Prije nešto više od deset godina, Konami je s prvom Silent Hill igrom uvelike promijenio žanr horor igara. Bila je to uistinu svježa i originalna psihološka avantura koja je ostavila dubok trag na gotovo sve buduće igre slične tematike. Danas, desetljeće nakon tog gorko-slatkog vremena i čitavog niza nastavaka koji su uslijedili, Silent Hill živi i dalje, doduše bez onakvog kredibiliteta s početka priče. Dokaz tome je naslov pred nama. Punim imenom Silent Hill: Shattered Memories, nova je igra svojevrsno predočenje originala iz 1999. godine, ali ne ujedno i remake jer donosi previše novih elemenata da bi se gledala tek kao prerada. Većina tih inovacija odražava se na specifičnosti kontrola Wii konzole, iako se SM ne može nazvati ekskluzivom jer je dostupan i na PS2 te PSP platformama. Za razvoj igre zaslužan je britanski Climax Studios, koji se 2007. godine dokazao solidnim Silent Hill: Origins-om za PSP.
Zaplet Silent Hilla sigurno vam je već memoriran negdje u najtamnijem predjelu vašeg uma, no nije na odmet ponoviti ga još koji put. Glavni protagonist je Harry Mason koji se nakon automobilske nesreće budi u maglom prekrivenom gradiću zvanom Silent Hill. Uočivši da njegova kćer Cheryl nije na mjesta nesreće, Harry se zaputi u nepoznatom smjeru tražeći je. No tihi i napušteni gradić je sve samo ne tih i napušten, a Harryeva potraga pretvara se u bezizlaznu noćnu moru koja će mu pokazati pravo lice njegove osobnosti. Valja napomenuti da se ta noćna mora bitno razlikuje u Climax-ovom ostvarenju. Naime, sama fabula Shattered Memoriesa potpuno je promijenjena u odnosu na prvi SH pa ju ni u kojem slučaju ne možemo tretirati kao prepričavanje originalne priče. To do izražaja posebno dolazi kod višestrukih završetaka igre, no u tu temu nećemo detaljnije zalaziti. Doduše, određeni motivi i pokretači radnje posuđeni su iz originalnog predloška pa Shattered Memories tako uz nekoliko novih likova donosi poznatu paletu onih iz prve SH igre (Cheryl, Cybill, Lisa, Dhalia). No ne očekujte tu nekakvu reminiscentnu scenu – njihov izgled, njihove dispozicije prema vama i raspored događaja vezanih uz njihove uloge, bitno su drugačiji. Štoviše, razlikuju se svaki put kad krenete igru iznova.
Razlog tomu je odličan sustav reflektiranja psihičkog stanja igrača izveden u obliku mini-igara u kojoj odgovaramo na set škakljivih pitanja psihijatra znanog kao Dr. Kauffman (poznat vam je, zar ne). Ovisno o vašim odgovorima, igra se pomoću analiziranja postavlja tako da želi u vama probuditi još neugodnije osjećaje. Primjera radi, na temelju onoga što direktno ili indirektno otkrijete psihijatru mijenjat će se ponašanje inače vrlo organskog grada prema vama. Kada će neka mjesta biti dostupna, koga ćete upoznati i kakvu ćete reakciju izvući iz svega toga, odlučuju i najsitniji aspekti igre. Shattered Memories stoga ima odličan replay value jer se definitivno imamo čemu vratiti jednom kada igru završimo. A to dobra stvar jer dotična ne traje dugo – najviše do osam sati.
Čitava igra podijeljena je na tri dijela, odnosno tri različite gameplay dionice. Prva je gore spomenuta seansa s dragim nam psihijatrom, a izvodi se u prvom licu (i to ne bez razloga, ali da ne spoilamo…). U njoj odgovaramo na ciljana pitanja i rješavamo interesantne testove, a kao što je već objašnjeno – odgovori u njima ostavljaju posljedice na pravi dio igre. To nas vodi do druge gameplay dionice koja pak uključuje istraživanje, rješavanje zagonetki i interakciju s drugim likovima. Ovaj dio igre prikazan je u trećem licu, odnosno iz OTS perspektive. Zbog odlično iskorištene kontrolne sheme, sve akcije pri obavljanju istraživanja iznimno su zabavne. Zagonetke nisu toliko bizarne kao u dosadašnjim SH igrama, no svakako su zanimljive. Neizostavni elementi za njihovo rješavanje su dobra stara svjetiljka (briljira u Wii verziji), te nešto noviji mobitel. Potonji služi za niz drugih radnji, između ostalog otkrivanje inače nevidljivih tragova kamerom te kontaktiranje ostalih likova pomoću poziva. Pored toga, mobitel je zamjena za mapu te famozni radio koji nam svojim jezivim šumom upozorava na neprijatelje u blizini.
… groteskna stvorenja su i dalje tu, ali nema oružja za obračun, baš kao ni mjesta koje bi vas moglo sakriti
A kad smo već kod neprijatelja, vrijeme je za otkrivanje treće gameplay dionice – one koja uključuje tzv. Otherworld. Dakle, kad se Silent Hill transformira u svoju izopačenu verziju, to obično znači više nelagode zbog brojnijih neprijatelja i borbe s njima. U novom SH-u stvari su nešto drugačije. Borba protiv neprijatelja ovdje ne postoji. Dakako, groteskna stvorenja su i dalje tu, ali nema oružja za obračun, baš kao ni mjesta koje bi vas moglo sakriti. Neprijatelji tako prate igrača kroz sobe i penju se preko ograda ne dajući vam drugi izbor osim bijega pa je igrač primoran pentrati se po ogradama, razbijati vrata i iskakati kroz prozore, koristiti i pojedine objekte kako bi se blokiralo i zadržalo neprijatelja. Iako zvuči napeto i strašno, vjerojatno najveća mana SM-a je baš taj segment igre.
