HCL.HR

Recenzija

The Amazing Spider-Man

Duje Kozomara

Imao sam desetak godina, bio sam među najboljim učenicima u osnovnoj školi te dječak od kojeg se mnogo očekivalo jer je razvaljivao to čitanje, zbrajanje do dvadeset i poznavanje biljaka. Ili što se već uči u tim prvim razredima. Osim par „pravih“ prijatelja s kojima sam redovito posjećivao kvartovsku igraonicu gdje smo ostavili pravo bogatstvo igrajući Counter-Strike, najdraži fikcijski prijatelj bio mi je Spider-Man, superjunak čije sam stripove obožavao čitati, a posjedovao sam i jednu finu figuricu koja je bez previše muke razvaljivala sve zlikovce po sobi. Nitko nije siguran kako se taj divan dječak pretvorio u ovog neozbiljnog tipa kojeg, čini se, zanimaju samo pivo, sise i videoigre (bar je kod toga dosljedan), ali upravo će vam taj tip u nastavku teksta objasniti kako se nakon dugo vremena opet sasvim solidno zabavljao sa starim prijateljem.

Ne sumnjam kako ste upoznati sa situacijom vezanom uz popularnost superjunaka posljednjih godina: šjor šišmiš uvjerljivo je najveća faca na velikim ekranima otkad ga se dočepao stanoviti gospodin Christopher Nolan, a 2009. je razvalio konkurenciju i kod gamerske populacije igrom imena Arkham Asylum. Njegov nastavak Arkham City ne treba ni spominjati – riječ je o najboljoj igri 2011. godine po izboru uredništva HCL portala. Nakon nekoliko ispodprosječnih Spider-Man igara, Shattered Dimensions je 2010. pokazao kako čovjeka-pauka ipak ne smijemo još otpisati. Iste godine ujedno je otkazan četvrti dio filmskog Spider-Man serijala te najavljen reboot franšize za filmsko platno.


Video igra bazirana na novom filmu najavljena je godinu kasnije, a nakon ovećih količina prikazanog reklamnog materijala, uspjeli su nas uvjeriti da bi doista mogla biti riječ o najboljoj Spidey igri ikada. Posljednja rečenica ovog uvodnog dijela bi inače najvjerojatnije glasila „u nastavku otkrijte može li se pauk napokon nositi s prijateljem šišmišom“, ali urednik u posljednje vrijeme dobije maleni slom živaca kad vidi da koristimo te otrcane fraze, pa ćemo pripaziti na njegovo mentalno zdravlje (op. ur. ej hvala Duje).

Ukoliko još niste pogledali The Amazing Spider-Man film koji je trenutno u kinima, valja vas upozoriti kako se radnja istoimene igre odvija nakon događaja u filmu, pa ista sadrži i ponešto spoilera, otkriva tko u filmu umire, tko završi u zatvoru i slično. Inače, Emma Stone je jako slatka djevojka. Morao sam spomenuti, kad smo se već dotakli filma.

Priča ovdje nije posebno inovativna ni oduševljavajuća: Alistair Smith, nano-tehnološki ekspert, planira nastaviti istraživanje doktora Curta Connorsa (kojeg znamo i kao The Lizarda) vezano uz križanje ljudskih i životinjskih vrsta. No, mješanci pobjegnu iz laboratorija i krenu razvaljivati Manhattan te prenositi zarazu na njegove nevine stanovnike. Spomenuti šjor Alistair kreira veliku grupu robota koji bi trebali zaustaviti mješance, no zapravo stvaraju više štete nego koristi. Što mislite tko mora riješiti sve probleme grada? Naš „prijateljski nastrojen susjed, Čovjek-Pauk“, dakako!


Što se poznatih likova tiče, osim spomenutog Lizarda, ekipu s kojom ćete se susresti čine Rhino, Iguana, Felicia Hardy, Vermin te Scorpion, što nas zapravo i nije posebno oduševilo, budući da bi se moglo reći da je to nekakva „B postava“ zlikovaca svijeta čovjeka-pauka. Nema tu nikakvih posebno zanimljivih obrata ni nezaboravnih trenutaka, tako da je definitivno riječ o priči koja će se brzo zaboraviti.

Humor je neloš. Spidey je jedan dosta opušten momak koji ne može izdržati bez da svakih par minuta ne nabaci koju pošalicu ili zajedljiv komentar, a iako se nekada dobije dojam forsiranja, priznajemo kako nas je par puta uspio i dobro nasmijati.

