HCL.HR

Recenzija

Sid Meier’s Ace Patrol: Pacific Skies

Dominik Bošnjak

Čast rijetkim iznimkama, no prečesti nastavci su praktički najčešći uzrok pada kvalitete igraćih serijala, a mužnja popularnih IP-ova na godišnjoj bazi je nešto na što većina nas gleda s krajnjim neodobravanjem. Pa, kako onda pristupiti jednom takvom nastavku koji je na tržište izašao jedva pola godine nakon svog prethodnika?

Odgovor je jednostavan – bez predrasuda. Naime, napredak koji je Firaxis uspio ostvariti sa Sid Meier’s Ace Patrol: Pacific Skiesom u manje od pola godine razvoja je i više nego dovoljno značajan da bi zaista bilo šteta odbaciti ovu strategiju na poteze kao još jedan na brzinu sklepan proizvod napravljen s ciljem da se uspješna formula s iOS uređaja prebaci na PC te zaradi još poneka kuna prije kraja fiskalne godine.

Prva velika promjena na koju su se developeri odlučili s Pacific Skiesom jest kompletan zaokret u poslovnom modelu: za razliku od “besplatnog” Ace Patrola, ova vam igra neće na svakom koraku pokušati uvaljati 101 paket skinova, dodatnih misija i pilota koji zajedno koštaju 20 dolara. Umjesto toga, za svega tridesetak kuna na Steamu ili App Storeu dobit ćete kompletan proizvod bez ikakvih skrivenih cijena, reklama, mikrotransakcija i tzv. paywallova. Pacific Skies je sadržajno barem jednako bogat kao i svoj prethodnik, no zbog unaprijeđenog asinkronog multiplayera koji sada radi glatko te omogućuje igranje nekoliko paralelnih partija iz ove bi strategije mogli izvući i puno više od 20 sati igranja koliko je otprilike trajao originalni Ace Patrol.


Kao što mu i samo ime sugerira, ova igra seli zračne borbe vojnih aviona iz prethodnika s bojišta Prvog svjetskog rata na istočnu frontu najvećeg međunarodnog sukoba u povijesti te vam nudi mogućnost igranja s po dvije grane američke i japanske vojske, onom generalnom i mornaricom. Neovisno o tome jeste li odani Rooseveltu ili Hirohitu, gameplay Pacific Skiesa se neće previše mijenjati: kroz 180 misija single player kampanje vodit ćete odred od četiri pilota, izvršavati raznorazne ciljeve, nadmudrivati se s neprijateljima u zračnim borbama i unaprjeđivati svoju selekciju letjelica, a sve to dok sudjelujete u nekim od najvećih bitaka rata na Pacifiku poput onih u Pearl Harboru, Okinawi i Midwayju. Za razliku od prošlog nastavka, ovdje nemate utjecaja na redoslijed misija koje izvršavate, no ta je činjenica opravdana povijesnom točnošću igre i već spomenutom mogućnošću odabira između različitih vojski.

RPG elementi su u Pacific Skiesu značajno obogaćeni – osim što vaši piloti sada mogu naučiti veći broj manevara i vještina te upravljati s više letjelica, sam sustav levelanja je osjetno kompleksniji te su tehničke nadogradnje po novom vezane za avione, a ne vaše hrabre vojnike u kokpitu. Drugim riječima, odluka o odabiru nadogradnji je u novom nastavku Ace Patrola dobila na težini time što je sada praktički nemoguće razviti ultimativni zrakoplov koji će biti efikasan u svakoj situaciji protiv svih tipova protivnika te će igrači za najbolje rezultate biti primorani stalno mijenjati raspoložive letjelice do samog kraja kampanje.


Iako pogrešan odabir aviona ne mora nužno uvijek završiti neuspjehom na nižim razinama težine, krivu procjenu ćete najčešće platiti životima svojih pilota, a oni koji su dovoljno hrabri da uključe permadeath opciju, koju je Firaxis praktički prenijeo iz svojeg XCOM: Enemy Unknowna, žalit će i za najsitnijim taktičkim pogreškama tijekom kampanje. A vjerujte mi na riječ da će i najiskusniji igrači griješiti, pogotovo u početku. No, Pacific Skies vas nikada neće razljutiti neuništivim protivnicima otpornim na metke, eksplozije i ljutite psovke; igra svoju težinu bazira na kvalitetnoj umjetnoj inteligenciji koja će vas u slučaju poraza potaknuti na razmišljanje o tome što ste mogli učiniti drugačije, a ne na sumanuto bacanje iPhonea u zid.

