HCL.HR

Recenzija

Styx: Master of Shadows

Dominik Bošnjak

Thief, Metal Gear Solid, Splinter Cell, Hitman… čistokrvne stealth igre su danas gotovo pa izumrle, a jedino je Thief od navedenih kultnih serijala u svojem posljednjem nastavku više-manje uspio zadržati svoj originalni identitet. Šuljanje i prikradanje u videoigrama je danas uglavnom tek opcija koja krasi poneku akcijsku avanturu ili FPS, a u zadnjih nekoliko godina uz novog Thiefa pamtim tek Mark of the Ninja kao „pravu“ stealth igru. Iz tog je razloga moj entuzijazam za Styx: Master of Shadows bio pozamašan te sam jedva dočekao prošuljati se malim goblinom kroz glomazni steampunk svijet koji mi je ekipa iz francuskog Cyanide Studiosa obećala.

Inače prednastavak akcijskog RPG-a Of Orcs and Men iz 2012, Styx: Master of Shadows na prvi pogled izgleda kao klasični Thief iz trećeg lica. Taj opis potpisujem i nakon dvadesetak sati provedenih s igrom, iako je ovaj uradak donekle fleksibilniji od Looking Glassovog klasika. Konkretno, uz očekivano šuljanje od zaklona do zaklona i korištenje sjena za izbjegavanje čuvara, čudovišta i ostalih oponenata poštenog lopovluka, Master of Shadows vam na raspolaganje stavlja i ogroman broj platformskih elemenata, opreme i magija s kojima ćete se moći poslužiti kako bi izbjegli nadobudne NPC-eve.


Styxova goblinovska građa omogućuje igraču relativno agilno manevriranje ispod stolova, kreveta i ostalog komada pokućstva, a voljom developera ovaj goblin skače kao mali zeleni Michael Jordan. Opremljen bodežom, bacajućim noževima, otrovima i sociopatskom naravi, u ovom smo malom stvoru dobili iznenađujuće sposobnog protagonista jedne solidne stealth igre. Ako niste pobornik obične zemaljske opreme, samo Styxove mogućnosti da stvara magične klonove, postane nevidljiv i izoštri svoja osjetila biti će dovoljne da vas zabavljaju satima, a isključivo s njima možete i proći igru.

Zahvalan dizajn nivoa omogućuje da svakoj prostoriji, čuvaru, ili skupini neprijatelja pristupite na šaku različitih načina.

Valja napomenuti kako vrijedi i obrnuto. U stvari, zahvalan dizajn nivoa koji vam omogućuje da svakoj prostoriji, čuvaru, ili skupini neprijatelja pristupite na šaku različitih načina je u biti i najbolja strana Styx: Master of Shadowsa. Igra nije pretjerano ispolirana, kontrole znaju biti nespretne, bugovi se povremeno pojavljuju, a priča je ralativno nezanimljiva. Sve to stoji. No kada u 10 minuta u padu s deset metara zabijete čuvaru bodež u vrat, drugom otvorite pore na čelu s bacajućim bodežom, sljedećoj dvojici otrujete juhu i gledate ih kako polagano odlaze na neko bolje mjesto, a na posljednjeg ispustite ogroman barokni luster nakon čega će nesretnik koji je išao provjeriti odakle dolazi buka biti zaskočen i zadavljen od strane vašeg klona koji se skrivao u obližnjem ormaru, ništa od toga neće biti bitno.


Styx je igra koja je jednostavno zabavna za igranje te joj nije bitno na koji je način igrate. Točnije, na koji je diskretan način igrate. Ne želim da dobijete krivi dojam – iako je Cyanide osigurao da igraču nikad ne ponestane kreativnih i krvoločnih načina za eliminaciju čuvara, svima je zajednička jedna stvar – izvode se u tišini, a neprijatelji se u pravilu eliminiraju jedan po jedan ili se u potpunosti zaobilaze. Ustvari, pacifistički pristup misijama u kojima nećete ubijati protivnike igra nagrađuje dodatnim iskustvenim poenima koje možete potrošiti na nove vještine u svojem skrovištu između misija.

Iako možete otključati posebnu granu vještina posvećenu otvorenoj borbi, nemojte se niti na trenutak zavarati i pomisliti da ste iole sposobni napasti čak i usamljenog seljaka opremljenog s nožem za putar jer jedina stvar koja će uslijediti jest zaslon učitavanja. Taj zaslon, vjerujte mi, želite vidjeti što manje jer su vremena učitavanja iznenađujuće duga, čak i na duplo jačoj konfiguraciji od preporučene.


