HCL.HR

Recenzija

The Amazing Spider-Man 2

Duje Kozomara

Emma Stone je vraški prokleto slatka djevojka. Toliko prokleto slatka, da me zapravo ni najmanje ne bi čudilo da se netko pristane podvrgnuti ugrizima hrpe paukova samo kako bi je nekako uspio upoznati. Okej, bez okolišanja – ako ta ponuda u nekom svemiru doista postoji, dajte te vražje radioaktivne paukove ‘amo! Što se igre koju recenziramo tiče, Emme na moju žalost nema ni blizu – lik koji predivno djevojče glumi u filmu u igri je u potpunosti izostavljen, no to nije ni blizu jedini razlog zbog kojeg vjerujem da biste jedan čitav dan radije proveli okruženi hrpom paučića, nego igrajući The Amazing Spider-Man 2.

Ono što je lako zamijetiti već kada prvi put pokrenete igru na PC-u jest prilično nemarno odrađeno portanje: izbornici nisu pretjerano vješto složeni za navigaciju mišem i tipkovnicom, a kontrole te grafičke postavke valja postaviti prije ulaska u igru – ako kontrole odlučite podesiti u izborniku unutar igre, dočekat će vas slika Xbox gamepada s kojom možete… Pa, ne možete ništa. Kontroliranje Spideya pomoću miša i tipkovnice izvedeno je podnošljivo, ali svejedno ne djeluje u potpunosti prirodno pa bi bilo prilično mudrije imati gamepad u ruci ako se odlučite ovo zaigrati, mada zapravo imate našu potpunu podršku da se takvo nešto nikada ne dogodi.

U recenziji igrinog prethodnika pohvalio sam “web-slinganje”, karakteristično kretanje našeg junaka iznad ulica New Yorka koristeći mrežu – taj segment i ovaj put zapravo čini najzanimljiviji dio igre, no donosi malene inovacije: za “pucanje” mreže iz Spideyeve lijeve ruke potrebno je koristiti lijevi klik miša, dok za desnu ruku koristimo, pogađate, desni klik. Nadalje, developeri su iznenada odlučili kako slinganje mora dobiti na realnosti pa naš čovjek-pauk ne može ispaliti svoju mrežu ukoliko u blizini doista nema zgradu za koju je može zalijepiti – što povremeno rezultira onim filmskim kadrovima gdje se Spidey munjevito ruši prema tlu i u posljednjem trenutku, dok je već na visini automobila na ulicama, ispaljuje mrežu te se vine natrag u visine.


Zamisao nam je jasna, a mrvicu “šteka” u realizaciji kod povremenih situacija kada je prilično očito da se taj komad mreže za koji se frajer upravo drži u zraku zapravo zalijepio za potpuno imaginarni komad prostora. U principu, bilo bi dosta simpatičnije da je ovaj segment ostavljen bez novih komplikacija, budući da je slinganje ovako mrvicu dobilo na realnosti, no izgubilo upravo na zabavi.

U opisu posla svakog superjunaka, htjeli oni to ili ne, stoji stavka prema kojoj su zaduženi na dnevnoj bazi lomiti kosti zlikovcima svojim vrsnim borilačkim vještinama. Spidey se prilično jasno u ovoj igri, kao zapravo i nekolicina drugih naslova u žanru, u segmentu borbe naslanja na kolegu koji taj dio ima odrađen na zavidno visokoj razini. Jasno, govorim o odličnom Batman Arkham serijalu, a mada je potpuno jasno kako je ekipa iz Beenoxa bez posebnog srama odlučila pokrasti mehaniku borbe Čovjeka Šišmiša, grm u kojem zec leži jest što je ta “krađa” izvedena poprilično neuspješno.

Borba na prvu može djelovati zabavno jer su pokreti našeg junaka solidno animirani, no zadovoljstvo će potrajati punih 15-20 minuta, kad ćete shvatiti kako se čitav postupak sastoji samo od mahnitog klikanja jednog gumba za napad, drugog za povremenu kontru te eventualno izmicanje ili ispucavanje klupka mreže u protivnika u posebnim situacijama. Opaska developerima: 20 minuta igranja Batmana nije dovoljno da u potpunosti prokužite čitavu mehaniku, malo ste zanemarili one prijeko potrebne detalje za izbjegavanje repetitivnosti – otključavanje novih pokreta i sposobnosti, eventualnih gadgeta, ubacivanje novih protivnika kojima treba iznova prilagoditi taktiku i slično.

Ustvari, lažem – rješavanjem misija dobivate iskustvene bodove koji se zapravo koriste za otključavanje novih sposobnosti, no doslovno nijedna od sposobnosti ne donosi nešto što bi moglo (duboki trejler glas) PRODRMATI TEMELJE SVEGA ŠTO STE DO SADA MISLILI DA ZNATE. Teško je ne voljeti besmislene parole izrečene dubokim trajler glasom.


