HCL.HR

Recenzija

Rainbow Moon

Stjepan Fikter

Šareni svijet koji izgleda kao da je ispao s prvog PlayStationa ali u HD izdanju, zanimljiva borba, veliki prostori za istraživanje i jednostavna radnja. To su glavne osobine koje krase Rainbow Moon. No nemojte da vas zadnja stavka odbije od igranja ovoga dragulja jer se jednostavnost radnje jednostavno ne može uzeti kao veliki minus s obzirom na ostatak ponude u ovom šarenom paketu. Zapravo, ovo je jedan od onih slučajeva u RPG žanru gdje radnja ni približno ne služi da nosi igru, već to samouvjereno rade borba i istraživanje.

Priča u igri bazira se na borbi dobrog i lošeg, odnosno nas koji smo good guy i lika zvanog Namoris koji je, naravno, bad guy. Tako ćete uvodnom animacijom saznati da je upravo Namoris krivac za otvaranje portala zbog kojeg ste se našli u jednoj potpuno drugoj dimenziji – u Rainbow Moon svijetu. No da stvar ne bude tako jednostavna, istim tim portalom došla su i čudovišta koja su se nastanila među inače mirnom populacijom. Da to ispravite, vi i vaša družina krenuti ćete na zadatak da se vratite u vlastitu dimenziju i da pobijedite Namorisa te očistite svijet od različitih nemani koje njime sada hodaju.


Sama radnja ne sadržava niti stvara nekakvu napetost, a nema ni intrigantni zaplet koji će vas zaprepastiti, začuditi ili zadiviti. Karakterizacija likova je nepostojeća, baš kao i različiti odabiri tijekom radnje kakve smo mogli viđati u nekim drugim naslovima. Zapravo cijela stvar se vrti oko main questa ili kako bi to bilo po našem, glavni zadatak. Razgovarajući s određenim likovima koji su bitni za radnju saznati ćete što vam sve treba da ponovno otvorite portal prema vašem svijetu. I to je to što se tiče same priče, no gledajući kako je svijet dizajniran zaista ništa više nije ni potrebno za pravo uživanje u igri.

Uz glavni zadatak postoji i veliki broj sporednih koje je uvijek poželjno obaviti. Više-manje standardno za većinu RPG igara, putujući i istražujući različita mjesta te pričajući s različitim ljudima, saznati ćete njihove probleme i dobiti dodatne informacije o svijetu u kojemu se nalazite. A interesantan je to svijet. Broj sporednih zadataka je poveći i svi se svode na to da pobijedite određenog neprijatelja ili neprijatelje te donesete tražene predmete nazad. Poštarski zadaci, kako bi se reklo. No ni na to ne valja gledati kao na minus jer će vas svaki zadatak navesti da dodatno istražujete svijet, što će rezultirati različitim nagradama, ali i osobnim zadovoljstvom.

Simpatičan dizajn i šarenilo boja zapinju za oko prvi prvom ulasku u Rainbow Moon svijet. Možda bi bolje bilo reći da je cijeli vizualni prikaz napravljen kao hommage naslovima s PSX konzole, stoga se nemojte začuditi ako vas usred igranja uhvati nostalgija. Zbog dizajna i gameplaya, ovo je definitivno igra u koju se lako upustiti, jedna koja evocira uspomene i djeluje poznato. Dizajn likova je vrlo jednostavan i nadasve simpatičan, a prikladno se mijenja kako nabavljate novu opremu. Neprijatelji će vam također djelovati poznato. Ima tu svega – od različitih impova, blobova te zombija, sve do škorpiona i sličnih beštija. Raznolikosti u dizajnu ne nedostaje. Istraživanjem svijeta kročiti ćete na travnate, kamene, snježne i druge terene, no tek kada nabavite brod i zaplovite otvorenim morem dobiti ćete cijelu sliku toga koliko je zapravo velik Rainbow Moon.


