HCL.HR

Recenzija

Resident Evil 5 [X360,PS3]

Ivan Renić

Jednog jutra u prostorijama Capcoma mali od kave je upravo nosio kavu glavešinama tvrtke na sastanak. Naravno, uspio je proliti kavu po…. khm, međunožju Juna Takeuchija, ostavljajući neizbrisiv trag na njegovoj muškosti, koja od tog dana ima nadimak Scarface. I gikovska odmazda je uslijedila – RE5 smjestit će se u Afriku, gdje će nabildani bijelac slati domorodačko stanovništvo u vječna lovišta. Dakako, ova priča vjerojatno nema ni najmanje veze s istinom (bar se nadamo), no znamo jedno – nije nas ni najmanje briga za rasističko pitanje u novom Resiju pa ćemo ignorirati sve zle jezike koje RE5 predstavljaju u tom svjetlu.

A sad na bitnije stvari. Ukoliko ste uz serijal od samih početaka (ili barem prije četvorke), vjerojatno se sjećate nekih trejdmark trenutaka koji su smjestili serijal u sam vrh žanra. Četvorka je krenula u nešto drugačijem smjeru, no petica gotovo potpuno izlazi iz okvira žanra koji je serijal sam stvorio. Ironično, no ne nužno i loše. Polagano samačko tumaranje podzemnim laboratorijima i kojekakvim starim zastrašujućim vilama, punim sporih i priglupih zombija, gotovo je u potpunosti zamijenjeno nizom akcijskih sekvenca koje ćete odrađivati uz pomoć partnera. No s druge strane, reći da je RE potpuno zaglibio u akcijske vode ne bi bilo sasvim točno. Istina, ovaj put ima puno više akcije nego u prošlim nastavcima, no igra uspijeva zadržati taman toliko obilježja serijala da bismo je smjestili na pola puta između akcijskog šutera i survival horora. Akcijski i horor elementi se izmjenjuju toliko često da ni sama igra više ne zna što je, no ovaj put ćemo oprostiti Capcomu jer, na svu sreću, gameplay nije žrtvovan zbog drugih aspekata igre.


Oni koji su igrali četvrti nastavak serijala u petici će plivati kao riba u vodi. I ne samo zbog over the shoulder kamere, koja je ionako već prokurvana u svakom novijem serijalu, već zbog sustava kontrole, koji je, na oduševljenje jednih te razočaranje drugih, ostao praktički isti. Kretanje je i dalje prilično sporo, trčanje nije analogno, već je potrebno držati A za trčanje te opet nije moguće istovremeno pucati i kretati se. U početku izgleda tromo i nespretno, no kad se jednom ufurate, problema više neće biti. U određenim dijelovima igre prisutan je i cover sistem, no odrađen je prilično traljavo. Srećom, gotovo nikad nije potreban, a odgovor na pitanje zašto onda nisu implementirali punokrvni cover sistem nas zanima jednako kao i vas. No možda je i bolje ovako…

Budući da je radnja smještena u Afriku, logično je da se većina misija odvija tijekom dana po afričkim zaselcima. Točnije, u fiktivnoj regiji Kijuju. Dodajte još da je vaš partner stalno uz vas te da se ovaj put znatno manje osjeti nedostatak metaka i imate razloge zašto se izgubio velik dio ovog horor iz survival horor. Srećom, osjećaj napetosti je i dalje vrhunski. Vaš lik je prilično spor, a protivnika je puno i prokleto su brzi, pa ćete se često uhvatiti kako u gužvi grčevito držite kontroler i očajnički pucate u hrpu gamadi istovremeno gledajući kako vam se broj metaka opasno približava nuli. A protivnici, kao i u četvorci, znaju koristiti i oružja, bacaju granate, snalaženje u prostoru im je uvelike poboljšano, brži su, jači, opasniji, peku palačinke… Kad protivnici zateturaju ili padnu, moguće im je zadati i meelee udarac, što je zbog čuvanja metaka uvijek poželjno.


Boss borbe su prilično česte što bi, s obzirom na to koliko su napete, raznolike i dobro odrađene, mogao biti sasvim dovoljan razlog da vas u potpunosti napali na igru. Nisu to polusatne epske borbe, no dizajn bossova je odličan, a svaka borba je specifična, pa nema govora o repetitivnosti ili dosadi. Samo nam dajte još! A tu su i mini-boss borbe, vjerojatno i napetije od borbi sa trometarskim beštijama koje rade pojase od ljudskih tijela. Svako toliko igra će na vas poslati krvnika sa sjekirom (čije se veličine ne bi posramili ni JRPG-ovi) ili lika s motorkom. Svima njima je zajednička jedna karakteristika – ako vas se dočepaju, gotovi ste.

