HCL.HR

Recenzija

Red Orchestra Ostfront 41-45

Grga Petrović

Nekima će ovo ime zvučat više, a većini ipak manje poznato. Naime, Red Orchestra (RO) rodio se oko 2003. godine, kao mod za UT2003 i poslje 2004. Ono što ga je u ono vrijeme izdvajalo iz mora sličnih naslova bilo je inzistiranje na što većem realizmu i pokušaju donošenja što boljeg i realnijeg doživljaja igraču. RO je tada pobjedio na natjecanju nVidie i Epic Gamesa ( kreatori UT-a ) «make something unreal», čime su besplatno dobili na korištenje Unreal 2.5 i 3.0 engine. Engine su iskoristili da naprave samostalnu verziju Red Orchestra, dodatnog naslova Ostfront 41-45. Igru se može isključivo nabaviti preko steama, ali njena vrlo povoljna cjena (25$) bi trebala biti dovoljan razlog nabave. Alternativno, može se nabaviti preko internet shopova u retail verziji za oko 100 kuna skuplje, ali to je stvarno besmisleno i uostalom teško ju je naći.

Mjesto radnje RO:O istočna je fronta u drugom svjetskom ratu. To područje zaokupljalo je dio centralne i istočne europe od 1941 do 1945. Istočna fronta općenito je smatrana najbrutalnijom u ratu. Tu brutalnost sljedi i igra. Naime, ona se teško može preporučiti mlađima od 16 godina. Gomila krvi, otkinuti udovi, a i prizor doslovnog implodiranja čovječjeg tjela pri direktnom topovskom pogotku nisu baš uzorni. Na Istočnoj fronti borile su se Sovjetska Unija i Nacistička Njemačka, bez nekog posredstva amera, engleza ili neke druge nacije. Zato ako ovdje očekujete ulet sa Thompsonom i Coltom, okrenite glavu.Kao i mnogo modova koji su na kraju završili kao samostalne igre (CS, DOD), i RO je isključivo online igra, što znači da u nju nije uključena nekakva vrsta kampanje, na koju smo navikli u Call of Duty igrama. Ako želite nabrusiti vještinu prije ulaska u online meč ( ne preporučam uletavanje na net bez ikakavog predznanja ), tu vam je «practice» mod, koji vam u igru ubacuje do 30 botova. Iako su botovi prilično retardirani, na višoj razini težine ( kojih ima oko 10ak ) pružit će vam dostojan izazov. Mapa također ima oko 20ak, pa i to ne bi trebao biti problem. Na mapama vladaju različiti uvjeti: ima tu kiše, snijega, grmljavine itd. Područja na kojima ćete igrati variraju od golemih pustopoljina sa tu i tamo kojom farmom, planina Njemačke, razrušenih gradova Rusije itd. Vjerujem da mape pokrivaju svačiji ukus, jer ima malih i ogromnih, po noći, po danu i stvarno ćete na njih teško naći nekakav prigovor.

Iako su mape dobre, ono što čini pravi FPS su oružja. A u ovom polju RO je, ako ne najbolji, onda među prvih 5. Na početku bi vjerojatno pomislili da je zbog manjka zemalja ( samo rusi i njemci ) smanjen broj uružja u odnosu na ostale igre žanra. Potpuno suprotno, RO sa svake strane donosi po 10ak oružja, plus granate, naboje i ostala eksplozivna čuda. Neka od ovih oružja nisu nikad prije viđena u WW2 igrama. A način na koji su ona napravljena zadivljuje. Iako se nekad na animacijama vidi mala nezgrapnost, RO sve vraća u neponovljivom osjećaju pucanja. Svaka mapa ima različite klase vojnika koje možete odabrati. To ponajprije ovisi o veličini mape, vozilima itd. Znači ako je mapa ogromna poljana s gomilom tenkova, ponuđene klase bit će tenkisti, pješadija s bazukama, snajperi i još neki, ovisno o cilju i misiji koju mapa traži od vas. Klasična klasa koju ćete obično upotrebljavati je klasična pješadija, oboružana običnim puškama, koje se natežu poslje svakog pucnja. Kod njemaca to je kar98k, a u rusa Mosin-Naganat. Kod Mosina postoje dvije verzije, obični i smanjeni, koji ima manju preciznost. RO u žanr uvodi jednu novost, a to je realna putanja metka. Znači pri ispucavanju metka na njega djeluju sila gravitacije, vjetar itd. Zbog toga većinu pucnjeva morat ćete pažljivo odmjeriti. Iako to u teoriji zvuči pomalo zastrašujuće, u stvarnosti je prilično mali dodatak i nije toliko izražen, iako je sada puno teže pogoditi metu na 200 metara i više. Također, pucanje s boka je potpuno uklonjeno, ponajprije zbog nedostatka «križića» i činjenice da cijev nije uvjek u sredini ekrana, nego se kreće pomalo oko sredine, onemogućavajući rushanje i slične gluposti. Ok, opet na puške. Pošto nema crosshaira, ciljanje niz «mušicu» vam je jedini izbor. Kada opalite, morate još jednom stisnuti tipku za pucanje da povučete oprugu i spremite novi metak u cijev. Iako ovo možda zvuči glupo, stvarnost je da će izvježbani igrač moći uštediti koju milisekundu, više nego dovoljno da bude brži od drugoga. Naravno, to je potrebno samo sa manualnim puškama, dok na automaticima i polu-automaticima trebate samo promjeniti okvir. Automatici su zeznuti za pucanje jer skaču ko ludi, što pogotovo vrjedi za sovjetske SMG-e PPSHove. Teške strojnice priča su za sebe. I dok se nekima može pucati s boka, npr ruskom RPD1928 (neinteligentno), Njemačke MG34 i MG42 se isključivo mogu prazniti postavljene na neku površinu. Ako se pregrije (često) morat ćete promjeniti cijev. Još jedna ljepa stvar je u tome što se svako oružje, u slučaju da ga držite blizu nekog objekta na koji bi ga mogli staviti, smiri i olakšava pucanje. Za tu svrhu može se iskorititi svaki mogući objekt.