Ono što želim reći jest da niti jedna od mogućnosti koje možete otključati nije pretjerano uzbudljiva, pa čak ni posebno potrebna u bilo kojem trenutku i prilično sam uvjeren kako čitavu igru bez ozbiljnijih poteškoća možete prijeći bez da ijednom zapravo uđete u izbornik s unaprjeđenjima. Što je, usudio bih se zamijetiti, prilično tužno za jedan ovakav naslov. Razvojni studio se u nekom trenutku ujedno i malo zaigrao pa zaključio da bi, kad igra već ima exp pointse te nekakav sistem unaprjeđivanja, valjalo dodati i još koji RPG element – pa su tako nekako došli do ideje da valja ubaciti i dijaloge.

Naime, u više situacija naš protagonist će odlučiti s nekim likom malo proćaskati oko važnih životnih pitanja, prilikom čega se otvara box s upitima, a vi birate što će točno dotičnu osobu Spidey pitati. Doduše, veoma brzo shvatite kako čitav taj dio nema apsolutno nikakvog smisla jer birate isključivo redoslijed postavljenih pitanja, koji zapravo nema ikakvog utjecaja na razvoj dijaloga ili njegov završni rezultat. Sami dijalozi su također ispodprosječno napisani pa ćete ih jednostavno željeti što prije preskočiti i vratiti se akciji.

Igrinu fabulu neću prepričavati, ne jer se bojim spoilati njene velebne događaje, već zbog toga što je ista prilično besmislena. Ukratko, očita ideja bila je ne otkrivati događaje iz filma, već predstaviti alternativnu stvarnost Čovjeka-Pauka, nevezanu uz priču na velikom platnu, no u isto vrijeme nagurati što je moguće više popularnih Spideyevih zlikovaca unutra. To, iznenađenja li, rezultira nelogičnim bućkurišom u kojem je rijetko jasno ‘ko pije, a ‘ko plaća – scenarij nepovezano skače s jednog događaja na drugi, dok se zlikovci samo redaju bez da upoznamo njihovu pozadinu ili uopće dobijemo iole logično objašnjen razlog zašto su se pojavili u priči. Ali eto, svratili ljudi malo.


Čak i da scenarij ima neke logike, za prelaženje glavne priče nije potrebno više od nekih sedam sati, što je kratko po bilo čijem kriteriju. Osim, eventualno, po kriteriju osobe koja je primorana ovo doista i odigrati do kraja kako bi mogla pošteno odrecenzirati igru. Recimo.

Jasno, budući da se igra trudi opravdati titulu open world naslova, postoji tu i nekoliko tipova sporednih misija, no zapravo je fascinantno koliko je malo truda uloženo u njih. Bilo to obično mlaćenje grupice huligana, spašavanje ljudi iz zgrade u kojoj je buknuo požar ili možda fotografiranje sumnjive situacije (fotografiranje je oduvijek predstavljalo ludu zabavu u igrama – ili bar ovi frajeri tako misle), dovoljno je da odigrate jednu jedinu misiju tog tipa i vidjeli ste te čuli apsolutno sve što trebate. Svaka iduća misija vjerojatno će se odviti na mrvicu drukčijoj lokaciji, no zahtijevat će identičnu proceduru za rješavanje situacije, a naš vječno vrckavi junak će iznova ponavljati identične, iritantne one-linere. Repetitivnost je zapravo blag izraz za ovakvo silovanje identičnih misija, a svaku prate i dosadnjikave cut-scene te napadni “izvještaji” koje treba svaki put iznova gledati.

Kako bi se gubljenje živaca podiglo na jednu potpuno novu razinu, sporedne misije ste praktički primorani obavljati. Naime, jedna od posebno zabavnih novina (detektirate li taj vješti sarkazam?) je “menace/hero” sistem, zahvaljujući kojem će Spideya građani smatrati prijetnjom ili pak herojem – što bi možda mogla i biti korektna ideja da se u igri provodi na bilo kakav logičan način. Kao što ste do sad mogli zaključiti, tu vražju logiku ekipa iz studija je čvrsto odlučila zanemariti kod kreacije igre pa je ovaj sistem zapravo bitan jedino za task force ekipu – nekakvu vrstu napredno naoružane i opremljene policije koja će vas proganjati po gradu i onemogućavati normalno kretanje njegovim visinama ukoliko vas smatraju prijetnjom. Dakako, automatski postajete prijetnja ako ne spašavate građane rješavanjem sporednih misija i – TADAAA – eto načina kako uspješno natjerati igrače da rade nešto što bi trebalo biti opcionalno. Spontani aplauz!


Bruce Wayne je multimilijarder koji se na dnevnoj bazi druži s desetcima prekrasnih žena, vozi brze automobile, jede srednje pečenu, svježe izmasiranu govedinu s proplanaka jugoistočne Indije te chilla u vražjoj špilji prepunoj megakul tehnologije, gadgeta te vozila. Ideja da bi tog frajera moglo biti zabavno kontrolirati i u trenutcima kada nema na sebe navučen kostim šišmiša zapravo ne zvuči posebno suluda. S druge strane, koliko god ja volio Spider-Mana zbog uspomena iz djetinjstva, već od same najave kako ćemo u ovoj igri kontrolirati Petera Parkera nije mi bilo najjasnije kakvu bi to zabavu trebalo i moglo predstavljati. Iznenađenja li, upravljanje dosadnjikavim novinarčićem koje je najavljivano kao valjda najznačajnija inovacija igre, u zbilji je potpuno naporno te nepotrebno.

