HCL.HR

Recenzija

Reservoir Dogs

Igor Belan
…Svaki pas ima svoj dan

Adaptacije filmova su dugo popularne i uobičajene u gamingu. Obično su to igre prema novom kino hitu. Igrivi elementi, pretežno akcijski, uklopljeni u priču filma s animacijama kao stvarnim izrezanim klipovima iz dotičnih. I tako to funkcionira godinama. Kako su filmski hitovi rjeđi nego to proizvođači žele, obično samo ljetni blockbusteri, proizvođačima su potrebne zlatne koke, teme za igre koje su prije izrade provjerene kvalitete, gdje će kupce pridobiti jednostavnim spomenom adaptacije tog i tog filma. Tu na scenu stupaju klasici. Klasici su svima poznati, provjereno kvalitetni i dobar money sink. Nedavno izašli «The Godfather», trebao nas je naučiti kako takve igre polažu sve nade u hype i kako na reklamu odlazi vjerojatno barem 60% predviđenog budžeta. Na sreću «The Godfathera» i nesreću danas opisivane igre, spomenuta je barem imala visoku produkciju.

Reservoir Dogs, s kojim se danas susrećemo, vjerojatno je jedna od najgorih adaptacija filma u igru i najgora hypeana igra ove godine. Da me netko u 4 ujutro probudi i pita da mu nabrojim deset najdražih filmova, na popisu bi se definitivno našao i Reservoir Dogs, tako da sam, iako skeptičan gledajući dosadašnja iskustva, objeručke prihvatio recenziju. Igra koja se trenutno nalazi na mom hardu i pod mojim perom, nije uvreda samo za film, nego cijelu igraću i filmsku industriju, a ponajviše za vašu zdravu pamet. O čemu se radi, pročitajte u slijedećim redovima.

K-BILLY’s “super sounds of the seventies” weekend
Just keeps on coming with this little ditty.
They reached up to twenty one in may of nineteen seventy.
The George Baker Selection: Little green bag.

Joe Cabot, majstor za pljačke, organizira posao za šestoricu ljudi. Radi se o pljački draguljarnice, koja dobiva pošiljku nebrušenih dijamanata iz Jeruzalema. Osim Joea i njegova sina Eddiea, šestorica pljačkaša se međusobno ne poznaje, nego su im dodjeljeni aliasi u bojama. Grupu čine Mr. Blond, Mr. Blue, Mr. Brown, Mr. Orange, Mr. Pink i Mr. White. Pljačka dijamanata pođe krivo i pljačkaši se razbježe. Neki su mrtvi, za neke se ne zna šta je s njima, dok se ostali vraćaju ma mjesto dogovora, u napušteno skladište. Dok se preživjeli polako skupljaju, rekonstruirajući i analizirajući situaciju, shvaćaju da je jedan od njih policijski doušnik. Napetost raste, sumnje su sve veće, vremena je sve manje.

Što se tiče igre, ona relativno vjerno slijedi radnju filma i jednako kao Tarantino stvara tijek koji se ne odvija linearno, već isprekidano, iako drugačijeg redoslijeda nego li je u predlošku. Pošto se velika većina filma odvija u skladištu, igrom su htjeli prikazati one događaje od pljačke nadalje, ali izvan njega. Nažalost, priču igre ne možete shvatiti ako niste pogledali film, jer ona sama ne objašnjava ništa, nije odgovar ni na jedno pitanje. Tko? Što? Zašto? Iako je sve to lijepo zamišljeno, igra ima previše akcije za adaptaciju takve vrste filma, te je gameplay jednoličan i ponavljajuć.

You’ve heard “Turn The Beat Around” by Vicki Sue Robinson,
“Heaven On The 7th Floor”, “Le Freak” by Chic,
“Fly, Robin, Fly” by the Silver Connection and now, number five.

