HCL.HR

Recenzija

Rise of Venice

Renato Pedišić

Rise of Venice nastao je kao naslov koji se trebao prije svega svidjeti ljubiteljima Port Royale i Patrician serijala koji su ponajprije trading simulacije, dok je ovaj naslov pokušao tu osnovnu formulu proširiti i na RTS aspekt, upakiravši cijelu ponudu u nekakav trgovački grand strategy kakav mnogi nisu ni pokušali shvatiti.

Upravo je zato nastala jedna smiješna stvar kod bodovnog stanja ove igre na Metacriticu jer su prvotne recenzije bile izrazito pozitivne, a što je vrijeme protjecalo igra je dobivala sve lošije kritike, kako od gaming novinara tako i od publike. Razlog tomu je ništa drugo do količina provedenih sati uz igru jer ovaj naslov ostavlja isključivo pozitivan dojam tek pri početku i čini se da je to jedan od boljih strateško simulacijskih naslova na PC-u u zadnjih nekoliko godina. Tek dobrim oranjem po dubini materije i s provedenih minimalno 50 sati uz ovaj naslov, dobije se potpuna slika o punini iskustva koji pruža Rise of Venice.

Rise of Venice naslov je koji će se lako izdvojiti iz mase ostalih trading sim igara po samoj činjenici da posjeduje priču, i to priču koja je sasvim kompleksna i u stanju je zadržati igrača punih 50 i više sati koliko traje detaljna kampanja. To je priča o spletkama, ljubavi, odanosti, obitelji te svemu romantičnom što volimo i što se uistinu uklapa u nekakav idejni okvir načina na koji zamišljamo venecijanske trgovačke obitelji i njihovu svakodnevicu. Pritom to nije prenapuhana priča poput one o Capuletima i Montecchima, ali određena vrsta dramatičnosti postoji i zna zabaviti čovjeka.

Fabula nas na početku smješta nekoliko godina nakon kraja rata između Venecije i Genove u čizme mladog Giacoma da Narnija koji u trgovački biznis ulazi da ispoštuje posljednju želju preminulog djeda te da svojoj obitelji donese prosperitet i poštovanje koje zaslužuje. Na tom putu će mu se suprotstaviti trojica glavnih konkurenata (koje ćete doduše veoma brzo ostaviti u prašini neuspjeha), nekoliko piratskih frakcija, zlosretni senatori, špijuni u glavnom gradu, saveznici Genove i mnogi drugi pa će vam se na trenutke činiti kako se u igri sve namjerno urotilo protiv vašeg uspješnog kompletiranja kampanjskog moda. No, nakon što shvatite kako stvari funkcioniraju, lako ćete napredovati kroz igrinu kampanju. Taj rapidni napredak pratit će vas dok ne stignete na otprilike tri četvrtine igre, a tada slijede apsurdi i mane u game dizajnu o kojima ću popričati nešto kasnije.


Valja napomenuti kako je igra radnjom smještena u 1450-e godine, u razdoblju rane renesanse te da je taj cijeli ugođaj stare moći Crkve, Osmanske prijetnje, važnosti obiteljskih frakcija, začetka republikanizma i slično doista dobro pogođen, odnosno smatram da nema mjesta za nekakav prigovor na taj igrin aspekt. Izgled, raznolikost i funkcionalnost brodovlja također je dobro pogođena, a čak ni najveći brodovi ne izgledaju pretjerano moderno jer treba imati na umu da je to razdoblje djetinjstva Kristofora Kolumba koji će za desetak godina otkriti Novi svijet i započeti novu eru napretka čovječanstva.

Iako je raznolikost dostupnih dobara sasvim dobra, možda ne bi škodilo da je njihova proizvodnja utemeljena barem djelomično na teritorijalnoj poziciji gradova. Mogu samo uzeti primjer Zadra koji je uistinu bio jedan od bitnijih izvora drvne građe za Veneciju, ali se ne sjećam da sam pri proučavanju povijesti rodnog grada ikada naišao na informaciju da je Zadar također bio veliki rudnički grad – sama činjenica da je Velebit mlado gorje upućuje na to da u njegovom masivu nema nikakvih vrijednih ruda. Osim toga, važnost Zadra je dosta minimalizirana u odnosu ne samo na Dubrovnik, već i na albanski Drač koji realno ne može nositi jednaku pa čak i veću važnost od mlećanskog administrativnog središta u Dalmaciji.

