square-Enixovih studija. Glazba je nenametljiva, a zvučni efekti kvalitetno odrađeni. Optimizacija je također na razini, a igra ima i vlastiti benchmark u PC verziji. Valja spomenuti i tzv. Rusopediu koja će vam u detalje pokazati sve jedinice u igri, što je svakako još jedan plus na samu prezentaciju.


Naravno igra ima i svojih loših strana u obliku slabih taktičkih mogućnosti, ali i to se solidno kompenzira sistemom varki. Tu su i neizostavni bugovi, kojih srećom nema previše. Tako nam se primjerice prilikom igranja kampanje jednom desilo da se kamera fiksirala na jednu točku i nije se htjela micati. Doduše, desilo se samo jednom, pa ovo nećemo previše uzeti za zlo.

R.U.S.E svakako možemo preporučiti ljubiteljima žanra koji žele isprobati nešto novo. Inovativni sistem varki je baš ono što smo ponekad zaželjeli u klasičnim base-building RTS-ovima. Na kaju krajeva, nije li vrlo bitan dio pravog ratovanja zavarati neprijatelja i dati mu do znanja da smo jači nego što jesmo? Iako neke osnovne taktičke mogućnosti nisu duboke koliko bi željeli, to vas ne bi trebalo odvratiti od igranja. R.U.S.E nudi detaljnu singleplayer kamapnju sa solidnom pričom, vrlo dobre vizuale, a pogotovo sjaji u multiplayeru koji ima potencijal da vas jako dugo zadrži pred ekranima.

Jeste zaigrali R.U.S.E? Sviđa li vam se ova invovativna strategija? Opraštate li joj WW2 tematiku kao i mi? Ostavite nam komentar i izjasnite se.

VIDEO RECENZIJA: Igrali smo strategiju koja će vas natjerati da ponovno zavolite Drugi svjetski rat.

89 Naša ocjena
  • prezentacija
  • gameplay
  • multiplayer
  • ruse karte
  • pokoji bug
  • fale neke osnovne taktičke mogućnosti

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (9)

  • FljegmA

    16.09.2010 - 10:22

    Svaka cast pwnate po meni najbolji domaci recenzenti

  • bigbongman15

    16.09.2010 - 16:14

    šit od igre…žao mi potrošenog prometa

  • Apocalypse4987

    16.09.2010 - 16:30

    čin igra zahtjeva malo jaći rad mozga, odma je shit?

  • Bela

    16.09.2010 - 18:23

    Jao Igore kako dobra recenzija :)

  • Ementaler

    16.09.2010 - 19:26

    Recenzija je Stjepanova, ja samo čitam i montiram :)

  • redhillunited

    17.09.2010 - 06:13

    Jedna od najboljih strategija u posljednjih 10 godina, po meni!

  • GrinnRipper

    17.09.2010 - 11:20

    Igra je pregenijalno osmišljena i izvedena. Napokon igra koja predstavlja izazov na hardu. Nije skriptiran AI (recimo gradiš samo Airfield i avione, on počne masovno gradit anti-AA obranu ili ako jednom napravite ambush iz šume ili grada, odma se šalje Recon, jednostavno pametan AI ne srlja ko guske u maglu XD). Grafički nemam riječi, igra je prezabavna i isplati se kupit.
    p.s. sve je bilo u redu dok nismo dobili airdrop nuklearnu arteljeriju, onda je postalo legendarno XD. Odlična recenzija (napredne taktičke mogučnosti i nisu bile potrebne XD)

  • beaver hunter

    17.09.2010 - 17:01

    rula igra, rula recenzija.

  • sekan

    17.09.2010 - 19:12

    frend je skinuo igru i kaže da je predobra i da onaj tko voli strategije ne može ju ne volit…

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!