HCL.HR

Rage je primarno i prvenstveno pucačina. Kažemo to tako izravno i banalno jer se čini kako su poimanja ove igre kod većine igrača bila pogrešna. Istina, spominjao se tu otvoreni svijet i eventualno zalaženje u RPG žanr, no treba reći da id Software nije navodio ljude ka zaključku da će ova igra biti išta drugo od pucačine. Dakle, RPG elementi nisu nužno davali žanrovsku definiciju, dok je otvoreni svijet zabunom protumačen kao sandbox koncept, a ne kao obični eksterijer, inače stran id-ovim igrama prije Ragea. Obzirom da igri ne možemo zamjeriti nešto što nikad nije bilo obećano, važno je istaknuti da Rage vrednujemo samo na osnovi onoga što igra zapravo jest. Pa počevši od priče, idemo vidjeti što to ovaj FPS uistinu nudi.

Nije lijepo kada osvrt na igru moramo započeti razočaravajućim tonom, ali priča u Rageu sasvim je zanemariva. Na stranu klišeizirani zaplet o post-apokaliptičnom svijetu poslije udarca zalutalog kometa, problemi kod priče su višeslojni. Igra svoju radnju prezentira prokleto sporo, pa će od samog početka proći tri sata dok ne shvatite svoju ulogu u sukobu dvaju frakcija – militarne skupine zvane The Authority, te pokreta otpora protiv iste. Jednom kada i dokučite svoj krajnji zadatak trebat će vam još četiri sata da saznate zašto se uopće borite, a sa svim saznanjima bit će vam jasno da je posrijedi plitka pričica u kojoj je sve unaprijed zacrtano. Dakle, u Rageu po pitanju radnje ne očekujte nikakav izbor – kad vam id nešto nametne stvari su jednodimenzionalne. Srećom, za razliku od primjerice jednog Dead Islanda, priča ovdje završava prije nego postane zamorna.

Rage

Doduše, moramo priznati kako su likovi u odnosu na tipične Doom/Quake marince/znanstvenike dosta dobro okarakterizirani, usprkos činjenici da neke značajnije interakcije s njima zapravo nema. Također, ni atmosfera nije loša, čemu ponajviše pomaže fantastičan dizajn. Naime, Rage je vjerojatno krajnji doseg originalnosti u stereotipnoj tematici post-apokalipse. Sve što u igri vidite unikatno je specifičnim detaljima kojima je posvećeno mnogo truda. Apsolutno svaki segment okoliša, neprijatelja i oružja dizajniran je s posebnom pozornošću, te uz idTech 5 engine donosi zavidnu razinu raznolikosti. Dizajn je također zapanjujuć i s mehaničke strane, pa su lokacije odlično posložene, kako za samo napucavanje, tako i za fluidnu navigaciju bez potrebe za ikakvim indikatorima, odnosno pokazivačima smjera.

Rage, kao FPS igru, krasi nadasve kvalitetan model napucavanja. Međutim, ni sveukupni gameplay ne kaska previše za njim. Pred vas je uvijek postavljena uvjetna sloboda kretanja i nitko vam ne brani da istraživanjem prikupljate resurse u obliku raznih predmeta i novca, iako za tim rijetko kada imate potrebe jer sve to nalazite i u sklopu questova. Novcem dakako kupujete nadogradnje za oklop i oružja, streljivo i druge potrepštine, dok vam predmeti služe za kreiranje sekundarnih oružja. Svijet je relativno malen i teritorijalno doseže tek trećinu jednog Borderlandsa, tako da se lokacije recikliraju sporednim zadacima, no zahvaljujući odličnoj borbi to brzo pada u drugi plan.

Borba se dijeli na dva dijela. Kada ste na zasebnoj lokaciji borite se direktno, vlastitim oružjem, dok se na glavnoj mapi vozilom sukobljavate s ostalima. Za izravno napucavanje imamo same pohvale. id Software pokazao je da je majstor zanata, dočaravši napetu i dinamičnu akciju. Oružja su zadovoljavajuće razorna i efektna, ali prava zvijezda u Rageu je umjetna inteligencija neprijatelja. Shodno raznovrsnosti istih, borba nikad nije monotona. Svaka vrsta neprijatelja ima širok spektar dostupnih poteza, te ih u koriste u skladu sa svojim pristupom. Primjerice, dok mutanti bezglavo trče na vas ili vas nastoje zaslijepiti, vojnici se pak skrivaju iza energetskih štitova, traže zaklon, strateški se povlače ili vas bacanjem granata nastoje stjerati u kut. Na prvi pogled ništa neviđeno, ali zato kudikamo sofisticiranije nego u drugim pucačinama.

Rage

Dinamičnosti borbe također pridonose i gadgeti, odnosno sekundarna oružja. Dotičnih ima sasvim dovoljno – tu su bumeranzi, obične i emp granate, eksplozivni autić na daljinsko upravljanje, turreti, sentry roboti, a onda i predmeti poput lockpicka i medkita. Posebno isticanje zaslužio je bumerang, odnosno tzv. Wingstick, čije je korištenje odlično izvedeno, a koji u svojoj naprednijoj verziji radi fascinantne stvari te vam u više navrata spašava život. Ukoliko niste te sreće pa ipak poginete, još jednu priliku (ili više njih, ovisno o napretku u igri) dobivate mini igrom oživljavanja, što je itekako korisna stvar jer igra rijetko kada koristi autosave funkciju.