Tu pak stvari ne prestaju biti glupaste jer je proizvođač nekako s uma smetnuo činjenicu da je Dubrovnik bio slobodna republika koja ne samo da nije bila saveznik Venecije, već se s njom itekako sukobljavala ponajprije na trgovačkom planu. Ovakvih sitnih gluposti ima podosta pa ako ste ljubitelj povijesno točnih djela igraće industrije možda ne budete mogli u potpunosti uživati u ovome naslovu.

Bilo kako bilo, smatram da ipak većini vas te navedene povijesne netočnosti ne bi trebale zasmetati u onome što je ipak osnova ove igre – njenom gameplayu koji se odvija na nekoliko planova čineći ovu igru doista kompleksnom. Osim samog trgovanja kao osnove cijelog gameplaya, u igri ćete se susresti i s upravljanjem financijama, izgradnjom obrta pa i samih gradova (nažalost nećete moći izgraditi nove), izradom flote, politikom, pomorskim bitkama i mnogočim drugim što doprinosi bogatstvu sadržaja unutar Rise of Venicea.

Trgovina kao srž ove igre odvija se između 25 gradova koji su po određenju neutralni, savenznici Genove ili saveznici Venecije. Za ove potonje nećete trebati trgovačke licence i oni su gradovi s kojima ćete započeti svoj uspon u trgovačkim krugovima Mletačke Republike, dok ćete za ostale gradove ili trebati podmititi nekoga ili platiti službenu, poprilično visoku cijenu za početak trgovine s tim naseljenim mjestom. Iako su gradovi raznoliki, možda ne bi bilo na odmet da ih je unutar igre više, odnosno žalim što nema nijednog francuskog ili pak španjolskog grada budući da se radnja Rise of Venice odvija tek na istočnom dijelu Mediterana s Tunisom kao najzapadnijim gradom.


Roba kojom možete trgovati otvarat će vam se u tri vala, ovisno o ranku kojega imate, a koji se podiže stjecanjem određene količine bogatstva, zapremine brodova i zaposlenih radnika te odobrenjem venecijanskog senata od minimalno šest glasova (apsolutna većina). Spomenuti „valovi robe“ izgledaju ovako:

1. Jeftina roba koja donosi malenu zaradu – drvo, cigle, žitarice, voće, lončarija, ulje i vino; 2. Malo skuplja roba s umjerenom količinom zarade – kanabis, sol, pamuk, med, boje, metal, oruđe i svila; 3. Najskuplja roba koja donosi najveću zaradu – meso, tekstil, kruh, užad, začini, staklo te odjeća.

Dolaskom već do drugog vala dostupne robe počet ćete rapidno napredovati u rankovima, usputno otključavajući i nove opcije poput izgradnje većeg i jačeg brodovlja.

Brodove možete stjecati izgradnjom koja je skupa i zna potrajati dozlaboga dugo, ali i u pomorskim bitkama koje vam neće oduzeti više od 10 minuta, no sa sobom nose ogroman rizik i relativno dugo vrijeme popravka oštećenih brodica. Kada se izvježbate u umijeću pomorskog ratovanja šteta će biti manja, a za uspješno potapanje i osvajanje brodova neće škoditi ni unaprjeđivanje kapetanovih sposobnosti koje se odvija na nekakvom mini RPG planu.

Naime, kapetan će iskustvene bodove stjecati ne samo borbom već i uspješnom trgovinom koja će donositi dobru zaradu, ali i zadovoljiti stanovnike grada u čiju je luku brod uplovio. Ti prikupljeni bodovi će se moći trošiti na sljedeće karakteristike: navigaciju, sposobnost uočavanja, brzinu popravljanja oštećenih brodica, trgovačke sposobnosti, umijeće topništva te plemenitost. Dok neke od ovih sposobnosti govore same za sebe, mislim da bi trebalo objasniti barem sljedeće dvije – sposobnost uočavanja i plemenitost.

Prva se odnosi na sposobnost konvoja da uoči skrivene stvari na mapi poput plutajućih škrinja s blagom, odbačenih zaliha robe ili utopljenika, ali i da se ranije uoče pirati koji uvijek čekaju priliku da konvoj napadnu dok je nespreman. Plemenitost se očituje u samim pomorskim bitkama, a jedina joj je funkcija da pri ukrcavanju na neprijateljsku brodicu zbog veće razine plemenitosti jedan dio neprijateljskih mornara pređe na vašu stranu i pomogne vam osvojiti brod.

