HCL.HR

Recenzija

Serious Sam 3: BFE

Igor Belan

Možda je malo glupo reći da je zaklon za mekušce. Pogotovo kad pričam o likovima u igrama koji redovito koriste zaklon te koji su uglavnom nabildani manijaci spremni umrijeti za svoj cilj. Što definitivno nije definicija mekušca. Uostalom, koliko god nabildan i hrabar bio, ako te napada cijela četa namrgođenih terorista il’ vanzemaljaca sakrit ćeš se iza zida, povremeno izvirivati i tamanit ih polako. Jer tako je logičnije i realnije!

U tom smjeru su mainstream igre FPS žanra napredovale posljednjih godina – usporile su se, više se preispituje logika iza ideja nekih dizajnera igara, gura se realnost i atmosfera s kojom se gamerske mase lakše mogu poistovjetiti itd. Dobili smo tako trend regenerirajućeg zdravlja i cover sustava u modernim FPS igrama. I to nije loša stvar kad je konačni proizvod dobra igra, odnosno kad su ti elementi dobro izvedeni. No trebalo nam je malo promjene na tržištu; nešto bitno drugačije, ali i dalje s puškama, neprijateljima i s pogledom iz prvog lica.

Interesantno, ali umjesto da takvo osvježenje žanra dobijemo u obliku nekih novih radikalnih ideja, ono nam je stiglo u jednom malom retro paketu s modernom mašnicom – i to ravno iz Hrvatske.

Croteam je sa Serious Samom 3 nastavio svoj poznati serijal uz oštru osudu novih trendova na tržištu držeći se mota koji podsjeća na FPS igre kakve su nekada bile – „No cover, all man“. No je li ova prava, muška igra vrijedna novca koji traže?

U ovoj igri Rambo pristup je ono što se traži, dapače – zahtjeva se. Samo kretanje i užitak napucavanja svega što se nađe na putu glavna je gameplay mehanika koju je ekipa Croteama polirala i polirala. U Serious Samu 3 realnost ne postoji, a igra vas na to konstantno podsjeća svojim neozbiljnim tonom. Nikad ne dopusti da zaboravite da je riječ samo o igri stvorenoj u nadi da vas dobro zabavi. Ne da vam prezentira zanimljivu priču i pamtljive likove, uvuče u svoj svijet atmosferom i nekakvim nestandardnim dizajnim. To ovdje nije poanta.

Game developeri su se odavno složili da akcijom nabijene igre moraju imati i par mirnijih dijelova obično izvedenih u obliku kakvih zagonetki kako bi igrača malo smirli od sulude akcije. Tako ćete se i ovdje povremeno naći u situaciji u kojoj tražite polugu u katakombi, koja pak otvara prolaz ka drugoj. Dakle ništa kompleksno niti osobito kreativno, ali je dobro da postoji jer služi kao opravdani predah ponekad apsurdnoj akciji. Apsurdnoj u najboljem smislu riječi.

Niste valjda očekivali likove s detaljno razrađenim osobnostima i radnju punu intrige i zanimljivih zapleta? Naravno da niste – ovo je Serious Sam! A ako smo išta naučili igrajući igre ovog serijala, naučili smo da je priča uvijek bila zadnja rupa na svirali. Naravno, priča je ovdje prisutna i ako ništa barem dobro služi onoj osnovnoj svrsi – da posluži koliko-toliko logično opravdanje za svo to napucavanje i potakne igrača na dalje igranje dajući mu nekakav cilj. Rekli smo već da se radi o prequelu, a to u slučaju Serious Sama 3 znači da… pa da vam ne otkrivamo previše – vanzemaljci su došli na Zemlju, treba ih ubiti. Oružjem. Samo jedan tip ima dovoljno dlaka na prsima da to obavi kako spada – taj tip ste vi.

Cut-scene ponekad djeluju neugodno ubačene, bez neke fluidne tranzicije…

Problem ovdje nije u priči kao takvoj – da je išta kompliciranija i traži od vas da preispitujete svoje odluke na nekakvoj moralnoj ljestvici i poistovjećujete se s likovima, to bi vjerojatno i ubilo arkadnu čar igre. Problem je doduše u prezentaciji priče. Cut-scene koje predstavljaju nastavak priče na početku i kraju svakog levela ponekad djeluju neugodno ubačene, bez neke fluidne tranzicije, a ni u smislu produkcije nisu na nivou nekih drugih modernih ostvarenja današnjice. Istina, ovo je jeftinija igra od vaše uobičajene pucačine danas, ali to nije pravo opravdanje za jednom rječju „greške“ počinjene u prezentaciji.