No, nazad na vašu mačevalačku sposobnost: nemoćni ste. Toliko ste nemoćni da igra čak nema ni tipku za klasičan napad kojom biste zavitlali svoj bodež, a u slučaju da vas protivnik vidi i odluči da niste vrijedni strijele, približit će vam se i jedino što će vam preostajati jest pokušati izvesti jako precizno tempirani kontranapad. U slučaju da se na vas zalete dva protivnika, možete slobodno ponovno učitati posljednji save jer nećete preživjeti čak ni na easy težini. Onima najhrabrijim bih preporučio goblin, odnosno četvrtu razinu težine na kojoj će vas protivnici po detekciji nemilosrdno obezglavljivati, precizno vam na daljinu probušiti oko i općenito širiti više terora iz svjetla nego vi iz tame.

Moj je eksperiment s ovom težinom završio na negdje 20% igre kada me jedan čuvar, nakon što je vidio sobu u koju sam utrčao, ušao u nju i nakon malo njuškanja – iznenada izvukao ispod kreveta! S obzirom da kada ste “zavučeni” igra prelazi u prvo lice, ovaj je događaj za mene bio krajnje traumatično iskustvo te sam se, slab kakav jesam, vratio na ionako već dovoljno izazovnu medium postavku.

Ako to već niste iščitali iz prethodnih redaka, reći ću doslovno – Styx: Master of Shadows je prilično teška igra. Teška u maniri prvog Thiefa, a i izgledom svijeta i likova podsjeća na Looking Glassov kultni klasik. Nažalost, kako se radi o uratku razvijanom s ponešto ograničenim budžetom, mana mu definitivno ne nedostaje. Neke sam već spomenuo, no krenimo sada redom malo ozbiljnijim tonom: kontrole su osrednje i kod nekih platformskih dijelova prilično frustrirajuće. Nemoguće je prići rubu i elegantno se spustiti niz njega bez lomljenja prstiju. Skok na višu platformu za koju se vaš lik uhvati rukama rezultira automatskim penjanjem koje tek treba spriječiti držanjem tipke za skok, što je upravo suprotno svakoj igraćoj konvenciji ikada i starijim će igračima s već davno etabliranom mišićnom memorijom zadavati dosta problema. Styx kod skoka praktički lebdi u zraku i dok ne ovladate nedostatkom fizike ove igre to će često rezultirati vašom smrću. Smrt rezultira ponovnim učitavanjem cijelog nivoa, a dužina tog učitavanja varira od „prilično duge“ do „vrijeme je da se obrijem“.


To možda ne bi bio problem u nekoj igri u kojoj smrt nije metoda učenja, no kako ćete većini razina u Master of Shadowsu morati pristupati metodom pokušaja i pogreške, vrlo je vjerojatno da će doći do frustracija. Nadalje, sam zaplet je prilično bezvezan, a dijalozi su uglavnom očajno loše napisani i u pravilu počinju i završavaju s ne pretjerano smiješnim šalama o genitalijama. Gledati malog ružnog goblina kako glasom promuklog Jasona Stathama srednjovječnom brkatom ćelavcu s očima plišanog medvjedića sugerira da si namaže testise kremom je scena koju želim zaboraviti toliko jako koliko sam siguran da nikada neću.

Gledati malog ružnog goblina kako glasom promuklog Jasona Stathama srednjovječnom brkatom ćelavcu s očima plišanog medvjedića sugerira da si namaže testise kremom je scena koju želim zaboraviti toliko jako koliko sam siguran da nikada neću.

S pozitivne strane, sve animacije se mogu preskakati pa vam toplo preporučam da barem razmotrite tu opciju jer vam developerovi pokušaji humora vjerojatno neće sjesti. Također, glasovna gluma je, iako neloša s obzirom na dijalog, totalno promašena po pitanju odabiru glumaca koji će utjeloviti likove. Ako gledamo širi kontekst, igra ima problema sa Steam integracijom te mi se određen broj achievementa uopće nije otključao, a naknadno sam dobio neke koje nikada nisam zaradio. Ako ništa drugo, izgleda da je Cyanide barem spreman izbacivati nadogradnje i zakrpe za igru, iako moram priznati da mi se prvi update koji je navodno popravio kontrole više čini kao digitalni placebo.

