HCL.HR

Recenzija

The Surge

TVORNIČKA GREŠKA

Juraj Bevandić

The Surge sam upalio otvorenog uma, s pozitivnim očekivanjima i nadom da ću se ugodno iznenaditi. I to ne prema nekim niskim mjerilima, već me stvarno zainteresiralo obećanje zanimljivih mehanika o kojima su developeri s guštom pričali. Brzo sam zaboravio debakl njihovog Lords of the Fallena, s čijom se recenzijom bivšeg kolege ni najmanje ne slažem i koji bih u dobrom raspoloženju nazvao jedva prosječnom igrom.

Istina je da je u vrijeme izlaska te igre tržište bilo drugačije, pa je možda bilo lakše previdjeti ili prihvatiti određene propuste, ali od tada su ovaj žanr i mehanike probavljene u brojnim igrama, pa se od ovog projekta očekivao napredak. Srećom, nisam sam u toj kritici, pa je za pretpostaviti da je Deck13 nešto naučio na svojim greškama i napravio daleko kvalitetniju igru. Nažalost, The Surge je prezentacija od 6 gigabajta o tome kako ne naučiti ništa na vlastitim greškama.

Receptura je jasna – uzmemo akcijski RPG iz trećeg lica, učinimo ga izazovnim kroz duboku borbu koja ne prašta puno, fokusiramo se na napredak lika i opreme, neuspjeh učinimo prikrivenim blagoslovom te tražimo od igrača da se posveti igri i nauči njene sitnice. Sve to smiješate, bacite u pećnicu na par godina i dobijete išijas, iščašenje gležnja i pune prste porezotina od papira, barem po računici Decka13. Jasno mi je da taj rezultat nema nikakvog smisla u kuharskoj analogiji, ali samo vam vjerno prenosim iskustvo The Surgea.

the-surge-slike (8)

Nemojte sada misliti da ja prozivam rat na Deck13, jer ustvari smatram da ih treba pohvaliti za hrabrost i općenitu viziju, a ljutiti se na njih samo zato jer pokazuju da mogu bolje, ali ne napreduju. Igra počinje prilično snažno uz ne toliko zanimljivu premisu koliko rano građenje svijeta i atmosfere. Kao invalid prisilno pribijen u robotsko odijelo, prvih par sati bilo je mračno i mučno na pravi način. Borba s ostalim sličnim patnicima imala je smisla kao očajno hvatanje zraka, a neljudski elementi podcrtani su brutalnim kidanjem komada tijela kolega samo kako bih se domogao komadića opreme.

Svaki sukob činio mi se mentalno i fizički iscrpnim, napredak spor i težak, a leveli su se lijepo povezivali natrag na početnu točku kojoj se vraćate nakon svake smrti. A onda se pojavio prvi boss, vizualno zamišljen u bilježnici nečijeg štreberskog djeteta, mehanički ukraden iz Crash Bandicoot serijala. Pojavio se bez ikakve najave, u području kroz koje sam prije toga već prošao i samim time me nepošteno onemogućio doći od mojih materijala po koje sam žurio jer nestanu dvije i pol minute nakon smrti, ali ajde dobro.

Prvi boss u igri kao da je mehaniku ukrao iz Crash Bandicoot serijala pa ima svega dva poteza koje stalno ponavlja.

Boss nije pao iz prvog pokušaja radi mojeg iskustva i radi toga što sam najbolji igrač ovog žanra na svijetu, što definitivno jesam, nego zato što ima dva poteza koje ponavlja. Ista priča s drugim bossom koji ima čak tri poteza. Iako prema kraju igre bossovi postanu kompleksniji i zanimljiviji, već sam vam prepričao pola igre jer ih ima samo pet. Pritom mislim da su ovi kasniji zanimljivi samo u usporedbi s prva dva koji su jedna od dosadnijih stvari koje sam morao pretrpjeti u posljednjih nekoliko godina, općenito su svi bossovi i dalje bljutavi.

the-surge-slike (4)

I tu se pojavljuje argument da The Surge nije strukturiran kao hrpa laganih protivnika na putu do jednog od brojnih bossova, već da je svaki susret s najobičnijim protivnikom opasan i bitan. Na što ja molim te branitelje da me poštede, jer sve protivnike u čitavoj igri mogu nabrojati na prste svojih ruku, a svaki ima samo tri poteza koje neprestano ponavljaju. Cijelu se igru borite protiv istog protivnika i nakon prvih nekoliko susreta čim vidite izdaleka kakvo oružje fura znate bez greške kako će uskočiti u borbu i kada treba početi stiskati jednu tipku dok ne umre.

