HCL.HR

Recenzija

The Saboteur [PC,PS3,X360]

Duje Kozomara

Drugi svjetski rat zasigurno je najiizlizaniji i najčešće iskorišten setting u video igrama. Ubijali smo naciste po obali Normandije, pucali po njima u najvećim gradovima Europe, prošli bezbroj najvećih pomorskih, zračnih i kopnenih bitaka, a nekoliko puta dobili smo priliku uskočiti i u čizme zlikovaca koje je vodio Führer himself. Baš kada ste stekli dojam da je WW2 jednostavno nemoguće iskoristiti na imalo inovativan način, stiže nam The Saboteur, naslov koji se odvija u vrijeme, pogodite – Drugog svjetskog. Developer Pandemic Studios zatvoren je odmah nakon završavanja igre, zbog čega The Saboteur nazivaju njihovom „labuđom pjesmom“ (guglajte neznalci, guglajte), a momci su svoj naslov odlučili smjestiti u nacistima okupiran glavni grad Francuske, koji ćemo upravo mi morati osloboditi. Momci iz „pokojnog“ studia najavili su nam kako ćemo se u ulozi karizmatičnog Irca moći boriti protiv masovnog broja Švaba po open-world Parizu, penjati se na zgrade, skakati po krovovima, voziti brze automobile, uživati u zgodnim poligonskim curama i jednostavno se – zabavljati.

Glavni junak igre, karizmatični Irac po imenu Sean Devlin, bavi se vožnjom utrka, a osim velikih brzina, voli piti i ljubiti, takvoga ga majka rodiiii… Seana rat vjerojatno ne bi ni najmanje interesirao da nije imao omanji „incident“ sa nacistima. Naime, momci su ga nepošteno pokrali u utrci, mučili mu i ubili najboljeg prijatelja, a nakon toga zapalili kuću u kojoj se nalazio njegov mentor te cura u koju je zaljubljen. Da, manji incident. Seana pokreće samo želja za osvetom te odlučuje uz pomoć nekolicine poznanika iz francuskog pokreta otpora osloboditi Pariz od njemačke okupacije. Možda to nije njegova bitka ni njegov dom, no nakon svega nije u stanju samo gledati torturu koju provode nacisti bez da išta učini.


Svaki lik u Saboteuru utjelovljenje je skoro svih stereotipa vezanih za određena fizička ili narodna obilježja, pa tako naš Irac pije viski i puno psuje, nekakav Rom šverca piće i oružje, a svi pričaju engleski jezik sa žestokim naglaskom specifičnim za njihovu državu. Forsiranje naglaska često tjera na smiješak, a prisutno je u tolikoj mjeri da tijekom čitave igre vjerojatno nećete čuti američki ili britanski engleski na kakav ste navikli. Iako se u početku može činiti antipatičan, hrabri Irac sposoban je s vremenom se uvući u srce pa zavolite sve njegove pošalice, psovke, zavodničko ophođenje prema ženama i slično. Kad spominjem žene, ako ste malo stariji gamer sa djecom koja bi mogla zaigrati ovaj naslov, ili vam pak simpatična MILF susjeda razvijenog prsnog koša i predivnih očiju povremeno ostavi svoju djecu na čuvanje, ne zaboravite isključiti nudity opciju, mnoštvo poligonskih sisa s kojima se naš junak susreće ipak nije podobno za dječje oči…. Valjda. Iako je samo mehaničar te vozač utrka, naš Sean jako je sposoban momak, vrhunski rukuje sa vatrenim oružjem i eksplozivom, tuče se ko’ K1 borac, a ujedno se jako spretno penje po zgradama i skakuće po krovovima. Koja majka ga ne bi za zeta poželjela?

Većina elemenata gameplaya Saboteura podsjeća na neke već viđene i dobro poznate igre. Penjanje po zgradama i skakanje po krovovima izvedeno je u maniri Assassins Creeda (doduše malo sporije), sistem open world svijeta, krađa auta i još neki dijelovi uvelike podsjećaju na GTA, dok prebacivanje sa zgrade na zgradu „baca“ na Infamous. Kada ima izvađeno oružje, Sean automatski ulazi u klasični, zadnjih godina učestalo viđeni cover mode. Moguće je birati koje ćete misije kada izvršiti, pa čak i kako ćete ih izvršiti: kao i uvijek, moguće je u Silvester Stallone stilu uletjeti u hrpu nacista rešetajući po svemu što se miče, ili pak možete pokupiti odjeću nacista kojeg ste zaskočili samog i tiho ga ugušili, izvaditi pištolj s prigušivačem te iz prikrajka upucati svoju metu.