Što se borbe vozilima tiče, ona je ipak nešto slabije odrađena. To ne znači da je nužno loša, ali vidljivo je tom elementu igre fali nekoliko stvari. Za početak, broj vozila je dosta malen, a nadalje, ni vozni model nije nešto čemu se možete diviti. Protivnici su u vozilima manje agresivni te ih je dobrom i brzom vožnjom lako izbjeći, tako da popratni gadgeti baš i nemaju neku značajnu svrhu. Srećom, nadograđivanje vozila donosi osjetan napredak, a za njega ćete se boriti na četiri klasična tipa utrka. Zaključno, Rageove vozne dionice daleko su od nekakvog Motorstorma, ali su zato dobrodošao predah od akcije u prvom licu.

Zanimljivo, id Software je za kompetitivnu multiplayer komponentu odabrao slabiji dio gameplaya – borbu vozilima. No baš kao i sam vozni model, tu odluku ne možemo osuditi u potpunosti. Id se pobrinuo da MP za četiri igrača kroz tri standardna moda (CTF, DM, Race) bude interesantno iskustvo, obzirom da se i ovdje vozila mogu nadograđivati na nekoliko razina. S druge strane, tu je i Wasteland Legends mod za kooperativnu igru s misijama posuđenim iz glavne kampanje, što znači da nakon 12 sati koliko će vam u prosjeku trebati za prelazak igre, možete računati na pristojnu zabavu uz solidnu multiplayer komponentu.

Sada već davne 2007. godine kada je Rage prvotno najavljen, njegova MegaTexture tehnologija izgledala je gotovo nevjerojatno. Danas, nakon kojekakvih Crysisa i Uncharteda, Rage izgleda tek vrlo dobro. Točnije rečeno, u većini slučajeva izgleda odlično (napokon jedna igra koja ne forsira bloom & motion blur), te se izvodi fluidno, u čarobnih 60 sličica po sekundi. Također, kao što smo ranije ustanovili, sve u igri izgleda iznimno detaljno, a animacije su prirodne. No sve to ima svoju cijenu, a ona se ovdje očitava u teksturama niske rezolucije, problematičnijim nego u nedavnom Crysisu 2. U daljini to izgleda pristojno, ali obzirom na to da je ovo igra iz prvog lica, ne gine vam bliski susret s mutnim objektima. Teoretski, Rage je stoga po pitanju vizualne prezentacije učinio jedan korak naprijed, da bi taj korak u praksi jednostavno poništio.

Rage

To se definitivno neće svidjeti PC igračima koji su dobili običan port s konzola, ali obzirom na trenutnu situaciju i nedavne Carmackove izjave, treba biti zadovoljan što se Rage uopće pojavio na toj platformi. Prvotno stanje igre na PC-u bilo je katastrofalno, ali stvari su se u međuvremenu stabilizirale – zakrpa je riješila pitanje grafičkih postavki, a rane verzije drivera za grafičke kartice učinile su igru igrivom.

I ostaje nam još spomenuti zvučnu stranu koja nije presudna, ali dobro je znati da je voice acting očekivano kvalitetan, a glazba prigodna i dobro pogođena. Suprotno tome, zvuk vozila je iritantno kreštav, a oružja ipak ne zvuče opako kao što izgledaju.

Sad kad imamo odgovore kakvo je što, gdje i u kojem kontekstu – zaključak! Je li nam Rage mogao ponuditi više? Pa jest. Nije ovo revolucionarna igra, a ako ćemo već tako, daleko je i od nekakve inovativnosti. No unatoč tome, riječ je o zabavnoj pucačini koju ćemo prije pamtiti po odličnoj gameplay mehanici nego po bezveznoj isprici od priče. Ruku na srce, danas je prava rijetkost naći tu kombinaciju u funkcionalnom odnosu, pa kad već moramo birati, reći ćemo da je zanemariva priča manje zlo od promašenog gameplaya.

Sve u svemu, Rage je dobar početak jedne nove franšize i spremni smo podržati ga opraštanjem nekih njegovih mana. id Software je ovom igrom napravio priličan zaokret u svojoj politici, a kako mi cijenimo takve hrabre poteze, ljubiteljima FPS žanra svakako preporučamo njihov novi proizvod.

Petnaest godina čekali smo na novu franšizu tvoraca FPS žanra. Sad kad je Rage konačno tu, postavlja se pitanje je li id Software u međuvremenu izgubio kredibilitet na zahtjevnoj sceni FPS igara. Odgovor, kao i obično, dajemo u našoj recenziji spom

85 Naša ocjena
  • napucavanje
  • dizajn
  • AI
  • zanemariva priča
  • neujednačena vizualna strana

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (2)

  • TheNewGamer

    03.02.2012 - 13:25

    Omg! Pohavle na recenziji.Po meni najbolja FPS igra 2011.(čak i ispred Battlefielda)

  • Apocalypse4987

    26.11.2012 - 20:13

    kad se updatea na 1.02 verziju, može se slobodno dodat 3-4 broja veća ocjena

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!