Čim iz daljine vidite kakvo oružje neprijatelj nosi, već znate kada će vas napasti i na koji način.

Jedna od glavnih ideja igre je da svi ljudi furaju na sebi metalni kostur na koji možete stavljati razne komade opreme. Developeri se diče sustavom ciljanja posebnih udova ili glave i trupa kako bi radili više štete na nezaštićenom dijelu ili namjerno tukli po ciljanom oklopu kako biste protivnicima otkinuli i ukrali recimo kacigu ili robotsku ruku. Zanimljiva ideja, ali u praksi ima svega šačica različitih setova opreme koji se minimalno razlikuju i samo sam jednom bio zaintrigiran promijeniti oklop. I to tek gotovo pred sam kraj igre do čega sam nosio početne dijelove. To pak znači da ćete prvih pet protivnika na novom levelu ciljano odstraniti udove kako biste dobili novu opremu, a ostatak levela ta mehanika nema posebnog smisla.

the-surge-slike (7)

A to je samo naznaka koliko je igra plitka, jer iako bi ovo trebala biti RPG igra, nemate nikakvih ocjena vještine kojima možete manipulirati. Samo treba skupljati otpadni materijal koji možete spremiti u sigurnoj prostoriji gdje se respawnate i kada ga imate dovoljno se povisite za level. To je sav angažman igrača, ne možete se levelirati po statistikama, samo podignete level za jednu brojku i to vam omogući nošenje zahtjevnije opreme. Želite više snage ili spretnosti, inteligencije i ostalih divota na izbor igračima RPG žanra? Nema ništa od toga, sakupite dovoljnu brojku određene valute i igra sama poveća statistike, a vaš bi se osobni izražaj trebao osjetiti kroz biranje opremu. A ponavljam, sustav opreme je razvijen k’o turizam u Sjevernoj Koreji.

Sustav opreme i poboljšavanja lika razvijen je kao turizam u Sjevernoj Koreji.

Najveća korist od povećavanja levela su čipovi koje možete ugrađivati u sebe, jer što ste viši level to ih više možete staviti. Oni su važni jer si inače ne možete vratiti zdravlje, morate si ugraditi čip koji vam omogućuje da si vratite zdravlje tri puta, pa neki drugi koji vam povećava temeljnu količinu zdravlja ili treći čip za privremeno jače udarce, elemente HUD-a i slično. To je mehanika koju sve češće viđamo u igrama u zadnje vrijeme i sama po sebi funkcionira dobro jer je jasna i jednostavna. No, i to su čak uspjeli učiniti dosadnim jer čipove možete samo pokupiti, ne nadograditi ili craftati vlastite, a tako je loše uravnotežena da se u prvih par sati otključaju gotovo sva mjesta za čipove i onda tek pred kraj igre još jedno dodatno, pa nema osjećaja napretka.

the-surge-slike (5)

Od RPG elemenata najdublje su obrađena oružja, ali reći takvo što je uvreda za oružja u videoigrama. Ima ih svega pet klasa od kojih su samo jako spora i jako brza drastično različita, dok ostale tri spadaju negdje između i ovise valjda o tome koje vam izgleda više kul. Prednosti i mane su im prilično jasne, neka su brža i udaraju slabije, druga su puno sporija i udaraju puno jače. Iako sam uobičajeno ljubitelj lakših, posvetio sam se težima jer češće izazivaju reakciju kod protivnika pa su zabavnija. S lakšim oružjima je problem što udarate protivnike nema tzv. staggera. Dakle uopće ne reagiraju na udarce, ponekad čak niti vizualno i većina njihovih napada jednostavno prođe kroz vaše i udari vas, a može ubiti u svega dva-tri udarca što lako povežu odjednom.