Nadalje, iako neprijatelji postaju brojniji i bolje opremljeni kako kampanja odmiče, Pacific Skies ne upada u zamku poništavanja igračevog napretka jeftinim trikovima sa skaliranjem levela protivnika kako bi odgovarao onom vaših pilota te igra itekako nagrađuje temeljiti prelazak misija s dodatnim iskustvenim poenima. Valja napomenuti da takav način igranja također sa sobom nosi i određene rizike, npr. mogućnost da će vaši piloti u sljedećoj misiji biti primorani upravljati letjelicama koje nisu u optimalnom stanju. No, u tome i jest čar ovakvog kompleksnog strateškog naslova – stalno vaganje odluka, procjena potencijalnih nagrada i rizika te provođenje pomno osmišljenih planova u stalnom strahu od nepredviđenih komplikacija. Ace Patrol: Pacific Skies u sridu pogađa omjer izazovnog taktiziranja i klasičnih RPG elemenata, što u konačnici rezultira izuzetno zaraznim gameplayjom.


Kontrole i korisničko sučelje iz zadnjeg nastavka su ostali više-manje nepromijenjeni, što nikako nije loša stvar jer je originalni Ace Patrol jedan od najboljih primjera strategija rađenih za uređaje s ekranima osjetljivim na dodir, a iako PC adaptacija Pacific Skiesa odaje dojam porta u smislu malčice nespretnih kontrola, to je ipak stvar navike. Ono što pak praksa nikako ne može ispraviti jest mutna grafika koja bi bila dobila etiketu “ispodprosječne” još početkom stoljeća, a neshvatljivo je da developeri nisu barem poslušali kritike prošle igre i bili umjereniji u korištenju životopisne palete boja – ovako pretjerano šarenilo i dalje nepotrebno otežava snalaženje u većim bitkama koje su dovoljno kaotične i bez aviona i okoliša koji izgledaju kao da ih je bojao netko na LSD-u. Slabu prezentaciju upotpunjuju ograničeni i iritantni zvučni efekti, kao i nekvalitetna glasovna gluma, no iako to sve nesumnjivo kvari ukupan dojam, teško je zahtijevati više od naslova koji de facto košta dva bureka.

U konačnici, zbog kratkog perioda između izlaska dvije igre, dojma sam da Pacific Skies nije nastavak u klasičnom smislu te riječi već više verzija Sid Meier’s Ace Patrola za (hard)core gamere. Kompleksnija, izazovnija, sadržajno bogatija i bez skrivenih mikrotransakcija, ova će se strategija na poteze svidjeti većini starih fanova Sid Meierovih uradaka, no njenu nisku cijenu plaćamo zastarjelim vizualima i lošim zvučnim aspektom. Ako se mene pita – pošteno.

Firaxis 2013. godinu okončava nastavkom svoje popularne iOS igre Ace Patrol, a je li pola godine razvoja dovoljno za unaprijeđenje uspješne formule pročitajte u našoj recenziji Sid Meier’s Ace Patrol: Pacific Skiesa.

77 Naša ocjena
  • izazovan i zarazan gameplay
  • obilje sadržaja
  • niska cijena
  • zastarjela grafika
  • zvuk
  • nedostatak detaljnog tutorijala

Dominik Bošnjak

Opis nije dostupan.

Komentari (4)

  • rokonja

    15.12.2013 - 08:39

    a je su vam jaki ovi razlozi pod minusom, a igra za ios. ova min. konf. pa nemaju svi i7 procesore. kao da gta v izađe s ovakvim minusom nebi kubili i igrali hmmmmm.

  • HistorixCRO

    15.12.2013 - 11:46

    koliko ja znam istocna fronta je bio sukob njemacke i rusije, ne japana i amerike…

    • aspirant

      @HistorixCRO, 15.12.2013 - 23:23

      A čuj, istočna razgovorno podrazumijeva istočnoeuropsku i dalekoistočnu tj. azijsko-pacifičku, a s obzirom da je ovo recenzija igre a ne lekcija iz povijesti mislim da je nepotrebno posebno naglašavati da se amerikanci i japanci nisu međusobno napucavali po Rusiji.

      S time na umu, posve si u pravu. :)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!