Gameplay igre sastoji se od dijela, klasične akcije i vožnje. Akcija podsjeća na hrpu drugih prosječnih naslova tog žanra. Pogled na igru je iz treće perspektive. Svog avatara (koji je u svakom levelu drugačiji op.a.) pratite s leđa. Igru možete igrati kao profesionalac, tako što nikoga ne ubijete, uzimate taoce kao ljudski štit, kontrolirate situaciju, prijetite civilima da vam otvore zaključana vrata, sefove te nagovarate policiju da spusti oružje i «legne na pod». Takav način je nešto teži, a ujedno i zanimljiviji. Drugi način je klasički «Rambo» stil. Opremite lika s dvostrukim pištoljima i jurišnom puškom, te krenite ubijati sve šta vam se nađe na putu, uključujući policiju, specijalce i civile. Takav način zove se psychopatic. O tome kako igrate misije, ovisiti će krajnji ishod, tj. kraj igre. Postoje tri različita završetka: psychopatic, career criminal i professional. Ubijajući i/ili kontorlirajući NPC-e dobivati će te adrenalin kojeg kad jednom skupite možete iskoristiti za Special move (professional), koji automatski razoruža policiju i specijalce ili Bullet Festival (psychopatic), koji gotovo zaustavi vrijeme dajući vam priliku da u kratkom vremenu efikasno počistite otvorene prostore prepune policije. Neka vrsta općepopularnog bullet-timea. Iako možda ovaj opis zvuči primamljujuće, vjerujte, igra nije ni približno zanimljiva kako opis zvuči. Dugački i monotoni leveli očajnog dizajna tjeraju vas na to da iste radnje ponavljate stotine puta, bez ikakve promjene ili iznenađenja, tako da je, unatoč kratkoći, igra već nakon pola sata užasno dosadna. Zapravo, najveće iznenađenje je to da developeri misle da su igrači glupi, pa iznad svakih vrata kroz koja treba proći stoji natpis «Exit».

Drugi mod igre, vožnja, iako bolji, gotovo je jednako užasno izveden kao i prvi. Osobno mi je ovaj mod draži, i to radi dvije stvari. Prvo, soundtrack u vožnji je preuzet iz filma, u potpunosti je nepromjenjen i kao takav savršeno funkcionira. Drugo, u vožnju su ubačeni Tarantinovi trademarkovi. Iako nemaju snagu jednog Tarantinovog pera, reference na pop kulturu i zabavni monolozi/dijalozi sasvim su dobro napisani i odglumljeni, tako da podižu zanimljivost vožnje na novu razinu. Šta se tiče ostatka, vozite se kroz ograničen grad po linearnoj putanji u stilu igara Dukes Of Hazzard i/ili Starsky & Hutch. Poprilično nerealna fizika vozila, arkadnost i pucanje s prozora samo su neke od značajki tog drugog moda. U ovom slučaju, adrenalin služi kao nitro boost.

KBILLY’s Super Sounds Of The 70s” continues.
We just heard “The World Is A Ghetto” by War, and
“Billy, Don’t Be A Hero” by Bo Donaldson and the Haywoods.
And if you’re the 12th caller, you’ll win two tickets to the monster truck extravaganza.

Being held tonight at the Carson Fairgrounds,
Featuring Big Daddy Don Bodein’s truck, “The Bohemiath”.
The 12th caller wins, on the station where the 70s survived,
K. – B. I. L. L. Y.

Tehnička strana igre vjerojatno je najlošije uređen element i glavni je krivac za konačnu ocjenu. «Odličan» grafički engine Babel, «zaslužan» je za jedan od najgorih grafičkih prikaza današnjice. Igra nema nikakve opcije. Rezolucija je zaključana na 1280×1024, frame rate na 25. Nema nikakvog podešavanja veličine tekstura, boje, efekata ili view distancea. Taj užas bi čak bio prihvatljiv, da unatoč lošoj grafici igra nema odvratne i učestale frame dropove, koji neke djelove igre čine gotovo neigrivim. Ono šta najviše smeta kod grafike nisu niske teksure i manjak detalja, nego očajni modeli likova. Iako je igra filmska adaptacija, likovi u igri nimalo ne sliče glumcima. Oni izgledaju kao loši crtani likovi istočnoeuropske produkcije osamdesetih. Tako svi likovi izgledaju djetinjasto, dok primjerice lik Tim Rotha, Mr. Orange doslovno izgleda kao da ima dvanaest godina. Kad se radi o adaptaciji, međusekvence su obično filmski isječci, ipak, u ovoj igri, developeri su odlučili raditi nove animacije po stvarnim scenama snimljene u poligonima, u grafičkom engineu igre. Vjerojatno su već u početku izrade bili bolno svjesni svoje nesposobnosti, i znali kako bi takve animacije previše odudarale od ostatka prikaza.

