HCL.HR

Recenzija

Rising Storm

Stjepan Fikter

.

Nakon što nam je Heroes of Stalingrad pokazao koliko rat može biti strašan, Rising Storm će svojim prikazom brutalnosti na pacifičkom bojištu to samo dodatno potvrditi. Svi gameplay elementi koji čine Heroes of Stalingrad nalaze se i ovdje uz dodatak specifičnih stvari koje su bile karakteristične upravo za pacifičko bojište. Tako će urlici carskih vojnika koji gore biti normalna stvar, kao i mogućnost da se vi ili suborac jednostavno raskomadate ako vas pogodi granata iz ručnog minobacača. Upravo takvim bitnim detaljima developeri Rising Storma uspjeli su na vrlo uvjerljiv način prenijeti atmosferu borbi s Dalekog istoka.

Kako su se istočna fronta i pacifičko bojište razlikovali, tako se primjećuju i razlike u gameplayu – Rising Storm je pomalo brža igra naspram svog prethodnika. Također se osjeti i pomalo drugačiji osjećaj prilikom pucanja jer se američko i japansko oružje ipak razlikuje od onog ruske i njemačke proizvodnje. U početku je svakako potrebno malo vremena da se priviknete na nove puške, pištolje i strojnice.


Uz standardno naoružanje, ovdje imamo priliku koristiti bacač plamena, ručni minobacač te katanu. Bacač plamena je priča za sebe jer je u urbanim mapama veoma koristan za “čišćenje” građevina, ali i poprilično opasan ako se nađete unutar uskog prostora oči u oči s neprijateljem. S druge strane, ručni minobacač je savršen za pritisnuti protivnika tako da ne može napasti određene pozicije, kao i za eliminaciju zbijenih neprijatelja.

Budući da su japanski vojnici imali mnogo manje automatskog oružja naspram njihovih neprijatelja, kao i neke druge nedostatke, morali su pribjeći ponešto drugačijim metodama ratovanja koje Rising Storm također sadrži u obliku svojih gameplay elemenata. Primjerice, ako se nalazite na zemljanom terenu, možete postaviti bombe da funkcioniraju kao mine i tako kontrolirati pristup određenim dijelovima mape. Ovo je poprilično zanimljiva mogućnosti koja omogućava različite obrambene taktike.


Banzai napad je također uključen unutar igre, ali baš kao i u povijesnoj stvarnosti, takav pristup ni ovdje nije osobito učinkovit pa se Banzai uglavnom koristi da vojnici brže dođu do mjesta gdje se odvija bitka. Zato ako ste na čelu voda, uvijek je korisno izvući katanu i potaknuti svoje suborce da se jedno kraće vrijeme brže kreću. No ako usput uspijete ubiti kojeg neprijatelja na taj način, osjetiti ćete uistinu posebno zadovoljstvo. Znam, znam – zvuči malo čudno, ali stvarno dobijete specifičan osjećaj zadovoljstva kod uspješnih napada takve vrste. Čisto iz razloga što zaista nije lagano ubiti protivnika dok trčite s katanom u rukama – osim ako mu priđete s leđa, ali to nije ni poanta Banzai napada.

Rising Storm poput prethodnika koristi sustav klasa koji omogućava dobro balansirani gameplay, ali isto tako i dalje traži od suboraca da igraju što više zajedno umjesto da se svatko orijentira na svoje sebične ciljeve. Ako želite biti „one man army“ nećete se previše usrećiti u ovoj igri, baš kao ni u Heroes of Stalingrad, budući da je jedan metak dovoljan da vas pošalje dva metra ispod zemlje. Tim koji se odluči na zajedničko igranje te tako iskoristi sve prednosti koje različite klase pružaju, ima znatno veću šansu da izbori pobjedu protiv tima čiji igrači ne znaju zbiti redove ili više vole sakupljati ubojstva. Ovdje je i dalje bitnije osvajati, odnosno braniti točku, nego imati što već broj eliminiranih protivnika na kraju bitke.


Osim novih gameplay elemenata tu je i šest novih mapa koje su također pažljivo dizajnirane na način da ne dopuštaju stvaranje uskih grla, a nema ni nekih pozicija koje bi nekom igraču mogle omogućiti da sa sigurnošću provede pola bitke na jednoj te istoj lokaciji. Do ciljeva misije uvijek postoji nekoliko različitih puteva, a na igračima je hoće li ih znati iskoristiti, jer najkraći put do određene ključne točke nikada nije ujedno i najsigurniji. Ono što me se posebno dojmilo kod dizajna mapa su detalji do kojih se išlo. Tako jedna mapa ima konzerve na špagi koje označavaju poziciju neprijatelja ako prijeđe preko njih, a osim toga postoji i mapa gdje se borba odvija po mraku što se pokazalo kao prednost i nedostatak – ovisno o tome kako odlučite igrati.

Gledajući cijelu sliku, Rising Storm je kvalitetna ekspanzija koja na pravi način proširuje Red Orchestra iskustvo. Posebna pohvala ide developerima što su uspjeli zadržati povijesnu točnost te prilagoditi asimetrično ratovanje tako da gameplay bude zanimljiv i balansiran. Upravo zbog toga, svaka strana omogućava pomalo drugačiji stil igranja, ovisno o klasi koju izaberete.

Prava je šteta stoga što se ovdje pojavljuju isti tehnički problemi koji su prisutni i kod Heroes of Stalingrada, no uz pokoju zakrpu to bi se možda moglo i riješiti. Nije da igra često ima problema, ali ponekada upravo tehničke stvari umanjuju doživljaj igranja.


Rising Storm je odličan primjer dobrog pristupa dizajniranju igre koja cilja na što realniji prikaz ratovanja. Njen specifično balansiran pristup napucavanju iz prvog lica stvara posebno dobar osjećaj zadovoljstva i postignuća pri uspješnim killovima, a to uz dobro pogođenu ratna atmosfera koju upotpunjuju razni detalji na mapama, čini Rising Storm bitno drugačijim FPS iskustvom od nekih trenutno popularnih igara tog žanra. Ako vam je dosta modernog napucavanja te tražite igru u kojoj se više cijeni precizno i proračunato pucanje uz sporiji tempo, ovo je naslov koji bi mogao ukrasti sate i sate pred monitorom računala.

Za kraj treba spomenuti da kupovinom ove ekspanzije dobivate pristup i Heroes of Stalingrad mapama ako nemate kupljenu Red Orchestru 2, ali tada možete igrati samo kao Rifleman klasa. Isto vrijedi i ako ste vlasnik Heroes of Stalingrada – tada možete kao Rifleman sudjelovati na mapama pacifičkog bojišta.

Samostalna ekspanzija za Red Orchestru 2 pod nazivom Rising Storm, fokusira se na pacifičko bojište gdje ćemo doživjeti virtualnu brutalnost rata kroz jedan od najrealnijih prikaza borbi između američkih marinaca i carske vojske.

85 Naša ocjena
  • osjećaj napucavanja
  • atmosfera
  • mape
  • tehnički problemi

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (4)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!