HCL.HR

Recenzija

Sherlock Holmes: Crimes & Punishments

Ozren Borovac

Ukrajinski developer Frogwares već čitavo jedno desetljeće marljivo radi na usavršavanju svojeg zanata – izrada jedinstvenih avanturističkih igara. Prvenstveno poznati po seriji igara Adventures of Sherlock Holmes, najnoviji nastavak Crimes and Punishments predstavlja njihov najambiciozniji pothvat do sada koji sa sobom donosi veliki skok u kvaliteti grafike, integriranje otvorenoga svijeta u avanturi i izlazak na konzolama nove generacije. Može li ovaj studio doprinijeti evoluciji žanra point and click avantura, a usput i napraviti igru koja će zadovoljiti fanove na PC-u, ali i na konzolama?

Sherlock Holmes je jedan od onih likova kojeg nije potrebno predstaviti – tvorevina Sir Arthura Conana Doylea ostavila je neizbrisiv trag ne samo na anglofonoj, nego i na globalnoj literarnoj kulturi. Legendarni borac protiv lažnih viktorijanskih morala, pionir moderne forenzike i čovjek s tisuću lica je trajna ikona modernog i racionalnog čovjeka . Uz brojne inkarnacije u filmovima i kazalištu, videoigre su još jedan od medija koji ima svoju specifičnu viziju legendarnog majstora-detektiva. Frogwaresova inkarnacija Holmesa je na pola puta između originalne literarne verzije i moderne verzije inspirirane filmovima Guya Richieja i britanske serije Sherlock koje više naglašavaju moralno labilnu i pomalo sociopatsku dimenziju Holmesovog lika. Razlika između genijalnosti i ludosti je suptilna, a gdje bolje istražiti tu granicu nego u dobroj avanturističkoj igri?


Sam početak igre to dobro oslikava – uvodni tutorial na kratko stavlja igrače u ulogu doktora Watsona, Holmesovog vjernog asistenta i cimera, koji čitajući u svojoj sobi čuje pucanje iz susjedne sobe, samo kako bi naišao na Holmesa kako s povezom na glavi naizgled nasumično puca po sobi. Izbjegavajući tako hice iz pištolja i čuvajući živu glavu, Watson se približi i primiri Holmesa koji mu objasni kako je iz dosade vježbao ciljanje na slijepo pucajući na vaze u sobi. S takvom dobrodošlicom je igrač prenesen u svijet Crimes and Punishmentsa, trodimenzionalne avanturističke igra u kojoj možete zaboraviti na tradicionalno poimanje logike i duševnog zdravlja.

Kao Sherlock Holmes, cilj igre je riješiti šest razmjerno opširnih detektivskih slučaja koji između ostalog uključuju i ubojstva, primjere političke korupcije i paranormalne slučajeve. Igra se igra iz trećeg ili prvog lica gdje igrači istražuju nekoliko detaljno modeliranih lokacija tražeći tragove i predmete koji će pomoći u konačnom rješavanju slučaja. Uz to, igra ima i razvijen sistem dijaloga gdje igrači moraju intervjuirati sve osobe koje su povezane sa slučajem, te gdje mogu iskoristiti Holmesovu legendarnu tehniku dedukcije i profiliranja osobe na temelju samo nekoliko vizualnih detalja. Ubacite još puzzleove i mini-igre i imate generalnu viziju što vas očekuje u ovoj igri. No Crimes and Punishments ima par elemenata s kojima se pokušava istaknuti i distancirati od ostalih avanturističkih igara. Prvi koji je vrijedan spomena je sam dizajn koji naglašava otvorenost, kako lokacija, tako i samih slučajeva.

Na početku svakog slučaja, Holmes je pozvan na mjesto zločina gdje može pobliže istražiti tragove koje je počinitelj ostavio, ispitati svjedoke, pregledati truplo i popričati s policajcima na terenu. Igrači biraju redoslijed akcija – hoće li prvo ići u ispitivanje, ili tražiti sve tragove na mjestu zločina? Takvo istraživanje vodi do novih spoznaja i sve više tragova koje nerijetko zakompliciraju slučaj i unose sve više varijabli – raste broj osumnjičenika, više lokacija treba biti istraženo, potrebno je ispitati sve više svjedoka i slično. Krivac je samo jedan, a pitanja je sve više. I tu se dolazi do jednog zanimljivog obrata: Igrač može osuditi krivu osobu.


