Teorija gravitacije danas je općeprihvaćena istina. Navikli smo živjeti u svijetu u kojemu su naša ograničenja dobro poznata i svima jasna. Ne postoje druge dimenzije u kojima vladaju drugačiji fizički zakoni. Bar ne koliko sam ja svjestan. No je li to sve tako ili je istina u potpunosti drugačija? Doznajte s nama – Na Rubu Znanosti… ovaj… u HCL-ovoj novoj recenziji!

Eto, takav mi je uvod pao na pamet nakon vrlo svježih dojmova upravo kompletiranog The Bridgea, indie logičke avanture koja me itekako natjerala na razmišljanje. Možda je igru krivo nazvati logičkom avanturom jer logike u njoj u principu ni nema. Točnije, ona je izvrnuta u igrinom svijetu koji je neobična kombinacija teorije gravitacije Sir Isaaca Newtona i umjetnosti nizozemskog nadrealista Mauritsa Cornelisa Eschera. Igra pruža svoje vlastite zakone gravitacije i percepcije prostora na koje ćete se trebati naviknuti, a za uspješan prolazak trebati ćete naučiti razmišljati izvan okvira školske fizike.

The Bridge screenshots

Priča nas stavlja u ulogu neimenovanog protagonista, najvjerojatnije samog Mauritsa Eschera, koji iz idiličnog sna pod stablom jabuke biva probuđen i ostavljen u crno-bijelom svijetu The Bridgea. Tamo će trebati rješavati zagonetke i pratiti put odmetnutog fizičara koji se usprotivio Newtonovoj teoriji te stvorio vlastiti svijet koji ima sebi svojstvene fizičke zakone. Pri tom nije jasno vodi li našeg Eschera želja za povratkom u idilu normalnoga svijeta ili čista ljudska znatiželja za otkrivanjem tajni te neobične alternative, pa je ovaj naslov sasvim otvoren za interpretacije samih igrača. Ono malo istinske fabule bit će prepuno gotovo aforističkih rečenica koje tjeraju na razmišljanje o ograničenjima našeg svijeta i mogućnostima koje leže iza vela nepoznatog.

Ovakva je priča prezentirana u svijetu inspiriranom umjetnošću već spomenutog M.C. Eschera, većini nas nepoznatog nizozemskog nadrealiste (nije sastavni dio školskog programa) čiji su radovi sami po sebi komplicirana matematička zagonetka. Zavaravanje percepcije bio je njegov cilj pri izradi svojih litografija i drvoreza, a takvo zavaravanje igrača cilj je i ove igre.

The Bridge screenshots

Svaka se zagonetka bazira na samom kretanju svjetovima čiji je vizualni stil sam po sebi zagonetka jer jedan kut gledanja može skrivati tajne koje se otkrivaju tek pri okretanju prostora ili kretanju lika. To su također dvije osnovne i zapravo jedine kretnje koje se u igri mogu izvoditi što na određen način ograničava, ali također pruža i izvjestan izazov zbog nemogućnosti za kompletnom manipulacijom prostorom. Drugi aspekt na kojemu se baziraju zagonetke je njihova vlastita fizička logika. Sumirat ću cijelu stvar tako da kažem kako svaki predmet u ovoj igri ima vlastitu točku gravitacije, neovisno o najvećoj masi ili točki gledanja. Često ćete hodati naopačke, po zidovima ili pak padati ka stropu jer kako sama igra kaže: „Svijet je mnogo veći kada svaki zid postane pod“.

Težina zagonetki se kreće od vrlo laganih do vrlo, vrlo teških, ali za nijednu ne mogu reći da je nelogična (osim ako to ne kažem za svih njih). Svaka od 48 razina ima svoju vlastitu logiku, a na vama je da se takvoj logici prilagodite ako želite dovršiti igru. Prosječno trajanje zagonetke kreće se od dvije minute pa do pola sata, ovisno o tome koliko vam treba da ju „prokljuvite“, pa samo trajanje igre nije pretjerano dugačko – tek dan ili dva umjerene igre, koja će vam doći umjesto dnevne porcije sudokua.

Ono što smanjuje frustraciju tijekom rješavanja zagonetki je mogućnost premotavanja do zadnjeg prihvatljivog trenutka radi čega nećete čupati kosu ako vas slučajno zdrobe zloćudne kugle imena “Prijetnja” ili ako padnete s ruba neke konstrukcije što se, istini za volju, i ne događa tako rijetko.

The Bridge screenshots

Glazba je, kako ćete to na kraju doznati, uglavnom besplatna i preuzeta s interneta, no njena kombinacija s umjetničkim stilom i čudnovatim slikama na prijelazima između levela stvara određenu atmosferu nelagode. Iako stvarne prijetnje zapravo ni nema, sam osjećaj kao da nešto ne štima neće vas natjerati da se ugodno osjećate hodajući beživotnim svijetom The Bridgea.

Što se tiče igrinih mana, zamjećujem tek jednu izravnu i jednu neizravnu. Ona izravna se odnosi na predugačko vrijeme učitavanja između razina koje je neopravdano s obzirom na jednostavnost prikaza razina. Druga zamjerka je ona na cijenu koja iznosi točno 14 eura, a takav je iznos definitivno neusklađen s količinom sadržaja koji igra pruža uzmemo li u obzir da replay value ne postoji jer će se rijetko kome dati ponovno “mozgati” nad zagonetkama koje su već odavno riješene.

The Bridge je tako odlična indie mozgalica, fascinantno dobrog umjetničkog stila koji se odlično uklapa u svijet kojemu naša fizika i njeni zakoni nisu nimalo bitni. No, s druge strane, ovo je naslov pretjerane cijene uz malen replay value čiju ćete kupnju zažaliti ako baš izričito ne volite napete mozgalice i zapetljane, naopake situacije. Ako vam se iz recenzije dopalo sve što sam o The Bridgeu imao za reći, vjerojatno biste ga i trebali nabaviti, ali samo u sklopu nekog sniženja koje će cijenu spustiti na jednoznamenkasti broj.