Protivnici vizualno skoro pa ne reagiraju na udarce i bez problema poništavaju vaš napad.

Na svu sreću, u The Surgeu težina oružja za razliku od Lords of the Fallena ima smisla pa je zaista prilično zadovoljavajuće razmahati se komadima metala, to moram priznati. U drugu ruku, iz nekog razloga su se developeri odlučili na sustav vodoravnih i okomitih udaraca umjesto klasičnih lakih i teških kakve viđamo u ovakvim igrama. Dosta zanimljiva ideja kada bi se izvela jako dobro, ali je ubačena i potpuno zaboravljena. Sasvim je svejedno koju tipku stišćete i borba se najčešće svodi na to da se izmaknete u pravo vrijeme i nakon toga mlatite samo po istoj tipki koliko možete dok se ne pojavi tipka za pokretanje jedne od nekolicine brutalnih završnih animacija koju vidite po tisućiti put.

the-surge-slike (3)

Žao mi je, ali to nije dovoljno dobro, jer je jako sirovo. Primjerice, postoji blok na koji sam većinu igre zaboravio da postoji, a ne samo što postoji nego dok ste u bloku možete skakati na mjestu ili se saginjati. Igra nije dizajnirana tako da su vam te mehanike uopće potrebne i jasno mi je koji od svega desetak protivnika ima jedan napad koji mogu nespretnom kombinacijom par tipki preskočiti, ali zašto bih to napravio kada je igra takva da se mogu jednom tipkom udaljiti i vratiti natrag s udarcem.

Mehanika blokiranja udarca je prisutna, ali igra nije dizajnirana tako da bi vam blokiranje uopće bilo korisno.

Ili recimo, većinu igre vas prati neki robotić koji je potpuno bezvrijedan osim da privuče pažnju protivnika i otključa određena vrata što je tako nategnuta svrha za jedan cijeli element igre jer ni priča, ni dizajn ne daju razloga zašto bi vam baš robot trebao za otključavanje vrata. Takve čitave mehanike koje bi dobra igra produbila ovdje postoje bez ikakve dodatne vrijednosti igraču.

Osim zdravlja i stamine na koje morate paziti, morate paziti i na treći resurs – energiju. I to je zanimljivo, kako se stamina udarcima prazni, tako se energija udarcima povećava, pa je ideja da balansirate to dvoje i onda energiju možete pretvoriti u zdravlje ili pojačavanje udaraca. Super ideja koju se nadam da će netko kompetentan ukrasti i napraviti kako treba, jer ovdje je potpuno potrošena. Nikada nisam obraćao posebnu pažnju na energiju i nikada me nije koštalo. Samo bih tu i tamo vidio da imam viška energije, ali bih skužio da ju nemam kako iskoristiti jer nisam pripremio čipove koji ju iskorištavaju jer sam zaboravio da su sve te mehanike uopće u igri.

the-surge-slike (6)

Osjećam se kao Gordon Ramsay samo misleći o The Surgeu. Znate ono kad dođe u restoran i onda mu serviraju škampe s bespotrebnih pet vrsta salata, nasumičnim umacima, voćem, svinjskim repićem, odgriženom šnjitom kruha i pudingom od čokolade? I onda on kaže kuharu „Stari j***te, naručio sam samo škampe, jesi ti normalan? Na tanjuru imaš više bespotrebnih p****rija nego moj dida naočala!“ E pa tako nekako bi prošla i ova igra koja vas bombardira sustavima i mehanikama, ali niti jedna od njih nema koristi koliko to ima zaobilaženje svih neprijatelja u sprintu i onda manično udaranje jedne tipke za borbu dok čekate lift.

