HCL.HR

Recenzija

The Escapists

Juraj Bevandić

Najjednostavnije rečeno – The Escapists je igra u kojoj planirate i izvršavate bijeg iz zatvora. Izgleda jednostavno, ali daleko je od toga. Još u glavnom izborniku mi je rečeno da je prvi zatvor prava milina i teško je shvatiti zašto bi itko uopće htio pobjeći iz njega. Ja kakav jesam, prihvatio sam to kao izazov i u prve dvije minute igre iskopao sam tunel ispod ćelije sve do vanjske strane zatvorske ograde i pobjegao bez da sam uopće upoznao ekipu. Eto, nepune dvije minute i na slobodi sam – toliko o zatvoru.

No naravno, to je bio samo san. Da, The Escapists počinje snom u kojem neviđenom lakoćom bježite iz zatvora, no u (igrinoj) stvarnosti je nešto teže pobjeći iz zatvora i trebat će vam više od par minuta čak i za bijeg iz najjednostavnije ustanove. Meni je za prvi zatvor trebalo kojih šest sati, a osoblje je stvarno tolerantno i potpuno ste nadmoćni nad svima.

Uspješnim bijegom iz zatvora otključavate višu razinu, tj. strožiji, opasniji i kompliciraniji zatvor. Ostali su zatvorenici snažniji, agresivniji i zločestiji, stražari su nemilosrdniji, a sam zatvor je opremljeniji raznim detektorima i kamerama koje prate svaki vaš pokret. Zahtjevnost igre tako drastično raste pa ja već drugi zatvor nisam mogao preći na svoju ruku, iako sam inače dosta strpljiva i smirena osoba.

Strpljenja očito ne možete imati dosta, jer je za bijeg potreban opasno dobar plan. To znači da je vaš prvi zadatak istražiti zatvor i sve moguće načine bijega, zatim morate osmisliti plan bijega i provjeriti je li izvediv, nakon čega slijedi najduži dio, a to je sama priprema bijega. To sad zvuči kao malo mozganja i istraživanja i nema problema, ali uključite u sve to i zatvorsku rutinu poput dnevnih obroka, prozivki, vježbanja, poslova, prekopavanja ćelija i slično, a onda još i odnose sa drugim zatvorenicima i stražarima.

Sve to varira od zatvora do zatvora, jer nemaju svi jednak raspored, niti su svi zatvorenici i stražari jednako suradljivi i pristupačni. Morate dobro paziti da ne ljutite čuvare, ali ponekad će vam netko platiti da napravite metež kako bi on nekoga opljačkao. Ako ne želite da vas čuvari imaju na piku, onda ćete morati zaraditi novac napadanjem ostalih zatvorenika ili krađom od njih, što im se naravno neće svidjeti.


Iznenađujuće puno stvari igra ulogu u vašem bijegu, toliko da sam na trenutke imao osjećaj preplavljenosti, kao da više ne mogu pratiti sve što se događa i samo je pitanje vremena kad ću negdje pogriješiti. U takvim okolnostima se uglavnom i rade greške pa bivate otkriveni, najčešće bačeni na par dana u samicu i sav vaš višesatni trud u potpunosti propada. Igra ne prašta puno i zaista zna biti teška, no to je nešto s čime se morate pomiriti jer vas neminovno očekuje iza rešetaka The Escapistsa.

Iznenađujuće puno stvari igra ulogu u vašem bijegu, toliko da sam na trenutke imao osjećaj preplavljenosti.

Moj osobni problem bio je to što igra može postati dosta zamorna. Ne samo da može, nego u neku ruku i mora. Rutina je uglavnom svaki dan jednaka, a u slobodno vrijeme, ili u vrijeme u koje potajno kršite pravila, obavljat ćete usluge koje se ponavljaju, krasti uvijek na isti način, tući se na isti način, kopati tunel ili razbijati zid jednom tipkom, podizati svoje statse u teretani ili knjižnici i uglavnom raditi stalno iste stvari iz dana u dan. S obzirom da dan traje nešto manje od deset minuta, to je jako puno vremena koje provedete na užasno spori napredak.

To je ipak opravdano, naučili su nas filmovi i serije da bijeg iz zatvora funkcionira upravo na tom principu – tako to jednostavno mora biti. Meni je postalo zamorno, nekom drugom igraču će to biti posebno šarmantno. Igra vas ni u kojem trenutku ne drži za ruku i to je odluka koja je morala biti donesena bez ikakvog kompromisa.