Trgovci opremom, sustav craftanja itema te različiti materijali koje kupite od palih protivnika postoje kao i u gotovo svakom drugom RPG naslovu. Nažalost, osim lutrije koja je bazirana na čistoj sreći, nema mini-igara koje bi malo promijenile igrin ritam. Za kupovanje i igranje lutrije trebaju vam novčići koji su u početku veoma, ali veoma rijetki. Kao da je SideQuest Studios htio projicirati današnju financijsku situaciju u stvarnom svijetu unutar svoje igre. Ili su htjeli jednostavno potaknuti igrače na redovitije trgovanje materijalima? Bilo kako bilo, kasnije tijekom igre jači neprijatelji će donositi i više novčića čime se lagano izgubi taj prvotni osjećaj financijske zakinutosti.

Igra se vrlo lijepo razvija – postepeno i polako. Početak je spor, što omogućuje da se upoznate s osnovama, a kada se susretnete s nekom novom situacijom koja je bitna za gameplay, iskočiti će jednostavan tutorijal koji će vam u nekoliko koraka opisati što vas je snašlo. Kako se igra bude razvijala, dobiti ćete i drugi potez tijekom bitke, a kada vam se pridruži i novi lik tada počinje prava stvar. Tijekom borbe možete koristiti tri lika od mogućih šest, a svaki ima sebi specifično oružje koje će drugačije utjecati na različite neprijatelje. Naravno, svaka pobjeda donositi će vam iskustvo kojim dižete levele te HP i MP, a uz veći level povećavati će vam se i broj mogućih poteza tijekom bitke, kao i skill bodovi koji služe za korištenje pasivnih vještina. Da stvar ne bude tako jednostavna, lik koji ubije neprijatelja dobiti će Rainbow Pearls, odnosno posebnu valutu za dizanje statistika. Element je to zbog kojeg ćete uvijek morati pažljivo odlučivati kojem liku dati čast da zada fatalni udarac jer ih želite sve podjednako razvijati.


Borba se odvija po sustavu na poteze, a samo kretanje napravljeno je standarno – po mreži. Nema tu nekakvih posebnih novosti u bitkama, ali je njihova jednostavnost i brzina kojom se odvijaju jedan od razloga zašto je ovo tako zarazan naslov.

Nažalost, borba ima i jednu negativnu stranu koju nismo očekivali, a tiče se kontrola za kretanje. S jedne strane su d-pad kontrole koje nisu previše precizne, a s druge su analogne koje su pak preosjetljive. Zbog toga lagano možete napraviti potez više koji niste planirali, a nekakva undo opcija jednostavno ne postoji. Nakon određenog vremena naučiti ćete se kompenzirati taj nedostatak, ali to je na svu sreću jedini stvarni problem s tehničke strane igre.

…dok se vi zabavljate i ne shvatite da ste malo duže od planiranog igrali ovaj dragulj. No tko će vas kriviti kada je igra i više nego zarazna. Ovo je pravi dokaz da ultra-fensi grafika ili scenarij s tisuću strana nisu uvijek potrebni unutar RPG žanra da ostanete zalijepljeni za kontroler. Uz to treba nadodati da je igra izbacila elemente koji često znaju biti naporni za igrače. Najbolji primjer za to se odnosi na izabiranje bitaka. Postoje neprijatelji koji su vidljivi na ekranu uz već poznate random encountere. Oni su opcionalni i točno piše koji će vam se neprijatelji pojaviti unutar bitke. Osim toga snimanje je omogućeno na bilo kojoj poziciji, dok escape sustav tijekom borbe radi upravo kako je zamišljen – pobjegnete od prve.


I tu se vraćamo na početak. Ljeto obično znači sušu igara, ali kada se iz vedra neba pojavi jedan ovakav naslov koji doslovno ždere sate, onda se ne morate brinuti oko toga što ćete igrati. Jer realno, što vam više treba od velikoga svijeta za istraživanje, zabavnih borbi, razvijanja lika, dobrog soundtracka i ostalih sitnica koje čine ovu igru toliko zaraznom? Odgovor je vrijeme i samo vrijeme. Budite sigurni da ćete bez problema potrošiti preko 50 sati ako želite vidjeti većinu toga što ovaj naslov ima za ponuditi, a još više vremena će vam trebati ako poželite istražiti cijeli svijet i doći do maksimalnog levela. Gotovo je nevjerojatno da traže samo 12.99€ za ovo.

by Vedran “Armor” Geček

Da je Rainbow Moon kojim slučajem materijalnog oblika, njegov odraz u ogledalu prikazao bi puno više od njega samog. Bila bi tu jedna nezaboravna prošlost, “duga nostalgije”, kao i budućnost u kojoj će se neke mlađe generacije sjetiti jednog naslova iz PS3 dana. Taj naslov trenutno piše sadašnjost i za to mi ne treba nikakvo ogledalo, već puno vremena i nada kako će me u nastavku života dobro služiti pamćenje. Efekt nezaboravnosti već je prisutan i mogu ga promijeniti samo neke više sile.

