HCL.HR

Recenzija

ShootMania Storm

Juraj Bevandić

Nadeova formula kojom se služe pri izradi svojih igara je očigledno vrlo jednostavna. Fokusiraju se na multiplayer, naprave osnovnu količinu sadržaja i dobar temelj gameplaya te editor opširnih mogućnosti, a ostatak prepuste igračima kako bi kreirali dodatan sadržaj, baš onakav kakav žele. I ne smijemo nipošto zaboraviti sufiks ‘ mania’… u naslovu njihovih igara očito se uvijek mora dodati taj prepoznatljivi nastavak.

Najpoznatiji po svojim TrackMania igrama, koje su dobru dozu popularnosti ostvarile i u Hrvatskoj, kreativci iz Nadea su se odlučili na drastičnu promjenu žanra, ali nisu odbacili svoje osnovne principe dizajna igara. ShootMania Storm je njihova mutliplayer-only pucačina old school štiha, koji uvelike podsjeća na igre poput Quakea 3 ili Unreal Tournamenta. No mnogo je truda uloženo u to da ShootMania bude prepoznatljiva kao Nadeo igra i da kao takva pokuša osvojiti eSports scenu s dobrim balansom, nekim zanimljivim idejama i određenim novitetima.

Ako aktivno pratite naš YouTube kanal, već ste vidjeli kako Igoru ide ShootMania Storm i što misli o igri putem 17-minutnog gameplay/komentar videa. Ako vam je taj video nekako promaknuo, pogledajte ga sada pa čitajte dalje da bi dobili kompletan utisak o igri.

ShootMania je u pogledu svog sadržaja zapravo jedna vrlo jednostavna igra, a dizajnirana je od nule s ciljem poštenog, dobro balansiranog iskustva igranja. Primjerice, kako bi svi igrači bili jednaki te kako bi u njihovim dvobojima o ishodu odlučivala isključivo vještina igranja, svi igrači imaju isti 3D model likova. Zvuči kao mala stvar, ali bitno je jer, kao što znaju Quake i UT igrači, netko može imati nepravednu prednost ako izabere neki manji, tanji, tj. generalno slabije vidljiv model lika. Jedino što ovdje možete birati je to želite li mušku ili žensku inačicu ShootManijinog ‘generičnog eSports lika’, a između njih su razlike ionako gotovo neprimjetne. Osim toga, svi likovi imaju specifičan svjetleći obrub oko sebe na samome bojištu, tako da je svih podjednako lako uočiti u žaru borbe.


Osim toga, ShootMania ima valjda najmanji arsenal oružja ikada u ovakvom tipu igre. Na raspolaganju vam stoji oružje koje je po mehanici pucanja slično nekakvom Rocket Launcheru, ali njegovi projektili ne proizvode splash damage, što bi značilo da morate neprijatelja pogoditi direktno u tijelo kako biste ga ozlijedili ili nakon određenog broja pogodaka potpuno eliminirali (pucanje u pod ispred njega neće ga ozlijediti). Također, radi toga što se ti projektili kreću sporije od metaka na koje ste možda navikli u ostalim FPS igrama današnjice, s ovim oružjem treba naučiti predvidjeti gdje će neprijatelj biti u vrijeme kada projektil dođe do njega. Dapače, upravo u savladavanju te mehanike leži veliki dio čari ove igre.

Osim tog osnovnog oružja, prisutni su i svojevrsni Rail Gun koji instantno pogađa svoju metu i neka neobična verzija Grenade Launchera čija ovalna ‘granata’ sporijim tempom lebdi do svoje mete i zatim oštećuje sve igrače koje zahvati u blizini svoje eksplozije. No, trik je u tome da ta dodatna dva oružja ne možete klasično pokupiti i koristiti kako biste to očekivali, odnosno kako ste to navikli raditi u drugim igrama. Ona su uvijek prisutna, ali samo na određenim lokacijama na mapi. To mogu biti neke vrste metalnih platformi, manje zgrade ili jednostavno prostor između nekakvih kamenih stupova, a čim uđete u okvir tih lokacija, oružje vam se automatski mijenja u taj ‘Rail Gun’ ili ‘Granade Launcher’. Dokle god se zadržavate u okviru tog mjesta na mapi, dotle možete koristiti i to alternativno oružje, no čim ga napustite igra automatski prebacuje oružje na standardnu pljucu koju svi koriste većinu vremena (ona verzija Rocket Launchera čije ‘rakete’ ne eksplodiraju). Tako malen broj oružja omogućuje dodatni sloj balansa u igri, kao i dodatni fokus na sam skill napucavanja i kretanja jer daje svim igračima iste uvjete za uspjeh.


Osobine oružja su zapravo ono što vas konstantno potiče na kretanje i precizne manevre kako biste eskivirali nadolazeće protivničke projektile. Na taj vas stil igre tjera i vaše zdravlje, koje se ne regenerira, a ne može se niti nadoknaditi nekakvim itemima. Ovisno o modu koji igrate, na početku svake runde dodijeljen će vam biti određen broj pogodaka koje možete primiti. Čim vas toliko puta neprijateljska paljba pogodi, nebitno iz kojeg oružja – za vas runda završava.

