HCL.HR

Recenzija

Test Drive Unlimited 2 [PC, PS3, X360]

Zoran Žalac

U ne baš tako davno doba, na Test Drive serijal obično se gledalo s podsmijehom. A onda je isti pomoću dodatka originalnom naslovu postao “neograničen”, što je trebalo označiti prelazak u sandbox model. Tranzicija je bila uspješna, kako po kvaliteti, tako i po isplativosti. I tada se otvorila prilika za daljnju eksploataciju – novi model nije bio dovoljan sam po sebi, ciljalo se na sasvim novi žanr – ta sam naslov nikoga nije ni na što ograničavao! No kako to obično biva, igra se pokazala kao prevelik zalogaj za nesuđene trendsetere.

Pored detaljne tekstualne recenzije u nastavku, pripremili smo za vas i nešto više od šest minuta krasne, pomno montirane video recenzije koju možete pogledati klikom na predimenzionirani gumb ispod. Ako je čitanje više vaš “đir” nema problema – dapače, tekst u nastavku još je detaljniji u opisivanju igre od ovoga što možete čuti i pogledati u video recenziji.

Test Drive Unlimited 2 počinje pričom… zapravo daleko je to od ikakve smislene fabule. Igra počinje blesavom izlikom od zapleta. No da budemo korektni, procijenite sami nije li tako: Nakon urnebesnog partija na Ibizi budite se iz sna da biste se sjetili kako ste sinoć zabrijali više nego ste trebali, i to zbog činjenice da ste uslužni vozač pred otkazom. Ali umjesto otpremnine i radne knjižice, vaš bezobrazno bogati poslodavac iz sažaljenja vam daje priliku da se okušate u automobilskom turniru na kojem se (sudbinski) pojavilo jedno prazno mjesto. I prije nego se uspijete obrijati već ste na TV-u, iza volana, na postolju. A onda idete ravno u frizeraj, po potrebi i na plastičnu operaciju.

Tijekom te svoje „grom iz vedra neba karijere“, upoznajete niz likova, najčešće lokalnih šminkera, koji vas polako uvode u svijet glamura. Zvuči kao ambiciozno predočenje priče, ali nadajte se da ih nećete čuti kako glume. Jer voice-acting je loš, a dijalozi prelaze okvire dostojanstvenog treša, te im parirati mogu jedino igrane sekvence crnog doba NFS franšize. Igru je stoga ponekad teško shvatiti za ozbiljno, što nikako ne priliči ideji koju predstavlja.


Ideja je inače oblikovana mjestom radnje, a kao što je već spomenuto, to je popularni španjolski otok Ibiza. Općeniti štih igre stoga je podređen elementima partijanerske atmosfere, pa iako to u globalu i treba biti tako, ovdje je to odrađeno jako površno, tako da o ludim zabavama na Ibizi više možete čuti iz plaćenog intervjua s Majom Morales nego od ove igre. Srećom, nije sve tako crno – otok je ogroman i nudi mnoštvo voznih dionica, te izgledom predstavlja ugodan odmak od imaginarnih gradova i američke arhitekture. Točnije rečeno, na otoku se točno osjeti europsko podneblje, primjerice kada se nađete na kružnom toku, ili još bolje – kada se vratite na Havaje i uočite koliko je topografija tog otoka drugačija.

Ultimativni cilj igre je jednostavan – potrebno je steći status slavne osobe, kako drugačije nego bogaćenjem. U svrhu toga napredovanje je strukturirano kroz 60 levela, koje čine četiri kategorije s 15 razina. To su competition (osvajanje prvenstava), discovery (otkrivanje cesta i olupina), collection (posjedovanje auta, kuća) te social (interakcija s drugim igračima). Određene kategorije diktiraju otključavanje popratnog sadržaja u vidu odjeće, frizura itd., dok globalni level (sastavljen na temelju zbroja napretka u četiri kategorije) označava celebrity status. Sve u svemu, sistem napredovanja dobro je osmišljen, a kako sadržaja ne nedostaje, dostizanje maksimalnog levela neće biti kratkotrajan posao.


Međutim, na tu trajnost ipak valja gledati sa zadrškom. Naime, TDU2 u sebi nosi dosta trulih i problematičnih elemenata koji će mnoge odbiti od istraživanja Ibize. Za početak, svi tipovi utrka već su viđeni (negdje i doslovno precrtani iz drugih naslova), a izvedeni znatno lošije nego kod konkurencije. Doduše, novitet je off-road klasa, ali ne očekujte od nje brda i doline (op. ur. odosno očekujte) jer se i ona izvodi po principu ponekad iritantnih checkpointa koje ne smijete promašiti, obzirom da Ibiza sa svojim otvorenim okolišem nije namijenjena utrkivanju. Nadalje, umjetna inteligencija nema se čime pohvaliti – vozači u utrkama nisu nimalo agresivni ni kompetitivni, a ponašanje im je u nekim situacijama uistinu čudno.

