HCL.HR

Recenzija

Song of the Deep

POTONULA LAĐA

Zoran Žalac

Općenito je pravilo da u svakom poslu veći projekti donose više stresa i rizika. Nije stoga čudno što neki tvorci igara pune svoje baterije na manjim, gotovo eksperimentalnim projektima. Za razvojni tim Insomniac, poznat po Ratchet & Clank te Resistance serijalima, takav projekt ove godine bio je Song of the Deep – jednostavna 2D igra kojom je mala grupica developera ispunila osobne želje dok je ostatak studija radio na Spider-Manu i VR naslovima. Rezultat tog truda je tematski originalna podmorska avantura, ali konceptualno već stoput viđena igra metroidvania stila.

Song of the Deep prati priču 12-godišnje Merryn koja se upušta u potragu za nestalim ocem. Ta ja potraga odvodi u oceanske dubine nastanjene drevnim kulturama, a ona ih upoznaje uz pomoć svoje podmornice. Tematika je usko vezana uz irsku mitologiju te donosi nekoliko interesantnih fantazijskih motiva. Sirene, vodeni konjići, potonule olupine, kovčezi s blagom, opasna bića u mračnim spiljama – sve te stvari odgovaraju ugođaju koji se igrom želi stvoriti.

Ipak, atmosfera Song of the Deepa nije me uspjela uvjeriti da sam strani subjekt u tom svijetu, kako bi to trebalo biti. Prečesto je to podmorje djelovalo kao da je posebno dizajnirano za Merryn, a ne faunu koja ga nastanjuje. Čudno je, ali zanimljiviji prikaz preživljavanja u moru imala mi je početna faza razvoja u Sporeu, a ona je trajala najviše 5-10 minuta. Moguće je da je stvar totalno osobne prirode jer baš i nisam ljubitelj velikih vodenih površina, ali sam ljubitelj metroidvania igara, a Song of the Deep nije mi bio uzbudljiv kao Ori and the Blind Forest, Child of the Light, Guacamelee, Apotheon ili Outland.

Podmorje u igri češće izgleda kao da je posebno dizajnirano za podmornicu, a ne bića koja ga nastanjuju.

Simptomatska želja za istraživanjem svakog kutka mape prisutna je i u ovoj igri, a silaženje s glavne putanje uvijek se nagrađuje korisnim dodacima i poboljšanjima za podmornicu. U tom pogledu Song of the Deep ispunjava sve konvencije svog žanra. Izazova mu ne fali, ali nije drakonski težak jer su dostupne tri različite težine, što je uvijek dobro za ovakvu vrstu igara.

song-of-the-deep (1)

Ono što nije dobro jesu neke upitno dizajnirane prepreke kod kojih je teško procijeniti možete li ih prijeći odmah ili im se trebate vratiti kada nadogradite podmornicu. Konkretno, riječ je o preprekama na kojima vas morska struja odnosi u suprotnom smjeru od onoga kamo trebati ići. Borba sa strujom ponekad zna izgledati kao da nemate šanse protiv nje, a zapravo ovisi o brzini vašeg zaleta te s koje udaljenosti i u kojem trenutku napravite isti. Ako pogodite sve od navedenoga onda imate šansu da ju pobijedite. U suprotnom često pomislite kako ste na krivom putu pa se okrenete i bezveze lutate uokolo tražeći nadogradnje koje vam nisu potrebne da biste išli smjerom kojim trebate ići.

Prepreke s morskom strujom mogu preusmjeriti igrača u skroz krivom smjeru, i to suprotno svrsi koju imaju.

Vizualni stil igre ne predstavlja ništa posebno – estetski nije ni za pohvalu ni za pokudu. Na koncepcijskoj razini povremeno pak uzrokuje probleme jer donosi nekoliko slojeva za objekte u pozadini, a s obzirom da je ovo 2D igra, nije uvijek jednostavno prepoznati koji je prednji sloj objekata. Drugim riječima, događalo mi se na pojedinim lokacijama da se zabijam u olupine brodova jer mi uopće nije izgledalo kao da mi ti objekti blokiraju put.

song-of-the-deep (2)

Od ostalih tehničkih stvari vrijedi spomenuti i problematičnu kameru, što je posebno čudno za jednu sidescrolling igru. Većinu vremena kamera radi pristojno, ali u više navrata nekako sam uspijevao „pobjeći“ iz središta pozornosti, tako da je kamera pratila podmornicu uz znatno kašnjenje. Posljedica je bila ta da po nekoliko sekundi nisam vidio kamo idem i što je ispred mene.

Najbolji dio Insomniacove male igre na kraju je njezina glazba. Bajkovite melodije zvuče pomalo uspavljujuće, ali primijetio sam da mi „ostaju u uhu“ i nakon izlaska iz igre. Toliko su zarazne da bi ih vjerojatno pjevušio da imam smisla za to. Nije ni čudo da soundtrack košta 10 eura, a sama igra 15 eura.

Nažalost, odlična glazba je slaba utjeha kad se Song of the Deep uspoređuje sa žanrovski sličnim igrama. Premda za njima ne zaostaje u buđenju želje za istraživanjem, uz nekoliko propusta u dizajnu ipak je inferiorna konkurenciji. Samostalno je to solidan naslov od kojega vam ne vrijedi očekivati jedinstvene mehanike jer nije ni prvi ni zadnji pokušaj ovakvog tipa. Radije pričekajte vidjeti kako će ispasti ABZU koji izlazi idućeg tjedna.

Označeno sa: ,

Ne očekujte velike dubine s ovom igrom – Song of the Deep je uzbudljiv koliko i ronjenje u plićaku.

60 Naša ocjena
  • želja za istraživanjem svakog kutka
  • odlična glazba
  • upitan dizajn nekih prepreka
  • pozadinski objekti nekad i nisu pozadinski
  • podmornica zna pobjeći kameri

Zoran Žalac

Dežurni urednik. Voli kad igre filozofiraju, gunđa oko estetskih rješenja u sučeljima. Preferira fantaziju nad fikcijom, framerate nad rezolucijom.

Komentari (5)

  • Ovcaodnovca

    28.07.2016 - 19:18

    zato i košta 15 Eura….

  • Moostauche

    28.07.2016 - 23:24

    Zorane, Zorane, Zorane. Jasno ti je da se ne smijem složiti s tom ocjenom? :_(

    • Zoran Žalac

      @Moostauche, 29.07.2016 - 14:24

      Korektno od tebe.

    • Toka123

      @Zoran Žalac, 30.07.2016 - 07:56

      zorane na kojoj si platformio igrao

  • Toka123

    30.07.2016 - 07:53

    Pa nisam nista ni oceivao od ove igre

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?