HCL.HR

Recenzija

The Talos Principle: Road to Gehenna

bitak i tubitak

Gregor Stojev

Povod za povratak u veličanstveno misteriozni svijet The Talos Principlea ovih dana dala nam je igrina prva ekspanzija Road to Gehenna. U njoj, u ulozi Uriela, glasnogovornika Elohima kojega su igrači imali prilike upoznati prilikom u osnovnom Talosu, nude nam se nove lokacije za istražiti i zagonetke za riješiti. Iako je The Talos Principle sada već poznat po svojim dubokoumnim filozofskim temama, sama radnja ekspanzije zapravo i nije toliko teška za shvatiti. Slijede mali spoileri za vas koji još niste odigrali originalni Talos.

Elohim je protjerao svu svoju neposlušnu djecu te ih zatvorio negdje daleko kako svoje fiks-ideje ne bi nametali ostalim sudionicima njegovih zadataka na putu do beskrajnog života. Kako se uskoro bliži sudnji dan, Elohim je mišljenja da i njih treba nekako spasiti, no u zemlji Gehenne on nema utjecaja te tako šalje svog vjernog Uriela da ispuni svete mu zapovjedi. Upravo taj Elohim bio je ključan dio doživljaja The Talos Principlea, jer vas je njegova figurativna ruka vodila kroz nepoznate vode. Kako je on ovoga puta u potpunosti odsutan, Road to Gehenna zapravo svira malo drugačiju melodiju uz koju se od vas očekuje da otplešete već poznati ples.

Gehenna će vaše radnje često dovoditi u upit – je li dobro slijepo slijediti naredbe više sile? Zarobljenici Gehenne protivit će se vašim sklonostima, oni su naime ovdje toliko dugo da zatvor zovu domom, a vašem će pokušaju da ih oslobodite pristupiti nezahvalnim tonom. Oni svoje beskrajno vrijeme uglavnom provode razgovorima na terminalima s kojima dijele ćelije. Poput postova na forumu, međusobno si sastavljaju priče i ostale zanimacije kako ne bi prolupali od silne dosade. Ta su štiva odlično napisana i dotiču se nekoliko zanimljivih tema, a ima tu i igre unutar same igre. Problem je tu što zapravo ima dosta toga za pročitati, možda čak i previše u odnosu na koliko često na njih nailazite.


Nekima bi upravo taj dio mogao biti naporan, jer nakon svake zagonetke provodite jednaku količinu vremena odvojeni od tog predivnog Talosova svijeta. Bilo bi žalosno preskočiti cijeli taj dio samo zato što vam se ne da čitati – gotovo cijela priča Gehenne odvija se upravo na tim ekranima. Neki likovi i njihovi pokušaji da maštaju kako je to biti pravi čovjek od krvi i mesa mogli bi vas dotaknuti i malo dublje, ovisno o razini na kojoj ih shvatite. No, unatoč odličnoj karakterizaciji svih prisutnih likova i njihovih uratka na tom forumu, kada sagledam kompletnu sliku Gehenne dobivam dojam da je cijela ta priča pomalo suvišna, da se konačni zaključak baš i ne nadovezuje na odličan finale The Talos Principlea. Barem ne na nekoj bitnoj sveobuhvatnoj razini, nego da je više tu kao nekakvo opravdanje za postojanje tih novih zagonetki.

Ova ekspanzija namijenjena je igračima koji su već prošli The Talos Principle i upoznati su s njegovim trikovima, pa ću joj i ja tako ovdje pristupiti. Osim što se cijela radnja u potpunosti veže za sami kraj Talosa, ona vas i neće pripremiti za svoje smicalice. Za razliku od osnovne igre, cijela stvar odmah započne s kompliciranim problemima, no sve sposobnosti i zagonetke su vam u startu dostupne pa tu baš i nema postepenog napredovanja ili nekakvog logičnog redoslijeda. Uzmemo li to u obzir, Gehenna će vam najbolje sjesti ako od Talosa niste na duže vrijeme bili odsutni.

Road to Gehenna u svojoj je srži “još istoga”. Naći ćete se još jednom u Egipatskim pustinjama, starogrčkim ruševinama i srednjovjekovnim kulama već viđenih u izvornoj igri. Po tom pitanju joj nećete zamjeriti ako vas je The Talos Principle ostavio gladnima za još, no ne bih baš rekao da je ova ekspanzija posve pun pogodak. Dosta elemenata izvorne igre jednostavno nisu prisutni, pa mi tu “još istoga” u potpunosti baš i ne drži vodu. Ne donosi nove alate ili lokacije drugačijih tematika, već je glavni fokus upravo na tim novim zagonetkama zbunjujućih težina.

S tehničke strane, Road to Gehenna fino je ispečen kruh, preciznije samo par šnita tog finog kruha, te je upitno hoćete li se od njih najesti kak’ spada. Ta peć zvana Talos servira komplicirane zalogaje pa ukoliko vam je glavni interes probaviti te teže zagonetke, možda i ostanete siti nakon Gehenne. Ako vam je pak do epskog putovanja kroz krajolike neograničenih mogućnosti i iznenađenja, poput onih koje smo okusili u izvornom The Talos Principleu, postoji mogućnost da će vas na kraju ipak ostaviti gladnima. Problem je u tom što, unatoč svojem nazivu, Road To Gehenna zapravo i nije nekakvo putovanje, već se svodi na relativno ograničen broj međusobno nepovezanih zagonetki.


