HCL.HR

Recenzija

Space Siege

Zvonimir

Übermenschen

Tvorci vrlo popularnog Dungeon Siegea 1 i 2, donijeli su nam ogoljelu verziju ove sage i smjestili ju u 2202. godinu. Ljudskoj rasi prijeti uništenje od strane nemilosrdnih Keraka, izvazemaljaca koji su uništili Zemlju, sve značajne brodove i zauzeli veliku svemirsku bazu Zemljana, a vaš cilj je u ulozi Setha Walkera protutnjati bazom, počistiti Kerake i spasiti našu vrstu od sigurnog nestanka. Na tom putu izdat će vas najbolji prijatelj, shvatite da i glavno računalo radi protiv vas, spašavat ćete zatočene kolege i pobiti tisuće negativaca.

Predvidljivi zapleti, raspleti i sve već 100 puta viđeno i prožvakano. Cijela radnja se odvija u svemirskoj bazi što nakon nekoliko sati igre postaje dosadno i monotono. Da stvari budu još gore, većina prostora u kojem se odvija radnja izgleda potpuno identično. Većina hodnika, zidova, podova, stube, bačve na koje ste naišli jednom će se ponavljati u sljedećim djelovima mape i već se u samom početku igre da predvidjeti monotonost koja nas nažalost prati do samog kraja. Misije su također monotone i linearne i u svakoj je cilj živ prevaliti put od točke A do točke B (većinom traženje preživjelih, spašavanje preživjelih) i igrač nema nikakvog izbora u igri. Tu i tamo posjetimo kojeg bossa, ali to nije dovoljno da se razbije linearnost koja je najveća boljka ove igre.

Sustav upravljanja Sethom u početku bi mogao predstavljati problem jer se kretanje i pucanje obavlja putem miša i nije moguće oboje raditi istovremeno. Lijevom tipkom miša klikate na mjesta gdje želite da Seth ode, a desnom klikate na protivnike koje želite napasti. Kada zapucate na protivnike i oni otvore paljbu prema vama, pri izbjegavanju njihovih napada Seth će prestati pucati na njih što je također jedna od većih zamjerki. Kada dođe do željene točke, ponovo ćete morati kliknut na protivnika da bi Seath zapucao. Tipkovnicom možete okretati i zumirati kameru, kao i koristiti spellove te skupljati resurse, medipackove i sl…

Skupljanje korisnih stvarčica po mapi olakšano je jer ih sve koji su u blizini skupite jednim pritiskom tipke na tipkovnici. Igra nema izbora težine, tako da će pred kraj postati vrlo teška za prosječnog igrača. Zbog toga će vam regenerirajuće baze koje su ujedno i auto saveovi biti od značajne važnosti. Po mapama ih ima puno što je dobro jer kada Keraci izbiju i zadnji atom energije iz vas nastavljate igru iz baze u kojoj ste se zadnjoj regenerirali. Tamo će vam se napuniti i mana koja se uostalom puni i ubijanjem protivnika. Biti ćete prisiljeni ubiti ih što više, ako ne zbog resursa koje ostavljaju, onda zbog mane za koju vam je stalo da se održi na životu do sljedeće regenerirajuće baze iz razloga što spellove puno koristimo i moćno su oružje protiv Keraka. Genocid nad njima možete napraviti na još dva načina – pucaljkama i naelektriziranim sabljama koje posjedujete od početka igre. Sve u svemu, površno…

We are the Borg

Zgodna stvar u Space Sigeu je što imate mogućnost vašem liku ugrađivati kibernetičke dijelove tijela koji vam poboljšavaju sposobnosti. Tijekom ugrađivanja svakog kibernetičkog dijela u vaše tijelo, igra će vas upozoriti da gubite dio čovječnosti. Na kraju, kada ugradite i kibernetički mozak, nećete primjetiti nikakvu razliku na Sethu, neće se dogoditi ništa posebno, Seth će biti onaj stari sa početka igre (malo poboljšan) i sve će se nastavit kretati istim tokovima. Kibernetičke dijelove ćete nalaziti na određenim točkama na mapama, a pronalasci tih djelova su sekundarne misije što znači da je sve u rukama kreatora igre i da je na igraču samo doći do točke na mapi, pokupiti novi dio tijela i ugraditi ga. Igrač nema nikakvih opcija pa je i ova dobra ideja malo srozana.