Upozorenje: prije nego olako zaključite kako je vaš vremeplov očito napokon proradio i vratio vas koje desetljeće unatrag, valja znati da je izuzetno moguće kako će se The Amazing Spider-Man 2 jednog dana naći na listi naslova najgoreg vizualnog prikaza na ovoj, “novoj” generaciji konzola – igra doista nerijetko izgleda kao nešto što smo mogli zaigrati prije kakvih desetak godina. Dok protagonist-pauk još izgleda donekle podnošljivo, svijet oko njega kvalitetom jako odudara. Zgradama osjetno nedostaju teksture, ulice su izrazito prazne, draw distance smiješan, a naknadno pojavljivanje objekata je konstantna pojava. Modelima manje važnih likova posvećeno je osjetno manje pažnje, a lip sync u cut-scenama nepoznat je pojam. Čini se da je zapravo i igrin prethodnik izgledao koju nijansu kvalitetnije, što je dosta smiješno kad uzmemo u obzir da je upravo ovo prvi Spider-man na novoj generaciji.


Mada jako želim vjerovati u teoriju kako je ekipa iz Beenoxa ovom igrom zapravo napravila veoma važan društveni eksperiment na svjetskoj razini te razvoj igre u potpunosti prepustila skupini visokointeligentnih majmuna – kojima očito treba još ponešto prakse za kreaciju igre koju zapravo ima smisla igrati, prava istina je vjerojatno ponešto drukčija. Naime, The Amazing Spider-Man 2 je movie tie-in zadužen za promociju filma i morao je izaći istog dana kada se novi Čovjek-Pauk pojavio u kinima, zbog čega je prilično jasno kako su developeri bili znatno ograničeni s vremenom koje su mogli uložiti u razvoj igre.

Nema potrebe da im zamjeramo nedostatak inovativnih ideja – nije da ovih dana naslovi koji donose nešto potpuno novo padaju s neba na dnevnoj bazi, no dosta je impresivno kako doslovce niti jednu ideju koju su imali nisu u praksi uspjeli provesti u nešto funkcionalno. Teško je uopće nabrojati sve elemente koji su izvedeni potpuno besmisleno – osim jako slabog tehničkog dijela sa zastarjelom grafikom te lošim PC portanjem, tu je i nelogična smjesa od priče, veoma repetitivna borba, forsiranje identičnih sporednih misija, a čak je i slinganje malo izgubilo na faktoru zabave.

Spajdo, kako sam ga zvao u djetinjstvu, je superjunak koji nedvojbeno ima potencijal za pružiti pristojnu količinu zabave, no The Amazing Spider-Man 2 naslov je koji želite izbjeći pod svaku cijenu.

Sagradite kulu od pijeska s djecom, počnite plesti džemper nerođenim unucima, uključite se u prosvjed za zaštitu endemskog bilja na Maldivima… mnogo toga je zanimljivije od ove igre.

35 Naša ocjena
  • Slinganje još uvijek može biti zabavno
  • Odumiranje mozga nakon više od sat vremena igre

Duje Kozomara

HCL-ov doktor lošeg humora. Odbija sebi i drugima priznati koliko već dugo piše o igrama. Kad ne baulja mračnim podrumima u potrazi za muzikom s gitarama, radi na preuzimanju titule najdugovječnijeg studenta splitskog Prava, osvaja kvartovske turnire u PES-u, dira tuđe pse i promatra odraz u ogledalu.

Komentari (12)

  • ultimatumgaming123

    17.05.2014 - 18:41

    slazem se potpuno 😀

  • danijel0009

    17.05.2014 - 19:00

    prvi dio je bio bolji

  • MoGaming

    17.05.2014 - 21:24

    nije baš loša za 35 čisto jer nemožeš očekivat baš dobru igru od filmskog naslova

  • Gvags

    18.05.2014 - 15:53

    "odumiranje mozga" xD

  • armin221186

    18.05.2014 - 15:56

    "Odumiranje mozga nakon više od sat vremena igre" WHAT…

  • eagle222

    19.05.2014 - 14:36

    nisam jos imao priliku zaigrati je ali mozda jednog dana.sudeći po gameplayu potpuno se slazem s ovom recenzijom da je igra totalni promasaj.

  • nikola345

    25.05.2014 - 20:14

    nek naprave supermena

  • Daki812

    17.07.2014 - 15:58

    nije nešto :/

  • KarloKarlec

    26.07.2014 - 17:45

    želim svojih 150 kuna natraaaag

  • Dom3gaming

    12.05.2016 - 17:04

    Ma sra*** od igrice. The ultimate Spiderman iz 2006 je bolji.

  • Toka123

    26.06.2016 - 15:20

    Tak niska ocjena???

  • Donat Miletic

    07.01.2017 - 12:18

    Igra nije nešto posebno.Najviše mi se svidio BOSS battle sa Carnageom

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!