Previously on amc’s The Walking Dead… – rečenica koja obilježava početak svake epizode „Hodajućih mrtvaca“ ovoga puta se ne može primijeniti. Zašto? Odgovor je vrlo jednostavan – The Walking Dead Survival Instinct razvojnoga studija Terminal Reality je FPS s radnjom smještenom prije događaja iz popularne TV serije. To saznanje možda ne ohrabruje ili uzrokuje skeptičnost i generaliziranje, prije svega zato što smo već podosta upoznati s raznim pokušajima stvaranja uspješnih naslova utemeljenih na filmovima ili serijama. Većinom je riječ o lošim igrama koje nisu vrijedne našega vremena i novca (što je dokazao i nedavni Star Trek).

Ipak, prošle godine smo imali priliku zaigrati fenomenalnu avanturu iz Telltalea utemeljenu na The Walking Deadu koja nas je uvjerila da je sve moguće. Doduše, ta avantura nije bazirana direktno na televizijskoj seriji, ali njena neočekivana kvaliteta podigla nam je optimizam glede The Walking Deada u obliku interaktivne video igre. Je li Activisionov Survival Instinct postigao jednaki uspjeh u smislu kvalitete? Na žalost nije. No, je li zabavan i dostojan dodatak bogatome svijetu The Walking Deada? To zapravo u potpunosti ovisi o vama. Dopustite da objasnim.

Priča igre počinje i vodi nas kroz prve dane preživljavanja neustrašivog hillbillya (kod nas u narodu ‘seljačine’) Daryla Dixona. Njegova misija je da zajedno sa svojim bratom Merleom dospije do grada Atlante u kojem se odvija evakuacija stanovništva na sigurno. Na tom trnovitom putu Daryl će naići na mnoge prepreke koje će morati prevazići, oslanjajući se pritom na svoje sposobnosti, ali i na pomoć drugih preživjelih koji će mu se po putu pridružiti.

Priča ne sadrži nekakva važnija objašnjenja sadržaja serije i nije demistificirala uzrok zombi apokalipse – cilj je preživjeti i to je sve. Jedino što nedostaje toj jednostavnoj formuli da bude uspješna jest ono po čemu je The Walking Dead poznat, a to je drama. Ljubitelji serije vjerojatno znaju na što konkretno ciljam, a čak i ako niste gledali samu seriju, epizode prošlogodišnje The Walking Dead avanture su vam pokazale koliko je upravo taj element drame bitan i prikladan u TWD svijetu.

Survival Instinct je poprilično plošan po tome pitanju i najviše se oslanja na svoj gameplay. Kada kažem plošan, prvenstveno mislim na likove – glavne i sporedne. Daryl, koji je po mome mišljenju imao najbolju tranziciju karaktera iz jedne egocentrične, antipatične i drske seljačine u osobu koja je moral i srce grupe koju pratimo u seriji; ovdje je potpuno plošan i nezanimljiv. Nekakve posebne interakcije i situacije u kojima bi on mogao doći do izražaja ne postoje, prije svega zato što sporedni likovi na koje nailazite i koji vam se pridružuju ne igraju nekakvu bitnu ulogu u priči. Možete prijeći čitavu igru bez ikakvih pridošlica u grupi i nećete propustiti ništa bitno. Ipak, sama igra vam nameće par likova, a od njih valja pridati neku važnost jedino Darylovom starijem bratu Merleu koji je jednako opasan, poremećen i antipatičan kao i u seriji.

Gameplay Survival Instincta je popunjen dobrim idejama i konstrukcijama od kojih su neke uspješno izvedene, a neke na žalost nisu. Iako Survival Instinct nije savršen na gameplay polju, nije ni loš i ono što je najbolje – nije generičan. Zapravo, ako mu se prepustite, pritom ignorirajući neke njegove propuste, može vas čak lijepo iznenaditi.