Đubrad je i izuzetno otporna na metke, a gotovo uvijek ih prati i gomila napaljenih seljana s jednim ciljem – postaviti vašu glavu na suprotnu stranu grada od ostatka vašeg tijela. Tek ćete u takvim trenutcima shvatiti što znači sjediti na rubu stolca i znojiti se kao svinja dok igrate. Gameplay je definitivno najjača strana igre. RE5 skače od jedne napete boss borbe do druge, u međuvremenu popunjavajući vrijeme bacanjem horde… zombija ( nećemo komplicirati ) na vas. Akcija ne prestaje, a raznolikost predivno dizajniranih i uvjerljivih okoliša te boss borbi jamči da vam ni u jednom trenutku neće biti dosadno.

risutan je, naravno, i određen broj zagonetki. Nažalost, iako su zabavne i ne lome tempo igre, bezobrazno su lagane i vjerojatno jedini nedorađeni dio gameplaya. Većina ih se svodi na potragu za ključem koji je, eto vraga, u sedamnaest dijelova. Takve fore su toliko izlizane da bi retaja koji ih je osmišljao trebalo upucati u koljeno. Zapravo, oba koljena.


Kao što ste već vidjeli na screenshotovima i trailerima, Chrisa u igri prati i tamnoputa partnerica imena Sheva Alomar. Nju može kontrolirati online frend, frend koji igra na svojoj konzoli, povezanoj s vašom system linkom te frend pokraj vas u split screenu – i to “on the fly”. Potrebno je samo na drugom kontroleru pritisnuti start i frend ulazi u igru. Naravno, možete nastaviti i bez njega. A ako baš nemate prijatelja, možete je prepustiti i računalu. Co-op je jedan od highlighta igre i definitivno preporučujemo da igru igrate u društvu. Iako se računalo dobro zna maknuti s vašeg ciljanika, ne cilja loše i dobro prepoznaje kad je potrebno izvršiti meelee udarac, često će vas liječiti kad to i nije toliko potrebno, nepotrebno trošeći dragocjene zelene biljčice te loše barata inventoryjem.

Inventory se ovaj put sastoji od devet mjesta bez mogućnosti proširenja. Ovaj put nema ni magične škrinje ni trgovca, već kupovanje novog oružja i nadogradnju obavljate između misija. Moguće je i izmjenjivati predmete između Chrisa i Sheve. Ukoliko kontrolu nad Shevom prepustite računalu, ona neće kombinirati biljke i ostale predmete da bi oslobodila mjesta u inventoryju, a neće ni zatražiti metke ako joj ponestane, pa ćete se o njezinom inventoryju morati brinuti jednako kao o svom.

Sama kooperativna igra je zanimljiva i zabavna, no mogli su je i bolje iskoristiti. Sheva i Chris će rijetko biti razdvojeni, a i to će biti samo nakratko, kad će Sheva biti na vrhu zgrade i čistiti Chrisu put. S druge strane, ukoliko igrate kooperativno s nekim, mogućnosti se donekle otvaraju, prvenstveno zbog očite prednosti dogovaranja taktike.


Resident Evil 5 grafički ima mnogo toga za ponuditi. Tu su detaljne teksture visoke rezolucije, odlično dizajnirani likovi izgrađeni od puno poligona, stabilan framerate, odlični svjetlosni efekti i sve ostale tehničke điđe baje za koje nisam siguran da znam što znače. Još ako imate neku HD telku… ahhh, čista perverzija. Također, igra koristi više od tri boje, što je lijepo vidjeti nakon hrpe sivo smeđih igara. No sve to možete vidjeti iz priloženih slika.

Ono što ne možete vidjeti je odlična animacija likova i sinkronizacija govora i usana. Capcom je uložio omanje brdo novca u ovaj naslov, pa nije čudno što su sve animacije snimane i režirane u Hollywoodu. Da, snimane, jer iako su sve in-engine, sve su odrađene putem motion capturinga te je na animacijama radio i poseban kamerman, a rezultat su animacije koje izgledaju bolje, dinamičnije i zanimljivije nego u 90% današnjih igara. Voice acting, s druge strane, ne zaslužuje baš toliko pohvala. Neki likovi su odglumljeni zadovoljavajuće, dok bi neke bolje okarakterizirala nadrogirana Simona Gotovac.