S obzirom na činjenicu da je igra open world tipa, dosta je logično da osim glavnih misija imamo i neke sporedne, malo manje bitne za glavnu priču. Naravno, ne možemo reći da su one imalo manje zanimljive: razasute po čitavoj mapi, traže od vas da uništite bitne dijelove nacističke vojske u području, raznesete tenkove, snajperske tornjeve, antiavionsku artiljeriju i razglas, likvidirate zlog generala ili slično.

Iako boja ustvari spada pod grafičke elemente, potrebno je spomenuti odmah pri opisivanju gameplaya, jer je jedna od glavnih značajki igre o kojoj čitate upravo upotreba boje. Naime, kada se Sean nađe u dijelovima Pariza koji su pod nacističkom okupacijom, prevladavaju boje u stilu Sin Citya: sve je crno bijelo, sa jarkim isticanjem crvenih nacističkih zastava te žute boje koju emitira svjetlo iz brojnih okolnih prozora. Nakon što u određenom dijelu mape počistimo sve sporedne misije i uništimo oslonce nacista na tom području, boja se vraća u taj dio, u kojem je nakon toga i otpor građana jači. Dakle, obavljanje navedenih sporednih misija itekako ima koristi: u dijelove u koje je vraćena boja nacisti puno rjeđe zalaze, što ih čini idealnim destinacijama kada je potrebno pobjeći od čitave postrojbe ljutitih švaba koja vas lovi po gradu. Dodatnu zabavu predstavlja takozvani Perks sistem koji donosi nagrade za unaprijed određena postignuća u nekoliko segmenata. Naprimjer, nakon što raznesete određen broj objekata sa eksplozivom, moći ćete nositi više komada eksploziva sa sobom; nakon što postignete određen broj headshotova, Sean će bolje ciljati; nakon što spremite određen broj auta u garažu, dobijete specijalna auta za utrke, nakon što…. Shvatili ste. Nakon nekog vremena, Sean postaje velika riba u pokretu otpora, pa ćete u dva klika moći pozvati postrojbu pobunjenika koja će vam dovesti auto i bez pitanja pucati po svemu u blizini što ima svastiku na sebi.

Igra nam uspijeva uvjerljivo dočarati taj underground život i atmosferu okupiranog Pariza, tu su šverceri oružja i dinamita, striptiz barovi, gole kabaret plesačice te konstantne zakulisne igre između povezanih likova. Nažalost, nije sve u Saboteuru tako zabavno. Jedan od glavnih dijelova igre, penjanje po zgradama, izveden je jako nespretno: potrebno je konstantno pritiskati space, do te mjere da se trebate pripremiti za grč u palcu ako vam je namjera penjanje na neku malo višu građevinu (ako polazimo sa logičnom pretpostavkom da igrate sa tipkovnicom i koristite upravo palac za stiskanje tipke space, jel). Pomalo je nejasno zašto se momci nisu potrudili penjanje malo fluidnije rješiti, s obzirom na činjenicu da je dosta često forsirano. Igra još češće od penjanja traži od našeg karizmatičnog Irca da vozi stara smeća od tadašnjih auta. Možda će se naći pokoji ljubitelj old tajmera koji su se vozili u to vrijeme, pa će me osuditi zbog izjave kako su navedeni „stara smeća“, no naš dragi čitatelj onda zasigurno nije imao priliku iste voziti u Saboteuru. Da, sistem vožnje je malo podbacio i čini taj dio, u kojem smo mogli uživati, pomalo dosadnim.

Kad smo se već uhvatili nabrajanja mana, trebam spomenuti još jednu stvar, pa napokon možemo prijeći na tehnički aspekt igre. Očekivano za open world igru, igra ima mapu koja vam tijekom obavljanja glavnih misija pokazuje najkraći put do željene destinacije. Ono što nije toliko očekivano je činjenica da izvan misija waypoint sistema nema, što se uvelike se osjeti – kada želite doći do neke malo dalje točke u gradu, potrebno je konstantno ulaziti u meni i otvarati „full map“ kako bi shvatili gdje treba skrenuti u tom trenu.