Obično u cut-scenama naš Sam priča na mobitel uz jedno te istu animaciju hodanja s mobitelom u ruci te uz povremeni zoom na detaljno modelirane vanzemaljske kreature, najavljujući pritom da te kreature treba u narednih par minuta ubiti. Unatoč svemu tome, vjerojatno će vam biti žao ako ih slučajno prekinete jer često pokazuju snagu igrina enginea, grafiku koja je lijepa za vidjeti u visokoj rezoluciji na snažnom PC-u, a i otkrivaju neke nove nove neprijatelje koje ćete češće početi viđati u narednim levelima. Osim toga – Sam uvijek ima nešto sarkastično i muški za reći u takvim situacijama, ali njegove doskočice djeluju malo previše izlizano ovaj put. Čak i kada u obzir uzmemo da su namjerno izlizane. Može se reći da da u cijelom tom segmentu prezentacije fali stvarne kreativnosti.

Sve se odvija u Egiptu pa se pripremite na sunčevu svjetlost, pjesak, razrušene gradove, stare zgrade, piramide i kamene stupove koji vire iz zemlje. Leveli su lijepi i često ogromni, a poznavatelji serijala rado će ih istraživati u potrazi za tajnim prolazima koji skrivaju toliko potrebnu hrpicu medkita i armora. To je još jedna dodatna čar ove igre – igra na izvrstan način, bez da se posebno trudi, stvara potrebu da istražujete njene levele zbog manjka životne energije i municije, a leveli su dizajnirani tako da sadrže hrpu lokacija gdje se takvi bonusi kriju.

Problem u level dizajnu je što su leveli ponekad možda i preogromni, što ne bi bio problem da su pomnije dizajnirani i manje jednoliki. Da objasnim, sve je u redu kada vas igra postavi na ogromni otvoreni prostor i počne u standardnom stilu cijelog serijala bacati razne vrste neprijatelja na vas, no problem se javlja kada se nađete u devastiranim gradskim područjima gdje je zbog jednoličnosti dizajna teško razlučiti jednu ulicu od druge. Isti osjećaj izgubljenosti u levelu te jednoličnosti dizajna stvaraju i povremeni interijeri koji se čine kao nepotrebno dug dodatak igri koja je najzabavnija na otvorenim prostorima.


Kampanja počinje neočekivano sporo za jednu ovako brzu igru. Dobivate malj u ruke i ubijate vrlo jednostavne neprijatelje, sve redom već poznate iz prijašnjih igara. Cijeli taj uvodni dio je prespor i djeluje kao da traje predugo. Duplo duže nego što bi trebao da ispuni svoju svrhu – da vas upozna s nekim novitetima koje Serious Sam 3 unosi u serijal. Srećom, stvar napretkom postaje sve bolja, kada vam igra u ruke konačno stavi bolja oružja te kada neprijatelji i leveli postanu veći i opakiji. Dapače, rekli bismo da je prvih pet sati (igra traje sveukupno oko 10-12 sati) zapravo tek solidan uvod u pravu stvar, uvod u ono uistinu dobro što vas čeka ovdje i što vrijedi dočekati.

Prolazeći kroz masivne levele probleme će vam zadavati varijacije velikih paukova, bezglavih bombaša samoubojica, vojnika koji su prešli na „tamnu stranu“, pa sve do teških i velikih vanzemaljskih beštija za koje će vam biti potreban jači i ozbiljniji arsenal oružja. Kombinacija je to starih i novih vrsta neprijatelja, ali užitak je ponovno vidjeti čak i one otprije poznate jer sada izgledaju zaista fenomenalno u Serious Engineu verzije 3.5.

Sam će neprijatelja udariti nogom, iščupati mu srce, oči pa čak i glavu…

Jednostavnije beštije sada ćete moći riješiti bez ispaljenog metka skriptiranim potezom borbe prsa o prsa, gdje ih u njihovoj neposrednoj blizini pritiskom na jednu tipku brzo i efikasno šaljete u vječna lovišta, odnosno omamljujete (ovisno o tipu neprijatelju). Sam će neprijatelja udariti nogom, iščupati mu srce, oči pa čak i glavu, a iako su animacije za takve poteze prigodno brze da ne ometaju tijek akcije, ponekad jednostavno ne djeluju fluidno, a ni dovoljno atraktivno često čineći melee borbu nepotrebnim dodatkom.