Mogao bih nastaviti, ali neću jer ne želim na kraju recenzije ostaviti dojam da nisam uživao u ovoj igri. Jesam, i to itekako. Za deset godina se vjerojatno neću sjećati njene radnje koju sam pogledao i odslušao s grčevima u želucu i utezima na obrvama, no sjećat ću se zabavnog i nelinearnog gameplayja koji je tek ponegdje zeznut s pomalo nespretnim kontrolama. Neovisno o tome, Styx: Master of Shadows je istinska stealth igra prepuna sadržaja koja će se bez sumnje svidjeti svim ljubiteljima žanra, pogotovo ako nisu slabići i cjepidlake kao moja malenkost. Iz tog je razloga toj skupini igrača iskreno preporučujem, a nakon što sam prostudirao sve njene misije, nije me sram priznati ni da ne bih imao ništa protiv kakvog jeftinog DLC-a s dodatnim misijama u nekoj bližoj budućnosti. Jednostavno rečeno, Styx: Master of Shadows je zabavan i igriv naslov, odnosno prolazi na dva najvažnija ispita kvalitete jedne videoigre. Pametnom dosta.

U potrazi za istinskom stealth igrom smo uskočili u majušne goblinske cipele te u šumi genitalnog humora otkrili… što?

75 Naša ocjena
  • nelinearne mape
  • istinski stealth gameplay
  • mnoštvo pristupa
  • vrijeme učitavanja
  • pomalo nespretne kontrole
  • loša priča

Dominik Bošnjak

Opis nije dostupan.

Komentari (13)

  • AnusNation

    19.10.2014 - 20:31

    A gdje je youtube video recenzija? 😀

    • Me666

      @AnusNation, 19.10.2014 - 20:32

      Nema svaka recenzija svoju video verziju

  • GregoriusPrime

    19.10.2014 - 20:42

    Znaci losija verzije Dishonored-a :) Valjalo bi probat

  • Adam Jensen

    19.10.2014 - 21:14

    Znači, igra je baš onakva kakvu sam i očekivao. Jedva čekam da je zaigram :)

  • beowulf112

    19.10.2014 - 21:27

    dajte recenziju evil withina :) i kad ce neka nagradnjaca?mozda i ja vjecni gubitnik na kladionicama budem imao srece jednom

    • drazensi

      @beowulf112, 19.10.2014 - 22:39

      ako si srece kao ja, vjerojatno nebi dobio na nagradnoj da se sam prijavis :)..
      sto se igre tice super je, bas sam se iznenadio jer nisam apsolutno nista ocekivao..
      a evil within koji spominjes me razocarao jer sam ocekivao cak i dosta, a dobio sam jako malo od ocekivanog..
      evo doslovno se nisam prestrasio ni jednom…
      vise je igra tipicni japanski gore fest nego atmosferican horror..

  • goldfinger

    20.10.2014 - 18:25

    Zabavan i igriv,s lošim kontrolama i neispoliran do bola…E.to je prava šuma genitalnog humora..

  • armin221186

    21.10.2014 - 17:01

    jel to onaj Styx iz Orcs and mans? ako jest lik je malo lud 😀

    • Me666

      @armin221186, 21.10.2014 - 18:07

      Pročitaš recenziju pa znaš 😉

  • madkikot

    22.10.2014 - 18:59

    Neznam sta vi mislite ali je meni zanimljiva igrica ima dosta slicnnosti sa drugim igrama ali mene podeca an stare dobre klasike sa stealth igranjem malo budjenja td vise na aciju i pricu nije losa igra,jeste treba je jos ispolirate i mehaniku poboljsati al aj da vidimo kako ce provi ovaj dio mozda naprave nesto slicno sa drugim likom zarobljenim medju orkove i tako te forice.Taman da se ubije par sati na nesto drugacije dosta je dote,lol itd 😀

    • madkikot

      @madkikot, 22.10.2014 - 19:02

      Samo se nadam da ovo nije neki natavak igre of orc and man jer ta igra mi se nimalo nesvidja i nikad je nisam ni igrao.

  • Gamers4Life

    14.12.2014 - 07:37

    Styx je pravo malo osvježenje, trebamo više novih ip-ova kao Styx!

  • kmarkecGamer

    27.12.2014 - 16:24

    falilo mi je dobre stealth igre. + isto kao i navedeno u ovoj reci, sto se tice loseg dijela tu se ne slazem s recenzentom u potpunosti. prica mi je prosjecna, cisto tako da upotpuni rupu. kontrole su ok, iako ima jedne stvari koja mi smeta, to sto se ne moze spustiti s letve da visi na njoj onako. ucitavanje mi je dosta brzo, mogu odmah pocet di sam stao bez ikakvih problema (mozda se to promijenilo kroz update). ono sto mi mozda spada pod minus je AI, zna bit mutav, ne vide kako im prolazim pred ocima ponekad. sve u svemu dobra igra, ocjena 85

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!