Mislio sam isprva da je ova igra korak naprijed u usporedbi s Lords of the Fallen, ali do kraja sam tonuo sve dublje u razočaranje i mogu reći da je ovo trebao biti korak unaprijed, ali nije. Jedino što mogu reći jest da su leveli bolje postavljeni i na tom polju je napredak itekako osjetan. Za svakih pet bespotrebnih prečaca pogođen je jedan koji je stvarno impresivan, koristan i zabavan za otkrivanje. Ali, osim toga su jednolični kao i ostatak igre. Dakle, ne samo da se borite protiv istih neprijatelja cijelu igru, nego se nalazite u istim mračnim željeznim hodnicima, osim dvorišta i jednog prestižnog dijela tvornice.

Ne samo da se borite protiv istih neprijatelja cijelu igru, nego se nalazite u istim mračnim željeznim hodnicima.

Može se reći da tvornice općenito i jesu jednolične i to je samo autentičan dizajn, ali ja sam ljubitelj ideje da bi igre trebale biti na prvom mjestu zabavne i dobri dizajneri znaju kako učiniti nešto vjerodostojnim i zabavnim istovremeno. Tumaranje po mrklom mraku u kojem se ne vidi apsolutno ništa nije zabavno. Željezni hodnik broj sto pedeset pet koji zaboravim prije nego sam njime prošao nije zabavan. Duge dionice bez akcije koje završavaju mrtvim krajem i bezvrijednim predmetom nisu zabavne. Kažem, neki prečaci su dovoljno pamtljivi da se lako složi mentalna mapa levela, ali su leveli u svojoj osnovi mali i na loš način pretjerano kompleksni, a u cjelini ne pretjerano zadovoljavajući za istraživanje.

the-surge-slike (1)

A žalosno je što se u nekoliko navrata taj pretjerani mrak i klaustrofobični hodnici u igri zapravo iskorištavaju kako treba. Zamislite situaciju, para se diže kroz rešetku u podu osvjetljena bojom protivničkih električnih oružja i vaših lampi na ramenima koje vrludaju skučenim prostorom u borbi. Fenomenalan prizor… barem taj jedan put u igri kada se to dogodi i više nikada ne ponovi. Protivnici nisu tako pažljivo smješteni, nego nasumično posoljeni po mapi, osim kada nisu nasumično postavljeni, a to je kada vas čekaju u zasjedi iza ugla koju ne možete vidjeti i ubiju vas jednim udarcem. Valjda milijun puta treba ponoviti – zabavno je poginuti kada znate da ste sami krivi i možete bolje, nije zabavno kada svako malo netko iskoči iz vedra neba i ubije vas jednim šutom bez ikakvog upozorenja i šanse da se obranite ili izbjegnete.

Samo da se osvrnem na ideju da jednostavne igre nisu nužno loša stvar, već mogu biti vrlo pristupačan uvod u žanr i otvoriti vrata nekim kompleksnijim igrama. The Surge je dakle jednostavan utoliko što ima svega par neprijatelja i oružja, ne morate misliti na razvijanje lika kroz statse, a bossevi su dovoljno priprosti da skrenu novim igračima pažnju na dva-tri poteza koje ponavljaju. To bi trebalo naučiti nove igrače kako ovakve igre funkcioniraju i roditi ljubav za žanr, što je pozitivna stvar za igrača. Slažem se s takvim razmišljanjem u slučaju dobrih igara, ali The Surge nije dobra igra, nego lančana prometna nezgoda i da sam žanr upoznao ovom igrom, a ne kao u mom slučaju kroz Castlevaniu, mrzio bih ga iz dna duše misleći da je dosadan.

The Surge realno traje pet do osam sati. Ali, dodajte tome još petnaestak sati gledanja u potpuno crnilo, snalaženja izbornicima u kojima svi abilityji imaju gotovo identične sitne ikonice, trčanja istim hodnicima jer vas je nešto još uvijek nepoznato ubilo jednim udarcem ili ste zaspali usred borbe, pa zatim nekoliko potpunih rušenja igre na istom mjestu… Definitivno nismo spremni za ovu budućnost s robotima, pazite što vam kažem.