To se pogotovo vidi u slučaju najjednostavnijih neprijatelja, onih koje Sam može instantno udariti nogom čak i ako je udaljen od njih 15 metara. Jednostavno – vidite da je neprijatelj 10-15 metara ispred vas, što je po nekoj logici predaleko za melee potez, ali igra sugerira da ga ipak koristite. Kada stisnete odgovarajuću tipku Sam kao da se teleportira ispred neprijatelja i instantno ga udara nogom uz uvijek isti zvuk stenjanja. Ako takvih neprijatelja ima više na sceni i svi su vam u krugu od 15-ak metara, jednostavno ih možete svih našamarati nogom na ovaj način (uz isti zvuk stenjanja koji ubrzo postaje iritantan).

Samo malo pomičite kursor i mahnito udarajte po melee tipki i to je to – svi su na podu. Sad kad malo razmislimo, ovo zvuči zakon, ali vjerujte kad kažemo da ovdje nije baš blistavo izvedeno. Djeluje vrlo čudno, na neki način izgleda kao da je sustav pokvaren. A sustav ponekad uistinu i je pokvaren, u rijetkim slučajevima kada melee tipka jednostavno ne reagira, a vi gledate ljutom vanzemaljcu direktno u mjesto gdje mu je prije bila glava.

Sam kao i uvijek ima duboke džepove u poznatim mu plavim trapericama, pa može odjednom nositi koliko god oružja uspijete pokupiti. Nema limita od dva oružja odjednom koji su moderne pucačine nametnule. Opet – zaboravite na realnost i ne razmišljajte previše o tome gdje Sam zapravo sprema sva ta oružja. Čovjek ima top u hlačama i to je sasvim u redu (sad sam shvatio da to zvuči… krivo). Osim već spomenutog malja s kojim je neopisivi gušt „gnječiti“ neprijatelje iz prvog lica uz efekte frcanja krvi, u jednostavnim sukobima će vam poslužiti pištolj, pumperica ili dvocjevka. Veće borbe s masivnijim neprijateljima zahtjevati će i masivnija oružja, pa će Sam izvaditi automatsku pušku niz čiji ciljnik sada može preciznije ciljati, prepoznatljivi žuti bacač raketa ili pak onaj top…

Cjelokupni arsenal ne staje na navedenom, no budući da je dio zabave Serious Sama 3 samo otkrivanje novih oružja i sitnica u gameplayu ne želimo vam previše spoilati pa s navođenjem alata destrukcije stajemo ovdje.


Igra vam servira neprijatelje na uobičajeno skriptirani način – dođite do određenog dijela levela i pokrenuti ćete spawn sljedećeg roja beštija. To je naravno standardna praksa u igrama, ali developeri su tijekom godina našli način da se ta skriptiranost pojavljivanja neprijatelja i pokretanja drugih događaja u igrama zamaskira u općenitom dizajnu igre. I Serious Sam 3 takve stvari maskira s neprijateljima koji sada iskaču iz prozora ili gmižu po zgradama, ali ne radi to uvijek na najbolji način. Ovdje se zna desiti da bježeći od jednog roja neprijatelja potrčite previše naprijed samo da bi naletjeli točno na spawn novog roja bezglavih kamikaza, što neminovno rezultiralo učitavanjem posljednjeg savea.

Ovaj problem, zajedno s ponekad čudnim sustavom borbe prsa o prsa te prethodno navedenim cut-scenama kojima nedostaje finesa u produkciji mogu dati dojam manjka kvalitete ili potrebe za dodatnim poliranjem igre u nekim segmentima. Zapravo, mnogim elementima ovdje nedostaje nekih dizajnerskih finesa, a cijelo iskustvo je lagano prošarano manjim bugovima, no ono što je fascinantno ovdje je da takve manjkavosti niti 1% ne umanjuju igrinu vrlo zabavnu srž. Apsolutno sve te negativne stvari postaju tek manje bitne sitnice dok igrate.

… ispunjavajuće dobra zabava koja zna točno na koji tip gamera cilja …

Način na koji Serious Sam 3 traži od vas da istražujete levele za preživljavanje i način na koji je riješena brza akcija iz prvog lica s oružjima koja imaju konkretan utjecaj na neprijatelje i dalje je ispunjavajuće dobra zabava koja zna točno na koji tip gamera cilja i kojima se trudi ispuniti gotovo sve želje.