I tu dolazimo do samih pomorskih bitki koje su, ako se izvježbate, dosta jednostavne u odnosu na neke druge igre, ali također i krajnje kompleksne u odnosu na ono što se očekuje od jedne trgovačke simulacije. Najbolje ih je možda usporediti s krajnje izazovnim bitkama u Sea Dogsu jer se odvijaju na praktički istom sistemu, osim što u Rise of Venice ne morate poraziti neprijateljskog kapetana kako biste zauzeli njegovu brodicu. No, krenimo postupno. Prije svake bitke u igri morate biti sigurni da vaš konvoj ima dovoljan broj mornara koji će njime upravljati – to će vam omogućiti bolju manevrabilnost i mogućnost korištenja više topova čija količina nosi bitnu prevagu u svakoj bitki. Osim toga, morate naoružati barem 50% dostupnih mornara s dovoljno hladnog i vatrenog oružja za slučaj da se želite ukrcati na neprijateljski brod jer će to spasiti živote mnogo vaših ljudi, ali i omogućiti da lakše osvojite ciljanu brodicu.


Nakon toga ,ovisno o željama, možete kupiti druge vrste topovskih kugli pored onih osnovnih koje su uvijek na vašem brodu i nikad se neće potrošiti. Spomenute kugle se dijele u dvije kategorije – jedne za ubijanje posade broda, druge za uništavanje jedara. Osobno nisam nikad kupio niti jedno od spomenutih, ali sam zato uvijek imao pune brodove dosta skupog zapaljivog ulja i eksplozivnih bačvi, a pobjednička taktika je uvijek bila sljedeća – zapali more, natjeraj neprijateljske brodove u vatru te ispred njih, dok su imobilizirani, pobacaj eksplozivne bačve i uništi ih u par trenutaka.

Ova ista taktika pali i kod osvajanja brodova, osim što u tom slučaju ne morate baciti bačve, već polako, svezanih jedara dođete blizu neprijateljskog broda i kukama se prihvatite za njega. Ono što je bunilo velik broj igrača je način odabiranja kuka koji se odvija klikom na trenutno korištenu municiju i onda promjenom na spomenute kuke. Kod cijelog ovog sistema najveći je propust AI neprijatelja i prijateljskih brodica, ali potonje možete srediti brzim i simultanim upravljanjem svim brodovima dok neprijatelj ionako ima prednost u tome da u bitku može uvesti i do pet brodica, dok vas igra limitira na samo tri borbene brodice po konvoju.

Kao što sam prije spomenuo, računajte da ćete nakon svake bitke uvijek imati hrpu uništenih brodova, a poneki će vam i potonuti te je nakon toga najbolja taktika došlepati se do prvog grada i popravke izvršiti u njegovom brodogradilištu. Pri tom imajte na umu da se popravci mogu vršiti samo u gradovima čiju trgovačku licencu imate, a ne bi bilo loše kupiti i licencu za gradnju objekata unutar spomenutih gradova. Zgrade koje se mogu graditi su crkva (katedrala), skladište, bolnica, škola, stambeni objekti te proizvodni pogoni. Svaki grad proizvodi pet vrsta robe za koje možete graditi pogone koji vam omogućuju da tu istu robu nabavite jeftinije unutar svojega skladišta.

Postojeće pogone možete i kupiti od prijašnjih vlasnika, ali često po prenapuhanoj cijeni pa se stvar jedino isplati ako ste u stvarnome životu Zadranin kao ja te želite pokupovati sve moguće objekte u Zadru i postati virtualni Božidar Kalmeta. Neisplativo je i unaprjeđivanje crkve u katedralu, osim ako planirate izgraditi dvije katedrale što donosi jednu finu stvarčicu – Papa će vas proglasiti blaženikom. To je jedna fina titula, a donosi i neke pogodnosti poput one da nijedan grad u kojemu imate skladište ne može biti ekskomuniciran što je jedna od katastrofa u igri, a primjerice muslimanski gradovi nakon izgradnje crkve automatski postaju rimokatolički.

Katastrofe, od kojih je ekskouminacija jedna od rjeđih, nažalost ne nose dovoljan utjecaj na gameplay pa iako će vam savjetnik reći da će jedan grad pogođen požarom trebati više građevnog materijala ili da će potres omogućiti da u gradu prodate više staklene robe, to se neće dogoditi, odnosno čak i da potreba poraste ona će biti minorna u odnosu na uobičajeno stanje u gradu. To je neiskorišten potencijal koji je mogao donijeti dodatnu dubinu gameplayu i natjerati igrača da se bolje mora prilagoditi novonastalim situacijama.