Naime, sjećate se kako nijedno mjesto u originalnom SH-u nije bilo sigurno? Konstantno vas je prao strah zbog neizvjesnosti. E pa u ovoj igri to nije slučaj. Naime, u onom drugom dijelu igre, već spomenutoj sekvenci u kojoj istražujemo i rješavamo zagonetke, straha jednostavno nema jer nema ni prijetnje od neprijatelja. Dakle, nema neizvjesnosti kada znate da ste sigurni i da su horor elementi rezervirani tek za Otherworld potjere. A čitav taj dio s neprijateljima zapravo je samo to – potjera u kojoj ne trebate raditi ništa drugo doli bježanja. Krećete se od točke A do točke B razbijajući vrata, a ponekad i glavu jer ta potjera zna biti itekako frustrirajuća iz razloga što ju je potrebno ponavljati u više navrata da bi se našao put do kraja. I kao da nije dovoljno što te dijelove igre morate ponavljati, oni su repetitivni sami po sebi, što bi u suštini značilo ponavljanje ponavljajućeg. U najavama je to zvučalo obećavajuće, no u realnosti je izvedba sasvim drugačija.
To nas pak dovodi do zaključka da Shattered Memories atmosferom nije na razini dosadašnjih Silent Hill igara. Daleko od toga da vas neće zastrašiti, no kompletni dizajn ne može se nazvati pozitivnom promjenom. Oronula vizija krvlju natopljenog Otherworlda tako je zamijenjena ledenim pokrivačem, a taj hladnoćom okovan dizajn nije ni približno zastrašujuć kao zahrđali industrijski kostur grada u originalu. Srećom, na polju grafike SM sve to dočarava sasvim pristojno, ili bolje rečeno: odlično u okviru mogućnosti konzola na kojima je dostupan. Pored vizualne prezentacije također treba pohvaliti tradicionalno fenomenalni zvuk, zajedno s odličnom glazbom za koju zasluge ponovno preuzimaju Akira Yamaoka i Mary Elizabeth McGlynn.
Dakle, nova doza paranormalnog mazohizma nije u potpunosti ispunila naša očekivanja, ali s druge strane nije ni razočarala u tolikoj mjeri da je ne bismo preporučili ljubiteljima žanra. Riječ je o potpuno novom naslovu drugačijeg pristupa – igri s kojom smo se nakon razočaravajućeg Homecominga vratili na pravo mjesto – ondje gdje je sve i počelo. A to je ipak doživljaj vrijedan pozornosti. Stoga vam ovaj Silent Hill preporučujemo unatoč spomenutim manama. Nije toliko bitno na kojoj ćete ga platformi igrati – sve dok ga previše ne uspoređujete s originalom Shattered Memories poslužit će vam kao dobra zabava.
Diste Wii gameri? Diste fanovi Silent Hilla? Under? Javite nam se u komentarima i recite što mislite o ovoj igri i našoj recenziji iste.
Domagoj1995
10.03.2010 - 20:45wyzarde kad si si kupio Wii?
Ementaler
10.03.2010 - 21:00Tko kaže da je kupio :). To je recenzirano na uredskom Wii-u. Koji je nažalost, prerijetko u upotrebi.
Figo
10.03.2010 - 22:22odigrao sam ovaj nastavak kao i sve prethodne na Playstationu 2.. kada sam čuo da neće biti borbe sa neprijateljima gadno sam se zabrinuo što se tiče kvalitete novog Hilla, ali nakon što sam ga odigrao moram priznati da se još i sad kad pišem ove riječi tresem od silnog horor iskustva i noću mi je teško spavati s ugašenim svijetlom.. baš kao pred 10 godina kad sam na Playstationu 1 odigrao Silent Hill 1.. nema horor iskustva do Silent Hilla, zato svi ljubitelji brrrrrr iskustava navalite, ponovo se nećete razočarati, ocjena 100/100.. ne zbog kvalitete, nego zbog doživljaja a to je ipak najvažnije u igrama, zar ne? A Konami je ovom igrom još jednom pokazao da Playstation 2 živi vječno.. =)
Duksy
11.03.2010 - 12:39slika :)))
Kvalitetna recenzija kolega, as always. Jedva čekam da dođem i ja već jednom gore odigrat nešto na tom našem Wii-u.
gogisha7
11.03.2010 - 22:55u potpunosti se slazem sa Figom.. :))
i ja sam ga odigrao na PS2 i mogi reci da me je odusevio (mada mi nije prevazisao onaj originalni, koji me je onda u potpunosti istripao.. :)))
jedino mi je razocarenje sto igra nije izasla i za PC, X360 ili PS3.. :(((
jedva cekam najavu nekog novog Silent Hilla, ovaj put za gore navedene (Homecoming je bio ok, ali nisam se posteno isprepadao od SIrena na PS3.. :))) nadam se da ce ALan Wake bar malo uskratiti cekanje do nekog novog Silent Hilla.. :))
moja ocjena 81