Zaigrati Serious Sama 3 sa stvarnim ljudima možete na dva načina, no nažalost ni jedan vas neće pretjerano usrećiti. Kompetitivni ilitiga Versus način nudi nekoliko standardnih modova poput Deathmatcha i Capture the Flaga (uz neke posebne modove specifične za ovu igru), a zbog igrine brzine, dobrih oružja i solidnih mapa krije se tu i dobra doza zabave. Nema sumnje da će ljubiteljima starih pucačina ovakav gameplay odgovarati – za dobar rezultat morate savladati skakanje, sprintanje i kretanje općenito, naučiti mape i gdje se na svakoj nalaze oružja, medkiti i ostalo, a treba svakako savladati i korištenje oružja na optimalan način.

Čista činjenica da postoje neke mehanike gameplaya koje se moraju i mogu savladati govore da smo na tragu dobre multiplayer pucačine – i jesmo, ali je ista ukaljana nekim trapavo riješenim segmentima. Dobro, na stranu detalji u sučelju koji ne govore dovoljno jasno kada ste nekoga usmrtili i činjenica da se nabrijana glazba čuje po defaultu za vrijeme mečeva što smeta da čujete korake neprijatelja (da se ugasiti). Na stranu i ponekad sumnjiv splash damage i balans oružja ili određene mape koje jednostavno nisu najpametnije dizajnirane. Kažem ‘na stranu’ jer čak i sa svime time na umu igra je kao multiplayer pucačina i dalje zabavna; no problem je u serverima, a to može kompletno uništiti zabavu.

Servera za kompetitivne modove praktički nema, a ako u server listi i pronađete pokoji šanse su da će ping biti preko 100, što opet nije baš optimalno za ovako brzu igru. Osim toga, neke manje popularne modove igre gotovo je nemoguće isprobati zbog manjka igrača.


Prebacite se na kooperativni mod i situacija je nešto bolja – serveri postoje, a lag zbog prirode co-op igre gdje prolazite kroz singleplayer levele uz pratnju nasumičnih internet osoba nije toliko izražen. Osim toga, Serious Sam 3 se diči mogućnošću da 16 igrača odjednom zaigra kooperativno, a iako cijela situacija zna biti neugodna ako igrate s nasumičnim ljudima koji ne znaju što rade, to je ipak definitivno nešto što treba probati. Prolaziti kroz igrine misije s drugima je uvijek novo iskustvo, a i zajednički survival mode zna biti vrlo zabavan.

Pričajući o multiplayeru vrijedi još spomenuti i split screen na PC-u što je lijepa opcija koju na ovoj platformi rijetko vidimo, ali realno – nije uopće praktična.

Serious Sam 3 je PC igra, i to se jasno vidi u svakoj liniji njena koda. Bilo da pričamo o konzoli koju možete spustiti za vrijeme igre, ili o apsurdnoj količini opcija za podešavanje grafike, zvuka i raznih sitnica u gameplayu, ova igra se jasno hvali svojim PC korijenima (i trenutnom ekskluzivnošću za platformu) te podsjeća na vrijeme kada su gotovo sve igre nudile igraču ovako puno opcija za podešavanje svog igraćeg iskustva.

S tehničke strane Serious Engine 3.5 uspjeva impresionirati s efektima osvjetljenja, sjenčanja i većinski vrlo oštrim teksturama, ali ponajviše detaljnim dizajnom neprijatelja. Usprkos neozbiljnosti cijele igre, kompletni vizualni stil cilja na nekakav osjećaj realističnog prikaza, a to za divno čudno funkcionira vrlo dobro. S druge strane, animacije likova nisu uvijek za pohvalu, a levelima, kao što smo rekli, često nedostaje konkretnijih detalja kako bi izgledali manje prazno i jednoliko. Rezočaralo nas je također što je destrukcija okoliša uglavnom kozmetička i prisutna tek kod povremenih zidova i širokih betonskih stupova.