Osim za misiju bitnih priča, u Rise of Veniceu postoji na stotine side questova koje ćete dobivati iz najrazličitijih izvora pri čemu ih je najlakše podijeliti na senatske, gradske i nasumične. Senatske misije kao što možete i pretpostaviti dobivate od Senata i to od pojedinih glavešina obitelji koje u njemu sjede. Rješavanjem misija rasti ćete u njihovim očima što znači da će vam biti naklonjeniji jednom kada budete htjeli unaprijediti svoj rank. Također, možete biti nagrađeni dijelom mape skrivenog blaga ili pak hrpetinom materijala kojega možete prodati ili uložiti u izgradnju novih zgrada u gradovima po izboru.


Osim toga, pojedine akcije poput prodaje odjeće u Veneciji, uništavanja piratskih flota ili izgradnje zgrada u savezničkim gradovima donosit će vam dodatne bodove kod pojedinih senatora, ovisno o tome kakva im se djela najviše sviđaju. Gradske misije su uglavnom monoton tip sporednih misija jer od vas zahtijevaju da kupite višak neke robe u gradu ili da ono čega nedostaje dostavite do određenog datuma. Najveća dobit od takvih misija je razina vaše popularnosti u pojedinom gradu koja ovisno o postotku omogućuje nove akcije koje u gradu možete izvoditi. Nasumične misije ćete dobivati kretanjem po mapi svijeta i nailaženjem na raznorazne ljude koji od vas traže pomoć. Primjerice, skupina ljudi koja je preživjela brodolom će vas zamoliti da ih odbacite do rodnog grada, misionar koji je batinao nevjernike će od vas tražiti da ga odbacite do Rima, a postoji mogućnost da će neki ljudi od vas tražiti da im dostavite materijal potreban da izgrade novi grad (nikad ga zapravo ne izrade). Takve misije uglavnom nisu previše bitne, ali neke će glavne misije od vas zahtijevati višednevno rješavanje pa dok to budete obavljali ovo će vam doći kao dobrodošlo kraćenje vremena.

Jedini problem u cijeloj stvari je apsurdna činjenica da neke misije uopće ne rade, a što je najžalosnije to su najčešće one senatske, tj. najbitnije među sporednim misijama. Nekoliko sam puta dobio misiju u kojoj trebam pronaći određenu lokaciju gdje je senator punicu gurnuo s broda ili mu je sanduk s blagom ispao u more, ali se te lokacije ne pojavljuju onda kada bi trebale. No, to je samo jedna od greški unutar ove igre i sada dolazimo do onoga zašto ova igra jednostavno nije za svakoga.

Najbitniji bug u ovoj igri koji, kako vidim na Steamovim forumima, nije uspješno ispravljen niti jednom zakrpom, je onaj vezan uz funkcionalnost trgovačkih linija. Naime, ne mora biti vaš posao u svakom trenutku pratiti i manualno upravljati s 15 trgovačkih flota, već je originalno zamišljeno da namještanjem određenih postavki igra može preuzeti dobar dio posla s vaših leđa. Problem je što ta opcija „Set trading routes“ uopće ne radi pa ćete što dalje napredujete u igri morati igrati sve sporije zbog činjenice da odjednom morate upravljati s hrpetinom problema. Često pauziranje u samom će finalu igre dovesti do sulude situacije da će vam jedan pišljivi dan u igrinom svijetu trajati jedan sat u pravom životu. Iz ovoga razloga igra traje 50 i više sati tamo gdje bi trajala maksimalno 30, a sa svakim dodatnim satom vaše će mišljenje o igri drastično opadati.

Osim toga, ako ste igranje kampanje započeli prije 1.2. patcha, igra neće biti u mogućnosti implementirati nijedan novi patch. Ja sam možda najviše bio pogođen tom činjenicom jer sam igru dobio ravno od izdavača prije njenog službenog datuma izlaska. To me nasreću oštetilo tek za nekoliko achievementa koji se nisu otključali, iako se i mnogo gori scenarij mogao lako dogoditi.

