HCL.HR

Recenzija

SoulCalibur 4 [X360,PS3]

Ivan Renić

Kad ste prvi put igrali neku tabačinu? Koja vam je najdraža i zašto? Vjerujem da nisam jedini koji će na oba pitanja odgovoriti: Tekken 3. Sjećam se kad sam prvi put igrao to čudo na plejstejšnu 1. Ludilo! Puno likova, svaki svoj stil borbe, ma savršena igra za rođendane i slična okupljanja. Zašto sad spominjem Tekken 3 i rođendane? Zato jer me Soulcalibur 4 podsjetio na te dane kad smo neprestano iznova igrali story mode Tekkena 3.

No, Soulcalibur je bolji od Tekkena 3. Tekkena uopće. Dok s jedne strane Tekken nudi jednostavno mlaćenje bez previše skilla, Virtua Fighter s druge nudi visok stupanj težine i potpunu hardcore orijentiranost. Nećete daleko doći ukoliko ne usavršite borbu s barem jednim likom. Soulcalibur je u zlatnoj sredini. Dovoljno je jednostavan da ne odbije početnike (Mirko Fodor je uspio pohvatati osnove!), a ima i dovoljno dubine da zadovolji one najupornije. Nepopularni button mashing (nasumično i istovremeno pritiskanje svih tipki) ovdje pali, no koliko para, toliko muzike. Neće vam biti problem probiti se button mashingom kroz story mode, no na većim postavkama težine, a pogotovo protiv živih protivnika, na svoje će doći svi oni koji su uložili trud u usavršavanje borbe s jednim ili nekoliko likova.

Šarolika paleta likova osigurava da će apsolutno svi biti zadovoljni izborom. Tu su svi likovi iz prijašnjih nastavka te nekoliko pridošlica. Algol, poznat i kao Hero King, je uspio kontrolirati Soul Blade te se snagom volje uspio oduprijeti kontroli Soul Bladea. Koristio ga je da bi širio mir. Nakon smrti svog sina, odlučio je izraditi mač koji bi snagom parirao Soul Bladeu – Soul Calibur. Nije potrebno napominjati da Algol u igri kao oružja koristi upravo ta dva mača. Hilde je kćer kralja izmišljenog europskog kraljevstva Wolfkrone. Nakon što on poludi, ona brani kraljevstvo od nasrtaja Nightmarea i njegovih jedinica. Njezina oružja su mač i koplje.

Osim njih, tu su i bonus likovi – Yoda, Darth Vader i The Apprentice (Starkiller). Kao što već zasigurno znate, Yoda je ekskluzivan lik X360 verzije, dok se Darth Vader pojavljuje samo u PS3 verziji. Govorim o out-of-the-box mogućnostima – Yoda se može nabaviti preko PSN-a, a Darth preko Livea. The Apprentice ilitiga Starkiller, pravim imenom Galen Marek, bit će vam poznat ukoliko ste odigrali najnovije izdanje Star Warsa – The Force Unleashed. Budući da sam ja odigrao X360 verziju, imao sam priliku isprobati Yodu u akciji. Ne može se poreći da je dobro virtualno utjelovljen, a upotreba Sile je zgodan dodatak, no postoji jedan prilično ozbiljan problem – Yoda je definitivno overpowered lik. Brz je, ima jake udarce, a budući da je tako mali, otporan je na grab udarce. A i sama pojava Star Wars likova u Soulcalibur svijetu je nekako neprirodna i nepotrebna. E da, moje oštro recenzentsko oko primijetilo je da Ivy iz nastavka u nastavak ima sve veće, erm, oči. Ovaj put veličinom balansiraju na granicama fizike i medicine (kralježnica može podnijeti samo toliko).

