HCL.HR

Recenzija

Sniper Elite: Nazi Zombie Army

Renato Pedišić

Prošlo je ljeto sa svojom sušom velikih igara omogućilo i meni da isprobam i recenziram Sniper Elite V2. Igru kojoj sam uz neke manje zamjerke na kraju dao vrlo dobru ocjenu uz preporuku svim ljubiteljima tematike Drugog svjetskog rata u igrama. Kada je najavljen Nazi Zombie Army, standalone spin-off tog neizbrušenog dragulja TPS-a, vrlo sam pažljivo pratio sve vijesti o igri i ubrzo uvidio da sva ta Nazi Zombie spika jednostavno zvuči preludo da ne bi valjalo.

No naravno – jedno je vidjeti, a drugo je odigrati. Kontaktirali smo stoga Rebellion, nabavili četiri primjerka igre da ju odigramo kooperativno kako je i zamišljena i onda združeno uletjeli u koljačinu pokvarenih, nacističkih zombija. Kako je prošlo? Pogledajte video recenziju, a za još više detalja čitajte dalje.

Od Sniper Elite: Nazi Zombie Armyja ne očekujte nekakvu dubokoumnu priču. Ovo je tipično kooperativno iskustvo u kojemu je čista zabava napucavanjem i prijateljsko druženje daleko više na ljestvici prioriteta od nekakve priče. Tako ćete tek rijetko doživjeti nekakvu cutscenu koja vam zapravo i neće reći previše o pozadini događaja kojim svjedočite.

Uvodna sekvenca sadrži sve što se o fabuli ima za reći: Njemačka je na koljenima, Saveznici prodiru u Berlin, a Hitler provodi očajnički „Plan Z“ kojim otvara vrata pakla i na ratom ispaćeni svijet šalje najezdu zombi ratnika. Preživjeli se udružuju pa ćete tako s Rusom, Amerikancem, Nijemcem i znanstvenikom nepoznatog podrijetla napredovati kroz napuštena sela i gradove, pokušavajući uništiti sam izvor zle pošasti. Dakle, kao što vidite, priča nije sam vrh književnog stvaralaštva, ali je sasvim dovoljna kao uvod u kooperativno napucavanje koje čini samu bit igre.

Kooperativna igra se sastoji od online mečeva u kojima dva do četiri igrača združenim snagama napreduju kroz demonskim silama uništene krajolike pokušavajući se domoći prijeko potrebnih checkpoint pozicija, uz neizbježno klanje hordi živih mrtvaca. Dvije su okvirne faze osnova svakog meča, a one će se u više navrata kroz svaku misiju ponavljati. Prva faza se sastoji od putovanja kroz razrušeni grad i rješavanja sitnih zadataka, a u njoj ćete sresti tek sitnije valove zombija. Druga se faza sastoji od zauzimanja pozicije unutar tvrđave (obično tek puke djelomično ograđene lokacije) iz koje se pokušavate obraniti uz pametno korištenje zamki i širokog arsenala oružja.

Istu stvar možete iskusiti i u singleplayer kampanji kroz identične misije i lokacije, samo je tada igra bitno teža. U biti, imate tri osnovne postavke težine od kojih je svaka prilično teška, ovisno o broju igrača, no ako igrate sami ni ne pomišljajte na težu razinu od one srednje. Bar ne za prvi put. Naravno, sve je lakše u dobrom i koordiniranom društvu, a u slučaju ove igre kooperativno igranje misija ima daleko više smisla od samostalnog.


Između navedenih faza naići ćete na „Sigurne kuće“ u kojima ćete se moći opskrbiti širokim arsenalom svakojakog oružja od kojih je svako specifično, a njihova je kombinacija bitna za uspjeh. Naime, uvijek se treba prilagoditi valu zombija koji će uslijediti, a kakav će on biti zapravo ćete najbolje uvidjeti nakon što poginete zbog nepripremljenosti na situaciju. Količinu pokušaja i pogrešaka smanjuje igra u paru zbog mogućnosti oživljavanja palog suborca, ali i zbog onog: „Mirko, pazi metak! Hvala Slavko! Spasio si mi život!“.

Zombiji su raznoliki i uistinu im se treba prilagoditi. Čak ni obična potrošna zombie roba prosječne umjetne inteligencije nije tako lagana zbog njihove sposobnosti da se ožive u najnezgodnijem trenutku, a kosturi, bombaši samoubojice, snajperisti i oklopljeni vojnici dodatno su ojačani i još zeznutiji. Primjerice, Heavyja neće ništa ubiti doli preciznih pogodaka u glavu kojih ćete trebati ispaliti pozamašan broj dok su bombaši nadrealno brzi te se kreću u cik-cak liniji što onemogućuje lagan i precizan pogodak. Osim što su zeznuti za ubijanje, neprijatelja je vrlo, vrlo mnogo u nekim situacijama pa je razvijena taktika itekako potrebna pri igranju.

