HCL.HR

Recenzija

Shin Megami Tensei: Devil Survivor [DS]

Marko Babić

Nova igra, odaberemo ime, prezime i nadimak glavnog lika. Ne znam zašto, no ja sam mu dao svoje ime i svoj nadimak. Fast forward do priče. Suvremeno vrijeme, Japan, neki lijevi kvart u Tokiju… Nađete se s dobrim starim školskim prijateljem Atsurom, nešto čavrljate, usput se nađete i s Yuzu, oš jednom prijateljicom, bla bla. Nešto čavrljate, pričate o vašem rođaku Naoyi koji je neki briljantni haker i uzor Atsuru. Atsuro je, spomena radi, tipična gikčuga / haker koji cijeli svijet vidi kroz binarne znamenke. Uglavnom, vidite da vam je Naoya poslao neke kul stvarčice i vadite ih van.

Atsuro nešto pojašnjava oko toga, ispada da su to neki multimedijalni playeri imena Communication Player, tj. COMP skraćeno. I ne, nije ni iz kilometra očito da izgledaju identično kao Nintendo DS. To su valjda one fore: “Staviti ćemo vam DS u igru na DS-u tako da možete imati DS dok se igrate na DS-u.”. Da je stroj sposoban primati e-mail, doznajete iste sekunde pošto odnekud dobijete neke e-mailove koji predviđaju nekoliko katastrofa, neko ubojstvo, itd.

Iz vedra neba pojavi se nekoliko demona i počinje borba (o kojoj ćemo malo kasnije više reći). Iako biste trebali biti ništa više od topovskog mesa za njih, shvaćate kako ste im itekako dorasli u borbi. Razlog leži u tome što spomenuti COMP pojačava vaše napade i smanjuje neprijateljeve do te razine da ste sposobni zadati lijep udarac, zaklat demona i pokupiti nešto iskustva. Slušate glazbu, primate e-mail, igrate videoigre, gledate filmove i koljete demone. Zašto moj DS nije takav i zašto Naoya nije moj bratić?


Nakon te borbe shvatite da možete sklapati paktove s demonima i prizvati ih te tjerati da čine što vas je volja (više o tome kasnije). Polako pokušavate doznati što se dešava u vašem gradu, otkud demoni, a usput se i obistini ubojstvo predviđeno u mailu. Korak po korak pokušavate riješiti problem, no ne ide vam na ruku vlada koja je dio grada izolirala tako da ljudi ne mogu mrdnuti van toga, zajedno s demonima. Eto, igra počinje. Gomila demona, gadna predviđanja koja se obistinjuju, vi ste zbunjeni, ljudi bespomoćni, zarazna glazba… Može li bolje? O, da, ima toga još.

U redu, počeci su uvijek zbunjući. Srećom, igra vam daje sve na kapaljku, no relativno ćete brzo dobiti sve mogućnosti koje vam vaš voljeni COMP nudi. Kad ste u borbi, krećete se po nekim fiktivnim poljima i kad ste dovoljno blizu neprijatelju, možete ga napasti i tada se borite u onom svima poznatom japanskom RPG stilu. Komotno možemo reći da je borba neki “čušpajz” tacticsa i jRPG-a.

Već u prvoj borbi shvatit ćete da možete sklapati paktove s demonima te ih natjerati da se bore uz vas. Znači, kad krećete u borbenu fazu, možete imati najviše četiri lidera (ljudi, jel), a svaki od njih najviše dva demona sa sobom. Ako imate viška demona, možete njih usred borbene faze prizvati umjesto nekog drugog demona. Prije početka borbene faze, možete raspodijeliti likove na svoja polja u igri u maniri tactics igara. Također, igra vam daje na izbor da još možete editirati timove, tj. preraspodijeliti demone i skillove među liderima. Kad jednom uđete u tu fazu i počne igra, to više ne možete. Barem ne dok fajt nije gotov.

Kad se krećete po onim poljima, možete aktivirati nečije dodatne skillove pa se tako izliječiti, povećati si šanse za “critical”, itd. Kad se neprijatelju dovoljno približite, možete ga napasti pa uđete drito u borbu. Tada ćete birati svoje napade i redoslijed napada će ići ovisno o brzini pojedinog lika / demona. Najbolje bi to bilo usporediti s Golden Sunom. Također bi bilo lijepo pogledati statse neprijatelja i gađati ih onim na što su slabi te izbjegavati ono na što su otporni, immuni ili što, ne daj Bože, reflektiraju natrag na vas.


Naravno, kao i u svakom RPG-u, imate fizičke i magične napade. Atsuro vam je više “warrior” orijentiran, dok je Yuzu više “mage”. Sukladno tome, Atsuru vrijedi štancati skillove za fizičke napade, a Yuzu… Magične, jel. Zgodno je što ne morate brinuti o razvitku likova i raspodjeli statsa nakon leveliranja (iako će to nekima biti minus), već ćete samo svom liku dijeliti strength, magic, agility i vitality po potrebi. Osim Yuzu i Atsura, priključiti će vam se još i drugi likovi, no hej, otkrijte sami koji su.