Svaki od osumnjičenika će se moći osuditi za zločin, a igra je tako koncipirana da će za svakog biti dovoljno dokaza da ga se osudi. Krivi osumnjičenik ne znači Game Over, a krivi odabiri mogu imati neočekivane posljedice. Čak i ako igrač pokupi sve tragove u jednom slučaju, situacija će rijetko biti kristalno jasna. Uvijek nedostaje neki krucijalni dokaz. Developeri su uložili dosta truda da svaki trag bude dvosmislen te se mora dobro promisliti kako bi se otkrio glavni krivac.

Kako igrači ne bi bili potpuno sami u tom pothvatu, imaju pristup nizu Holmesovih jedinstvenih talenata. Ranije je spomenuto kako Holmes može napraviti profil svake osobe koje upozna te se tijekom dijaloga pritiskom na gumb može na kratko zaustaviti vrijeme kako bi se detaljno promotrio sugovornik. Jedan od drugih elemenata koji pomažu igraču je da svaki pokupljeni trag ide u Holmesov rokovnik gdje se mogu ponovno pregledati u bilo kojem trenutku i gdje igrači mogu dobiti savjet kako iskoristiti taj predmet – trebaju li ga spomenuti u dijalogu, istražiti u Holmesom laboratoriju ili ga iskoristiti na mjestu zločina. Nikada neće reći gdje ga točno iskoristiti i kome to točno treba spomenuti, ali ovaj element služi kao efikasan način minimaliziranja besmislenog lutanja i nadanja da ćete slučajno nabasati na mjesto gdje ćete moći napokon iskoristiti predmet s kojim nastavljate priču.


Holmes ima i “Deduction mode”, poseban meni u kojem igrači moraju povezati dva traga kako bi formirali ideju koja će utjecati na tijek istrage. Ako su dva traga logički povezana, oni mogu govoriti o motivu ili metodi osumnjičenika. Potrebno je ponovno naglasiti da mogu samo implicirati jednu osobu – deduction mode vam može pomoći u pojednostavljivanju slučaja, ali nikako ne može reći točan motiv. To igrač mora sam pohvatati. Druge Holmesove sposobnosti, poput prepoznavanja aroma, obijanja brava i korištenja mašte kako bi rekreirao slijed događaja u ubojstvu, odigravaju se poput zasebnih mini-igara. No ako se preferirate isključivo fokusirati na istragu, takve aktivnosti često nisu obavezne te se mogu preskočiti bez ikakve kazne.

Od nedostataka važno je napomenuti kako osrednja priča, konfuzan dizajn i tehnički problemi sprječavaju igru da postane jedan moderni klasik. Istrage uvelike variraju u kvaliteti, dok su neke napete i dobro režirane druge se jako sporo razvijaju i igrač se mora hrvati s logikom developera oko toga što je potrebno napraviti kako bi se nastavilo s igrom. Kako je redoslijed otkrivanja tragova prepušten igraču, svako malo ćete se naći u situaciji da istražujete nešto što nema veze sa samom istragom.


Ideja je ta da se igrač prepusti slijedu tragova koji će neminovno biti važni, ali uzročno-posljedična veza između tragova i istrage nije u potpunosti jasna. Kako se pomoću Holmesovog rokovnika i Deduction Modea može svaka istraga riješiti samo prateći hintove i ignorirajući samu istragu, lako je razumjeti kako se igrači mogu izgubiti u Holmesovom i Frogwaresovom nejasnom toku misli. No, u boljim istragama nećete imati taj problem – na primjer treća istraga, koja se odvija u rimskim kupkama, efikasno kombinira jednostavnu, a efikasnu dilemu: tri moguća krivca koji su zarobljeni u zatvorenoj sobi s truplom, svaki s jako dobrim motivom, a tragovi ne ukazuju niti na jednog počinitelja.

Ovaj primjer samo ukazuje na problem s pričom Crimes and Punishments. Naime, potreban je jako precizan i dobro strukturiran scenarij kako bi se fokusirala igračeva pažnja na relevantne podatke – posebice u detektivskoj igri gdje svaki detalj može iz srži izmijeniti tijek radnje. Crimes and Punishments često zna ispasti kaotičan te iako je sama ideja otvorene istrage jako dobra, njena implementacija nije još u potpunosti ispolirana. Rizik svake istrage je da detektiv može izgubiti puno vremena ganjajući/tražeći krive tragove, ali zaključke koje Holmes izvlači iz tragova ponekad stoje u suprotnosti sa zaključcima igrača. Uz to, nedostatak ikakve zanimljive centralne fabule osjetno škodi igri. Frogwares već godinama radi igre s Holmesom u glavnoj ulozi i zamor prilikom kreiranje priče je vidljiv. Što je šteta, jer skok u kvaliteti grafike, ekspresivni i kvalitetno modelirani likovi, iznadprosječna glasovna gluma, zanimljiva okruženja i par solidnih istraga su kvalitetna podloga za fascinantnu priču. Ujedinjujuća nit koja bi povezala sve slučajeve u igri i bolja karakterizacija likova bi digla kvalitetu Crimes and Punishmentsa.