Vizualno, Sniper Elite: Nazi Zombie Army izgleda vrlo slično Sniper Eliteu V2. Tome je tako jer je igra rađena na istom engineu; dosta je objekata klonirano iz baznog naslova, glavni lik je isti, kretnje su iste, mehanika je identična i tako dalje. Mnogi bi u ovom slučaju zamjerili Rebellionu na kopiranju, ali vjerujte mi na riječ kad vam kažem da to nije ni najmanji problem. Sve što je klonirano odlično je zamaskirano gotovo pretjeranom upotrebom sotonističkih simbola, vatre i trupala. Čak i kada se neke lokacije djelomično ponavljaju u oba naslova, one neće izgledati u potpunosti isto zbog uništenja i prepravke terena čime se zapravo otvaraju i neki potpuno novi putevi.

Sniper Elite: Nazi Zombie Army po uzoru na prethodnika također sadrži onaj potpisni X-Ray kill cam koji se pojavljuje isključivo tijekom singleplayer kampanje. Radi brzine akcije u co-opu taj je segment minimaliziran na tek sporadično praćenje putanje metka pa ako ste fan detaljnog analiziranja iznutrica zombija moramo vas uputiti na singleplayer komponentu igre.


Glazba u igri, ali i zvuk općenito su sasvim zanemarivi budući da ako planirate igrati co-op, vjerojatno ćete s prijateljima igrati uz uporabu mikrofona radi čega se redovito gase svi nepotrebni zvukovi. Ipak, preporuka je da prilikom igranja ostavite barem glasove zombija na najtišoj razini tako da unaprijed čujete ako vam se gadovi šuljaju s leđa, što se ne događa tako rijetko. Samo glasanje zombija je standardno: „grr, gnjj, brnjglg“ i ništa što već niste čuli u drugim igrama, ali zna se tu zalomiti i nekakav demonski smijeh ili vrisak koji u tri ujutro ledi krv u žilama. Glazba je solidna, ali upečatljivija jedino prilikom dolaska horde zombija, no na moje veliko žaljenje ne pričamo o Bee Geesovom Stayin’ Alive pa se tu nema što više pametnoga za reći.

Napredna fizika putanje metka viđena u Sniper Eliteu V2 uklonjena je, odnosno bolje reći ublažena. Više nećete morati toliko paziti na vjetar, visinsku poziciju i brzinu kretanja neprijatelja budući da je zbog brzine kooperativne igre žrtvovan taj segment baznog naslova. Da se razumijemo, nije to ništa loše u ovom slučaju jer tako igra ostaje uvijek brza i napeta što kod dugotrajnog nišanjenja ne bi bio slučaj.

Općenito pozitivan dojam o igri kvare samo neke sitnice koje su se počele već od samog starta ispravljati pa ako neki od vas koji čitaju ovo odluče zaigrati igru, vjerojatno neće naići na standardne bugove 1.0 verzije koji su u međuvremenu ispravljeni patchevima pozamašne veličine.

Malo ozbiljniji problem ipak stvara optimizacija koja je naizgled nasumično obavljena pa je lutrija hoćete li dobiti dobar framerate i moći pokrenuti igru na visokim grafičkim postavkama jer igra naizgled nije prilagođena određenim grafičkim karticama. Daleko od toga da Nazi Zombie Army zbog tog problema nije igriv, ali zna zasmetati činjenica da mnoge igre pokrećete na znatno višim postavkama s većim brojem FPS-a, dok se ovdje patite s jedva solidnim framerateom pri dosta niskim postavkama. Dakako, neki od mojih kolega su dokazali kako je igra za njih itekako optimizirana pa ponavljam da se ovdje očito radi o lutriji. Ako namjeravate nabaviti ovaj naslov definitivno se najprije raspitajte po Steamovim forumima kako drugi ljudi s konfiguracijom sličnom vašoj pokreću Nazi Zombie Army kako biste izbjegli moguće neugodnosti.


Sitniju zamjerku upućujem i na samo ime igre jer ćete snajper najčešće koristiti bez optičkog ciljnika, odnosno uz iron sights. Pozitivna je stvar u cijeloj ovoj priči da ona ključna zamjerka koju sam uputio na Sniper Elite V2 ovdje u potpunosti nestaje – korištenje mitraljeza, dvocijevki, pištolja i inih čuda više nije traljavo, već funkcionira savršeno zadovoljavajuće i precizno.