Vidjeli ste screenshote? Pročitali Stjepanov tekst? Zamislite da sjedite nasuprot Tarika, pred vama je pitanje za milijun kuna i glasi: “Otkuda je razvojni tim koji je zaslužan za Rainbow Moon?” Jedan od izbora je Japan, a vi ste toliko uzbuđeni da drhtavim prstom brže-bolje odabirete tu opciju i već razmišljate gdje otputovati s osvojenim iznosom. Slijedi naravno “fejspalm” našeg omiljenog voditelja, zatim obvezne reklame i nakon njih saznanje kako nećete nikuda putovati, osim možda u Njemačku da se uvjerite da su kreatori ove genijalne igre uistinu od tamo.

Ekipa iz SideQuest Studiosa stvorila je junake uz koje ćete provesti mnoge sate, prvenstveno baveći se njima samima, budući da je priča u biti vrlo jednostavna. To što nema kompleksnost i nekih scena koje se pamte, Rainbow Moon možda i bolje od svih nadoknađuje samim gameplayom. Sve se bazira na istraživanju, razvoju likova te strategiji i taktici tijekom mnogobrojnih borbi. Imate jasan cilj, poraziti svog rivala Namorisa, no put do tog ostvarenja vrlo je dug, uz mnogo skretanja i zaobilaznica u vidu side questova i općenite slobode kretanja.

Nakon mnogo kavica uz birtije koje nisu ni kraj puta koji vodi direktno ka Namorisu, iza mene su gotovo 43 sata igranja, koja su prošla samo tako. A želim još… jedva čekam sljedeći turn, proširenu ponudu trgovaca, bolji materijal za kovača, novi Mercedes itd. Teško mi zapravo pada i pisanje ovog teksta; svemu je kriv vaš urednik Igor i njegove recenzije – zašto ne bi samo igrali, čemu i pisati o tome? Dobro, nakon jedne prave, crne kave opet sam to ja, posvećen tekstu i njegovoj plemenitoj namjeni – da vas upozna s igrom.

Razmišljao sam malo. S obzirom kako možete bilo gdje i bilo kad spremiti poziciju, osim naravno za vrijeme borbi, dobro bi nam došao famozni “F5”, PC publici dobro poznata quick save tipka. U ovoj vrlo opširnoj igri, gdje se mnogo i često sprema pozicija, takva posebna quick save tipka uštedila bi nam u konačnici možda i pokoji sat. Za RPG igru bez prave priče većina bi unaprijed zaključila kako se radi o promašaju. U ovom bi se slučaju teško prevarili, uostalom, zaključivati unaprijed većinom je nezahvalno. Osim recimo u šahovskim situacijama, kakvih ima i ovdje, u vidu borbi na poteze. Osim toga, soundtrack ove igre mogli bismo vrlo lako ugledati i kao posebni download na Storeu, što dovoljno govori o njegovoj kvaliteti.

SideQuest Studios je s Rainbow Moonom ostvario ono što primjerice Square Enixu ne polazi za rukom još od PS1 dana, a izvrstan je osjećaj prisjetiti se tih dana u jednom malo modernijem HD izdanju koje funkcionira tako dobro. Cijena ovog dragulja vrlo je niska za nešto tako prekrasno, izuzetno i rijetko, nešto što će ostaviti sjaj duge preko cijelog horizonta vaše gaming karijere.

A vi? Jeste prošetali ovim šarenim svijetom? Zbog relativne nepopularnosti igre računamo da mnogi od vas još nisu, ali nadamo se da smo ovom recenzijom neke od vas nagnali da to ipak učine. Ako volite ovakve strateške RPG igre, vjerujte – isplati se.

