HCL.HR

Recenzija

Styx: Shards of Darkness

IGRA SJENA

Petra Rukav

Kada pričaju o povijesti srednjega vijeka, ljudi to razdoblje često opisuju kao doba neznanja, praznovjerja, ugnjetavanja i barbarstva. Međutim, isti ti ljudi često zaboravljaju da je srednji vijek jednako tako doba gotičke umjetnosti i arhitekture, rođenja sveučilišta te buđenja filozofske misli. Osim intrigantnih povijesnih priča koje iščitavamo iz raznovrsnih povijesnih izvora, to dinamično doba ostavilo je iza sebe i neke zanimljive fantazijske elemente, između ostalog i zelena patuljasta bića – gobline.

Upravo je Styx – mizantrop ove mitološke vrste – protagonist novog nastavka istoimenog serijala dok ste vi tek njegov tihi pomoćnik. Štoviše, Styx je svjestan da nova avantura nije namijenjena za jednog pustolova i tu će priliku iskoristiti na način da svaku grešku, bez treptanja, pripiše vama. Ne bih imala nikakvih problema s iskupljenjem svojih grijeha da malo arogantno stvorenje nije toliko često ignoriralo moja uputstva, pa je umjesto da se uhvati za rub litice ili ograde zaronilo u ponor. Očito da je stvar u meni, a ne u njemu jer sam ja ta koja nije sposobna služiti se kontrolerom. Međutim, koliko god Styxove uvrede daleko išle, taj smrdljivi goblin brzo mi je postao jedan od najdražih digitalnih likova.

Nasuprot tomu, sama avantura u koju sam se uputila nije bila pretjerano zanimljiva. Borba protiv Zelene kuge – kako su nazivali gobline, odnosno pošast koja je harala velikim carstvom – potjerala je mog prijatelja u mračne predjele sela Thoben. No pohlepa koja gori u svakom goblinu nadjačala je njegovu volju za samoočuvanjem te ga je odvela na put osvete. Na tom smo putu stekli neka nova poznanstva od kojih nijedno nije napuštalo granice etičkog egoizma. Nijedan od tih poznanika nije bio dovoljno interesantan da se s njime sprijateljimo, a posebice su nas odbili njihov nastup i jednoličan tonalitet glasa. Posljedično, Styx i ja smo se uglavnom držali po strani sebično misleći samo na svoj cilj.

Za sve Styxove probleme u njegovom napaćenom životu kriv je isključivo igrač koji ga kontrolira.

Naš se cilj zapravo sastajao od glavne misije, nekoliko sporednih zadataka i sakupljanja razbacanih predmeta. To je, nažalost, dovelo do još jednog neslaganja između Styxove i moje politike. Naime, Styxu se žurilo izvršiti zadatak koji ga je doveo na određeno mjesto dok sam ja težila da malo istražimo lokaciju. U vezi s time, na kraju svakog levela zaprijetio bi nam sistem ograničenja koji je davao određen broj skill pointa zbog pronalaska određenih predmeta da bi iste te kasnije oduzeo zbog potrošenog vremena na njihovo traženje.

styx-shards-screens (3)

Jednostavnije rečeno, kada bih se na nekoj lokaciji zadržala duže od pola sata oduzelo bi mi se iskustvo, a kada bi u istom tom području riješila sporedne misije ili skupila sve collectibles dobila bih na to dodatne bodove. Igra vas u neku ruku tjera da speedrunate kroz sadržaj dok vas s druge želi natjerati da istražite njezine tajne.

Još jedna stvar koja je smetala našem zajedničkom napredovanju jest visoka stopa mortaliteta neprijatelja. Na prvu, Styx možda djeluje nemilosrdno, no ne dajte se zavarati. Styx vam baš i nije neki majstor borbe. Zapravo, nije ni amater po tom pitanju. Jedino što taj mali lajavac zna jest izvesti neki hrđavi kontra napad i to samo ako ste vi dovoljno brzi i precizni. Borba jednostavno nije njegov stil. Stoga, da bi se riješili neprijatelja morali smo postići kompromis iz kojeg su proizašle smrtonosne zamke i napadi s leđa.