Grafika nije posebno impresivna, u cut scenama primjećujemo da se posebna pažnja pridodavala poligonima na licu našeg Seana, dok se kod nekih likova da zamjetiti manjak detalja. Navedenu boljku možemo primjetiti i na zgradama kada im se skroz približimo (odnosno, dok se borimo s onim grčem u palcu). Sise solidno izgledaju doduše, iako nisam uspio donijeti zaključak jesu li sve iste veličine, kao što se činilo na prvi pogled. Moglo bi se možda poraditi na njihovoj fizici, previše se opiru gravitaciji i premalo skakuću, no nećemo pretjerivati. Naravno, upotreba boje daje igri posebnu čar igri te je dobrodošla i originalna ideja. Dosta igrača se buni kako Saboteura uopće ne mogu pokrenuti na ATI karticama, no čuli smo kako neki vlasnici navedenih grafulja igru ipak vrte bez problema. Nismo previše upoznati s problemom jer smo recenzirali igru na Nvida grafičkoj, no nadamo se kako će EA uspješno izdati nekakav patch za ovaj problem.

Pomalo nam je nejasan i raspored kontrola, odavno nismo vidjeli igru u kojoj je po defaultnom rasporedu potrebno koristiti „funkcijske tipke“ (ne, F1 ovdje nije help). Treba pohvaliti pozadinsku jazz glazbu koja svira dok se vozimo sporim autima, uistinu paše cjelokupnom pomalo nostalgičnom ugođaju, posebice u crno-bijelim dijelovima grada. Čovjek poželi voziti te „stare kante“ samo zbog opuštajućeg djelovanja koje soundtrack ima. Šteta je što animacija nije malo bolje usklađena sa glasom voice actera u cut scenama, s obzirom da navedene znaju biti naprosto genijalne poradi forsiranja naglaska i povremenih neočekivano originalnih situacija.

Igra je možda prelagana: AI je pomalo tupast a naš Sean dosta izdržljivo momče, pa će i u naizgled nemogućim situacijama kada desetine nacista rešetaju po njemu iz blizine, naš Irac bez problema preživjeti i pobjeći na sigurno.

The Saboteur je definitivno jako originalan naslov koji uspijeva vjerojatno najizlizaniji setting iskoristiti na potpuno nov i interesantan način. Neloša priča koju nosi potreba za osvetom, interesantan glavni lik, humoristično forsiranje stereotipa te Perks sistem nagrađivanja tjerati će vas da igrate dalje i pružiti vam sate zabave, a Pariz, iako možda nije u potpunosti povijesno autentičan, naprosto je nevjerovatno atmosferičan i uvjerljiv, posebice zahvaljujući genijalnom sistemu upotrebe crno-bijele boje u okupiranim dijelovima. Igra bi vjerojatno bila must-play klasik da ne pati od nekolicine manjih boljki poput povremeno iritantnog sistema penjanja, loše odrađene vožnje, nedostatka waypoint sistema kada se obavljaju misije te nejasnog rasporeda tipki. Ne želimo ulaziti u pitanje pod kolikim su pritiskom bili momci iz Pandemica, s obzirom da je igra rađena taman prije samog zatvaranja studia, no ostavlja se dojam kako nekim stvarima nije posvećeno dovoljno pažnje. U svakom slučaju, dobili smo jako zabavan naslov i vjerojatno najoriginalniju igru u Drugom svjetskom ratu u posljednjih par godina. Možda ga ne možemo ubrojiti u najveće klasike gaminga, ali svakako vam preporučujemo da ga odigrate tijekom ovih hladnih zimskih dana.

A vi? Jeste već isprobali The Saboteur? Jesmo vas potakli da ga nabavite? Ostavite nam komentar u boxu ispod i izjasnite se.

Posljednji naslov koji je nedavno zatvoreni developer Pandemic Studios uspio izbaciti, The Saboteur, obećavao je interesanan i inovativan pristup Drugom svjetskom ratu. U ulozi Irca koji traži samo jedno – osvetu, obračunavati ćemo se protiv nacista u

81 Naša ocjena
  • atmosfera
  • Pariz
  • zabavno
  • boljke u gameplayu
  • waypoint
  • AI

Duje Kozomara

Umirovljeni haceelov doktor lošeg humora. Još voli Plejstejšn, ali mnogo više priča o GDPR-u.