Situacija se popravlja u multiplayeru… s napomenom da do njega prvo treba i doći, što nije nimalo lagan zadatak kada igru muče razni tehnički problemi poput nemogućnosti logiranja, beskonačnog loadiranja itd. Lista bugova je u najmanju ruku impresivna (pogotovo u PC verziji), stoga se pitamo što bi tek bilo da igra nije odgođena za ovu godinu. U službenom odgovoru na pritužbe igrača, Atari tvrdi da je razvojni tim svjestan propusta i da će ih postupno rješavati, ali do tada mole za razumijevanje i strpljenje.

Dakle, problemi će se eventualno otkloniti, no jedan specifični ostat će neriješen. Nažalost, radi se o samoj esenciji igre, jer vozni model je upravo ono na čemu se temelji svaka igra automobilističkog žanra. Prethodni TDU nije sjao na tom području, stoga smo očekivali nekakav napredak. No do njega nije došlo, a usudili bismo se reći da je nastavak nazadovao po tom pitanju – TDU2 zaglavio je u želji da bude nešto pristupačno između arkade i simulacije. Tri dostupna moda vožnje (full asistance, sport, hardcore) tako se razlikuju tek u sitnicama, kontrole su previše osjetljive, fizikalna svojstva zanemariva, oštećenja tek vizualna, a izmjena vremenskih uvjeta ionako nije toliko česta da bi strahovali od njezina utjecaja.


Razlika među automobilima je vidljiva, barem kad ih vi uspoređujete. Na utrkama je sasvim svejedno što vozite, sve dok je klasa vozila odgovara natjecanju – bez obzira na postavke vožnje, uvijek ste osjetno brži od konkurencije (čak i sa sporijim autom), s tim da su utrke namještene tako da vam za vratom puše glavni rival. Svaki kup ima novog rivala, tako da se oni uvijek mijenjaju i neovisno o tome što voze, voze kako im igra nalaže te shodno tome stvaraju unaprijed planirani poredak, što znači da jedino vaš plasman pravi razliku na tablici.

A kad je već tako, radije ćete se vozikati bez cilja i izazivati druge igrače na dvoboj, pa zarađeni novac trošiti na trivijalne stvari poput odjeće kojom ćete se hvaliti pred ostalima. Jer značenje popularnosti u ovoj igri gradi se upravo na toj logici – onaj tko dosegne maksimalni level može voziti kao zadnji šonjo, nije bitno, sve dok mu virtualni avatar dobro izgleda. Nećemo nikoga omalovažavati, no ako vas takav koncept dežurne inventaruše privlači, možda biste trebali preispitati svoje poimanje ovozemaljskih vrijednosti ili potražiti nekakvu pomoć.

Ustvrdili smo kako je Ibiza zahvalno prenesena u igru, pa bi paragraf o tehničkoj strani igre mogao biti pozitivan? Pa… počnimo onda od dobre vijesti – vozila su uistinu odlično odrađena: razlikuju se po više specifikacija, zvuče različito, a iznimno su detaljna, pogotovo iz kokpita kojemu nemamo što prigovoriti. Automobile također možete nadograđivati i uređivati na razne načine, pa možemo reći kako je taj dio zadovoljavajuće odrađen.


A sad manje radosna vijest – igra pati od sitnih grafičkih gluposti. Iskakanje objekata u daljini je učestalo, isto je i sa sjenama na autima, efekti vode su katastrofalno loši, vremenska doba i uvjeti ne izgledaju ni približno spektakularno nakon naslova kao što su GT5, Hot Pursuit ili F1 2010. Test Drive Unlimited 2 zato izgleda prosječno, iako je i to poprilično nategnuta konstatacija. K tome još uzmite da je sramotno neoptimizirana za PC publiku. Možda ne u rangu s GTA IV, no kad vam se igra koja izgleda prosječno na konfiguracijama iznad preporučenih specifikacija vuče u 20-ak sličica po sekundi, vrag je odnio šalu.

Zvuk je također podijeljen – auti zvuče pristojno dok je glasovna sinkronizacija loša. Glazba također pati od tog problema. Pjesme su nam drage, ali treba znati da ih nema puno – ako smo dobro brojali, tek šesnaestak njih, osam po svakom žanru (dance, rock), odnosno dvije radio stanice. Istima ne pomažu ni promašene reklame koje se ubacuju svako malo, pa soundtrack ni uz najbolju volju ne možemo gledati kao dobar element.