Pored glavne kampanje, nakon koje slijedi slobodna igra u kojoj možete obaviti sve što ste još zamislili napraviti, u Rise of Veniceu postoje još scoreboard mečevi koji će vas rangirati na ljestvici svih igrača igre te multiplayer mod kojega možete igrati online, ali i lokalno putem LAN-a. Multiplayer se izvodi u free play i scoreboard modu te ćete na početku moći namjestiti uvjete meča koji planirate igrati. Bilo da se radi o mrežnoj ili lokalnoj igri u njoj može sudjelovati maksimalno četvero igrača, a pobjednik je onaj čiji finalni rezultat bude najviši. Za slučaj da imate trojicu prijatelja koji posjeduju igru, ovo je odlična stvar, ali ako planirate igrati mrežno, bez da znate ikoga, moram napomenuti da se nećete baš ugodno provesti. Naime, serveri su uglavnom prazni, a i ako uspijete zaigrati nasumični meč morate računati na to da ćete često uletjeti u partiju u kojoj su svi dosta nadmoćniji od vas, bez obzira na svo vaše iskustvo s igrom, drugim RTS-ovima i trading simulacijama.

Budući da se ovdje radi o nečemu najmanje bitnom za jednu trgovačku simulaciju, priču o vizualnom dijelu odlučio sam ostaviti za sam kraj. Početni dobar dojam o ljepotama krajolika, pojedinostima svijeta u kojemu se nalazite, kvaliteti dizajna i onim najsitnijim detaljima koje možete vidjeti kad se približite u sam grad ili brod na moru, ostat će do kraja prisutna. Uživat ćete u svakom oblaku koji lebdi na igrinom nebu ili sredozemnom valu koji svjetluca obasjan suncem na morskoj pučini. O, Matošu, ustani iz groba i opjevaj dostojno ono što se ne viđa često u jednoj trgovačkoj simulaciji pa čak niti u jednom RTS-u, jer ja zbilja ne nalazim prave riječi koje bi opisale sav trud uložen u vizualan dojam ove igre. Još kad vam kažem da se sve ovo odvija pri konstantnom broju sličica u sekundi razumjet ćete otkud moje oduševljenje samom grafikom.


Zvuk je s druge strane pomalo repetitivan i možda mrvicu preglasan po igrinim tvorničkim postavkama, ali glasovna gluma je zato solidna, no šteta je što ju nećete imati prilike čuti baš prečesto tijekom odigravanja kampanje. Iznimka su pritom kratki pozdravi koje dobijete kad uđete u banku, crkvu, gradsku vijećnicu ili nadzornikove odaje, ali oni su često krajnje repetitivni i ne doprinose sveukupnom iskustvu pri igranju.

Kao što sam već na samom početku ove recenzije spomenuo, Rise of Venice je igra koju valja igrati dugo da se dobije potpuni dojam o svim njenim kvalitetama. Mnogi će odustati od ovoga naslova negdje na pola puta kada stvari postanu teške ili dosadne, a čak ni ja nisam siguran da se cijela stvar u potpunosti isplatila za moje sveukupno igraće iskustvo. Glupe greške developera koje uzrokuju nadasve spor tempo igre ono su što se nije trebalo dogoditi, a već je sad jasno da je Kalypso krenuo dalje s izdavanjem nekih novih igara te da se ovaj naslov najizglednije neće ni popravljati.

Ipak, ovo je dovoljno kvalitetno i svakako lijepo igraće iskustvo koje možda ne vrijedi 40 eura na Steamu, ali na nekom popustu biste ga mogli nabaviti ako ste se baš zaželjeli solidne trading simulacije povijesnog tona. Solidna priča, dobra grafika i valjane osnovne funkcije plusevi su na kojima počiva Rise of Venice, a na vama je da odlučite hoće li vam to biti dovoljno kada se igra jednoga dana nađe na nekom pristojnom popustu.

Ovo vanbračno dijete RTS-a i trgovačke simulacije družilo se s nama punih mjesec dana, a da nije ni znalo da ga cijelo vrijeme ispod oka procjenjujemo, važemo i vrednujemo. Siročić.

68 Naša ocjena
  • Grafika
  • priča
  • pomorske bitke
  • trgovina
  • Nedovršenost
  • povijesne netočnosti
  • utjecaj katastrofa je minoran

Komentari (5)

  • The Shitmaker

    30.10.2013 - 15:46

    Naći će se vremena i za ovo, RTS mi je najdraži žanr…iako igra stvarno izgleda nedovršeno.

  • armin221186

    30.10.2013 - 18:57

    mogli ste izdati knjigu… xd

    • Me666

      @armin221186, 30.10.2013 - 19:36

      Nadam se da će ljubitelji ovakvog tipa igara cijeniti činjenicu da sam išao u detalje :)

  • Jaime Lannister

    30.10.2013 - 21:44

    Veliki konkurent europa unversalisu

  • Tucaros

    03.11.2013 - 12:35

    Dobra recenzija a igra ne baš toliko 😉

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!