Ipak, glavna mana igre je pomalo tužna stvar jer ne proizlazi iz same igre, već iz činjenice da ju malo tko igra. Serveri su jako pusti pa ako želite odigrati baš određenu mapu to u većini slučajeva niste u stanju učiniti s punim timom, već sreću trebate tražiti pod kategorijom „Any“ što je opet čista lutrija nasumičnosti. Drugi je problem taj što su ljudi koji igraju Sniper Elite: Nazi Zombie Army često sebični pa očekujte puno rage quitanja, odmaganja, solo igre i sličnih stvari. Ova se zato igra kupuje isključivo s prijateljima – ekipom koja će biti pouzdana i vjerna.

Sniper Elite: Nazi Zombie Army na prvu uistinu izgleda kao još jedan moždani napor u pretrpanom svijetu zombie shootera, ali nadam se da vam je ova recenzija pokazala tu određenu dubinu i kvalitetu koju igra nesumnjivo ima. Njena misija nije prezentirati dobru priču i kvalitetnu singleplayer kampanju pa ako to tražite od nje – grdno ćete se razočarati. Stvar koju ova igra izvodi na kvalitetnoj razini je taj kooperativni multiplayer, a tako je i oglašavana, takva nam se prezentirala i to je njezina bit. Ako imate ekipu koja je zainteresirana za dobru co-op zabavu onda je ovo igra za vas. Nažalost, ako igru idete nabavljati sami susrest ćete se sa svim boljkama praznih servera i nepouzdanih igrača pa je preporuka da ju u tom slučaju ipak ne kupujete.

Samo trajanje igre nije pretjerano dugo unatoč činjenici da misije traju i preko sat vremena, ali s pažnjom koju Rebellion posvećuje ovomu naslovu lako možemo očekivati nove mape i izazove. Igra na Steamu košta nekakvih 11 eura dok je takozvani 4-pack dostupan po cijeni od 33 eura. Ako ste pratili HCL u posljednje vrijeme znate da smo se igrajući ovu igru itekako dobro zabavili pa ne vidim nijedan razlog zašto u dobrom društvu vi ne biste iskusili isto.

VIDEO RECENZIJA – Provjerena Sniper Elite formula ovoga je puta nadopunjena nadasve preslatkim nacističkim zombijima, a fokus igre je prebačen na kooperaciju. No funkcionira li to sve skupa?

77 Naša ocjena
  • izazovno i zabavno u društvu
  • nije skupo
  • prazni serveri
  • čudnovata optimizacija

Komentari (15)

  • FiXaRa

    22.03.2013 - 12:18

    je li najavljena verzija za ps3 ili je neće ni bit

  • wyzard

    22.03.2013 - 12:57

    plan Ze je nešto najurnebesnije što sam čuo u zadnje vrijeme XD

  • Ipe77

    22.03.2013 - 13:33

    ocjena 45 jer mi je dosta ovih zombi igara koje su monotone…

  • krolesi

    22.03.2013 - 13:47

    Slažem se recenzijom

  • Gh_O_sT

    22.03.2013 - 13:47

    Singleplayer kampanja je na početku lagana, ali kasnije kad stignu oni likovi sa dinamitom (prvi puta sam se usrao od staraha) onda postaje teža, a i misije dugo traju. Co-op je lakši jer ima više igrača koji se mogu posvetiti različitim metama.Oružja su većinom ista, no ima i novih. Od mene ocjena 85,

    • brunojekralj

      @Gh_O_sT, 22.03.2013 - 14:10

      ova igra ne zasluzuje 85 ,a jeli urednistvo hcl a upotse presslo sp kampaniju ?

    • Me666

      @Gh_O_sT, 22.03.2013 - 14:41

      Zašto preći Singleplayer kampanju ako je indentična kooperativnoj, što je uostalom navedeno. Samim time što to ne znaš pokazuješ da igru nisi zaigrao pa nisi u poziciji govoriti ljudima kakve ocjene smiju ili ne smiju davati.

    • brunojekralj

      @Gh_O_sT, 23.03.2013 - 19:35

      de molim te kake veze jesam ja zaigro al sp se mora preci!!!

    • Me666

      @Gh_O_sT, 23.03.2013 - 19:57

      Jesam li ja gdje napisao da nisam prešao SP?

  • Basim90

    22.03.2013 - 17:21

    Palac gore.

  • JaBitiTarzan

    22.03.2013 - 17:28

    Left 4 Dead je i dalje pojam za ovakve igre. Nije loše ali ništa posebno. Moja ocjena 67.

  • Basim90

    22.03.2013 - 21:36

    Ovaj tarzan samo zna spamat. Di god vidim njegov komentar joj muko

  • dino26

    23.03.2013 - 12:16

    nakon klanja u Kiling Floor i L4D ovo je kul osvježenje 😀 ocjena 80 🙂

  • tono22

    25.03.2013 - 13:28

    Je*em ti Hiću…nikako da crkne,muka mi je od ovakvih igrica,želiš se ispucat na zombijima,dead island definitivno vrh

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?