Kako prolazite igru, ubrzo ćete dobiti još zgodnih stvarčica od Naoye kao “skill crack”. Prije početka borbene faze, kad još postavljate likove na polja u maniri tactics igara, moći ćete birati s kojim likom želite kreknuti koji skill. Dakle, ako s Atsurom želite kreknuti neki skill, morat ćete određenog neprijatelja ubiti baš s Atsurom ili njegovim demonima. Još su tu pasivni skillovi, auto skillovi i koješta za što ću vas pustiti da doznate iz prve ruke.

Kad niste u borbi, na ekranu će vam biti mapa te imena lokacija na dotičnoj. Tako ćete ići po ključnim lokacijama, pričati s ljudima, ulaziti u borbe, itd. Ako vam zatreba nešto grindanja ili love, uvijek postoji “free battle” negdje na mapi, tj. na nekoj lokaciji. Naravno, nema smisla buljiti u mapu konstanto, stoga pritiskom na tipku X palite vaš COMP.

Na COMP-u možete pregledavati e-mail, editirati timove, spasiti igru (aka “sejvati”), podesiti neke postavke igre, itd. One zanimljive stvari će vam se postepeno otključati. Prilično brzo, doduše. Riječ je o stvarima kao što je aukcija demona. Da, na aukcijama ćete davati novac za sklapanje paktova s demonima. Zvuči pomalo smiješno, no tako funkcionira. Kako kupujete demone, tako vam raste rejting kao kupcu te ćete nakon nekog vremena moći nadograditi vaš status kupca. Kao što se dadne zaključiti, bolji status znači pristup skupljim i boljim demonima.

Ono najzanimljivije u izborniku vašeg COMP-a jest klasična fuzija. Znači, kao što i ime kaže, uzmete dva demona, spojite ih i dobijete nekog trećeg. Naravno, prikazat će vam kojeg demona ćete dobiti te koje će statse i skillove posjedovati pa se s te strane ne morate bojati nesretnog ishoda i moliti krunicu prije svakog spajanja. Zgodna je onda kombinacija: Malo grindate za pare, nakupovate se stoke s aukcije i raditi divlje kombinacije. Možda vam se posreći i naiđete na neku unique mrcinu.


Osim toga, kad spajate dva demona, ovaj treći može naslijediti neke njihove osobine, tj. skillove. Korisno je to onda kombinirati i nekog slabog na vatru učiniti tako imunim na vatru, itd. Kako god, samo eksperimentirajte i doći ćete na ovaj ili onaj način do zadovoljavajućeg rješenja. Ako baš postoji netko određen koga želite, uvijek imate search i listu recepata za njega. Naravno, ne možete dobiti nekog demona koji je višeg levela od vašeg glavnog lika pa računajte da zato neke demone ne možete (još) spojiti.

Grafika nije ništa posebno ili neviđeno. Tipično anime nacrtani likovi i demoni. Grafički prikaz igre i same borbe vas neće posebno oduševiti, iako su dosta lijepi efekti vatre / munje u animacijama. S druge strane, glazba je prilično zarazna i dobra, jedino što je malo različitih pjesama. Riječ je uglavnom o nekom japanskom popu / rocku i jedan je od boljih OST-ova koje sam čuo.

Jedina zamjerka koju imam za igru je to što je touch screen prilično beskoristan. U redu, sama činjenica što postoje dva ekrana čini igru vrlo preglednom i lakom za navigaciju, no smeta mi što ne mogu ništa radit preko touch screena. Jedino za što mi je koristio je za stavljanje nove igre i pisanje imena. Nakon toga doslovno ne postoji u igri. Makar da preko toga samo biram napade ili pošaljem nekoga na neko polje.

Priča je pomalo klišejizirana, predvidiva i tipična, no poboljšava se kako vrijeme prolazi, iako će mnogima dosađivat klišeji s Bogom, demonima i srodnim stvarima. Igra zapravo nema ništa što niste negdje drugdje vidjeli, no to je sve lijepo upakirano u jedan kvalitetan proizvod koji se da i više no jednom odigrati.

A vi? Jeste igrali ovaj japanski RPG? Koji su vaši dojmovi? Sve nas to zanima, pa ako imate odgovor na koje od ovih pitanja svakako nam ga ostavite u obliku komentara u boxu za komentare ispod (morate biti registrirani).

Shin Megami Tensei: Devil Survivor jedan je nedavno izašli japanski RPG koji se od drugih izdvaja kojekakvim sitnicama. Što ga čini jedinstvenim i tako popularnim, čitajte u HCL recenziji.

87 Naša ocjena
  • gameplay
  • replay value
  • težina
  • težina
  • nema touchscreen funkcija unutar igre

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!