HCL.HR

Recenzija

That Dragon, Cancer

Najteži ispit vjere

Zoran Žalac

Uvijek sam čvrsto stajao uz tvrdnju kako videoigre kao medij neke stvari mogu prezentirati bolje i osobnije nego ostali formati umjetnosti. That Dragon, Cancer je, nažalost, najbolji primjer toga. Kažem nažalost jer se radi o igri koja je rađena po stvarnom događaju te prati borbu Joela Greena i njegovih roditelja s rakom koji mu je dijagnosticiran u prvoj godini života.

Recimo to ovako – videoigra je taj medij koji me zarobio u istoj sobi s Joelovim plačem, medij u kojemu nisam bio promatrač nego lik o čijoj je odgovornosti ovisilo kada će Joelov plač prestati. A dok ste u toj sobi, u toj doista mučnoj situaciji, jedino što želite jest da jecanje tog djeteta prestane. Težinu tih nekoliko minuta muke nemoguće je u potpunosti prenijeti kroz neki medij, ali kroz videoigru je zato najlakše potaknuti nešto vrlo blisko suosjećanju.

that-dragon-cancer-1

That Dragon, Cancer nije avantura kojoj je cilj zabaviti igrača, a ovo je valjda mjesto na kojemu biste trebali prestati s čitanjem ako takvo što od ove igre očekujete. Ipak, mora se priznati da zabavu kvalitetno nadomješta intriga napetim pitanjem koje stoji nadvijeno nad čitavom radnjom: hoće li Joel pobijediti rak? Načini na koje se Joelovi roditelji suočavaju s njegovom bolešću prikazani su na vrlo emotivan, pa čak i poetičan način blizak svijetu videoigara. Primjerice, Joelova kemoterapija prikazana je u stilu karting igre, rak je, kao što se iz naslova može iščitati, vizualiziran kao zmaj.

Načini na koje se Joelovi roditelji suočavaju s njegovom bolešću prikazani su na vrlo emotivan, pa čak i poetičan način blizak svijetu videoigara.

U smislu gameplaya nema tu neke velike slobode – većinom je to samo point’n’click iz prvog lica, iako pojedine mini-igre pogađaju ravno u bit problema na jedan ironičan način, jednako kao što je ironično da se smrt nadvije nad osobom koja je tek počela živjeti. U jednoj od takvih traumatičnih crtica kroz Joelovu igračku birate iz čije perspektive slušate priopćenje doktora kako je Joelu dijagnosticirana njegova bolest. Sve je to također predočeno vrlo maštovito, pa usred tog priopćenja, primjerice, u prostoriji počne padati kiša.

tdc-2

Poligonska grafika lišena detalja u svemu tome zapravo pridonosi fokusiranju igrača na ono što je važno. Nadalje, igra se svjesno poigrava s bojama na nekoliko mjesta, a slično je i s titlovima koji se “lijepe” za objekte i isprepliću među njima. Glazba nije napadna u čitavom doživljaju, što je vrlo važna stvar pogotovo kada igra progovara o nekim kompleksnim temama poput vjere. U ono malo dijaloga kojim se ta problematika dotiče, stvar je odrađena uistinu interesantno, a to tvrdim kao netko kome koncepti raja/pakla i vječnog života nisu naročito privlačni.

U ono malo dijaloga koji se dotiču pitanja vjere, stvar je odrađena interesantno čak i ako vas ta tema uopće ne zanima.

Jedini grijeh koji mogu pripisati ovoj igri jest nesklad s očekivanjima koje obično imamo od neke igre. Trajnost od maksimalno dva sata možda i nije toliki problem, ali za nešto što košta 15 eura vjerojatno očekujete nešto više od “(su)osjećanja” koje vam That Dragon, Cancer ima za ponuditi. Bolje rečeno, ne vidim zašto bi itko imao interes igrati ovakvo što osim ako ga ne zanimaju dosezi umjetničke ekspresije u videoigrama.

TDC 2016-01-15 22-05-20-267

Priča o tužnim sudbinama imate kamo god da se okrenete. Svatko od nas pozna nekoga tko je izgubio blisku osobu zbog raka ili druge bolesti; a za iskustvo doživljavanja tih priča ne plaćamo kao što bismo platili za ovu igru. Dobro, sad je ovo već pomalo nategnut minus, ali poanta je sljedeća – po kriterijima kojima promatramo ostale igre, That Dragon, Cancer ne nudi ništa spektakularno.

