HCL.HR

Recenzija

Space Hulk: Deathwing

za cara

Stjepan Fikter

Pucanje je jedna od najzabavnijih aktivnosti u virtualnom svijetu. Ili je to barem tako u većini slučajeva. Naime, pucanje u Space Hulk: Deathwingu uglavnom je zabavno i mesnato, budući da igra pruža osjećaj nošenja naoružanja koje je standardno za marinca u Warhammer 40,000 univerzumu. No, problem s rešetanjem toplog olova u protivnike je u tome što ono nije jednako zabavno na početku levela i na njegovom kraju.

Space Hulk: Deathwing spada u kooperativno napucavanje po hodnicima i ogromnim prostorijama svemirskih brodova, bilo to samostalno s virtualnim suborcima ili pak s naprednijom inteligencijom u vidu suigrača. Standardno za žanr reklo bi se, no problem se javlja kod toga kako je cjelokupni koncept zamišljen. Od prvog do zadnjeg, odnosno devetog poglavlja u kampanji, sve se svodi na isto – prolazak kroz mnogobrojne hodnike i prostorije te čišćenje hrpe agresivnih Genestealera. Na početku je to zabavno jer je pucanje zbilja dobro izvedeno te zahtijeva promišljeno pozicioniranje zajedno sa suborcima kako biste si povećali šanse za preživljavanje. No, što više vremena provodite u igri, to sve češće primjećujete nedostatak pravih varijacija u gameplayu.

space hulk deathwing (3)

Već tijekom sredine igre početno oduševljenje može naveliko splasnuti jer ubijanje valova i valova protivnika više nije jednako zadovoljavajuće. Igra pritom ostavlja i dojam kako se barem u samostalnom modu igranja moglo napraviti više po pitanju interakcije s levelima i otkrivanja sitnih detalja koje ovaj univerzum može pružiti. Štoviše, dizajn levela ima dobru podlogu za to u svojoj raznovrsnosti ogromnih katedrala i ostalih mašinerijama nakrcanih prostora. Međutim, jedina interakcija unutar levela je pucanja po cijevima, otvaranje i zatvaranje vrata te aktiviranje ponekog monitora kako bi se saznao minimum informacija o brodu u kojemu se nalazimo.

Taj problem posebno dolazi do izražaja kad shvatite kako nema razloga za istraživanjem cijelog levela pa se radije odlučite na odlazak do cilja najkraćim mogućim putem. Pretpostavljam da su to shvatili i sami developeri pa su odlučili ubaciti i mogućnost skupljanja različitih predmeta, što bi trebalo potaknuti želju za istraživanjem. Nažalost, ti posebni predmeti nose opis od maksimalno četiri rečenice što nije nimalo dovoljno za proširivanjem radnje pa realno ne postoji niti dodatni razlog za njihovim pronalaskom, osim ako netko na kraju levela baš želi imati perfektan rezultat.

Deathwing pruža dobar osjećaj napucavanja kada se uništavaju hrpe nadolazećih protivnika jer je efekt između metka u dodiru s protivnikom poprilično efektan.

Ako ništa drugo, barem okosnica igre nije u potpunosti razočarala. Deathwing pruža dobar osjećaj napucavanja kada se uništavaju hrpe nadolazećih protivnika jer je efekt između metka ili hladnog oružja u dodiru s protivnikom poprilično efektan pa se brzo počnu skupljati mrlje krvi i leševi Genestealera. Ono što nije previše napeto je nemogućnost mijenjanja oružja i psihičkih moći u svakom trenutku. Bilo da se treba liječiti, promijeniti opremu ili oživjeti palog suborca, prisiljeni ste pozvati tzv. Psygate čiji je broj ograničen po misije. Samim time, nema ni previše mjesta za eksperimentiranje s naoružanjem i “magijom” jer ako se uzme pogrešna kombinacija za nadolazeću situaciju, ponavljanje posljednjeg checkpointa može biti vrlo izgledna situacija. To je pomalo šteta jer iako igra nema hrpu oružja, sigurnije je koristiti provjereno naoružanje nego gubiti vrijeme testirajući nešto s čime se možda i neće biti zabavno obračunavati s protivnicima.

space hulk deathwing (4)