No na mapama nećete naići niti na streljivo koje možete pokupiti. To je zato što se vaša municija regenerira. Ovisno o oružju, imat ćete jedan do pet metaka za ispaliti. Na vama je hoćete li ih ispucati što brže, gotovo u rafalu, ili ćete se prema njima odnositi racionalno. Kako god da ih koristite, oni će vam se nakon određenog vremena polako početi regenerirati. Takav sustav pucanja je isprva malo čudan, ali svidjelo mi se koliko dubine to zapravo dodaje susretima s protivnicima. Na kraju krajeva, o tome hoćete li preživjeti ili neslavno poginuti u dvoboju, često ovisi upravo način na koji ste koristili streljivo. Često se borba 1vs1 svodi na to da u žaru borbe donosite brze male odluke – hoćete li ispaliti taj jedan jedini projektil koji je u danom trenutku spreman ili ćete pokušati izbjegavati protivničke napade par sekundi i onda odjednom ispaliti tri projektila. Upravo u takvim trenucima najbolje se vidi se igrin fokus na igračeve vještine kretanja i brzog, preciznog i donekle taktičkog napucavanja.

Ono što nas je najviše zbunjivalo oko ove igre je njezin glavni izbornik (op. au. ili bolje reći izbornici, još nam uvijek nije potpuno jasno kako sve to funkcionira). Najlakše ćemo opisati taj glavni meni kao metro sučelje Windowsa 8. Naime, po ulasku u igru, prikazani su vam velike slike različitih modova igre koji vam dostupni. Kada izaberete jedan od ta četiri moda, ulazite u glavni izbornik tog moda, a tamo vam se nude opcije poput izbora servera, kreiranja servera i editora za mape tog moda. Tamo onda možete ući u listu servera i tako tražite partiju koju ćete zaigrati. Čitav taj sustav je previše raslojen i izvodi se u više razina. To je potpuno nepotrebno i moglo je biti intuitivnije sređeno. No, barem možemo priznati kako je igrin matchmaking sustav vrlo brz i precizan, kakav bi i morao biti za jednu igru ovako snažno fokusiranu na multiplayer scenu. Najbolje od svega, dosta korektno će vas spajati s igračima u vašem rangu skilla, pa ćete se uistinu rijetko osjećati kao totalni n00b na bojištu.


Igra ima četiri moda, a svaki je od njih jedinstven i na svoj način poseban i zabavan. Nama se najviše svidio Royal mode, koji je u svojoj srži free-for-all napucavanje s ograničenjem od 16 igrača. Svaki se igrač spawna u svom posebnom odjeljku približno jednako udaljenom od središta mape i onda počinje utrka prema centru kako bi se osvojio stup koji se tamo nalazi. Igrač koji osvoji stup dobiva određeni bodova, ali i aktivira tornado, koji pomalo guta mapu i sužava prostor igre, sve dok ne okruži područje veličine svega nekoliko metara oko centralnog stupa. Ondje se prestaje sužavati, a igrači koji su ostali živi unutar tog prostora bore se na život i smrt dok ne ostane samo jedan pobjednik. Taj zaplet sa stupom je vrlo originalan i potiče dramatične finalne okršaje u sredini mape. Da ne bi bilo zabune – sve ovo dešava se u roku od jedne runde, nakon čega igrači dobivaju bodove ovisno o tome što su postigli tijekom te runde. Tko prvi nakon nekoliko rundi dođe do 200 bodova završava kao generalni pobjednik meča.

Svi modovi su jako dobro osmišljeni i iznimno zabavni, pogotovo kada razvijete svoje pristupe i taktike.

Battle mode je mnogo jednostavniji za shvatiti na prvu. Natječu se dvije ekipe igrača, a cilj je osvojiti i zadržati određene točke na mapi. Kvaka je u tome što samo jedan tim može napadati u određenom vremenu pa uspješan rezultat iziskuje dobro razumijevanje i komunikaciju među suigračima, kao i dozu taktiziranja unaprijed. Joust je borba jedan na jedan na maloj mapi, ali s mnogo brzih taktika na koje morate paziti. Tu nema regenerirajućeg streljiva, već morate osvajati checkpointove kako biste reloadali, odnosno kako bi ste mogli pucati. Elite je napeta borba između jednog igrača koji ima railgun (koji ubija čim pogodi metu) i tri jedinice zdravlja te trojice drugih igrača koji imaju osnovna oružja (one ‘Rocket Launchere’) i svaki po jednu jedinicu zdravlja. Cilj njih trojice je da spriječe superiornog napadača u osvajanju njihove kontrolne točke. Da, dobro ste shvatili – ovo je 3vs1 mod, ali zbog načina na koji je balansiran možemo reći da totalno ima smisla i da je u konačnici jako zabavan. Odličan je osjećaj kada kao ‘usamljeni ratnik’ porazite trojicu igrača, a podjednako dobar je onaj kada uspijete tog nadmoćnog napadača zaustaviti inferiornijim oružjem zajedno s vašim timom.