Jedan tehnički problem, koji je također povezan s dizajnom se posebno ističe. Naime, česta učitavanja prilikom promjene lokacije znaju usporiti tempo istrage. Holmes se svako malo mora prebacivati iz jedne lokaciju u drugu, što sa sobom nosi loading screen od nekoliko sekundi. Početak svakog dijaloga također iziskuje kratko učitavanje – fenomen je to dovoljno čest da bude primjetan i iritantan. Nije dovoljno problematičan da učini igru neigrivom ili čak tehničkom katastrofom, ali uz malo pametnog rezanja, bilo lokacija ili aktivnosti, moglo se to umanjiti ili u potpunosti odstraniti. Putovanje u Holmesov stan radi eksperimentiranja se gotovo čini kao metoda produženja igre – tamo se putuje (i učitava) samo kako bi se nad pojedinim predmetom eksperimentiralo (i učitalo) i s dobivenim rezultatom vratilo tamo gdje je predmet pronađen (i opet učitalo).

Jasno je stoga da Sherlock Holmes: Crimes and Punishments ima svojih problema: zbog nejasnih ciljeva i zbunjujućih tragova ova igra nije najbolji mogući uvod u žanr za igrače koji već nisu dobro upoznati s avanturama, a osrednja priča će zasmetati prekaljenim fanovima koji očekuju nešto više od poboljšanog dizajna. Ali na kraju dana, riječ je o igri koja se trudi i koja uspijeva ispraviti neke probleme koji su već tradicionalno prisutni u ovome žanru.

S dobro osmišljenim hint sustavom i velikim naglaskom na autonomnost i inteligenciju igrača, ekipa iz Frogwaresa je napravila najpristupačniju i naj igriviju avanturu u svojoj karijeri. Trendovi i moda u žanrovima se neprestano mijenjaju, ali bez obzira o kojem je mediju riječ uvijek će biti mjesta za dobru i intelektualno stimulirajuću detektivsku priču. Iako nije najveći mentalni izazov s kojim se možete suočiti, Sherlock Holmes: Crimes and Punishments je definitivno vrijedan pažnje za sve one s okom za detalje te one koji vole razmišljati izvan okvira.

Nedostaje vam detektivskih avantura u životu? Murdered: Soul Suspect i LA: Noire su vas razočarali? Možda vam legendarni detektiv Sherlock Holmes može ponuditi nešto zanimljivo.

75 Naša ocjena
  • Zanimljive zagonetke
  • zabavno istraživanje
  • dizajn avanture
  • Anemična centralna priča
  • povremeno zbunjujuć tijek istrage
  • tehnikalije

Komentari (10)

  • Apocalypse4987

    08.10.2014 - 15:35

    Malo sam razočaran ovim nastavkom, igru su brutalno podjednostavnili i olakšali, recimo 4. slučaj sam rješija u 30 min. Ne sviđa mi se "automatski" inventorij, osim par zagonetki, kombiniranje predmeta ne postoji, a lokacije su površinski smanjene u odnosu na starije nastavke. Slučajevi su zanimljivi, al nisu iskorišteni 100%, ima tu i tamo wtf trenutaka, al ne predstavljaju neke izazove. Također fali mračne atmosfere karakteristične za prošle nastavke. Veliki plus su grafika i glasovi, iako je usklađensot usana i govora ponekad nepravilna. Mogli su to puno bolje

    • El Bosque

      @Apocalypse4987, 08.10.2014 - 16:24

      Slažem se da igra nije brutalno teška avantura, ali iskreno mislim da težina nije najvažnija odlika dobre avanture. Dobra priča, intrigantne zagonetke i fer mehanike koje na jasan način dočaravaju što očekuju od igrača bez da se oni hrvaju s nejasnim dizajnom su po meni ono najpotrebnije ovom žanru. Crimes and Punsihments i nije položio na razini priče, razina kvaliteta istraga istraga je nejednaka (posebice četvrta koja ovisi samo o jednoj jednostavnoj logičkoj pretpostavci koju je lako previdjeti, i siguran sam da je baš četvrta bila prva istraga na kojoj će par igrača pogoditi krivo) , ali mehanike su baš onaj segment na kojem je developer baš stasao. Eliminiranjem praznog hoda, igraču na jednostavan način prezentiraju sve potrebne varijable – dijaloge, tragove i slično, i na njima samo ostaje da naprave ono krucijalno u avanturama – sami povežu sve tragove u konkretan zaključak. Ovaj pristup nije doveden do savršenstva, ali sigurno prezentira dobru osnovu za daljnji razvojnog serijala.