Priča nema zanimljivih obrata ni nezaboravnih trenutaka, ali Spideyev humor donekle razbija monotoniju.

Jedan od trailera za igru nosio je naslov „Manhattan is your playground“ i zaista – riječ je o open-world naslovu koji nam daje čitav dio New Yorka na raspolaganje, a osjećaj kretanja po gradu karakterističnim „webslinganjem“ je fenomenalan. Ipak, taj open-world segment ne dolazi dovoljno do izražaja, budući da igri kronično nedostaje zanimljivog sadržaja prigodnog za takav naslov. Postoji tu nekoliko tipova popratnih misija, no sve imaju ozbiljan problem s repetitivnošću: kada određen tip odigrate jednom, ne očekujte ništa novo ni drugačije idućih dvadeset puta – Spidey će čak svaki put iznova ponavljati svoje one-linere, koji postaju iritantni nakon što ih čujete po dvadeset treći put. Na kraju se najzanimljiviji open-world sadržaj svede na webslinganje po gradu te skupljanje stripova razbacanih uokolo, koje možete i pročitati u „extras“ dijelu izbornika.

Ukoliko nemate nekakav čudan poremećaj zbog kojeg tekstove počnete čitati tek od sredine, lako je bilo primijetiti da smo pohvalili takozvano webslinganje, karakteristični način kretanja našeg čovjeka-pauka koji je u ovoj igri odrađen daleko najbolje do sada. Spidey se u zraku uvjerljivo prevrće, okreće i pada dok mu je kamera vrlo blizu leđa što doprinosi vizualno impresivnom doživljaju. Zapravo, nije nikakva greška reći da je upravo to „kruzanje“ po gradu i najzabavniji element novog Spider-Mana. Novost je i web rush, zanimljiva nova mehanika koja dopušta da usporimo vrijeme te omogućava da strateški odlučimo na koju točku sljedeće želimo poslati našeg superjunaka. Mehanika također omogućuje pozicioniranje iza neprijatelja kada ih želimo riješiti stealth pristupom te interakciju s okolnim objektima tijekom mlaćenja jadnih mješanaca.


Dosta je očito koja igra je poslužila kao uzor za samu mehaniku borbe – sistem je praktički u potpunosti prenesen iz posljednjih inačica Batman naslova te samo mrvicu prilagođen Spider-manovim sposobnostima. Jedan gumb služi za udaranje, a drugi za izbjegavanje udaraca u situacijama kada naš heroj predosjeti nadolazeći napad. Spomenuti web rush fino posluži za hvatanje nekog ormara u kutu i razbijanje istog o glave nesretnika, a ukoliko primite previše udaraca, postoji i gumb za brzo povlačenje kako bi na nekom zidu regenerirali energiju. Naravno, udarci koje zaredate se skupljaju u comboe zahvaljujući kojima Spidey postaje sve jači i otvara mu se opcija brzog dovršavanja protivnika jednim od „signature“ poteza.

Kad zaredate par finih comboa, ne može se poreći da zadavanje udaraca protivnicima izgleda vrlo atraktivno, no u principu je prelagano, posebice poradi spomenute mogućnosti povlačenja kada primite ponešto štete. Neprijateljska umjetna inteligencija nije na posebno visokoj razini. Frajerima opalite par šaka u glavu, onesposobite im nekoliko kolega, zatim stisnete gumb za povlačenje, a oni se bezbrižno vrate svojim prijašnjim dužnostima dok im prijatelji koji metar dalje vise sa stropa u golemoj nakupini paukove mreže. Simpatično.

Sustav borbe doslovno je precrtan iz Rocksteadyevih Batman igara.

Osim što je lagana, borba je inferiornija u odnosu na onu u Batmanu i poradi jednostavnog razloga – ima manje kombinacija te se u principu svodi na jednostavno pritiskanje tipke za udarac uz povremena izbjegavanja protivničkih napada. „Spajdo“, kako sam ga, ako se dobro sjećam, zvao u djetinjstvu, nije ljubitelj metaka pa poput Viteza Tame također preferira momke s puškama (da sam ovdje stavio točku, rečenica bi dosta homoseksualno zvučala, jelda?) rješavati iz sjene. Opet spominjemo šišmiša jer je i stealth sistem preuzet iz njegovih igara – web rush mehanikom dođete iza leđa ili poviše glave nesretnika i u tišini ih privremeno onesposobite.

