Prošlo je već mjesec dana otkako je završila treća sezona Silicon Valleyja, ali mi se vodimo pravilom da nikad nije kasno za recenziju sve dok ljetni odmori. Tko zna – možda nitko ne bi ni primijetio da je prošlo mjesec dana pa bismo ovo mogli progurati kao svjež materijal. No, neovisno o tome jeste li već odgledali dogodovštine ekipe Pied Pipera ili to tek planirate učiniti, recenziju možete čitati bez straha da će vam spoilati glavne događaje. Većinom smo spoiler-free, osim kad to nismo.

Humoristične serije u pravilu izgaraju vrlo brzo jer već nakon treće sezone imaju oko šezdesetak epizoda tijekom kojih krivulja humora nakon nekog vremena opada. Silicon Valley je zahvaljujući manjem formatu tek na pola puta do tamo i čini se kako ta taktika funkcionira. Treća sezona djeluje jednako originalno kao i prve dvije, iako humor neizbježno zapada u pod šablone koje nisu toliko vidljive dok se uhodavate u praćenje serije.

Početak treće sezone suočio je Richarda i ekipu Pied Pipera sa svojevrsnom “Steve Jobs situacijom” iz koje se izrodio niz trzavica i neslaganja u upravi startup tvrtke. Kroz tu problematiku fino su se provukle teme sukoba na relacijama mladosti i starosti, ideala i funkcionalnosti, buntovništva i kalkuliranja. Znam da serija nije realističan prikaz stvarnih situacija IT sektora, ali otvara zanimljivo pitanje kakve su sve tehnologije još uvijek u inkubatoru samo zbog toga što netko nema koristi pustiti ih u opticaj do običnog korisnika.

Otvara se interesantno pitanje kakve su sve tehnologije zatočene u inkubatorima zbog financijske neisplativosti.

Problematika oko toga tko vodi tvrtku ipak nije razvučena na čitavu sezonu, za što zasluge idu urnebesno smotanoj izvedbi plana sabotaže. Vjerujem da bi sezona bila jednako interesantna i da je tajni plan sproveden u djelo, ali drugačiji rasplet otvorio je novi set interesantnih pitanja. Ekipa je naučila ono što bih nazvao “Apple lekcijom” – činjenicu da su kompleksne tehnologije uspješne onoliko koliko ih je jednostavno objasniti običnom laiku.

Treća sezona također je imala rijetku epizodu predaha u kojoj se pozabavila interakcijom geekova sa ženskim rodom. Bila je to specifična epizoda u kojoj se točno mogla vidjeti razlika između Silicon Valleyja i ostalih humorističnih serija koje daleko češće iskorištavaju seks kao okosnicu radnje. Upravo ta epizoda demonstrirala je neobično prirodan humor ove serije koji je još uvijek njezin glavni adut.

Neobično prirodan humor još uvijek je glavni adut serije.

Ponešto slabiji komad tog humora pripao je ekipi Hoolija, možda zbog činjenice da su za razliku od prijašnjih sezona imali manje kontakta s Pied Piperom pa su bili osuđeni na vlastiti kadar. Nadalje, treća sezona nije se naročito iskazala po pitanju novih likova. Predstavljeno je nekoliko interesantnih kandidata za frika sezone, ali nitko od njih nije imao dugotrajniju ulogu kojom bi se dodatno iskazao.

Nije da je seriji potrebno mnogo novih likova, ali nekoliko interesantnih dobro bi došlo za razbijanje šablona. Jedna od takvih je šablona Dinesh-Gilfoyle koja je vidljiva po tome da ti likovi praktički ne postoje samostalno već su u gotovo svim scenama duet u kontinuiranom nadmetanju.

Unatoč tome što Silicon Valley sve više pada pod kalup klasičnog sitcoma, još uvijek je to donekle svježa i originalna humoristična serija. U trećoj sezoni humor je imao male oscilacije, ali nije djelovao forsirano. Pričom su obrađena neka interesantna poglavlja u avanturi startup tvrtke i napokon je otvoren put za nešto drugačije. Ostaje za vidjeti hoće li producenti novom sezonom igrati na sigurno ili si pak dati oduška, no to su već brige za budućnost. U sadašnjosti je Silicon Valley još uvijek solidan materijal za puštanje mozga na pašu.