Mehanika pucanja, iako je iz prvoga lica, jako podsjeća na onu iz prve Dead Space igre – pomalo je teško ciljati i pucati; mehanika namjerno nije savršeno fluidna, što od igrača zahtjeva preciznost i oprez. Stvari dodatno otežava nedostatak municije kao i glasni zvukovi oružja koji privlače „Šetače“. Jednom kada ispalite hitac, nema im kraja, dolaze iz svih mogućih smjerova i objekata, a ukoliko niste dovoljno svjesni svoje okoline vrlo brzo će vas opkoliti. S time na umu, Survival Instinct je najbolje igrati onako kako ga je i najsigurnije igrati; šuljajući se i rješavajući neprijatelje tiho s oružjima za blisku borbu – noževima, čekićima, sjekirama, bejzbol palicama itd.

The Walking Dead: Survival Instinct screenshots

Svako oružje ima svoju težinu i brzinu, a igra to vrlo dobro dočarava. Točno osjetite koliko je čekić teži od noža, sačmarica od pištolja itd. Osjeti to i naš Daryl koji je brži na nogama od Šetača, ali se za razliku od njih umara, a koliko brzo se umara ovisi upravo o težini oružja kojeg nosi. Efekt umaranja je prezentiran u obliku kapljica znoja koje „cure po ekranu“ . Što je ekran više „znojan“, to ste sporiji i umorniji, a to utječe i na vaše sposobnosti ubijanja.

Arsenal dalekometnog oružja krase razne puške, pištolji, sačmarice i naravno Darylov voljeni samostrijel, a municije imate onoliko koliko je pronađete u okolini. Svako oružje ima svoj tip pa se nerijetko dogodi da vam ponestane municije za oružje koje vam odgovara i/ili vam je najzabavnije, što vas jednostavno prisiljava koristiti neko drugo. To je zapravo dobro zato što igra od vas traži da se prilagodite situaciji i preživite. Ipak, vatrena oružja nećete koristiti toliko često zato što (kao što sam već naveo) u većini slučajeva njihov zvuk samo svraća nepotrebnu pažnju okolnih Šetača na vas. Oružje koje pak sigurno želite koristiti je Darylov samostrel. Prije svega zato što je tih, a i strijele koje ispucate možete izvaditi iz mrtvih Šetača za ponovnu uporabu. No, najveću zabavu pružaju oružja za blisku borbu od kojih se meni osobno najviše dopao ogromni malj za razbijanje zidova. Jednostavno ima nešto u tome kada mlatite glave Šetača s ogromnim maljem… neopisiv osjećaj.

Ipak, uz pozitivne strane treba navesti i neke negativne pa tako ne treba zaboraviti da sama mehanika (iako spora i teška po prirodi) ponekad stvara probleme te prilikom ciljanja često može doći do zapinjanja i skakutanja ciljnika što nekada dovodi do neugodnih situacija i nepotrebnog osjećaja frustracije. No najveću zamjerku pridajem jednoličnosti i repetitivnosti borbe. Jer iako je paleta oružja dovoljno bogata i šarolika, najviše ćete koristiti nož koji je osnovni dio vaše opreme. Zombiji ponekad nisu baš najbistriji i često ćete koristiti combo udarca u glavu i trčanja iza njih dok su ošamućeni te pritiskom na određenu tipku miša ili kontrolera ih ubiti na licu mjesta zabijajući im nož u glavu.

The Walking Dead: Survival Instinct screenshots

Umjetna inteligencija zombija je mogla biti bolja. Dovoljno su autentično glupi, opasniji su u grupama, u prostoru vas pronalaze kada ste glasni ili kada vas nanjuše, ali ponekad su jednostavno preglupi. Pogotovo u jedan na jedan pa čak i jedan na tri situacijama. Možete ih beskonačno dugo držati na distanci, čekati priliku da napravite egzekuciju ili pak pustiti da vas zgrabe i uvuku u QTE u kojemu vam ciljnik leti na sve strane dok im se Daryl opire te pritom morate naciljati točno na njihovu glavu da bi ih ubili. Tijekom tog quick-time eventa zombiji dolaze jedan za drugim dok ih sve ne riješite na taj način ili dok Daryl ne padne mrtav. Ipak, kada su u većem broju nemoguće je preživjeti i morate bježati zato što bez obzira koliko su glupi, neće čekati da ubijate jednog po jednog nego će svi nasrnuti na vas.