Unatoč prebrzom razvoju igraće industrije, pred dvije smo godine svjedočili gotovo savršenom poligonalnom dizajnu glumca kao lika u igri, i to u hit igri «The Chronicles of Riddick: Escape From Butcher Bay». Danas svjedočimo užasnom dizajnu i nesposobnosti, šta možete i sami vidjeti na priloženim slikama. Developeri, hvala šta mislite da smo budale…

Joe Egan and Gerry Rafferty were a duo known as Stealer’s Wheel
When they recorded this Dylanesque, pop, bubble-gum favorite from April of 1974.
That reached up to number five, as K-BILLY’s Super Sounds of the Seventies continues.

Zvuk u igri je već nešto bolji. Osim spomenutog official soundtracka koji je naprosto savršen, kupljen je i novi set pjesama. Iako nije na razini starog, čisto je solidan, te se može naći nekoliko uhu zanimljivih stvari. Efekti su također čisto solidni, ništa posebni, no poslužit će svrsi. Sinkronizacija je ono na čemu se moramo zaustaviti. Iako su od orginalne Reservoir Dogs postave pridobili su samo Michaela Madsena iliti Mr. Blonda, čitav posao je odrađen relativno dobro, jer su «novi» glumci glasom barem približno slični «orginalnim». Ono čega fali su zanimljivi dijalozi, a neki samo pokušavaju biti Tarantino-like.

Svejedno, posao je obavljen daleko bolje nego modeliranje likova, čime dolazimo do zaključka da je audio ekipa na igri daleko profesionalnija od grafičara. Šta se tiče opcija, tu je opet zbrka, jer u igri nema opcija za izabiranje zvučne kartice, broja kanala, EAX-a i sličnog, već samo glasnoća. Zvuk se na nekim djelovima u igri zna izgubiti ili biti isprekidan, šta pripisujemo lošem engineu. Okvirno gledajući tehničku stranu igre, dotična zaostaje pet godina u igraćoj industriji, što ne ide samo na štetu proizvođačima, već i nama.

That was the Partiridge Family`s “Doesn`t Somebody Want to Be Wanted”
Followed by Edison Lighthouse`s “Love Grows Where My Rosemary Goes” At K-BILLY`s Super Sounds of the 70`s Weekend just keeps on truckin`

Da polako privedemo recenziju kraju, treba napomenuti kako su filmske adaptacije, pogotovo filmski klasici vrlo nezahvalan materijal za igru. Isti su dovoljno loši da vam spoilaju film, a ujedno i dovoljno loši da vam priču nikako ne objasne. Reservoir Dogs je samo karika u lancu koji se nastavlja. Već kroz mjesec dva očekuje nas Scarface, DePalmin kriminalistički klasik s Al Pacinom, dok je na ovogodišnjem E3 sajmu najavljen i Mannov Heat. Reservoir Dogs je dokazao kako se lošom produkcijom može uništiti odlična priča i potencijalno odlična igra. Nakon ovoga, preostaje im samo otkupiti i licencu na Pulp Fiction i napraviti igru «Gimpove Avanture: Kako sam završio u Maynardovom podrumu». Igrin Replay value je jednak nuli. Iako ima tri različita završetka, tjerati se odigrati te levele još jednom je čisti mazohizam. Moj savjet je sljedeći. Reservoir Dogs film košta 29 kn, pa radije to uzmite. Uštedjet ćete 300+ kuna, a dobiti audio-vizualni užitak kakav taj film daje, a vi zaslužujete. Poštedite se muke i ovo NE kupujte.

K – B.I.L.L.Y, Home of rock

Volatile Games uhvatili su se adaptiraja kultnog filma Quentina Tarantina, Reservoir Dogs, u igru. Koliko loše su taj posao obavili, pročitajte u recenziji.

0 Naša ocjena

Igor Belan

Već 18 godina vodi ovaj portal ravno u propast. Vrijeme provodi u VR-u, kupuje igre iz hira, cijeni stari Nintendo i PC avanture Tima Schafera, ali zapravo iz gušta igra samo Quake Live. E i one dinosaure.

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?