UPDATE: Igra se u međuvremenu pojavila i na prijenosnoj PS Vita platformi. Zaigrali smo i tu verziju igre te vam prenosimo kako je odrađen port na male ekrane.

by Zoran “wyzard” Žalac

Zamamni festival grindanja zvan Rainbow Moon godinu i pol dana nakon izlaska na PS3 konzoli stigao je i na PlayStation Vitu. Riječ je prilično izravnom portu, ili prije rečeno čistoj preslici igre na mali ekran. Verzija za Vitu tako nema nikakav dodatni sadržaj (ali nije da ga uz 50+ sati gameplaya i treba), nikakve dodatne funkcije niti podršku za specifičnosti prijenosne platforme (touchscreen, žiroskop i sl.).

Jedini pravi novitet ove verzije, koji zadnjom zakrpom dolazi i u izdanju za PS3, jest mogućnost spremanja pozicije na PSN, za što vam ne treba pretplata na PS Plus kao kod drugih igara. Korisno je i to što su snimljene pozicije iskoristive u obje verzije, odnosno na obje platforme, pa na Viti možete nastaviti ondje gdje ste stali u PS3 verziji i obrnuto. Šteta je jedino što Rainbow Moon nije cross-buy naslov pa za tu opciju morate dvaput kupiti istu igru.

Što se same igre tiče, ona je mogla profitirati da je developer odlučio iskoristiti Vitine specifičnosti. Navigacija sučeljem mogla je biti daleko brža uz podršku za touchscreen komande, mogli su se ubaciti kojekakvi prečaci za brze akcije i slično. Na kraju krajeva, samo sučelje moglo se bolje skalirati za manji ekran. Neki su elementi mogli biti veći jer je naporno kada su brojke i fontovi sitni, a vi Vitu držite u krilu i pritom se, recimo, borite sa slabom vidljivošću na suncu i sl.

Dakle, ovaj port inače vrlo dobre igre privlačan je ako za neki manji iznos tražite naslov velike trajnosti, zaraznog gameplaya i velike količine sadržaja. Međutim, nije to nikakvo posebno iskustvo na Viti, a ako igru već posjedujete za PS3 ovdje nećete vidjeti ništa novo pa radije čuvajte svoj novac za punokrvni nastavak Rainbow Skies koji na obje platforme stiže već iduće godine.

Rainbow Moon došao je bez pompozne najave i samo s jednom namjerom – da vam ukrade preko 50 sati života. Dame i gospodo, stigao je ljetni hit koji bi stvarno svi fanovi RPG žanra trebali zaigrati.

90 Naša ocjena
  • zarazno
  • zabavno
  • dugotrajno
  • oku ugodno
  • oni koji traže složenu radnju neće je naći
  • osjetljive kontrole

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (18)

  • picipolivadi

    28.07.2012 - 18:25

    Prvi outa kad sam vidio ime igre nisam znao da moze biti tako dobra:).
    Dobro da je nema za PC.

  • Jasterrr

    28.07.2012 - 18:41

    ovo izgleda ko rippoff broken sworda

    • Rogue

      @Jasterrr, 28.07.2012 - 23:19

      majke ti sta pricas ti

    • Jasterrr

      @Jasterrr, 29.07.2012 - 12:19

      hahhahahaha sori eo double facepalm…malo sam se zajebo, htio sam napisat breath of fire jebemti kaki sam ja idiot 😀

  • dado01

    29.07.2012 - 13:09

    Izgleda prešareno

  • kangarooster

    29.07.2012 - 13:38

    PS3 :(

  • haha.xd

    30.07.2012 - 23:48

    E jedno pitanje zašto neke igre ne recenzirate u videima kao konzole (vitu,3ds),ovak sve pet …:DDDDDDDDDDDD