Character Creation Mode je preuzet iz prošlog nastavka, dodatno modificiran tek toliko da bi se mogli hvaliti novim, nevjerojatnim mogućnostima izmjene boraca. Više nema mijenjanja stilova, no ostale promjene više nisu samo kozmetičke naravi. Mijenjanjem štita, odjeće i ostalih stvari mijenjate i karakteristike borca. Tako igra dobiva i RPG dimenziju, no nemojte se baš još vlažiti. Naime, takve ćete borce moći odabrati jedino u Versus Modeu. Nije ni to loše, no voljeli bismo barem jedan mod u kojem bismo dobili kombinaciju tabačine i RPG-a. Naravno, tu je i nezaobilazan Barbie/Pimp My Fighta dio editiranja. Svlačenje i oblačenje ljepših krpica i biranje boja dat će svim budućim kreatorima oduška (uskoro očekujte Neven&Marko Special Edition). Želite li da vaš borac izgleda kao dr. Stefan Frank ili možda kao Ceca&Co.? Nema problema. Dapače, od Ivy možete napraviti uvjerljivu virtualnu repliku Jelene Karleuše. Namcu petica za trud.

Još jednu peticu igra dobiva za grafiku. Soulcalibur je uvijek izgledao dobro, pa nisam ni očekivao ništa manje od najboljeg. Kako li se samo sve sjaji. Nasreću, ne u doslovnom smislu (što je očito neki trend u posljednje vrijeme). Likovi se sastoje od suludog broja poligona, a ni okoliši ne izgledaju ništa lošije. Šteta, arene su opet prilično malene i nema ih previše. Ali ajde, bar su ubacili nekakvu interakciju s okolišem u obliku nabijanja protivnika na zid, pa ćemo im oprostiti. Djelomično. Zvuk je dobar. Zvučna podloga i efekti su pristojni, no isto se ne može reći i za voice over, što je odrađeno prilično loše. Vjerujem da bi ja to bolje odradio (no dobro, to i nije toliko čudno). Ali ozbiljno, zar nisu mogli naći neke uvjerljivije glumce koji su čuli za intonaciju i naglasak. Zapravo ovo neću igri uzeti kao neku ozbiljniju manu jer je igra tabačina pa je količina linija teksta [sarkazam]jednostavno zapanjujuća[/sarkazam], što je zapravo prihvatljivo, budući da smo igru ipak na kraju krajeva kupili zbog fajtanja.

A to fajtanje je odrađeno odlično, kao i u svakom nastavku dosad. Za razliku od Tekkena, Virtua Fightera i Dead or Alivea, Soulcalibur se oslanja na borbu hladnim oružjem, što svakako pozdravljamo, jer daje autorima više slobode kod kreiranja likova, a samim likovima daje više raznolikosti i posebnosti. A od oružja ćemo naći zbilja svega – od lanaca i noževa do ogromnih mačeva. E sad sam već prilično siguran da niti jedna japanska igra ne može bez dvije stvari – ogromnih mačeva i ogromnih robota. Ako nema to, onda je potpuno uvrnuta i gotovo sigurno sadrži školarke. A kad bi Soulcalibur u postavi imao školarke, oko dodatnih likova se stvarno ne bi morali previše dvoumiti – Jacko, Pedobear i Žak. Da. No, vratimo se mi igri. Osim po oružjima i brutalnosti, gameplay serijala poznat je po svojoj frenetičnosti, koja je u ovom nastavku na novoj razini.

Pokraj energije borca nalazi se i njegov Soul Gauge, koji može pokazivati četiri stanja preko tri boje – plava, zelena i crvena, a kritično stanje je blicajuća crvena boja. Naravno, to stanje ovisi o stanju u borbi. Ako ste agresivni, napadate protivnika i ne primate previše udaraca, stanje će ići prema plavom. No ako stalno držite blok i bojite se napasti, naviknite se na crvenu boju. Borac s plavim Soul Gaugeom nad protivnikom s blicajućim crvenim može izvesti Critical Finish, čime borba odmah završava. Time je malo smanjeno korištenje bloka, no daleko od toga da je on postao neupotrebljiv – samo se više ne možete na njega toliko oslanjati. Naravno, svaki borac ima vlastiti Fatalit… erm, Critical Finish (ime je zapravo vrlo lejm).