Dobru zabavu prati i pospješuje nabrijana glazbena pozadina koja se u maniri svake dobre igre ikada mijenja ovisno o tome jeste li u nekom akcijom nabijenom prostoru ili mirno pretražujete level za one tajne hrpice municije. Ostatak zvučne ponude mješavina je dobre kvalitete određenih zvučnih efekata od kojih se neki malo prečesto ponavljaju dok solidnu glasovnu glumu ponekad upropaštava tekst kojem fali kreativnosti (čak i kad uzmem u obzir da je trash osjećaj namjeran). U suštini, igra izgleda moderno, ali u isto vrijeme i vjerno vizualnom osjećaju cijelog serijala.

Dobro je da Serious Sam 3 nije poput ostalih pucačina današnjice. Dobro je da forsira napucavanje u maniri starih PC pucačina i dobro je da nema cover sistem i ograničenje na samo dva oružja odjednom. Dobro je jer se na taj način razlikuje od žanrovske konkurencije današnjice, ali i zato jer nas uspješno podsjeća koliko je takav pristup napucavanju iz prvog lica prokleto zabavan.

I to ne kažem olako – bio smo vrlo skeptičan glede Serious Sama 3 kad sam vidio prve gameplay materijale. Igra se činila suviše praznom, malo presporom, gledanje niz ciljnik s automatskom puškom činilo se nepotrebnim kao i dodatak melee poteza, a neke animacije djelovale su kao da se Croteam nije dovoljno potrudio oko njih. I znate što? Za većinu tih stvari dobro mi se činilo – daleko je ovo od savršene igre, i žalim što neki elementi izgledaju kao da im nije posvećeno dovoljno truda, no žalim čisto zato jer bi tek onda mirne duše ovu igru smjestio možda čak i u našu 90+ kategoriju. Ali ovako jednostavno ne mogu. Koliko god u svojoj srži zabavna bila (što JE glavna poanta) zbog raznih grešaka i manjkavosti ne zaslužuje višu ocjenu.

No mogu nešto drugo. Mogu je mirne duše preporučiti svim gamerima koji su FPS igre zavoljeli s Quakeom, Doomom ili možda čak Painkillerom te koji se kunu da su pucačine tijekom godina napredovale u krivom smjeru. Serious Sam 3: BFE vratio nas je prošlost, ali nikad nije dao dojam zastarjelosti, a po dobroj cijeni ponudio je brdo sadržaja i dobre zabave.

VIDEO RECENZIJA – Serious Sam 3: BFE iz Croteama, vraća nas u doba kada je muškarac bio muškarac, a zaklon za amatere i mekušce.

80 Naša ocjena
  • Sadržajnost
  • cijena
  • faktor zabave
  • prava PC igra
  • Povremeni osjećaj nedovršenosti i monotonije
  • mp serveri

Igor Belan

Već 10 godina vodi ovaj portal ravno u propast. Kupuje igre iz hira, cijeni Nintendo i stare avanture Tima Schafera, ali zapravo iz gušta igra samo Quake. I one dinosaure.

Komentari (20)

  • Ja Sam

    10.02.2012 - 18:15

    prviiiiiii dobra reca

  • fastboy

    10.02.2012 - 18:25

    nemogu vjerovat da si to napravio!!!!!hahahaha kraaaaaljuuuuuu!!!!!!!

  • Gospodar Svemira

    10.02.2012 - 18:30

    Ja vas volim. Odlična recenzija, još bolja igra.

  • Mario_Ri

    10.02.2012 - 21:48

    Odlična recenzija,odlična igra(domaće je domaće)

  • SumegiN

    11.02.2012 - 00:36

    Zašto ne naprave i sučelje na Hrvatskom? :) Baš bih volio nešto tako zaigrati
    Nisam još probao ali nadam se uskoro :) Super recenzija

    • rockymus

      @SumegiN, 14.02.2012 - 11:49

      slazem se :)

  • Mc Nane Uvijek u fazonu

    11.02.2012 - 01:05

    hahahahhahahah rasplakao sam se 😀

  • krolesi

    11.02.2012 - 01:21

    Fakat predobar old school style FPS za ubit mozak i vrijeme!!!!

  • vojnovic4

    11.02.2012 - 02:34

    predobro ja cekan na xboxu da izade pa kupujem :)

  • skeleton-47

    11.02.2012 - 10:16

    Dobra ,mada je moglo i boje ,ali ipak ,skidam im kapu …

  • krizbaher

    12.02.2012 - 13:30

    Pozz svima. Ljudi, jel netko zna cca cijenu SS3?