  • maxim.x

    31.07.2012 - 16:34

    Ja obozavam RPG i to mi je daleko najbolji zanr. Ali shvatio sam da isto tako i najvise mrzim RPG zanr hahah..Da vam pojasnim: obozavam igre poput Mass Effecta, Dragon Agea i The Witchera u kojem mozes razgovarati sa drugim likovima, utjecati na pricu itd. Ali naprimjer isto tako ne volim igre poput Diabla(vjerovatno nakon ovoga slijedi pljuvanje) koje se isto smatraju RPG-ovima..Znaci ono sto ja u igrama zapravo volim je mogucnost izbora, odlicna prica i customiziranje lika, dok me npr. za levele i takve stvari uopce nije briga..Znam da nema bas veze sa igrom ali na ovo me potakla ova recenica iz uvoda:"Dame i gospodo, stigao je ljetni hit koji bi stvarno svi fanovi RPG žanra trebali zaigrati."…Ono sto zelim reci da mi je nekako RPG zanr pre "sirok" jer mi je npr smijesno da jedan Mass Effect bude u istoj kategoriji poput Diabla..Pa igre su totalno razlicite i da neznam da su oboje RPG nikada ih nebi smjestio u istu kategoriju. Eto moje skromno, a vrlo dugacko misljenje hahah

    • maxim.x

      @maxim.x, 31.07.2012 - 16:37

      Ovo sto sam napisao da me nije briga za levele se odnosi na level lika, rast levela i to a ne level kao mape ili misije..nisam bas bio jasan :)

    • Toma1982

      @maxim.x, 31.07.2012 - 20:04

      Mass effect je Third person shooter sa elementima rpg-a i to vrlo malo tih elemenata, a Diablo je hack and slash, što je podžanr rpg-a.
      Ni jedan ni drugi zapravo nisu čisti rpg.

      Ostalo te razumijem što želiš reči.

    • maxim.x

      @maxim.x, 31.07.2012 - 20:24

      Mass Effect nije TPS nego akcijski RPG isto kao i Diablo..i na nijednoj sluzbenoj stranici neces naci da pise drugacije…Ali upravo o tome pricam, po meni dvije potpuno razlicite igre u istom zanru.

    • Me666

      @maxim.x, 31.07.2012 - 20:41

      Zapravo, nije točno da je h'n's podžanr RPG-a. Uzmimo samo primjer God of Wara koji je hack and slash igra, a nije RPG. Mass Effect serijal je, kako je to maxim.x lijepo objasnio akcijski RPG. Ako išta onda ima elemente TPS-a, a ne obrnuto. Bi li Uncharted ili Tomb Raider nazvao TPS-om samo zato što se igra iz trećeg lica? Ali naravno, ovo je rasprava za neko drugo vrijeme i mjesto :)

    • buby8992

      @maxim.x, 31.07.2012 - 21:16

      Svaka stranica klasificira igru pod žanr koji ona hoće, tako je npr. Mass Effect na nekim stranicama RPG, a negdje TPS. Slična stvar je i sa Devil May Cry koji se klasificira kao hack and slash, dok se na toj istoj stranici Ninja Gaiden klasificira kao akcijska avantura, a radi se o istom tipu i žanru igre. Tako da mi stvarno nije jasno prema kojim to kriterijima određene stranice klasificiraju igre po žanrovima?

    • Me666

      @maxim.x, 31.07.2012 - 22:04

      Moramo vjerovati proizvođačima da je njihova igra ono što su oni zamislili da bude :)

    • Toma1982

      @maxim.x, 01.08.2012 - 14:48

      Uncharted i Tomb raider su akcijske avanture. Nitko nije rekao da su sve igre iz trećeg lica Tps-ovi, to si sam zaključio.

  • duko20

    02.08.2012 - 20:49

    i tako ja pročitam recenzije, sline mi već cure, pogotovo kad vidim cijenu, oću zaigrat, jel…i onda malo dođem k sebi i mislim pa nije valjda ps3 eksluziva, odem u infobox i eto razočarenja :( nadam se da će izaći jednog dana za pc

  • Armor

    03.08.2012 - 09:40

    Bolja ti ja alternativa da nabaviš i PS3… BTW, jeste se bome "unijeli" u preciziranje RPG žanra :) Rainbow Moon morete recimo zamisliti ko neki miks starog FF-a i HoMM-a., iako je igra posebna i od sad se bude druge trebalo uspoređivati s njom… Ne sumnjam u neke pokušaje drugih timova da stvore nekaj slično.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!