Gehenna također i nije osobito veliko mjesto, barem ne naspram originalnog Talosa, jer svega ima možda dvadesetak problema za riješiti. Tu su doduše i ekstra brutalne zvijezde za koje ćete morati prkositi svim zakonima fizike planirate li ih ugrabiti, a kako su one zapravo zagonetka unutar same zagonetke i nude pristup najtežim izazovima, recimo da je taj broj ipak mrvicu veći.

Dužina ove ekspanzije ovisit će, jasno, o vašim sposobnostima koliko brzo možete doći do rješenja ovih kompliciranih zagonetaka. No kako njih zapravo i nema puno, većinu vremena provodit će te razbijajući glavu o zid, jer kada ih konačno skužite, gotove su u samo nekoliko trenutaka. Kada u taj recept konačno umiješamo pregršt štiva za čitanje putem terminala koji vas pak često i neprestano odvajaju od predivnog svijeta Talosa, i kraj od kojeg ćete se pitati: “To je to?!”, jasno je da Road to Gehenna ne dostiže visine svojeg početnog izdanja.

Originalni Talos dobro je kliknuo jer je imao vješto izbalansirane varijacije i pauze između zagonetaka i raznih ostalih elemenata koje je sadržavao, no ono najbitnije je da je bilo dovoljno prostora da se razmisli i predahne, ne samo oko zagonetaka nego i oko igrinih dubokoumnih tema. Gehenna se ovdje sastoji od nešto manje elemenata – Tetris blokovi i vremenske kapsule su odsutne, pa tako i Elohim, grobnice i njihov sustav hintova kojeg su pružale. QR kodovi postaju od zanemarive važnosti jer ih terminali zamjenjuju, a same zagonetke su pak naizgled forsirano zgurane na donekle sićušne otočiće između kojih vam se za predah nude samo zidovi teksta.


Naspram izvorne grandiozne zagonetke koja je svojim opsegom naizgled mogla pokriti cijeli svijet, Gehenna ostavlja nešto skromniji dojam – poput kolekcije zagonetaka koje nisu uspjele zadovoljiti uvjete da budu uključene u početni paket pa ih je trebalo još naknadno doraditi. A kada tek vidim da cijela stvar košta pola Talosove cijene, a količinski nudi tek petinu njegova sadržaja, pritom i zanemarujući neke elemente bez da dodaje nove, tek tada potvrđujem svoje mišljenje da bi Gehennu preporučio onim najvećim obožavateljima The Talos Principlea.

The Talos Principle bio je nešto više od samo još jedne videoigre, od serije kompliciranih zagonetaka. Road to Gehenna namjerava postići isto, ali ipak tek samo graniči s postignućima svojeg temelja. Iako Road to Gehenna pokušava proširiti The Talos Principle, kako je i za očekivati od jedne ekspanzije, nekako više ispada da ga samo produžuje. Daje je mu jednu novu stepenicu, no ona se ne nalazi na samom vrhu Elohimova tornja, već na katu niže. U konačnici pokušava pogoditi veličanstvenu notu, ali onda jednostavno završava, ostavljajući vas s crnom slikom i dvije mudre rečenice.

Nemojte me sad krivo shvatiti, Road to Gehenna nije loša igra. Čist’ je okej za odigrati, ali kao jedna ekspanzija ne donosi nešto od izričite važnosti na razini koju je The Talos Principle prvotno definirao i tako majstorski izveo. No, kako je Steam Workshop trenutno ipak još uvijek dosta anemične ponude, a vi ste želje za još kvalitetnih zagonetki, ovaj paket nikako nije za otpis. Ako ništa drugo, pošten je razlog da, unatoč svojim nedostatcima, na vikend-dva opet navratite u divni svijet The Talos Principlea.

U početku su bile riječi, a te su riječi činile svijet, svijet The Talos Principlea. Ovoga puta otkrivamo od kojih se točno riječi sastoji novi svijet – Gehenna, u Talosovoj ekspanziji Road to Gehenna.

75 Naša ocjena
  • izazovne zagonetke
  • tekstovi ostalih likova
  • dužina
  • nema novih alata
  • skromni krajevi

Gregor Stojev

Kad nema mačku na glavi, sa zadovoljstvom se prepušta atmosferičnim hororcima. Lokalni nostalgičar koji žive mrtvace vidi kao slatkiše, voli akcijske pustolovine i poneku mozgalicu dok pokušava zaobići sve stvari PvP.

Komentari (3)

  • theth1ef

    05.08.2015 - 22:43

    Ja sam uvijek mislio da su to rimske ruševine, a ne grčke.

    • Doomguard

      @theth1ef, 06.08.2015 - 06:43

      Teško za reći, kruške i jabuke, no Daedalus i ostale figure koje spominje, uključujući i samu teoriju Talosa, sve spadaju pod Grčku mitologiju.

    • theth1ef

      @theth1ef, 06.08.2015 - 23:56

      True, true.

Komentirati mogu samo prijavljeni korisnici
PRIJAVI SE ili REGISTRIRAJ i ostavi svoj komentar!