Možda je malo nepošteno što vas se kao igrača ničemu ne poduči. Sve recepte za craftanje ili ideje interakcije s okolišem morate naučiti sami metodom pokušaja i pogreške. Meni neke stvari primjerice nisu ni padale na pamet. Tko bi se sjetio prebiti drugog zatvorenika i uzeti njegovo prazno mjesto na poslu kako biste dobili pristup zidu koji je spojen s praznom prostorijom, razbili taj zid i prekrili rupu posterom? Ja sam svoje zabranjene stvari skrivao u tuđe ćelije.

Svašta sam pokušao, vidio i čuo, a vjerujem da nisam otkrio niti polovicu dostupnih načina za bijeg.

Srećom, svaki novi pokušaj ili povratak već odigranim zatvorima je ponovno zabavan. Koliko se ponekad osjećate prevareno što niste upoznati s nekim stvarima, toliko je veći gušt otkriti nešto samostalno ili smisliti, a da ne govorim izvesti dobar plan. Svašta sam pokušao, vidio i čuo, a vjerujem da nisam otkrio niti polovicu dostupnih načina za bijeg.

Od kopiranja ključa pretučenog čuvara, formiranja bande i osvajanja zatvora, kopanja tunela ispod vašeg ormarića, pentranja kroz ventilaciju, penjanja na krov do klasičnog kopanja tunela i probijanja ograde. Baš mi je žao što nisam maštovitiji i uporniji da otkrijem još metoda, jer je priprema svake od njih popraćena zdravom dozom napetosti, koncentracije i zadovoljstva.


Ono što mi je najviše kvarilo iskustvo igranja, a što ne mogu pripisati svojim osobinama su kontrole. Igrao sam Xbox One verziju igre i svaki puta kada bih ju pokrenuo trebalo mi je nešto vremena da se naviknem na kontrole. Da se razumijemo, kontrola nema puno, ali imam osjećaj da ima sličnih funkcija čudno mapiranih na A, B, X i Y tipke. Čak i kad bih se nakon nekoliko minuta ponovno uigrao, nikada se nisam osjećao potpuno ugodno i sigurno u to što ću kojom tipkom napraviti u danom trenutku, a ponekad upravo to važe između toga hoćete li prikriti tragove ili biti otkriveni.

S druge strane, grafički stil koji sam u početku očekivao da će biti problematičan, pokazao se punim pogotkom. Simpatičan je to podsjetnik na 16-bitnu eru igara i dovoljno jednostavan da ne pravi probleme, a opet dovoljno složen da bude u svakom trenutku jasan. Čak bih rekao da igra veliku ulogu u gameplayu, ali i pri kreiranju vaše vlastite priče, jer su stvari iz te polu-ptičje perspektive savršeno čitke. Stražari su plavi – zatvorenici narančasti, Aaron ima narančastu kosu – Micah je ćelavi crnac. Dizajn je jednostavno nepogrešiv.

Uz mogućnost editiranja „stanovnika“ zatvora prije nego počnete i najraznolikijih scenarija koje bih mogao navoditi do sutra, dobru dozu randomizacije itema, a i level editor koji je obećan – The Escapists bi mogla biti prava poslastica za marljive igrače. Niska cijena na svim platformama mi daje naslutiti kako bi ovo mogla biti ona igra za koju ste bez problema odriješili kesu, a rado ćete joj se vraćati i kad se raspored popuni većim hitovima.

Ovaj naoko iznimno jednostavni, ali u stvarnosti iznenađujuće izazovan naslov, sigurno će na duže vrijeme zadržati vašeg čovječuljka iza rešetaka, a vas ispred ekrana.

81 Naša ocjena
  • otvorenost
  • dubina
  • dizajn
  • izazovnost
  • samo za strpljive i uporne
  • neintuitivne kontrole

Juraj Bevandić

Strastveni gamer od malih nogu, u HCL-u je ispunio dječački san pisanja gaming časopisa. Najviše voli rastavljati igre, analizirati mehanike i širiti dobru riječ o mediju videoigara. Povukao se iz aktivnog gaminga kako bi gonio znanstvenu karijeru, ali ćete ga još uvijek uhvatiti pred raznim ekranima.

Komentari (1)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!