Komentari (14)

  • Deadwalker

    23.12.2009 - 17:38

    nisam jos igrao, al nakon ove recenzije mozda i budem^^ Sve u svemu, dosta dobra reca te lijepo i objektivno napisana. Palac gore;)

  • GTA

    23.12.2009 - 18:13

    Igra je mogla ispasti puno bolje da su imali više vremena jedno mjesec i po.A Duksy ti imaš neku opsjednutost sisama pa si napisao: “Sise solidno izgledaju doduše, iako nisam uspio donijeti zaključak jesu li sve iste veličine, kao što se činilo na prvi pogled. Moglo bi se možda poraditi na njihovoj fizici, previše se opiru gravitaciji i premalo skakuću, no nećemo pretjerivati.”?

  • GTA

    23.12.2009 - 18:14

    Moja ocjena 88

  • Bela

    23.12.2009 - 18:18

    Lol nije čovjek opsjednut sisama, samo je normalan. Igru nisam probao, ne privlači me baš nešto i brijem da ju ni neću probat.
    Dobra reca, možda koji bod više? Al ajd velim nsiam probao pa neću suditi.

    • Racoon

      @Bela, 15.10.2013 - 05:55

      nije ima pravo čovjek, jasno se vidi ta asimetričnost grudi to svaki estetski kirurg odma vidi pa tako i on valjda…

  • Duksy

    23.12.2009 - 18:53

    Treba probati igru, definitivno donosi dašak inovativnosti u tematici drugog svjetskog 🙂
    ali veću ocjenu ne zaslužuje nikako, ima nažalost i viška mana. Kao što sam spomenuo, vjerojatno su momci bili prisiljeni dovršiti neke detalje nabrzinu, no ne možemo znati..

    šta se sisa tiče… Forsiraju ih povremeno, pa je nužan bio manji osvrt na njih?

  • ghost of sparta

    23.12.2009 - 20:22

    Imam već neko vrijeme instalirano, al nisam stigao isprobati.

    Čini mi se ok, a već dugo nisam igrao neku igru u stilu GTA ( u zadnje vrijeme samo RPG-e derao ) pa ću svakako odigrati 😀

  • wyzard

    23.12.2009 - 23:26

    RIP Pandemic, nemogu reć da mi je i žao.

  • king of oblivion

    24.12.2009 - 08:09

    ovo je cudo igra.igram je sada najmanja ocjena bi bila na HCL-U 80

  • noda

    24.12.2009 - 10:00

    “kada želite doći do neke malo dalje točke u gradu, potrebno je konstantno ulaziti u meni i otvarati „full map“ kako bi shvatili gdje treba skrenuti u tom trenu.”

    Duje, pa fino ti piše da stisneš “M” za marker, pa će ti fino prikazat waypoint. Al sve u svemu ok je reca. Kaj se tiče igre, mogli su još više iskoristit veličinu mape, ima još puno mjesta za dodatne misije.

  • fut-rab

    06.01.2010 - 13:23

    ma dobra igrica samo krv je nekak glupo napravljena

  • lukakeanu

    15.10.2013 - 04:46

    meni super igrica.nisam je dosada igrao ali eto sada halam dok cekam arkham origins,waypoint postoji,u mapi kliknes M i pojavi se ljubicastom bojom najkraci put,velika mapa,zanimljiv sadrzaj ali penjanje smanjuje ocjenu za 15-dajem 70

    • lukakeanu

      @lukakeanu, 15.10.2013 - 04:48

      uuu i steta da ti nedaje da si narihtas grafiku,neznam zasto-mislim da je to prva igrica di nema namjestanje grafe(low,medium,high)

  • Papa6

    02.04.2016 - 23:46

    Možda je malo smješno što komentiram ovu igru no kupio sam je na nekom ludom popustu na steamu i trenutno je igram i reko ajde da otvorim hcl da vidim šta oni kažu o igri jer me čudilo kako za nju prije nisam čuo i nakon čitanja recenzije vidim sam da je Duje napravio dosta veliku grešku kod davanja ovog minusa za waypoint jer waypointa ima izvan misija i može se postaviti u freeplayu.
    Što se tiče mog komentara igre zaključak je da definitvno nije ispolirana i ima povećih bugova,ali setting i pucanje sa sniperom na naciste sa crkve notre dame je stvarno dobar osjećaj

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!

Privacy Preference Center

Close your account?

Your account will be closed and all data will be permanently deleted and cannot be recovered. Are you sure?