Ono što That Dragon, Cancer nudi jest čista, topla iskrenost s kakvom se do sada nisam susreo u videoigrama. Za napraviti ovakvu igru definitivno je trebalo hrabrosti. Zato to u konačnici i nije igra za vas, kao kupca. To je igra za Joela Greena, a najviše što netko može dobiti ako ju zaigra jest poruka “Hvala na igranju” od njegovih roditelja, inače dizajnera same igre. Samim time, više od toga ovdje nije pristojno ni tražiti.

Strah od beznačajnosti, gori nego strah od smrti, za Joela Greena i njegove roditelje ovom je igrom poništen i otklonjen. Nama ostaje samo iskazati duboko poštovanje prema tome.

90 Naša ocjena
  • dirljivo na dojmljiv način
  • tematika vjere pristojno je obrađena
  • glazba i zvuk općenito
  • kao igra, nije isplativ proizvod za kupca

Zoran Žalac

Dežurno čangrizalo. Primarno je na PC-u, no konzolaškog je porijekla. Voli kad igre filozofiraju, gunđa kad ne idu u 60 frejmova. Najtekstualniji recenzent HCL portala, a u slobodno vrijeme magistar opskurne znanosti koja se naziva kulturologijom. Nije isključiv, ali...

Komentari (10)

  • Fskpz gaming fan

    16.01.2016 - 11:53

    Ma ovo je cista glupost, cega se ljudi sve igraju, boze dragi!

    • Hrv4tin4

      @Fskpz gaming fan, 16.01.2016 - 12:31

      Kada budeš roditelj ili izgubiš (ne daj Bože) nekoga od neke bolesti onda ćeš znati cijeniti ovu prekrasnu igru koja se zapravo igra s tobom i tvojim osjećajima

    • Ares88

      @Fskpz gaming fan, 16.01.2016 - 13:27

      Nije bit svake igre da se ti moraš napucavati, ovo je više emocionalna i kolko vidim iz teksta čini se sasvim ok.

  • Hrv4tin4

    16.01.2016 - 12:32

    Meni je genijalna igra! Prešao sam ju i baš sam bio iznenađen kako igra suptilno, ali snažno cilja na osjećaje!

  • DULE DL

    16.01.2016 - 12:36

    Srceparajuce. Dat cu tih 15 e i uvek dajem za obolelu djecu. Ali ne za igre ove tematike, jer je neumesno baviti se tako ozbiljnim i teskim temama po igracim masinerijama i portalima.

    • Hrv4tin4

      @DULE DL, 16.01.2016 - 14:03

      Zašto? Igra je napravljena in memoriam za pravog dječaka koji je umor. Ovako će on i njegova priča živjeti vječno. A igra ionako nije namjenjena klincima nego odraslim ljudima…

  • Slasher7

    16.01.2016 - 12:41

    Nisam igra neznam bili uopće

  • tryon

    17.01.2016 - 23:40

    mislim da ovo nije “igra” niti se ona “igra”. interaktivni medij, zato molim vas nemojte me ubijat glupim komentarima

  • Lazy

    19.01.2016 - 23:19

    Ovakve teme su uvijek teške a pogotovo za one koji su ujedno i roditelji…sječam se kako me je pogodila Heavy rain…svakako ću “odigrati”.

  • DeusNIikola

    20.01.2016 - 13:29

    Igra je dirljiva, duboka prepuna emocija, ali strašna. Lako je odigrati horor ( horor igre uzimam kao prijmjer nečega što u današnjim igrama izaziva neke emocije poput straha ) kad većinom likovi iz takvih igara su nestvarni, izmišljeni ili jednostavno iskaču neke spodobe, ma čak i “stvarni” ugođaj jeze koji postignu glazbom i prostorom je u usporedbi sa ovom igrom dječija igra.
    Sa ovime ( temom ove igre ) smo svi okruženi, ovo je stvarno, ovo nas sve pogađa, ovo je stvarni život pretočen u 1 i 0. Sve stvarne duboke emocije pretvorene u računalni jezik, u samu igru. Neki će više biti pogođeni i dirnuti igrom, a neki manje, ali nevjerujem da itko može ostati ravnodušan.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!