Uz klasične puške i mitraljeze, naći ćete i neke «egzotične» primjerke naoružanja. To su Panzerfaust i PTRD anti tank rifle. Panzerfaust je prilično poznat bacač granata koji prilično pouzdano uništava tenkiće. S druge strane, PTRD je ogroman top, koji u teoriji služi za probijanje tenkovskog oklopa, a i zvuči tako.Igra ima i vozila, iako je izbor ograničen na tenkove i oklopna vozila. Pa ipak, broj tenkova je prilično zavidan. S obe strane tu su po 5 tenkova i još po dva vozila (obično s montiranim mitraljezom). Pohvalno je što su tenkovi napravljeni na način da s njima ne može upravljati jedan čovjek, pa tako svaki tenk mora imati najmanje jednog vozača i jednog gunnera. Na početku je dosta teško shvatiti tenkovske nišane i fiziku i putanju projektila. Ponekad će se na velikim udaljenostima projektil odbiti zbog premale kin. energije.U igri ne postoje klasični FPS modovi tipa Deathmatch, CTF, TDM itd, već svaka mapa ima razna područja koja se trebaju osvojiti/obraniti. Ako momčad koja se brani uspije odžati područja do kraja postavljenog vremena, oni pobjeđuju, a ako do kraja osvajači uspiju osvojiti sva područja na mapi, oni pobjeđuju. Prilično jednostavno i zabavno, ali nebi se bunio protiv par klasičnih modova. Igra je dosta zahtjevna za igranja, i zahtjeva dosta strpljenja. Pošto su mape većinom velike, a usto lik vrlo sporo hoda, ponekda je gnjavaža ići na drugi kraj mape za kakav okršaj. Damage sistem je dobar, većina ubojstava su one-shot-kill, ali ako vas pogode u nesmrtonosni dio tjela, izgubit ćete funkciju nad njim. Npr, pogođeni u nogu teško ćete hodati, a ako dobijete metak u desnu ruku, ispast će vam puška.Tehnička strana igre je zadovoljavajuća. Grafika je dobra, ali ipak ostaje da se moglo malo više izvući iz odličnog unreal enginea. Efekti su dobri, kao i modeli likova, al npr voda izgleda kriminalno loše. Zvuk je ponekad odličan, a ponekad loš. Zvukovi oružja su prvoklasni, ali čudna je pojava da se od svih stvari na bojištu najviše čuju tenkovi, ma kolko oni udaljeni bili. Također, animacija oružja ponekad šteka, a hod ljudi je isto malo mutav. Još nešto: ako imate manje od 512 MB RAMa nemojte ni pokušavati igrati ovu igru, jer su loadinzi ogromni. Postoje još neki mali bugovi, ali uskoro dolazi patch pa bi i to trebalo bit rješeno. Svakako treba spomenuti odličnu fiziku igre, od vozila pa do ljudskih (djelova) tjela nošenih granatom.Sve u svemu, RO:O odličan je WW2 FPS koji se neće svidjeti svakome, ali fanovima WW2 on je obavezna lektira.

Nekadašnja UT 2003 modifikacija postala je standalone igra. Oni koji su ju igrali kao modifikaciju zasigurno se sjećaju velikog inzistiranja na realnosti ratovanja… takva je naravno i standalone verzija, samo bolja.

0 Naša ocjena

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?