HCL.HR

Recenzija

The Legend of Zelda: Phantom Hourglass [NDS]

Matej Majcenović


Na Nitendnovom su prijenosnom čudu (čitaj DS) svijetlo dana već ugledale većina njegovih maskota. (Pre)dugo se čekalo da na dotičnoj konzoli oživi i dječak u zelenom – Link. Znači li to kako Nintendo najviše truda upravo ulaže u Zelda serijal? Moguće, no takav je slučaj sa većinom serijala koji bez obzira na broj nastavaka uspijevaju zadržati visoki standard. Po čemu se sve novi nastavak Zelde razlikuje od mnogobrojnih prijašnjih, i vrijedi li uopće zaigrati igru za koju će neki reći da je ”još jedna u nizu”? Mislite da znate odgovor na pitanje?


Ukoliko niste pobliže upoznati sa Zelda serijalom, vjerojatno ni ne znate kako su priče svih igara u serijalu međusobno povezane, no za niti jednu ne možemo reći kako se kronološki nastavlja na neku od prethodnih igara iz istog serijala. Phantom Hourglass ruši tu tradiciju i pokušava nam ispripovijedati događaje koji su odvijali poslije Wind Wakera. To nas opet dovodi do zaključka kako grafički stil, o kojem ću nešto kasnije, nije slučajno sličan u ove dvije igre. Ipak, vratimo se mi na priču. I dok vaš brod plovi nepoznatim morem, vi uz Tetru i ostale članove posade (jedan od članova nosi ime Niko) pokušavate obavljati svakodnevne ”brodske” dužnosti. Sasvim neočekivano, vaš brod odjednom upada u gustu maglu koju je izazvao tzv. Ghost Ship, misteriozni, stari i pomalo zastrašujući brod. Tetra kao prava avanture željna djevojčica skače na brod u potrazi za muškarcem svojih snova. Taj ”muškarac” je odluči zarobiti, a Link kao pravi avanture željan dječak pokušava spasiti svoju voljenu Zel… Tetru. I naravno, to mu ne polazi za rukom. Nekoliko trenutaka kasnije, budi se na nepoznatom otoku, pronalazi vjernu pratiteljicu ”fairy” i kreće u avanturu života. Po tko zna koji put…


Vjerujem da ste dovoljno pametni i da ste već zaključili kako ste ”popušili” svu opremu koju ste vrijedno sakupljali dok ste igrali Wind Waker. Ukoliko niste jedan od tih, ne brinite, igra vam neće biti ništa manje zanimljiva. Ako uopće postoji neka sumnja da bi vas zbog ne poznavanja priče igra mogla manje zanimati, odmah to smetnite s uma jer kontrole su ono što će ovoj igri privući apsolutno svakoga. Ne radi se o ničem revolucionarnom ni pretjerano novom, no kad jednom isprobate igru sa ovakvim sustavom kontrola, teško da će te se od njega uspjeti brzo odvojiti. Tako jednostavno, a tako dobro. A o čemu se ustvari radi? Classic kontrole možete zaboraviti. Možda će vam biti čudno što se Link ne kreće pomoću d-pada ili što napadi nisu izvedeni jednostavnim pritiskom ili držanjem određene tipke, no sve će to doći na svoje nakon samo nekoliko minuta igranja. Zaboravit ćete da stari sustav kontrola uopće postoji. Dakle, kretanje je izvedeno jednostavnim pomicanjem stylusa u smijeru kojim želite ići, dok ćete za borbu morati malo ”strugati” po donjem ekranu. Spin attack izvesti ćete tako da zavrtite stylus oko Linka za 360 stupnjeva. Postoji još mali milijun načina na koji ćete upotrebljavati vašu olovčicu ali i drugu posebnost NDS konzole (mikrofon, jel) i to pretežito kod zagonetki i mini igara, što igri daje sasvim novu dimenziju ali i određenu svježinu koja je već dugo vremena nedostajala nekoj od igrara iz dotičnog serijala. Nikako ne mogu izostaviti ni bumerang čije je ”upravljanje” ponovno izvedeno tako jednostavno, ali radi se o oružju kojeg ćete svaki puta koristiti sa posebnim zadovoljstvom. Zašto? Zato jer ste vi taj koji unaprijed određuje putanju. Mislite da to nije zabavno? Zaigrajte ovu igru.