      Oprosti ako ovaj post zvuči suviše defenzivan, ali smatram da tebi i ostalim čitateljima trebam objasniti kako sam došao do konačne ocjene u recenziji. A one nikada neće biti dovoljne da obuhvate čitavu suštinu igre, zato diskusiju možemo prenijeti ovdje.

    • Apocalypse4987

      @Apocalypse4987, 08.10.2014 - 18:18

      ma nije problem, svako ima svoju viziju igre, ipak sam previše očekiva od igre pošto sam igra prijašnje nastavke. Ovaj nastavak je kvalitetan naslov sam po sebi, i odličan primjer kako triba izgledat jedna avantura. Imam još jedan slučaj za obradit, pa možda me i iznenadi :)

  • Hrv4tin4

    08.10.2014 - 16:19

    Dosta je pojednostavljena od prijašnjih nastavaka, ali meni osobno osvježenje u ovom 10. mjesecu koji ima hrpu dobrog sadržaja, no meni osobno ništa previše privlačnog. Prešao sam ju jako brzo, no ima i slučajeva koji sam zbrzao i krivo osudio neke ljude, pa ajmo ispočetka sa strpljenjem… 😀

    • El Bosque

      @Hrv4tin4, 08.10.2014 - 16:30

      Ono što je kul kod ove igre je da za razliku od ostalih avanturističkih igara, ne treba ovisiti o nekim eksternim i nepotrebnim gameplay-elementima. Preciznije, referiram se na otvoreni Svijet LA Noirea koji je, ruku na srce, nepotreban i na stealth elemente Murdered: Soul Suspect koji su popriličan promašaj. Igra je avantura od glave do pete, i ima dovoljno sadrćaja da bude prava-pravcata igra bez da ovisi o nepotrebnim i krivo implementiranim segmentima iz drugih žanrova. Također, avanturistički elementi su pametno povezani sa interakcijom igrača, te se svi važni elementi otkrivaju upravo igranjem, dok kod igre poput The Walking Dead ili The Wolf Among Us je situacija puno više automatizirana. Samo kada bi Sherlock imao pisanje na razini Telltalea, bi situacija bila puno bolja.

    • Hrv4tin4

      @Hrv4tin4, 08.10.2014 - 16:47

      Slažem se s tobom u potpunosti! Osobno jako volim avanture i ovo je osvježenje s obzirom na neke prethodnike. Želio bih više ovakvih formata!

    • El Bosque

      @Hrv4tin4, 08.10.2014 - 17:01

      Pred kraj mjeseca stiže prvi nastavak Dreamfall Chapters, koji ima solidnog potencijala. Ovaj Vanishing of Ethan Carter se isto čini ok, ali ga osobno nisam probao. A za ekipu koju ne smeta anime estetika i sa iOSom, Androidom, 3DSom ili Vitom ima Danganropa. Pomaknuta igra, ali ima stvarno zanimljive puzzlove i napetu psued-detektivsku priču.

  • Virty

    08.10.2014 - 18:49

    Stavljam je u listu želja za PS4 :)

  • Optimystify

    08.10.2014 - 23:57

    Odličan novitet je mogućnost optužbe svakog osumnjičenog i dedukcija koja , za razliku od prošlih nastavaka nudi mogućnost donošenja odluke, dok je ranije bilo potrebno otkriti unaprijed izveden zaključak.Uvijek se veselim novom Holmesu-najbolja igra do sad (uz …Jack the ripper) , neke stvari jesu pojednostavljene,ali ne znači da je to loše,dapače…jedina zamjerka je prilično kratko trajanje igre. Btw-tek sam na odjavnoj špici skužio da su Frogwares Ukrajinci :)

  • MindCorruPTioN

    10.10.2014 - 10:36

    Meni je ova igra bila pravo osviježenje u žanru avantura, koje su već, ruku na srce, dosadile s jedno te istim skupljanjem predmeta i trošenjem vremena na kombiniranje istih, pa na pronalaženje svrhe opet istih. Bolja mi je od prošlog dijela, koji mi je bio naporan zbog previše hodanja, a i tehnika dedukcije mi se više sviđa u ovom dijelu, iako nam je ovdje dano da donesemo krivu odluku, što se nije moglo u prošlom ako se dobro sjećam. Dosta je pojednostavljeno, i ima malo zbunjujućih dijelova gdje nisi siguran što bi, ili si nešto propustio, pa sve pretražuj, ali drži me zainteresiranom, a to mi je bitno. Nadam se da sa sljedećim nastavkom neće zasrati i napraviti neke major promjene. Sve u svemu, moja ocijena barem 90.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!