Styx na prvu djeluje nemilosrdno, no ne dajte se zavarati – baš i nije neki majstor borbe.

Povrh mrskih ljudi koji su prijetili našoj egzistenciji, naletjeli smo na ogromne insekte i čudne biljke, vilenjake čija nas je božica Lyssril htjela podvrgnuti svojoj volji te patuljke koji bi nas nanjušili brže nego Zagorac rakiju. Srećom, nijedan neprijatelj nije završio kvalitetnu vojnu obuku, a mnogo ih je bilo i dalekovidnih. Dobar dio ratnika bi ostajao nijem na pokrete koji su se odvijali svega dva metra ispred njih dok bi ostali te iste anomalije vidjeli kroz zid. No onaj najnesretniji dio protivničke ekipe su bili jadnici koji bi zapeli o bilo što, pa makar to bio i zrak, i bespomoćno plesali na neke čudne ritmove.

styx-shards-screens (2)

Ako bi se slučajno našli u škripcu, Styx bi popio malo tekućeg jantara da postane nevidljiv, a ponekad bi taj isti napitak trošili na stvaranje klona kojeg bi kasnije žrtvovali za veće dobro. Sve u svemu, loša kvaliteta vojnog obrazovanja neprijateljskog AI-a i pacifistička filozofija Styxa dobar su način da ulovite dodatne bodove za nove vještine.

Njih Styx stjeće u svojim skrovištima, a one od stealtha i percepcije preko alkemije sežu sve do kloniranja i ubojstva. U kolaboraciji s crafting elementima one su začinile igru tako da raznim levelima pristupite na više različitih načina. Drugim riječima, Styx: Shards of Darkness igrate kako želite – bilo to pacifistički ili bez milosti – sve dok to nije u Rambo stilu. Dakako, možete igrati i na taj način, međutim, nećete daleko dogurati.

Styx: Shards of Darkness igrate kako želite – bilo to pacifistički ili bez milosti – sve dok to nije u Rambo stilu.

Ako vam Styxovo društvo nije dovoljno ili ste se jednostavno zaželjeli interakcije s drugim ljudskim bićem u goblinskom svijetu, studio Cyanide pripremio je kooperativan mod za maksimalno dva igrača. Ne očekujte tu ništa revolucionarno; misije su iste one koje ste već jednom prošli u single-player kampanji. Možda bih vas još samo trebala upozoriti da se pripremite na užasno duga učitavanja.

styx-shards-screens (7)

Već sam ranije spomenula da je glasovna gluma tragikomedija ove igre, a ista je sudbina zadesila i dizajnersku stranu. Doduše, grafika u nekim dijelovima zna biti doista lijepa – prvenstveno na otvorenom prostoru, u nekim je tek prosječna sa zakašnjelim učitavanjem tekstura, dok u trećima fali pola terena pa gledate kako se neprijatelj šeće kat ispod vas.

Gledano u cjelini, Styx: Shards of Darkness je po svim kriterijima tek jedna prosječna igra koju od čistog zaborava spašava zabavan protagonist i konstantno razbijanje četvrtog zida. Usprkos tome, ova je igra bila jedno zanimljivo iskustvo moje gaming karijere.

Styx se pokazao kao zanimljiv suputnik te kao slučajni majstor sjena, no to je otprilike sve po čemu ćemo pamtiti to zeleno stvorenje.

72 Naša ocjena
  • protagonist je šaljivdžija
  • raznovrstan pristup levelima
  • čisti stealth naslov
  • neresponzivne kontrole
  • blesava umjetna inteligencija
  • prezentacijki ispodprosječna igra

Petra Rukav

Sklona igrama s jedinstvenim pričama. Posebno cijeni onu vrstu koja te tjera da testiraš granice vlastitog uma. Najbolja prijateljica pasa i velika zaljubljenica u umjetnost i kriptografiju.