Survival Instinct je zapravo dobar pokušaj realiziranja jedne interesantne i zabavne FPS survival igre. Sve što činite, gdje god se krećete i s kim god dolazite u interakciju predstavlja nekakav čimbenik koji bi trebao utjecati na koji način ćete uspjeti preživjeti, koliko teško će vam pritom biti i koliko vremena će vam trebati da krenete dalje.

Igra ima i relativno dobro osmišljeni model kretanja između lokacija. Na raspolaganju su vam različiti automobili koje otključavate pronalaskom ključeva po raznim lokacijama. Svaki automobil ima određene karakteristike poput broja sjedala i veličine inventara u koji možete pohraniti neke stvari. No najveću pažnju pridavati ćete potrošnji goriva svakoga automobila. Podrazumijeva se da npr. terenac ima veću potrošnju od gradskog automobila, veći kapacitet, veći inventar itd. Sama potrošnja goriva je bitna zbog načina na koji putujete. Naime, prilikom odabira lokacije igra vam daje na raspolaganje tri načina putovanja – ulicama, okolnim cestama ili autocestama.

Vožnja ulicama zahtijeva veliku potrošnju goriva, nosi manji rizik da će vam se auto pokvariti, ali i veliku šansu da naiđete na mjesta sa zalihama. Vožnja okolnim cestama zahtijeva malo manje goriva, ali donosi i veću šansu za kvarom, kao i manje prilika za obnavljanje zaliha. Zadnji odabir pada na autoceste koje zahtijevaju najmanje goriva, ali putem kojih gotovo nikada nećete naići na mjesta sa zalihama, a i auto će vam se često kvariti. Ukoliko ostanete bez goriva ili vam se auto pokvari, igra generira svojevrsni mini-nivo kojemu morate pristupiti te u kojemu ćete morati pronaći gorivo ili potrebne dijelove za popravak vozila.

The Walking Dead: Survival Instinct screenshots

S druge strane, ukoliko prilikom vožnje naiđete na mjesto sa zalihama, možete mu pristupiti, ali i ne morate, to potpuno ovisi o vama. Osim što putovanja produžuju ili skraćuju trajanje same igre, ovisno o tome želite li igru završiti brže ili pak želite vidjeti sve što ona nudi; ponekad ćete morati birati i između dvije bitne lokacije što rezultira drukčijom pričom, situacijama i sporednim likovima. Na sporedne likove nailazite na različitim lokacijama i obično u veoma neugodnim situacijama iz kojih ih zatim morate izvući da bi vam se pridružili. Nakon što ih spasite ili obavite zadatak za njih, zauzimaju mjesto u vašem vozilu i postaju pripadnici vaše grupe, ali samo ako im to dopustite.

Na početku svake nove lokacije, možete odabrati nekoga iz grupe i poslati tu osobu u nabavku municije, hrane ili goriva. Osobu koju šaljete na zadatak tako izlažete riziku pa se tako može dogoditi da se ta osoba uopće ne vrati, pogotovo ako ju niste naoružali. Svi likovi su drugačiji po tom pitanju – neki su jednostavno opasniji i sposobniji od drugih, pa je i šansa da se vrate sa zalihama po koje ste ih poslali veća, odnosno manja.

U teoriji, sve te konstrukcije dobro funkcioniraju i daju igri jednu posebnost. Međutim, propusta ima. Putovanja uzrokuju dobru dozu repetitivnosti, tj. često ste prisiljeni da činite i tražite jednu te istu stvar više puta. Ukoliko primjerice putujete autocestama, nekada se može dogoditi da vam se auto pokvari i četiri puta za redom na iznimno kratkoj relaciji. Tada ste prisiljeni tražiti dijelove za popravak, a da bi stvari bile još i gore, u tih četiri puta velika je vjerojatnost da ćete tražiti te dijelove po lokacijama istoga izgleda tj. po recikliranim levelima.

Osim toga, od sporednih likova u grupi nećete imati toliko koristi zato što će vam većinu vremena inventar biti prepunjen stvarima koje ste sami pronašli, a drugi problem je u tome što je šansa da stradaju prevelika pa na kraju samo izgubite oružje koje ste im dali, a ne dobijete apsolutno ništa zauzvrat. Nisu bitni za priču i Daryl ih uopće neće ni spomenuti ako se ne vrate. Možete ih ostaviti u autu da trunu bez brige hoće li vam se usprotiviti ili možda umrijeti od gladi, što nas zapravo dovodi do još jedne zamjerke – hrane. Da hrane… nešto što bi trebalo biti veoma bitno u preživljavanju općenito bilo kakve apokalipse, ovdje je ništa više nego napitak ili zalogaj za instantno obnavljanje izgubljenoga zdravlja. Bilo bi ponešto interesantnije i autentičnije da, primjerice, morate održavati grupu i sebe živima redovitom prehranom.