Srećom, virtualni suborci nisu nikakvi početnici u eliminiranju neprijatelja, iako imaju svojih mana. Tijekom cijele kampanje uvijek nas prate dva marinca od kojih jedan nosi doktorsku diplomu pa može liječiti. Njih se također može naoružavati, no za razliku od naših dostupnih alata za uništavanje protivnika, njihov izbor je puno manji. Ipak, momci znaju baratati s oružjem pa se neće često događati situacije u kojima jednostavno ništa korisnog ne naprave. Doduše, uvijek im se moraju slati naredbe jer izgleda kao da ne žele sami razmišljati. Kada se kreće, treba im reći – prati me. Ako se treba čuvati određena pozicija – stoj tamo. Kod praćenja naredbi momci nemaju previše problema iako ponekad znaju zapeti za objekt pa ga neće zaobići dok se ne vratite do njih i malo promijenite putanju. Na sreću, to se veoma rijetko događa.

Virtualni suborci pravilno barataju s oružjem, ali su vječito ovisni o vašim naredbama.

S druge strane, kooperativno napucavanje opet nosi svoje čari te se razlikuje od samostalnog lutanja time što se može birati mod igranja između leveliranja marinca ili startanja sa svom dostupnom opremom. Leveliranje lika u singleplayeru ide po bodovima koji se osvajaju ovisno o efikasnosti na kraju mape, a tijekom druženja s prijateljima, leveli se pune tijekom misije. Nažalost, ovaj segment u solo kampanji je jako plitak. Iako se može birati između tri različita smjera razvijanja lika, onaj za “magije” je nekako najupečatljiviji kojeg treba razvijati. Stvarno nije teško izabrati između psihičke moći koja stvara nešto slično minijaturnoj crnoj rupi ili dodatnih deset posto na povećanje oklopa, odnosno štete koju marinac može primiti.

space hulk deathwing (2)

Gledajući na sve gameplay nedostatke koje Space Hulk: Deathwing nosi sa sobom uz neizostavne tehničke probleme, ispada kao da je u pitanju ispodprosječan naslov. No, unatoč svim tim manama, igra zapravo nije za izbjegavanje jer u kooperativnom modu pruža dovoljno izazova za zabavu, što je i cilj ovog žanra. Najveći problem je što igri nedostaje pravog sadržaja jer kada se jednom završe svi leveli, još se eventualno nekoliko puta se može vratiti igri, a nakon toga više nema razloga za paljenjem. Pogotovo ako posjedujete Killing Floor 2, Left for Dead 2 ili neki drugi sličan naslov.

Na kraju ostaje pitanje jesu li developeri bili toliko ograničeni licencom ili su jednostavno izgubili svoju maštovitost. Nešto od toga je zasigurno dovelo do rezultata da Spece Hulk: Deathwing spada u naslove koji će se vrlo brzo zaboraviti, pogotovo jer su developeri s E.Y.E: Divine Cybermancy pokazali kako mogu i znaju bolje od ovoga.

Recenzija je rađena na digitalnoj kopiji igre u izdanju za PC. Kopiju igre ustupio nam je njezin izdavač. 

Space Hulk: Deathwing vrijedi barem jednom odigrati ako ste fan Warhammera ili volite kooperativne pucačine. Poslije toga male su šanse da će vam igra probuditi želju za ponovnim pokretanjem.

60 Naša ocjena
  • dizajn levela
  • ugodno napucavanje
  • ugođaj
  • nedostatak sadržaja
  • repetitivnost napucavanja
  • plitak gameplay izvan napucavanja

Stjepan Fikter

Jedini u redakciji s DDR 2 memorijom. Prvi će pisati o manje poznatim, čudnim i drugačijim igrama. Jednako preferira PC i konzolaške naslove te je druga osoba jednog od najstarijih hrvatskih klanova, a suborcima poznatiji kao mili vođa.

Komentari (4)

  • Apocalypse4987

    22.01.2017 - 18:45

    Slažem se, igra je jednim djelom zabavna, al postane brzo repetivna, al valjda su željeli nekakvu dosljednost prema originalnom space hlku. Šteta, igra ima toliko potencijala, valjda će izbacit kakvi DLC

  • borna8

    22.01.2017 - 20:03

    Gdje su plusevi i minusi?Nije valjda da ste i vi postali kao IGN

    • Zoran Žalac

      @borna8, 22.01.2017 - 20:24

      Nije, potkralo se. Dodani su sad.

  • hyperion

    23.01.2017 - 11:04

    Auu, nadao sam se boljoj ocjeni. Odigrat će se svakako, ali hype je dosta splasnuo :/

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!