Kada bismo rekapitulirali sve rečeno, došli bi do zaključka da TDU2 baš i ne možemo preporučiti, usprkos količini sadržaja koju s njime dobivate. Ako pretpostavimo da vas zanima sama vožnja, postoji mnoštvo drugih igara koje će vam pružiti puno bolje i zanimljivije iskustvo. Ako s druge strane pretpostavimo da vas zanima MMO komponenta, bugovi su trenutno učestala pojava, a ni sam model nije nešto neviđeno, niti je pretjerano smislen racionalnom umu. Glamur je toliko umjetan da poprima konture sprdačine, a igra pored toga baš i nema neku čvrstu osnovu.

Čudan je to eksperiment dobrog potencijala – da je manje loše šminke, a više bolje vožnje, slovio bi kao definitivna preporuka. Ovako vam samo može poslužiti kao neformalni turistički vodič po Ibizi, ako već smatrate da Google Maps nije dorastao tom zadatku.

Ne slažete se s nama? Slažete? Odlično – za to postoje komentari i ocjene. Ostavite nam svoju ocjenu ove igre, a u komentarima nam recite slažete li se sa našom ocjenom ili mislite da TDU2 zaslužuje i više.

VIDEO RECENZIJA – Proteklih tjedan dana proveli smo na prekrasnoj Ibizi, ali umjesto skeniranja oblina po klubovima i plažama, mlatili smo praznu slamu uz Test Drive Unlimited 2.

65 Naša ocjena
  • Ibiza
  • automobili
  • trajnost
  • vozni model
  • priča
  • AI vozača
  • bugovi

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (13)

  • eXcentrik

    18.02.2011 - 17:59

    koji je ovo jeben dnb u pozadini?

  • Pajko

    18.02.2011 - 18:35

    65?
    Nzm, ja bi, ako niš, dao 75:(

  • xGAME

    18.02.2011 - 18:42

    Ne zavrijedi si 75 nikako, to dobivaju osrednje igre koje su zaglavile negdje na sredini…TDU2 daleko od osrednje igre u negativnome smislu. Cim oni fejlaju vozni mode, fiziku etc, a po zanru je igra racing, nema se to sto posebno cjepidlacit oko ocjene.
    Jbni simsi na kotacima kao sto je netko na jednom forumu napisao.

  • croice

    18.02.2011 - 18:44

    Mislim da igra nije tolko loša kako vam sugerira ocjena.U igri se stvarno ima šta za radit osim same vožnje i utrkivanja koje je slažems se većim dijelom stvarno lagano, vozni model i nije tako loš kad se igra sa volanom a okoliš i auti vrlo ljepo izgledaju na max.detaljima.Moja ocjena 80

  • ReFlex

    18.02.2011 - 19:34

    OMFG Sta uradise od TD-a….
    Jedinica bila cudo,ovo je EPIC FAIL

  • petebrks

    18.02.2011 - 21:11

    Pa vi niste normalni u 6 dana 3 video recenzije(ispravite me ako sam u krivu).Nadam se da će tako biti ubuduće dobro ne uvijek ali u tjednu bar dvije.Super reca.Htio sam kupit igru ali se uzima GT5. 😉

  • wozzie-

    18.02.2011 - 21:20

    totalno sranje!!! moja ocjena je 1 !!!

  • CroDruid

    18.02.2011 - 21:35

    LOL, odlična video recenzija! Jedna od boljih koje sam ikad vidio!

  • ReoTheYokel

    18.02.2011 - 22:29

    Super video reca. Čudno, a i sama vožnja djeluje nekako…čudno. I…čudno. Mene je ova igra podsjetila na ono što znam iz treš recenzije Real Madrid: The Game (kojeg sam, uzgred budi rečeno, danas vidio za neviđenih 35 kn u dućanu). Onak, to baš i nije dobro.

  • UltimateXioni

    20.02.2011 - 10:55

    Super video recenzija, ali sami kraj me je dobro nasmijao XD

  • Boxy

    10.03.2011 - 19:22

    Grozna igra, sjećam se pred 2 i pol godine kada sam dobio TDM1 bila mi je jedna od boljih igara, a ovo drek.. Odlična recenzija btw.. =)

  • nenadbnua

    25.02.2012 - 07:38

    Moja ocjena je 85 a da li je iko od vas uspio da završi školu vožnje na zondi?????????

  • -Aragorn-

    @BlackD, 07.09.2014 - 10:16

    ne psuj Boga!

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!