Dobre ideje i mehanike koje bi ispravile grijehe prošlosti u jedinstvenom okruženju trebale su biti iskupljenje developera koji su već jednom pokazali da ne razumiju žanr u kojem rade. Umjesto toga su nakrcali igru plitkim i beskorisnim mehanikama te ju smjestili u nezanimljiv svijet, pa se nadamo da će igrati na treću sreću jer im hrabrosti i ideja očito ne nedostaje.

60 Naša ocjena
  • neke dobre ideje koje bi bolji developeri mogli bolje iskoristiti
  • zanimljivo prvih nekoliko sati
  • dizajn levela na trenutke pokazuje kvalitetu
  • uglavnom jednolično i dosadno
  • strahovito plitki RPG elementi
  • većina mehanika su potpuni promašaj
  • scenarij iz osnovne škole

Juraj Bevandić

Vječito mladi anglist i filozof. Pristupačan i nepristran, ali začuđujuće odan Microsoftovim konzolama. Širokog spektra interesa, dok ne igra video igre biva "čaj i razgovor" entuzijastom te sportašem.

Komentari (12)

  • MachinaEx

    24.05.2017 - 13:53

    Iskreno meni je ova igra bila jako zabavna, čak što reći priča mi je bila zanimljiva……ali pod uslovom da kada se ova igra igra, također slušaju mnogobrojne audi dokazi i sl. Po meni ova igra je čista 75%

  • funky0308

    24.05.2017 - 14:42

    Ocekivano lose…hvala Jura na potvrdi 😉

    • L3gi0naR

      @funky0308, 24.05.2017 - 16:03

      Po tvojim očekivanjim samo.

    • Juraj Bevandić

      @funky0308, 24.05.2017 - 17:02

      Ma ja iskreno nisam očekivao da će biti loše, ali eto što je tu je :-(

      Vjerojatno i dalje nije najgora ideja ikada probati igru jednog ljeta kad bude na nekom velikom popustu, doduše.

    • funky0308

      @Juraj Bevandić, 24.05.2017 - 17:43

      Naravno, nekima ce se svidjeti. Jbga, meni se svidja Division, ima nas svakakvih :) ali nekako sam od ovoga ocekivao da ce biti lose. Ne znam zasto, mozda zato sto je nisam pratio i sto me nije zanimala, ne znam. Steta…ja bih stvarno volio da je svaka igra odlicna, svidjala se meni ili ne.

  • Darcoolio

    24.05.2017 - 15:50

    65 i to zato što im je bilo pametnije da batale taj RPG sistem umesto što su ga uradili očajno, najblaže rečeno.

    • funky0308

      @Darcoolio, 24.05.2017 - 17:44

      Mozda bi bilo bolje da se islo sa klasicnim 3d person shooterom. Ne znam, nisam igrao ali mozda bi bilo bolje.

    • Darcoolio

      @funky0308, 24.05.2017 - 19:27

      Ne znam, kao da u igri nešto konstantno fali, ne mogu da definišem.
      Kad sam počeo da igram držalo mi je pažnju, ali što je vreme više prolazilo sve više je splašnjavalo i nije mi bilo zanimljivo da igram.

    • funky0308

      @Darcoolio, 25.05.2017 - 08:07

      Na zalost, poznat mi je taj feeling. Krenes igrati, cak se i odusevis pocetnim dijelom igre i onda shvatis da je sve zaoravo isto i neizazovno. Zadnji takav sl sam imao sa GR: Wildnessom…na kraju, kada se zazelim takve igre igram Division :) Steta…

  • Adam Jensen

    24.05.2017 - 19:24

    Lords of the Fallen je bila vrh igra, ako je ova tako “loša” definitivno bi je vrijedilo odigrat.

    • Darcoolio

      @Adam Jensen, 24.05.2017 - 20:40

      Ni blizu LOTF.

  • darijoman

    24.05.2017 - 22:17

    Od samog početka nije mi se sviđala tematika igre, ali ok to je samo moj ukus. Od svega me je najviše iznenadilo samo trajanje igre. Mislio sam da će to biti neki dugometražni RPG 😉

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!