    • Ementaler

      @krizbaher, 12.02.2012 - 13:32

      Evo ga na Steamu za 27,99€ – http://store.steampowered.com/app/41070

    • krizbaher

      @krizbaher, 12.02.2012 - 18:17

      Hvala na odgovoru. Iako, moram priznati, ja sam toliki tenkre da ne znam kako kupiti igru na Steamu, iako imam acc na Steamu od kada sam kupio originalni Half life orange box :(

    • Ementaler

      @krizbaher, 12.02.2012 - 18:22

      Ma nije komplicirano, samo trebaš karticu na kraju (VISA Electron primjerice vezana uz neki žiro/tekući/devizni) i to je to 😉

    • krizbaher

      @krizbaher, 22.02.2012 - 18:42

      Hvala 😉 Mislim da ću sačekati da se igrica pojavi u "Zeldi" u Osijeku, i onda otići tamo, potajice i poskrivećki, pa kupiti igru tako da žena nikada ne sazna… Jer ako sazna… ufff… Znam, znam, ništa mi ne moraš reći, sve mi je jasno, ali sad više ne mogu ništa po tom pitanju, a i da mogu, bilo bi me strah pokušati :))

  • kmarkecGamer

    12.02.2012 - 14:31

    mislim da je ovo bolje od retardirane americke strane ovakvog tipa igre (duke nukem). 😉

  • Z

    14.06.2017 - 10:29

    Ovo je toliko seksistički i rodno problematično da mi je teško čitati – ”VIDEO RECENZIJA – Serious Sam 3: BFE iz Croteama, vraća nas u doba kada je muškarac bio muškarac, a zaklon za amatere i mekušce.”
    Čitaju vas i žene, a ovakva kategorizacija tipično muško i žensko dovodi vas u jako jednodimenzionalni način gledanja svijeta.
    Upućujem apel da budete inkluzivni, pridružite se 21. stoljeću i prestanete pričati stvari poput pravi muškarac.

    • Zoran Žalac

      @Z, 14.06.2017 - 11:17

      Gle, Serious Sam igre su same po sebi jednodimenzionalne – imaš pušku, ubijaš. Glavni lik je karikatura i isticanje njegove muževnosti kroz aludiranje na “pravog muškarca” u tekstu se koristi u svrhu refereiranja na specifične filozofije gameplayja u žanru FPS igara. Virtualni svijet u igrama nije isto što i stvarni svijet, ondje jednodimenzionalnost može koristiti za zabavu. Konkretno u ovom slučaju, riječ je o nepretencioznoj zabavi u kojoj glavni lik ima dubinu prvog plićaka poslije kiše. Mačoidnost je njegova karakteristika i kad mu uzmeš to – od prepoznatljivog Serious Sama više nemaš ništa. S obzirom da su novije igre FPS žanra uglavnom krenule tim putem, aludiranje na maskulinitet ovdje ima svoju svrhu i ne mislim da bi ikoga trebao uvrijediti. Pogotovo ne onoga tko zna percipirati razliku između stvarnog i virtualnog svijeta.

    • Zoran Žalac

      @Z, 14.06.2017 - 11:21

      Naravno, da se razumijemo, igre itekako imaju moć da promiču određene vrijednosti u stvarni svijet kroz svoj virtualni, ali nemaju sve igre takav cilj i ne bi bilo pošteno prema njima da imaju – jer onda ne bi bile fokusirane na zabavu nego na propagandu.

    • piydek

      @Z, 14.06.2017 - 12:23

      Ovaj Z-ov komentar je nešto što se dešava kad odlučiš forsirati jedan narativ koji si naučio i koji je danas popularan, a ne trudiš se razumjeti o čemu se radi kod onoga što “kritiziraš”.

      Croteamovi slogani za ovu igru, a onda i način na koji se ova recenzija nastavlja na to, odnosila se na tadašnju tendenciju da svi FPSovi idu na tu cover-shooter pop-a-mole logiku gameplaya koja je u potpunosti uništila FPSove u to vrijeme. U istim sloganima je i ovo poigravanje sa “muškošću”, ali to je implicitno Serious Sam konceptu, koji i jest jedna karikatura macho pseudo-muškosti koja je namjerno tako dizajnirana. Radi se o potpuno inteligentnom pristupu koji samosvjesno gleda i na tu macho “muškost” i sa distancom sagledava akcijski kanon 80ih i poigrava se s njime na zabavan način.

      Drugim riječima, chill i malo pokušaja razumijevanja prije ponavljanja pomodnih narativa.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!