Komentari (14)

  • SemirTheChosen

    21.03.2017 - 19:53

    Odlicna recenzija Petrice, za HCL si pravi AS u rukavu! X)

  • Grimbold

    21.03.2017 - 19:59

    Koa maca

  • MrNoco

    21.03.2017 - 21:52

    Meni se svidja igra.Zanimljiv mi je glavni lik i njegovo probijanje cetvrtog zida (malo podseca na deadpoola.Inace ja volim stealth naslove.

  • invictum

    21.03.2017 - 22:44

    Oooo, decki, nesto ste odjednom slatkorjecivi? Ma to je Igor napisao recenziju pod laznim imenom, ili hm… Mozda igor cijelo vrijeme ne postoji a to je zapravo Petra, tko ce znati 😉

    • Andjelko H

      @invictum, 21.03.2017 - 23:13

      Sad moramo otvoriti temu “Teorija zavjere – Petra ili Petar, Rukav ili Belan”.!?

    • PppPP

      @invictum, 22.03.2017 - 00:30

      igor ne piše recenzija.. uglavnom zoran

    • funky0308

      @invictum, 22.03.2017 - 19:08

      :)

  • Andjelko H

    21.03.2017 - 23:14

    Očekivano odlična recenzija iznad očekivanja.!😁😁😁

  • DzoniBro

    22.03.2017 - 01:53

    Meni se licno svidja, realna ocena, ekstra igra za stealth ljubitelje, prosecna za gaming svet, sve u svemu dobro je 😀

    • Dilo_trasul

      @DzoniBro, 22.03.2017 - 02:12

      A zasto vise netko nebi napravio naslov poput thiefa,mislim na staru trilogiju,zasto moramo trpit glupe stealth naslove.S milion hadgeta,moci i ostalih gluposti koje stealth ucine prelakim i samim tim igre nisu ni sekunde izazovne.
      Styx keca sam presao,igra je imala masu problema a izgleda da i dvojku muce iste boljke,preskacem do nekog popusta da je skupim za neku mizeriju.

    • DzoniBro

      @Dilo_trasul, 22.03.2017 - 14:20

      Zato sto danasnji gaming svet kao i sve na ovome svijetu radi na hype-u, a novi klinci, novije generacije cine 50% gaming sveta, a sta oni znaju o Thief trilogiji ? 😀

  • funky0308

    22.03.2017 - 19:14

    Odlicna recenzija, sve si dobro rekla ali s ocjenom se bas i ne slazem (kao ni inace). Previsoka je ivo ocjena. Prica nista posebno, grafika i zvuk losi ali bas losi. Tako igra na U4 enginu ne smije izgledati. Vpice acting bolje ni ne spominjati, a AI neprijatelja je jedan od najlosijih u zadnjih nekoliko god. Kada uz sve to navedeno i probleme sa teksturama i opcenito elementima u igri radi kojih se dogadja bas ono sto si rekla – hodanje NPCa po zraku i sl. Zbog toga sam rekao neki dan ono u recenziji Niera – sve ivisi tko igru recenzira. Dati GRWu 65 ili 67 koliko je vec bilo, a ovome 72?! Svasta. Ali to je to, sve zavisi tko igru recenzira. Mozda bi Petra GRWu dala 45, ne znam ali mislim da je sada jasnije zasto sam ono rekao. Da se vratim na ovu igru, sve je super receno, zasto je tako visoka ocjena ne znam ali meni (inace dobar) humor od Styxa nije uspio spasiti stvar. Od mene za ovo 60 i to samo zato sto mi je simpatican goblin.

  • napaljeon

    23.03.2017 - 01:43

    Jos jedna u nizu prosjecna igrica. Toliko naslova izlazi, a rjetko koji je od njih od valja. Bas sam mislio da ce ovo bit dobra sezona igrica :/

  • N1ko i N1sta

    16.04.2017 - 17:42

    Meni je ovo jedna od jako dobrih stealth igrica … Po meni 😀

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!