Vizualno, Survival Instinct izgleda bolje nego u nekim prezentacijama koje su prikazivane prije izlaska same igre. Grafika nije spektakularno loša (što su vjerojatno svi očekivali), nego je sasvim solidna. Igra možda ne pršti od efekata i detalja, ali posjeduje jednu „rigidnost“ – sve je opipljivo, dosta dobro dizajnirano i veoma autentično. Likovi su dobro animirani, a Daryl i Merle izgledaju kao glumci koji su ih utemeljili u seriji. Hodajući po ulicama, zaselcima, benzinskim crpkama, restoranima itd. zbilja imate osjećaj kao da se nalazite na lokacijama koje ste imali prilike vidjeti u seriji. Odnosno, prepoznajete taj američki izgled i stil iako vrlo vjerojatno niste nikada bili u saveznoj državi Georgiji, ali ste gledali dovoljno televizije i filmova da možete presuditi je li “američki autentično” ili ne.

The Walking Dead: Survival Instinct screenshots

Podosta nas je iznenadio i broj te veličina različitih lokacija – dosta je truda uloženo u taj segment igre. Igra nije otvorenoga tipa, a iako su lokacije prostorno ograničene, dovoljno su ispunjene sadržajem koji vas potiče na istraživanje njihovog svakog kutka. Možda će vam ponekad smetati to što ne možete otvoriti apsolutno sva vrata ili to što vas ponekad igra usmjeri nazad na zadan put, ali veličina nivoa je zbilja dostatna i vjerojatno nećete osjećati potrebu za nečim većim.

Nije loš ni dizajn, odnosno izgled zombija koji se međusobno podosta razlikuju. Cutscena nema previše i većinom se radi o monolozima likova na koje nailazite ili Merlea koji vam govori što trebate napraviti. Najbitnije cutscene za priču su one kada se vozite od jedne lokacije do druge tijekom kojih Daryl i ostali ulaze u interakciju te raspravljaju o prošlim i sadašnjim događajima i planovima.

Igru krasi glazba iz TV serije i atmosferični zvukovi koji eskaliraju kada upadnete u opasne situacije, hodate mračnim prostorijama, šuljate se itd. Glasovna gluma likova je dobra, a Norman Reedus koji je glas Daryla i Michael Rooker koji je glas Merleu, odradili su vraški dobar posao. Bolji posao od dvojca odradio je Michael Rooker koji je već imao prilike vježbati glasovnu glumu za igre u Call of Duty: Black Opsu 2 u kojoj je posudio svoj lik i glas Mikeu Harperu.

Atmosfera Survival Instincta često je zastrašujuća i zarazna. Šuljanje po mračnim ulicama, hodnicima ili prilikom sutona po napuštenim autocestama zrači dobrom horor zabavom. Igra vas ponekad nagradi simpatičnim situacijama, npr. uđete u uličicu koja djeluje prazno i odjednom sa svih strana zombiji razbijaju vrata i ograde te nasrću na vas. Element iznenađenja je rijetko prisutan tijekom vašeg preživljavanja, ali kada vas igra odluči iznenaditi i prestrašiti, radi to efektno i to kada najmanje očekujete.

The Walking Dead: Survival Instinct ima neke solidne gameplay mehanike, zanimljivu atmosferu i autentičan dizajn; ali je previše linearan, jednoličan, repetitivan, nedorečen i jednostavno je nemoguće prijeći preko igrinog neostvarenoga potencijala pa na kraju ostavlja jedan gorak okus u ustima. Unatoč tome, ako ste fanovi serije, ne marite previše za te minuse – igra će vam vjerojatno biti vrlo zanimljiva. Vi ostali – mogli bi ju probati ako strašno volite zombije i nemate baš ništa pametnije za odigrati.