Igra se kao i Wind Waker odvija po otocima na koje možete stići vlastitim brodom uz malu pomoć odlično okarakteriziranog lika kapetana Linebacka. Kao što je slučaj i sa bumerangom, i ovdje ćete rutu unaprijed crtati na karti koja se pojavljuje na gornjem ekranu dok plovite. Kako vam na putu ne bi bilo dosadno, proizvođači su u more postavili popriličan broj neprijatelja, plutajućih bombi i kamenja koja će te trebati uništiti ukoliko mislite doći do mjesta koje ste odredili. Iz nekog razloga u ovom moru stanuju i žabe. Logika FTW. Još jedna od novosti s kojom su vjerojatno upoznati svi koji su bili i još jesu zainteresirani za igru je mogućnost crtkaranja po mapi. Hoće li to biti u svrhu pronalaženja vrata za napredovanje, rješavanja neke zagonetke ili beznačajno crtanje muških spolnih organa na mapi, vi odlučujete.


Svi zaštitni znakovi serijala nisu se izgubili u ovoj hrpi novosti koje nam je donijela prva Zelda na NDS konzoli. Naprotiv, i sami možete zaključiti kako je ovim promjenama igra samo dobila na svježini, i neovisno o tome jeste li pridošlica u serijalu ili već stari i iskusni igrač, Phantom Hourglass bi u vama trebao probuditi osjećaj igranja nečeg novog i inovativnog. Tamnice (dungeoni) se nisu previše promijenile, ovog puta nešto su lakše, zahvaljujući velikom broju zagonetki koje se rješavaju uz pomoć jedne od posebnosti dotične konzole. Borbe protiv Bossova koje nastupaju kao šećer na kraju svake tamnice još su jednom izvedene i više nego dobro. Neki će reći, pojednostavljeno za početnike i možda prelagano za starije igrače, no vidljivo je da proizvođačima nikako da ponestane ideja. Ni sama dužina igre vjerojatno neće zadovoljiti sve igrače. U prosjeku će vam za prelazak glavnog questa biti potrebno nešto više od petnaestak sati, dok će side questovi ili eventualna istraživanja dijelova otoka koje još niste posjetili dodati pet do deset sati. Ipak, kad se radi o igri u kojoj će te uživati svaku sekundu, to i nije veliki minus.


Kao što sam već napomenuo, Phantom Hourglass je grafički veoma sličan Wind Wakeru. Nisam ciljao na uspoređivanje grafičke strane jedne igre na GC i DS konzoli, već na grafički, u ovom slučaju ”cell shaded” stil. Iz priloženih screenshotova vidite kako se radi o jednoj od grafički najljepših igara koje su se pojavile na ”touch screen” konzoli. Kamera je ostala na ptičjoj perspektivi, istoj onoj na kojoj su temeljene sve verzije za prijenosne konzole (ali i neki stariji naslovi sa velikih konzola). Zvuk ponovno nije na razini. Melodije u pozadini su slične kao i u većini igara iz serijala, razgovori naravno nisu snimljeni (možda je i malo previše tražiti da budu na prijenosnoj konzoli) i sve to još jednom ostavlja dojam kako proizvođačima zvučni dio igre ne predstavlja neku važnost. Multiplayer je tu samo bi glavni izbornik imao više opcija. Jedan je igrač u ulozi Linka, drugi su ”fantomi” koji ga pokušavaju zaustaviti u namjeri da pokupi što više ”triforce shards-a”. Zanimljivo? Veoma (*sarkazam*).


Nintendo je još jednom učinio odličan posao. The Legend of Zelda: Phantom Hourglass ne predstavlja revoluciju gaminga, ne donosi nikakve pretjerano važne elemente koji iz temelja mijenjaju serijal. Ovo je igra koja na odličan način miješa dobro nam poznate elemente prijašnjih Zelda naslova sa posebnostima koje nam je Nintendo podario kad je na tržište izbacio svoju NDS konzolu. Nekad je dobro odmjerena mješavina starog i novog dovoljna da se napravi nešto čega ćete se sjećati još dugo, dugo vremena…

>> Komentari recenzije na forumu

Nakon puno čekanja, Link je konačno odlučio svoju avanturu prezentirati i na NDS konzoli. Prezentacija je bila i više nego uspješna…

0 Naša ocjena

Komentari (1)

  • gta_fan

    25.09.2008 - 19:42

    Zanimljiva igra

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!