Spellovi (skillovi) se sada sastoje od električnih izboja, visokotehnoloških drndalija, polja sila kao štitova i sl. Bodovi za otvaranje novih skillova dobivaju se odradom misija tako da dobivanje skillova nema nikakve veze sa ubijanjem protivnika. Osim bossova, naravno. Skills stablo napravljeno je vrlo oskudno i dijeli se samo na dva dijela: Combat i Engineering. Pali protivnici iza sebe ostavljaju resurse koje koristite za nadograđivanje oružja, štita i robota koji vam se pridruži u plemenitom cilju spašavanja naše rase. Sve to nažalost izgleda jako jadno jer se napredak od vaše nadogradnje jedva i vidi. Puno, puuuuuno neiskorištenog potencijala.

Od Wall-Ea do Robocopa

Društvo na vašem putu pravit će vam robot zvan HR-V. Njega je moguće kupiti u mini-tvornicama koje se nalaze u blizini vaših regenerirajućih baza za šaku resursa. Na početku je njegova cijena i realna zbog slabog štita, oružja koji teško mogu ugroziti neku veću elijensku facu i užasno, ali UŽASNO glupog AI-a. Prelaženjem igre, resurse možete ulagati i u njega te kad ga dovoljno izgradite postaje moćan saveznik te noćna mora svakog Keraka. Ali nažalost, uvijek mu ostaje isti AI koji je na razini amebe. Primjerice HR-V će nagazit na postavljenu minu bez pardona i koštati vas tako resursa i vremena koje ste uložili u njega. Isto je i sa ostalim protivnicima u igri koji praktički nemaju AI; ne traže zaklon, nemaju taktičkih manevara. Ipak, robot će vam bit od velike koristi, pobit će dosta Keraka, a i možete mu izdavati naredbe što da radi. Kada se sve zbroji i oduzme, HR-V je ipak svijetla strana u igri.

Za kraj

Dobar dio gornjeg teksta bio je prilično negativan prema igri (s razlogom), pa ću se za sam kraj recenzije osvrnuti malo više na njene svijetle strane. Atmosfera koja vas prati je na solidnoj razini, pa recimo čak i na vrlo dobroj. Tijekom igre se dobiva osjećaj velike baze u svemiru na kojoj ste vi kao ljudsko biće u manjini. Sve to uz dobru grafiku popraćeno prigušenom glazbom izvlači igru iz debakla.

Grafika je iznad prosjeka, efekti spellova, eksplozija i elektriciteta su jako dobro napravljeni i zasigurno ćete neki spell potrošiti bez razloga kako bi ste još jednom vidjeli veoma lijep efekt koji nam isti ostavlja. Igra nije prezahtjevna i moći će se vrtit na visokim postavkama prosječnih računala današnjice. Space Siege je pristojne duljine i ako ga odigrate do kraja oduzeti će vam 15-ak sati. Igru može produžiti i MP mod u kojem vi sa ostalim kolegama gamerima (do 4 playera) prelazite zasebne misije. MP će pružiti nešto sitno zabave, al i to ubrzo dosadi.

Sve u svemu, Space Siege nije loša igra, ima dobru grafiku, atmosferično okruženje i ugodan zvuk koji vas prati, ali je jednostavno neizbrušeni biser, puna potencijala, a tako plitka u konačnici. Preporuka samo ljubiteljima ovog žanra.

Slobodno ostavite kakav komentar u box ispod, a za dubokoumnije rasprave i pitanja o ovoj igri uputite se naš forum.

Mačeve,štitove, lukove i strijele zamijenli smo rafalnim oružjem, rocket launcherom i električnim puškama, svukli smo sa sebe dronjke iz srednjeg vijeka i uskočili u svemirsko odjelo. Dungeon Siege goes to Space!

73 Naša ocjena
  • Efekti spellova i eksplozija
  • atmosferičnost
  • HR-V
  • Priča
  • monotonost
  • linearnost
  • nema izbora težine
  • AI
  • igrači nemaju nikakvih opcija
  • plitko
  • neiskorišteni potencijali

Komentari (3)

  • [email protected]

    10.10.2008 - 11:15

    Über šit od igre
    btw. dijelovi, ne djelovi
    dobar tekst ; )

  • MarkaN

    10.10.2008 - 16:21

    Ma ja bi to i zaigrao da mi komp može pokrenuti kak se spada. Volim SF i hackNslash.

    Lijepo što ste se potrudili napravit recenziju, GG!

  • krava

    12.10.2008 - 13:30

    Pa khm khm tekst i mora bit doobar kad je prethodno prošo kroz moje stručne ruke :) (koe su ipak propustile neke greškice 😀 )

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!