Očekivano, tu je i sustav napredovanja – ubijanjem protivnika te obavljanjem zadataka skupljate bodove, koje trošite na raznolika unapređenja. Nisam bio previše sretan tim segmentom, ne poradi samog sustava, koji je klasičan i, odokativno, milijun puta iskušan, već zbog samih unapređenja koja nisu nimalo inovativna, a nekako se dobije osjećaj kao da bi ih trebalo biti i više. Također, u samoj igri nijednom nisam imao osjećaj da mi je neko friško kupljeno unaprjeđenje previše pomoglo ili donijelo neku prevagu u borbi.

Igra iz nekog razloga voli forsirati misije u zatvorenim područjima, a posebni fetiš su joj kanalizacije, što je pomalo nejasno budući da svoj puni sjaj postiže upravo na otvorenim bitkama usred grada. Na primjer, jako je kul napeta filmska scena u kojoj se borite s golemim robotom nasred Manhattana i doista imate osjećaj da on predstavlja opasnost za grad. Kad smo kod bosseva, nekoliko bitki, poput spomenute, je doista zanimljivo, no problem je što je većina jednostavno prelagana – obični, tupasti mješanci koje usputno tamanite putem nekad znaju predstavljati veći problem od, recimo, ogromnog čovjeka-štakora kojeg hvatate pola sata da bi ga na kraju porazili u dvije minute jednostavne borbe.


Nahvalili smo webslinganje po gradu – zabavno, brzo te impresivno kretanje visinama iznad ulica Manhattana, a čini se da su i sami developeri većinu pažnje posvetili tom zračnom dijelu te malo zanemarili onaj prizemni dio grada. Naime, kad se spustite na ulice, primijetite da Manhattan u igri zapravo ne djeluje dovoljno živo, nema onog uvjerljivog osjećaja da grad diše i bez vaše prisutnosti. Prolaznici na koje naiđete imaju samo dvije moguće reakcije na vas – vade mobitele i fotografiraju vas ili podržavaju vašu pojavu s uzvicima te rukama u zraku. Nakon nekoliko sati gledanje navedenih radnji iznova postaje pomalo otužno. Također, nekoliko mi se puta dogodilo da webslinganjem uredno prođem kroz autobus na ulici kao da ga tu uopće nema, što ukazuje upravo na nedovoljno posvećivanje pažnje na poliranje prizemnog dijela igre.

Vizualno, igra baš i ne izgleda kao high-end HD naslov:  grafika je prosječna i dok je našem protagonistu očito posvećeno mnogo pažnje (kostim uistinu odlično izgleda, a simpatično je što se s vremenom uništava te ima sve više ogrebotina), teksture na nekim mjestima izgledaju jako loše, sve zajedno je nekako previše blještavo, a i animacije znaju povremeno malo zapinjati. Glasovna gluma je sasvim solidna – iako glasove likovima ne daju glumci iz filma, ekipa iza mikrofona je odradila dobar posao.


Animacije lica možda i nisu najbolje sinkronizirane s govorom (opet ću spomenuti da me L.A Noire razmazio), no prednost je što Spidey ima masku pa ionako ne možemo vidjeti njegovo pomicanje usana. Podsjeća na onu situaciju kad odvodite ružnu ženu u krevet pa joj nečim pokrijete glavu i sve opet bude divno i krasno… Ili ne podsjeća? Ne znam. Nema veze.  

Loading vremena između misija su možda mrvicu duža nego što bi trebala biti, a za vrijeme učitavanja možete čitati „NY city thoughts“, nekakvu vrstu Twittera u kojoj fikcijski građani Manhattana komentiraju aktualne događaje. Nebitna, no ipak pomalo simpatična stvarčica.

Iskreno se ispričavam cijenjenom mladolikom pučanstvu koje smo razmazili našim video recenzijama pa se imaju naviku buniti kada moraju čitati tekst – ova recenzija je ponešto duža i nego što sam ja mislio da će biti. Ipak, evo nas na završnom dijelu, gdje ćemo vam odmah otkriti odgovor na neka važna životna pitanja. Ne, ne mislim na „42“.

The Amazing Spider-Man solidan je naslov s nekoliko finih inovacija – webslinganje Manhattanom uistinu je jako zabavno, web rush je korisna funkcija karakteristična za našeg junaka kojemu priznajemo solidan smisao za humor, a tu je i pokoja pamtljiva bitka na otvorenom.