Svi modovi su jako dobro osmišljeni i iznimno zabavni, pogotovo kada razvijete svoje pristupe i taktike u svakome od njih. Nažalost, osjetan je lagan nedostatak igrača u Elite i Joust modovima, ali vjerujemo kako će to biti sređeno dolaskom novih mapa i općenitom popularizacijom igre na kojoj Ubisoft aktivno radi. Naime, nove mape u obliku DLC-a nisu najavljivane, ali uz igru dolazi snažan editor koji omogućuje igračima stvaranje vlastitog sadržaja. Vjerujemo kako će vremenom igrači stvoriti nove mape koje će možda biti i popularnije nego neke službene. Na to je očito Nadeo i ciljao, jer trenutačna postava mapa je dvosjekli mač. Dok su mape dobro osmišljene i postavljene u vidu balansa, sve su, nažalost, poprilično slične i gotovo vam je svejedno koju ćete igrati. Najveći je problem što niti jedna nije dovoljno pamtljiva.

S prezentacijske strane, za današnje standarde, ShootMania grafički izgleda jedva prosječno. No, ovo ionako nije igra u kojoj želite zastati na trenutak i buljiti u teksture i modele. U igrama ovoga tipa, znatno je važnije postići visok i stalan broj sličica u sekundi kako biste sa što većom lakoćom i fluidnošću mogli igrati. ShootMania i na prosječnim računalima današnjice radi glatko, čime pokazuje svoju solidnu optimizaciju. Malo nas je izbezumio dizajn izbornika, čiji smo sistem već opisali, a izbornik s opcijama koji na prvu nismo mogli pronaći, nam nije ponudio nikakve alternative tom sustavu.

Ovo nije igra u kojoj želite zastati na trenutak i buljiti u teksture i modele.

Pod vizualnim opcijama smo našli samo neke osnovne stvari, čisto zato što većine vizualnih efekata poput mijenjanja izgleda vašeg lika ili oružja jednostavno nema iz već spomenutih razloga balansa među igračima. Isto tako, vaše oružje ne možete vidjeti dok igrate i to nije nešto što možete promijeniti u opcijama. Oružje koje koristite jednostavno nije predstavljeno konkretnim 3D modelom, već samo ciljnikom na sredini ekrana. To je zato što oružje u vašem donjem desnom kutu zapravo smanjuje vidljivost i preglednost, pa većina ozbiljnijih igrača ovakvih igara taj ‘efekt’ ionako isključi u opcijama kako ne bi imali nepotrebnu smetnju dok se fokusiraju na samo napucavanje. Ovdje je to samo isključeno od početka – za svih.

ShootMania Storm je dobar pokušaj preporoda old school FPS scene. U svojoj osnovi nudi praktički nepogrešivi balans među igračima i zanimljive te inovativne modove koji se čine prilično jednostavni, ali za bolje uspjehe i ozbiljniju igru iziskuju puno koncentracije i dobro taktiziranje. Manje probleme trenutačno stvara nedovoljno raznolik sadržaj, odnosno dizajn koji dugoročno može naštetiti igri, a nadamo se kako će zajednica vjernih igrača, kao i sam Nadeo, ubuduće to riješiti maštovitim kreacijama u igrinom editoru.

Ubisoft i Nadeo ovom igrom očito ciljaju na eSports scenu, odnosno ozbiljno i balansirano kompetitivno natjecanje u FPS okruženju, ali ako ste zagriženi ljubitelj starijih FPS-ova fokusiranih na skill napucavanja i kretanja po mapi, ShootMania može dobro poslužiti i za opušteno kućno igranje na serverima za obični puk. Pitanje je samo koliko dugo će ostati zanimljiva igračima sa svojim generičnim mapama i manjkom raznovrsnosti u oružjima.

ShootMania Storm svojim dizajnom očito cilja na eSports scenu, odnosno nekakav preporod multiplayer scene old school FPS natjecanja. No može li u njoj uživati i obični n00b željan brze FPS zabave?

78 Naša ocjena
  • dobar povratak korijenima
  • zanimljivi modeovi
  • balans
  • sadržaj treba proširiti
  • presnažan fokus samo na eSports scenu

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (2)

  • Tegla

    01.05.2013 - 12:50

    S obzirom da se radi o igri od 20$, ocekivao sam puno vise. Nisam kupio igru pa ne mogu dati neko pretjerano opravdano misljenje ali gledao sam dosta gameplay klipova po yt.

    Sto se mene tice, Quake Live i recimo Tribes: Ascend kao slicne igre nude daleko vise sadrzaja, a f2p su. Mozda ce igra vrijediti zaigrati za nekih godinu-dvije kada community ubaci nove mape i modove, ali po meni se do tada ne isplati dati 20$ za igru sa premalo mapa koje se ne razlikuju i jednim oruzjem.

  • armin221186

    01.05.2013 - 16:31

    da je F2P igro bih odma 😀

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!