Ostatak zvuka je, srećom, odrađen u jednako skupoj produkciji kao i vizualni dio. Glazbena podloga je odlična, a orkestracija koja vas prati tijekom borbi uvelike pridonosi napetosti i atmosferi. Priča je očito ovdje tek toliko da postoji te je kvalitetom smještena negdje između hrvatskih sapunica i krimića B produkcije, no to smo očekivali još otkad je igra prvi put najavljena. Afrika služi kao testno područje za razvijanje novog virusa koji će poslužiti u vojne svrhe. Naravno, putem nailazimo na ostatke Umbrelle, kao i neke već poznate nam likove iz prijašnjih nastavaka. Kao i u dosadašnjim igrama iz serijala, nailazit ćete na dijelove dnevnika koji će vam dodatno pojasniti pozadinsku priču. A mene zanima koliko će još puta Capcom ubaciti zapise iz dnevnika osobe koja je zaražena virusom te iz dana u dan piše sve besmislenije i jednostavnije rečenice… Najvažniji događaji i likovi iz serijala u kratkim crtama su opisani tijekom loadinga, no loading je toliko kratak da ćete istu poruku morati vidjeti više puta kako biste je u cijelosti pročitali. To je, dakako, pozitivna stvar.


Multiplayer se, osim u kooperativnom modu, nalazi i u mini igrama koje već lagano postaju standard u serijalu, a najavljuju se i novi modovi putem DLC paketa. Kao i uvijek, RE nudi puno više sadržaja od samog story modea. Metroseksualci će cijeniti mogućnost otključavanja alternativnih odora za Shevu i Chrisa, dok će mnogi muški igrači cijeniti mogućnost igranja cijele priče sa Shevom (ma zbog ravnopravnosti spolova, ne). Tu su i dodatni dokumenti koji pružaju kratke biografije likova i događaja iz serijala, kao i mini igre koje otključavate prelaskom igre. Nove mini igre također su najavljene putem DLC paketa, a sav taj dodatan sadržaj pridodaje replay vrijednosti igre te produljuje njezino trajanje, koje je, iako kraće nego prošli put, sasvim zadovoljavajuće. Igra će vam pri prvom prelasku ponuditi deset do dvanaest sati igre, a ukoliko ste jedan od onih koji moraju probati sve što igra nudi, taj broj će se i udvostručiti.

Resident Evil 5 vodi serijal u potpuno novom pravcu. Serijal koji je bio sinonim za gameplay sporijeg karaktera i osjećaja straha i jeze sada nam predstavlja brzu akciju u osunčanoj Africi. Osvježiti provjerenu formulu novim idejama nije loše, no uvijek je dvosjekli mač. Privući će određen broj novih igrača, no jednak broj fanova će igru popljuvati i sasijeći. Unatoč tome, novom Resiju skidamo kapu, kao i svakom dosad, jer nas je opet uspio zadržati pred ekranima na rubu stolaca. Igra nije savršena – izostanak osjećaja straha, jednostavnost priče i povremeno traljav voice acting svakako su primjetni, no ostatak igre i više nego nadoknađuje te propuste. Uz kvalitetnu produkciju, fenomenalan izgled, odličan level design te izuzetno zabavan gameplay, teško je odlijepiti se od igre. Već neko vrijeme nismo vidjeli ovako ispoliranu igru krcatu sadržajem. Dovucite frenda, tutnite mu kontroler u ruke i uživajte u vjerojatno posljednjem Resident Evilu ovakvog tipa. Jednostavno odigrajte. Čovječe, mrzim kad se cijela recenzija može svesti na jednu riječ…

A što vi mislite o novom Resident Evilu? Je vas uspio preplašiti? Ostavite nam komentar u boxu za komentare ispod ovog teksta ( ukoliko ste registrirani ) i prokomentirajte s nama ovu igru i njenu HCL recenziju.

Tamanili smo beštije i bilo je dobro. Jako dobro. Capcom je sa Resident Evilom 5 ispunio očekivanja i dostavio nam odličnu, akcijom nabijenu horor avanturu, sa tek par mušica.

90 Naša ocjena
  • odlična igrivost
  • grafika
  • level design
  • bossovi
  • co-op igranje
  • igra nije baš strašna
  • povremeno loš voice acting
  • priča

Komentari (3)

  • PC

    08.01.2011 - 21:40

    PREŠAL DO KRAJA

  • rsv051

    15.02.2012 - 12:57

    Pozdrav ekipi HCL-a :)
    Prešao sam RE5 i mogu reći da se slažem sa ocjenom,međutim jedina zamjerka je što nema toliko strašnih scena ako me razumijete.Ono naglog iskakanja protivnika ili spuki glazbe, malo toga fali ali sve u svemu iznenadilo me kako je duga igrica.
    Također pohvale i za umjetnu inteligenciju,mene je oduševilo zato što nije toliko "glupa" da moraš kidati živce i pomogne prilikom riješavanja Bossova ili davanje dodatnog helta.Najveća je pohvala što se brine sama o sebi što ne moraš paziti je na svakom koraku.
    Jedva čekam 6icu.Poz

  • Ljoke22

    20.08.2016 - 16:55

    Ovo je jako dobar resi!!! Preporučujem svima!!!

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!