Nažalost, naišli smo i na nepobitnu količinu stvari koje nam se nisu svidjele: od slabe priče s drugorazrednim zlikovcima, preko repetitivnih popratnih misija do forsiranja pomalo jednoličnih zatvorenih prostora u glavnim misijama. Velik problem ove igre je i činjenica da s vremenom u principu ne donosi nikakve konkretne inovacije – sve sposobnosti koje imate na početku igre imati ćete i na kraju, samo neznatno unaprijeđene, tako da i oni elementi koji u početku oduševljavaju s vremenom pomalo dosade. Jednom kad prijeđete glavne misije, razloga za ponovni prelazak baš i nema, osim ako ne namjeravate još malo kežualno webslingati po gradu skupljajući stripove. Spider-Man ni ove godine nije uspio ozbiljnije zaprijetiti Batmanu, no pokazao je da je riječ o gaming serijalu koji definitivno još uvijek ne smijemo zaboraviti i koji bi uz samo malo više truda za koju godinu mogao biti pri samom vrhu akcijskih avantura.

Dakle mi smo ga očito odigrali uzduž i poprijeko, no jeste li vi? Planirate li? Čekate PC verziju? Ocjene i komentari – znate već što volimo.

Može li igra bazirana na The Amazing Spider-Man filmu doista biti najbolji gaming naslov s čovjekom-paukom u glavnoj ulozi? Koliko je takva igra u stanju zaprijetiti trenutnom kralju superjunaka, Batmanu? Važna pitanja, a odgovori slijede.

74 Naša ocjena
  • webslinganje Manhattanom
  • web rush
  • humor
  • slaba priča
  • loše side-misije
  • lagana borba

Duje Kozomara

HCL-ov doktor lošeg humora. Odbija sebi i drugima priznati koliko već dugo piše o igrama. Kad ne baulja mračnim podrumima u potrazi za muzikom s gitarama, radi na preuzimanju titule najdugovječnijeg studenta splitskog Prava, osvaja kvartovske turnire u PES-u, dira tuđe pse i promatra odraz u ogledalu.

Komentari (14)

  • terminator

    18.07.2012 - 16:29

    Ma ne može konkurirati kralju batmanu nikako!

  • terminator

    19.07.2012 - 10:31

    I usput usporedite ocjenu spidermana i batmana:74-93 :)

  • [email protected] 12

    19.07.2012 - 11:50

    Tuga je porediti ovo i betmena u bilo kom elementu

  • FrostSIX

    19.07.2012 - 11:55

    čekam PC verziju 😀

  • goldfinger

    19.07.2012 - 15:56

    Teško usporedivo s BatMan-om,ali čeka se pc verzija,pa da vidim na čemu smo…

  • maxim.x

    20.07.2012 - 08:34

    hahaha ja obicno preletim na brzinu kroz ovakve pisane recenzije naslova koji me bas i ne zanimaju i taman pocnem citati od :"Ukoliko nemate nekakav čudan poremećaj zbog kojeg tekstove počnete čitati tek od sredine" hahahaha

  • Maxy100

    22.07.2012 - 10:58

    Meni je osobno bolja od batmana :)

  • Shazaam

    02.08.2012 - 08:52

    Igrao na Xboxu, žalost od igre.

  • megatr0n98

    15.08.2012 - 17:57

    pa nikad nisam volio te igre po filmovima

  • adycro

    29.09.2012 - 14:10

    Batman i Spiderman nemaju nikakvu usporedbu osim sto su izasli iz stripa…Batman je igra gradjena na daleko ozbiljnijem pristupu i na razini je jednog dobrog filma…a Spiderman je ipak uvjek baziran za mladju publiku…i prica mu nikad nije bila jaca strana jer nije ni karakterno takav lik..tako da tko voli nek izvoli….kod mene ide na ruku naveliko Batman 😀

  • mickolopi

    02.11.2012 - 16:21

    Za mene odlicna igra, sto se tice Spider-man-a tesko se moze napraviti nesto van serijski…

  • SuperWarrior

    29.12.2012 - 16:16

    Bolji mi nego Batman.

  • LuXzYea

    05.04.2014 - 15:16

    Preniska ocijena…Meni je igra pree i itekako može konkurirat batmanu..samo da su stavili vise glavnih misija u gradu, a ne u labaratorijima i da su napravili malo zanimljivije sporedne misije!! Sve ostalo je super!!

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!