Ono što me neugodno iznenadilo je Story Mode. Slijed borbi je gotovo identičan kod svih likova, a priča je ispričana jednostavno preko skrolajućeg teksta ispred statične pozadine (koja je uvijek ista). Nije mi baš jasno zašto to nisu napravili u obliku nekih ingame animacija ili barem uključili nekakvog naratora koji bi pročitao taj tekst. Prije svake bitke likovi progovore koju riječ, no ne očekujte… razgovore. Stoga se cijeli Story Mode svodi na uvodni skrolajući tekst koji donekle objasni pozadinsku priču odabranog lika te seriju borbi, koje se razlikuju minimalno. I po protivnicima i po razgovorima prije borbe. To bi bilo sasvim dovoljno za Arcade Mode, no Story Mode ima dosta potencijala – priča serijala je solidna, a odnosi među likovima su prilično razrađeni, pa je stvarno šteta što Story Mode nije kikes kako je mogao biti. Možda u sljedećem nastavku…

Možda sam u cijeloj recenziji ipak bio mrvicu prekritičan. Soulcalibur 4 je najbolja tabačina na ovoj generaciji konzola, a ne vjerujem da će se dolaskom Tekkena 6 stvari bitno promijeniti. Svi ljubitelji žanra bit će zadovoljni, baš kao i oni koji tek tu i tamo s frendovima vole nabaciti koju šoru. E, kad bi bar još Story Mode bio razrađeniji i kad bi u njemu bilo moguće koristiti dodatnu opremu za likove, onda bismo mogli pričati o revoluciji u žanru tabačina. Ovako ćemo ipak ostati pri evoluciji.

Ne zaboravite nam ostaviti kakav komentar ispod recenzije, a ako se želite upustiti u kakvu raspravu o ovoj igri, imate kakvo pitanje o njoj i sl., zaputite se na naš forum.

Soulcalibur je ovog ljeta doživio i svoj četvrti nastavak. Drugim nastavkom igra je preuzela titulu najbolje u žanru tabačina, no može li se u taj izlizani žanr donijeti išta novo?

83 Naša ocjena
  • grafika
  • igrivost
  • Character Creation Mode
  • puno likova
  • nerazrađen Story Mode
  • Yoda je prejak

Komentari (7)

  • Marcus

    22.10.2008 - 19:24

    Po čemu je Yoda tako prejak? Meni je jači Apprentice.
    Al, ae recenzija je dobra.
    Nego, koji retaj je dao tako nisku ocjenu igri? -_-

  • ivekbbb

    22.10.2008 - 20:34

    Bravo za rec

  • MarkaN

    22.10.2008 - 20:56

    Pazi minusa! Yoda je prejak! LOL :))

    Nije Yoda prejak, samo je zajeban protivnik, no može ga se dobiti uz malo korištenja sivih stanica. Ista stvar i sa Apprenticeom, a najjači i najsvestraniji lik jest i dalje Cervantes ili njegova zamjenica Shura.

    Inače ja sam o igri rekao sve u svojoj recenziji, pa stoga nemam što više nadodati.

  • Ementaler

    22.10.2008 - 21:03

    Vidim da pretpostavljaš i da su svi ovdje pročitali tvoju recenziju. I da, ne čini mi se da je ixy napisao da je Yoda prejak kao protivnik, nego je prejak općenito, pa se gubi balans. Sve u svemu lajakam recenziju, a tabačine sam oduvijek volio, pogotovo Mortal Kombat i Soul Calibur…

  • [proGABBEing] Ixy

    23.10.2008 - 06:12

    Krivo ste shvatili.
    Yoda je overpowered kad ga igrač koristi.

    Evo, probajte nekome tko prvi put igra Soulcalibur dati Yodu i dajte mu da igra Story Mode na najteže. Osim ako se ne snalazi na kontroleru, neće biti većih problema.
    S drugim likovima… eh…
    😉

  • MarkaN

    23.10.2008 - 18:38

    Za Yodu, ostajem pri svome… no da je zajeban tu se slažem.

    @Ementaler – Ne pretpostavljam! Ali nadam se da netko je pročitao ;(

    XD

  • Under

    27.10.2008 - 16:23

    Kul je novi SC. Multy rastura i dalje.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!