HCL.HR

Recenzija

The Legend of Zelda: Twilight Princess [Wii]

TX

Zelda je uz Super Maria definitivno jedna od najstarijih i najkvalitetnijih Nintendovih franšiza. Igra je koja je obilježila sve prijašnje Nintendo konzole i stvorila više generacijske ljubitelje. S izlaskom nove Nintendove konzole izašao je i novi nastavak, po prvi puta kao launch naslov, iako je prvobitno imala namjenu izaći samo za Gamecube. Nova Zelda, nažalost, ne donosi nam nikakvu revoluciju. I sami vjerojatno znate kako je Ocarina bila jedna od igara za koju se govorilo da je savršena, što je i potvrdila enormno visokim ocjenama. Nintendo je zato svaki novi nastavak odlučio ”graditi” na temeljima Ocarine, dodajući neke veće/manje novosti. Logično je, kad se isti setting ponavlja već nekoliko nastavaka da on mora postati istrošen, a sama igra repetitivna. No, u tu kategoriju ne možemo svrstati ovaj serijal. Zelda je još uvijek jedna veoma kvalitetna igra, čiji atributi zasjenjuju nedostatak svake veće promjene u samom gameplayu.

Početak

Prvi dio igre ustvari je uvod u samu igru i privikavanje na Wiimote. Novim igračima u serijalu možda će smetati što likove ne govore, što je za današnje standarde ispodprosječno. Kad bi se Nintendo potrudio, ne vjerujem da bi govor ikome teško pao. Nakon uvodnog dijela netko otima djevojku iz vašeg sela prema kojoj Link očito gaji neke simpatije, jer odmah kreće u akciju. I već na samom početku svog putovanja doživjet ćete Nintendovu verziju Twilight zone ( Zona sumraka ). Ulaskom u “zonu” Link se transformira u vuka i u takvom obliku dobiva pojačana osjetila koja mu većinom služe za pronalazak određenih ( izgubljenih ) stvari. U ovom djelu igre upoznajete Midnu, koja ima istu funkciju kao i malo stvorenje (vila) zvano Navi, iz Ocarine. U obliku vuka u razrušenom dvorcu susrećete princezu Zeldu koja vam kaže da ste izabrani da oslobodite svijet od Twilight zone. Upravo tada počinje prava igra.

Gameplay

Iako po imenu Twilight zona predstavlja nešto novo u serijalu, Zelda je već obradila teme putovanja u druge ”svijetove”. U “Link to the Past”, Link je imao mogućnost putovati na ”tamnu” stranu svijeta, dok se u Ocarini, da bi spasio princezu Zeldu, morao mijenjati u odraslog Linka. Zona je tu zbog istog razloga kao i u Ocarini i Link to the Past-u – rješavanje zagonetki. Zagonetke, kao jedna od jačih strana u Zelda serijalu, i u ovom su nastavku napravljene savršeno. Ponekad znaju biti komplicirane, ali ono što je najvažnije je činjenica da nikad nisu nelogične. I sami znate kako nelogične zagonetke znaju ubiti volju za igranjem. Većinu tih zagonetki obavljati će te u već poznatim dungeonima, također jednom od zaštitnih znakova serijala. Bossovi su u njima, u ovom nastavku pomalo razočarali. Većina njih se ubija na sličan način. U dungeonu ćete naći stvar koja je potrebna za njihovo smaknuće, pronaći njihovu slabu točku i zatim ih ubiti. To i nije toliko razočaravajuće koliko razočarava sama lakoća ubijanja, inače gigantskih bossova. Ukoliko i zapnete, uvijek možete pitati Midnu za savjet. Između dungeona, svijetom možete putovati na dobroj staroj Eponi, koja se vraća u velikom stilu i donosi sa sobom jednu od zanimljivijih minigara.

Borba

Wiimote se najviše dokazao u borbi, za koju je uglavnom i namijenjen. Mač vadite zamahom desne ruke, a Wimoteom mašete lijevo-desno ukoliko želite nešto ubiti. Drugom rukom morate blokirati napade uz pomoć Linkovog štita. Za Spin attack ćete morati malo protresti Wiimote itd. Sveukupno, borba daje impresivan osjećaj, a isti način igranja razbija monotoniju i daje vam osjećaj kontrole nad samim oružjem. Ukoliko ste umorni, postoji i alternativan način borbe. Samim stiskanjem neke od tipki na Wiimoteu, Link će također mahati mačem, braniti se štitom i sl. Iako, teško da će itko ovo koristiti. Osim mača i štita postoji još “Wiimote kompatabilnih oružja” poput luka i strijele, bumeranga i praćke.

Grafika i zvuk

The Legend of Zelda: Twilight Princess je grafički je prilično dobro dorađena, te se može pohvaliti kao najljepša Wii launch igra. Krajolici i boje su odlične. Likovi su jako simpatično napravljeni, a pohvalno je to da nismo primijetili nikakvo lomljenje tekstura. Sve je lijepo uglađeno. Ono što bi ljubitelje grafike moglo zasmetati je da su neke stvari i likovi mutni. Iako vidljivo nedostaje oštrine, 480p kabel i widescreen poboljšavaju stvar. Učitavanje između većih područja je svega nekoliko sekundi što je također jako pohvalno zbog same veličine svijeta u kojem se igra odvija. Animacije su također glatke i za svaku pohvalu. Kako je prva Zelda za GameCube bila rađena u cell shading tehnologiji, fanovi su se vjerojatno zaželjeli malo “normalnije” grafike, a to su u Twilight Princessu i dobili.

Možda su svi likovi u igri nijemi, ali zato je ostatak zvučnog djela mnogo kvalitetniji. Zarazne melodije djelomično su iz prijašnjih dijelova, a djelomično nove. Nostalgičari će se vjerojatno sjetiti dobrih starih Zeldi sa N64, dok će se pridošlice pitati zašto pobogu Nintendo još uvijek forsira jednostavne i zarazne melodije kad je današnji standard već daleko iznad istih. Očekujemo promjene u sljedećem nastavku.

Zaključak

Otac zelde, Myamoto, izjavio je kako će ova Zelda biti posljednja sa settingom koji serijal vuče još od Ocarine. Kaže da od novog nastavka možemo očekivati velike promjene, jer kao što vidimo iz priloženog, neke su stvari u igri zastarjele, i vrijeme je za promjene. Legend of Zelda: Twilight Princess, unatoč nedostatku većih novosti, još je uvijek jedna u nizu vrhunskih igara, vjerojatno jedna od najboljih i najigrivijih igara godine. Igra koja igrivost stavlja ispred svega, i to joj uvelike uspijeva. Još jedan naslov iz Zelda serijala ostat će zlatnim slovima zapisan u povijesti gaminga. Svaka čast Nintendu, još su jednom uspjeli.

Zelda je igra je koja je obilježila sve prijašnje Nintendo konzole i stvorila više generacijske ljubitelje. Recenziju najnovijeg nastavka, ekskluzivno pročitajte na HCL-u

0 Naša ocjena

Komentari (0)

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!